HERETICUS
Transcript
HERETICUS
H E R E T I C U S ^ ^ Casopis za preispitivanje proslosti Vol. VIII (20l0), No. 3-4 SADR@AJ Uvodnik .................................................. 5 ZABRANA DISKRIMINACIJE OSOBA SA INVALIDITETOM Jovica Trkulja Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Damjan Tati} Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Gordana Rajkov Sistemi podr{ke za osobe sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Predrag Vukasovi} Invalidske organizacije i dru{tvo – problemi samorazumevanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Miodrag Po~u~ Pristupa~nost i dizajn za sve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zorica Mr{evi} Uloga Za{titnika gra|ana u za{titi prava osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , . . . 11 31 45 53 60 71 Istra`ivanja Ljubomir Petrovi} Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju . . . . . . . . . . . Jasmina Petrovi} Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije – studija slu~aja (rezultati sociolo{kog istra`ivanja) . . . . . . . . . . . . . 77 93 Ogledi Dragoljub M. Popovi} Misao o pravu u “Prokletoj avliji” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Damjan Tati} Uskla|ivanje doma}eg zakonodavstava sa odredbama Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . 122 1 Hereticus, 3-4/2010 Tokovi Kristi Braun (Christy Brown) Moje levo stopalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 Pogledi Gordana Rajkov Razli~iti, pa {ta? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ana Pavlovi} Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom na fakultetima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ilija Markovi} Aforizam kao poslednji bedem odbrane (5) . . . . . . . . . . . . . . . . 145 148 159 Polemike Ivan Klajn Ukidaju se invalidi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Ivanka Jovanovi} Na{e re~i odslikavaju na{e stavove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 Jelena Milo{evi} Na smrt ~eka 600.000 mladih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 Intervju Jovica Trkulja Strast u politici ......................................... Se}anja Venceslav Gli{i} Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju .................. 175 179 Dosije Jovica Trkulja Sudska za{tita od nedopu{tene diskriminacije osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207 Rehabilitacija politi~kih osu|enika u Srbiji (6) . . . . . . . . . . . . . . . 213 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 Osvrti, prikazi, recenzije Maja Luki} , Damjan Tati} Letnja {kola o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ivana Krsti} Za{tita prava osoba sa invaliditetom (Damjan Tati}, Za{tita prava osoba sa invaliditetom) . . . . . . . . Svenka Savi} Dom za decu i omladinu ometenu u razvoju (Milica Mima Ru`i~i}, Moja slika, moja pri~a) . . . . . . . . . . . . . . 2 229 233 237 Uvodnik In memoriam Jovica Trkulja Odlazak velikog bibliofila – Se}anje na @ivotu @iku Lazi}a (1927–2010) Uputstvo za saradnike .............. 239 ........................................ 245 3 Hereticus, 3-4/2010 4 ..................... UVOD N I K ..................... Podaci o op{tem polo`aju osoba sa invaliditetom u Srbiji pru`aju ambivalentnu sliku. Tokom protekle dve decenije do{lo je do daljeg osiroma{enja najve}eg broja doma}instava ~iji su ~lanovi osobe sa invaliditetom, {to je dovelo do opadanja njihovog `ivotnog standarda ispod granice egzistencijalnog minimuma. Istra`ivanja koja su pratila usvajanje Strategije smanjenja siroma{tva u Srbiji i njeno kasnije sprovo|enje pokazuju da oko 70 posto osoba sa invaliditetom `ivi na samoj granici ili ispod granice siroma{tva. Ote`avaju}i faktor u ukupnom socijalnom i ekonomskom polo`aju invalida predstavlja nedovoljna pa`nja koja se poklanja ovoj kategoriji stanovni{tva. Uprkos tome, Srbija je poslednjih godina na normativnom planu u~inila zna~ajne korake. Naime, ona je na me|unarodnom planu prihvatila ve}inu relevantnih dokumenata koji se odnose na prava osoba sa invaliditetom, uklju~uju}i Standardna pravila i Kovenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom. Ovi me|unarodnopravni akti postali su, shodno odredbama ustavnih akata, deo na{eg unutra{njeg pravnog sistema. Aktima me|unarodnog prava pridru`ili su se Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom od aprila 2006. i Zakon o zabrani diskriminacije od marta 2009. godine. Na taj na~in Srbija je uspela da pribli`i doma}e zakonodavstvo najvi{im standardima koji su u ovoj oblasti izgra|eni u okviru Evropske unije. I pored ovog izvanrednog napretka, nivo diskriminacije osoba sa invaliditetom u svim segmentima dru{tva je i dalje visok. Osobe sa invaliditetom nisu vi{e “nevidljivi” gra|ani, na~injeni su zna~ajni koraci u izgradnji partnerstva izme|u organa vlasti i pokreta osoba sa invaliditetom u Srbiji ka stvaranju adekvatnog pravnog i strate{kog okvira za ure|enje polo`aja ovih osoba, ali i dalje postoji visok stepen nesklada izme|u proklamovanog i stvarnosti. Mnogi kvalitetni propisi Republike Srbije nedovoljno se primenjuju u praksi. Ure|ivanje polo`aja osoba sa invaliditetom je slo`eno, delikatno pitanje, koje pre svega iziskuje multisektorski, multidisciplinarni pristup, po{to je invalidnost dru{tveni fenomen koji doti~e prakti~no sve oblasti dru{tvenog `ivota. Stoga je, radi normativnog i stvarnog pobolj{anja, neophodno da se analiti~ki sagleda postoje}e stanje, s ciljem da se spre~i diskriminacija osoba sa invaliditetom, unapredi njihova pravna za{tita, a materijalni i socijalni polo`aj u~ini delotvornim u smislu sadr`ajno bogatijeg i punijeg `ivota. Da bi se to postiglo, neophodno je da se predvide nova re{enja u ovoj oblasti, da se nastavi sa reformom pravnog usvajanja posebnih zakona koji se 5 Hereticus, 3-4/2010 bave pojedinim aspektima za{tite od diskriminacije osoba sa invaliditetom i izjedna~avanjem mogu}nosti koje se pru`aju ovim osobama. Postoji nagla{ena potreba da se u uslovima krupnih dru{tvenih promena izvr{i analiza postoje}eg stanja, sagledaju brojni problemi i da se, u okviru harmonizacije srpskog zakonodavstva sa zakonodavstvima razvijenih zemalja i posebno Evropske unije, u {to ve}oj meri implementiraju Standardna pravila Ujedninjenih nacija o izjedna~avanju mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom i, pre svega, Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Srbija ratifikovala 29. maja 2009. godine. Stoga je neophodno i dalje ulagati napore, pre svega u pravcu izgradnje institucija sistema koje su neposredno vezane za borbu protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom. Imaju}i sve to u vidu, Redakcija Hereticusa je odlu~ila da ovaj broj posveti temi “Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom” i time nastavi sa sistematskim bavljenjem ovom problematikom, koje je zapo~eto brojem 3 za 2004. godinu Hereticusa posve}enom temi “Protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom”. Rad na pripremi ovoga broja bio je olak{an ~injenicom da je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu od 20. do 24. septembra 2010. godine odr`ana letnja {kola: “Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom”. Ve}ina priloga u rubrikama Tema broja, Istra`ivanja i Ogledi su prilozi predava~a na ovoj letnjoj {koli. Na{ cilj je da ~itaoce upoznamo sa ostvarivanjem prava osoba sa invaliditetom u Srbiji. U tom smislu prilozi u tematu i ostalim rubrikama te`e da: 1) odgovore na otvorena pitanja diskriminacije osoba sa invaliditetom, 2) na sistematski i multidisciplinaran na~in osvetle sada{nje stanje i nazna~e puteve prevazila`enja slabosti postoje}e pravne regulative u oblasti za{tite osoba sa invaliditetom, i 3) doprinesu implementaciji novih normativnih re{enja saobra`enih svetskim standardima u ovoj oblasti. Na taj na~in bi osobe sa invaliditetom, stru~na i {ira javnost bili obave{teni o stanju, problemima i mogu}nostima pobolj{anja pravne za{tite osoba sa invaliditetom u na{oj zemlji. Izvorni nau~ni ~lanci, istra`ivanja, polemike, pogledi i prikazi uglednih autora trebalo bi da ponude objektivnu sliku klju~nih pitanja i problema prava osoba sa invaliditetom u Srbiji i da pokrenu inicijative za ostvarivanje osnovnih prava osoba sa invaliditeom i za uspe{niju primenu Zakona o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom iz 2006. godine, Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom iz 2009. godine, Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i odredbi ~itavog niza op{tih zakona koji se doti~u pitanja ravnopravnosti i izjedna~avanja mogu}nosti za osobe sa invaliditetom. Poseban zadatak ovoga broja je da doprinese medijskoj i ukupnoj javnoj borbi protiv diskriminacije, kao 6 Uvodnik pojavi koja je u suprotnosti s demokratskom transformacijom dru{tva i dr`ave u Srbiji. U rubrikama Tema broja i Istra`ivanja objavljujemo nekoliko autorizovanih priloga sa pomenute letnje {kole (Jovice Trkulje, Damjana Tati}a, Gordane Rajkov, Predraga Vukasovi}a, Miodraga Po~u~a, Zorice Mr{evi}, Ljubomira Petrovi}a i Jasmine Petrovi}). Nastojali smo da prilozi u ostalim rubrikama budu komplementarni i kompatibilni sa osnovnom temom. U rubrikamai Ogledi, Tokovi i Pogledi objavljujemo tekstove Damjana Tati}a, Kristija Brauna, Gordane Rajkov i Ane Pavlovi}, koji problem diskriminacije osoba sa invaliditetom sme{taju u konkretno-istorijski kontekst i osvetljavaju iz razli~itih perspektiva. Tu je i zanimljiv prilog estetici prava Dragoljuba Popovi}a “Misao o pravu u Prokletoj avliji”. Nakon toga slede polemi~ki tekstovi Ivana Klajna, Ivanke Jovanovi} i Jelene Milo{evi} o jeziku invalidnosti. U rubrici Intervju Jovica Trkulja govori o strasti u politici, a u rubrici Se}anje ovog puta objavljujemo se}anje na `ivotni put i delo Rodoljuba ^olakovi}a iz pera Venceslava Gli{i}a. Rubrika Dosije sadr`i dokumentaciju o rehabilitaciji knj`evnika Ivana Ivanovi}a, a rubrika Osvrti, recenzije, prikazi posve}ena je prikazu letnje {kole “Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom” i novim knjigama, o kojima pi{u Damjan Tati}, Maja Luki}, Ivana Krsti} i Svenka Savi}. Na kraju je in memoriam @ivoti Lazi}u, saradniku Hereticusa. Beograd, januar 2011. Uredni{tvo 7 Hereticus, 3-4/2010 8 Uvodnik .......................... TEMA B R O J A .......................... Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom Vladimir Veli~kovi} – Kuka, 1992. 9 Hereticus, 3-4/2010 10 Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom UDK 364-787.22-056.24(497.11); 342.726-056.24(497.11); 316.662-056.24(497.11) Jovica Trkulja Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu RAZLI^ITI, ALI RAVNOPRAVNI – OD OBJEKTA ZA[TITE DO NOSIOCA PRAVA OSOBA SA INVALIDITETOM* Rezime: U sagledavanju dru{tvenog polo`aja i pravnog statusa osoba sa invaliditetom treba polaziti od socijalnog modela tuma~enja invalidnosti. Osobama sa invaliditetom nije potrebno sa`aljenje ve} konkretna podr{ka. Pre svega, ona koja se odnosi na ostvarivanje njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda. Preduslov za ostvarivanje ljudskih prava i postizanje pune ravnopravnosti osoba sa invaliditetom jeste postojanje antidiskriminacijskog zakonodavstva, kojim su na precizan na~in ure|eni mehanizmi za{tite u slu~ajevima diskriminacije na osnovu invalidnosti. Pored odgovaraju}eg pravnog okvira i antidiskriminacionih propisa neophodno je usvojiti i strategiju za preduzimanje i afirmaciju akcija i mera za stvaranje jednakih mogu}nosti na osnovu ravnopravnosti. Formulisanje i realizacija te strategije mogu}i su samo uz punu participaciju osoba sa invaliditetom. Ovakva aktuelizacija prava osoba sa invaliditetom i artikulacija njihovih interesa na dr`avom nivou mo`e, posle niza godina, da dovede do njihovog boljeg polo`aja u na{em dru{tvu. Set antidiskriminacionih zakona koji su doneti u Srbiji poslednjih godina predstavlja solidan pravni okvir za ostvarivanje prava i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom. Me|utim, u Srbiji postoji diskrepanca izme|u normativnog i stvarnog polo`aja osoba sa invaliditetom. Boljih `ivotnih uslova i prava osoba sa invaliditetom nema bez sistematske edukacije na{eg stanovni{tva i relevantnih dru{tvenih i politi~kih faktora, a ne samo ljudi koji se bave ovom problematikom. Zato valja izbe}i zamke normativisti~ke iluzije po kojoj }e nova zakonska regulativa automatski obezbediti osobama sa invaliditetom bolje `ivotne uslove. Nova zakonska regulativa u ovoj oblasti je nu`na, ali nije dovoljna. Treba uvek imati u vidu da nijedan ~ovek nije poreme}aj ni u terminologiji, niti u stvarnosti. ^ovek nije ograni~enje ve} mogu}nost i ne treba praviti razliku izme|u ljudi, bez obzira na to da li imaju vi{e ili manje izra`ene (ne)sposobnosti. Klju~ne re~i: * ljudska prava osoba sa invaliditetom, socijalni model tuma~enja invalidnosti, nediskriminacija, jednake mogu}nosti, antidiskriminaciono pravo, Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom. Predavanje na letnjoj {koli “Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom”, koja je u organizaciji Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu odr`ana 20–24. septembra u Beogradu. Tekst je deo rada na projektu “Pravni kapacitet Srbije za evropske integracije”, koji se radi na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, uz nov~anu potporu Ministarstva nauke Republike Srbije. 11 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja “Voleo bih da moja invalidnost bude jednako zna~ajna za moj polo`aj u dru{tvu koliko je to i boja mojih o~iju” Predrag Vukasovi} 1. Uvod Podaci Svetske zdravstvene organizacije (World Health Organization – WHO) pokazuju da danas u svetu oko 650 miliona ljudi `ivi sa nekim oblikom invaliditeta (7–10% stanovni{tva planete).1 Kada se u obzir uzmu i ~lanovi porodica tih osoba, dolazi se do zaklju~ka da je oko dve i po milijarde ljudi na neki na~in pogo|eno posledicama invaliditeta.2 Oko 80% ih je u zemljama u razvoju. U razvijenijim zemljama, produ`enjem `ivotnog veka i podizanjem kvaliteta `ivota, procentualna zastupljenost osoba sa invaliditetom u op{toj populaciji jo{ je ve}a. Prema podacima Eurostata iz 2001. godine, oko 14,5 % stanovnika Evropske unije ima neki oblik invaliditeta. Pored toga, oko 25% ljudi na izvestan na~in je tangirano posledicama invalidnosti, bilo kao ~lanovi porodice ili osobe sa invaliditetom.3 Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, u Srbiji bez Kosova `ivi oko pola miliona (7%) osoba sa invaliditetom. Veliki broj `ivi u klimi diskriminacije, predrasuda i neznanja, sa nezadovoljenim elementarnim potrebama. Podaci o op{tem polo`aju ove populacije u Srbiji su pora`avaju}i.4 Tokom protekle dve decenije do{lo je do osiroma{enja 1 2 3 4 12 Ova organizacija je 1980. godine, a zatim 2000. godine u Me|unarodnoj klasifikaciji ometenosti i zdravlja (ICIDH) dala slede}e odre|enje ometenosti i onesposobljenosti: “Ometenost je gubitak ili ograni~enje aktivnosti da se u~estvuje u dru{tvu na istom nivou sa drugim i to zbog socijalnih ili okolinskih barijera”. U pogledu klasifikacije invalidnosti postoje razli~ite podele i klasifikacije. Danas je naj~e{}a slede}a: (1) osobe sa senzornim o{te}enjem, (2) osobe sa telesnim o{te}enjem, (3) osobe sa nedovoljnom razvijeno{}u saznajnih sposobnosti, (4) osobe s poreme}ajima govora i (5) osobe sa poreme}ajima u pona{anju. V. Vesna Radoman, “Specifi~nosti polo`aja osoba sa invaliditetom”, u: Prava osoba sa invaliditetom (priredio Jovica Trkulja), Centar za unapre|ivanje pravnih studija, Beograd 2003, str. 25–26. V. Internet sajt Evropskog foruma za pitanja invalidnosti (Europen Distabiliity Forum EDF), http/www.edf.feph.org; Zbornik Prava osoba sa invaliditetom (priredio Jovica Trkulja), op. cit., 5. V. Viktorija Cuci}, Iva Jovanovi}, “Osobe sa invaliditetom i okru`enje”, u: Osobe sa invaliditetom i okru`enje, Centar za prou~avanje alternativa, Beograd 2001, str. 11–28; Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, drugo dopunjeno izdanje, Slu`beni glasnik, Beograd 2011, str. 15. V. Mirosinka Dinki}, Iva Jovanovi}, “Ekonomsko-socijalni aspekt za{tite osoba sa invaliditetom”, u: Prava osoba sa invaliditetom (priredio Jovica Trkulja), Centar za unapre|ivanje pravnih studija, Beograd 2003, str. 296–303. Ove autorke navode da je “prose~na invalidska uskla|ena penzija u 2001. godini iznosila 4.551 dinar... Prose~na invalidska ispla}ena penzija u 2001. godini bila ne{to ni`a i iznosila je 3.845 dinara”. (Ibid, str. 297) Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom najve}eg broja doma}instava sa invalidnim ~lanovima, do opadanja njihovog `ivotnog standarda ispod granice egzistencijalnog minimuma. Najnovija istra`ivanja upozoravaju da se oko 70% porodica u kojima `ive osobe sa invaliditetom nalazi ispod “granice siroma{tva” i da ima prihod manji od 50 evra mese~no. Ote`avaju}i faktor u ukupnom socijalnom i ekonomskom polo`aju osoba sa invaliditetom predstavlja nedovoljna pa`nja i ignorantski odnos dr`avnih organa i javnosti prema ovoj kategoriji stanovni{tva. Ve}ina njihovih problema se ne re{ava i marginalizuje, zbog ~ega se nevolje osoba sa invaliditetom do`ivljavaju kao oblast koja se ti~e jednog relativno uskog kruga ljudi, a ne {ire zajednice. Dr`ava, politi~ke organizacije i socijalne ustanove ih se sete samo kada su im potrebni radi prikupljanja dodatnih politi~kih poena. U takvoj situaciji, iako u na{em pravnom sistemu postoje zakoni koji se ti~u osoba sa invaliditetom, oni su ostajali “mrtvo slovo na papiru” koje se te{ko, ili nikako, nije primenjivalo u praksi. Dosada{nje sporadi~ne inicijative invalidskih organizacija da se pobolj{a polo`aj ovih ljudi kod nas nisu bile delotvorne, niti su dobile politi~ku i medijsku podr{ku, tako da su njihovi problemi ostali nere{eni ili su gurnuti u daleku budu}nost.5 U tom kontekstu, prioritetni zadatak je da se, u okviru harmonizacije srpskog zakonodavstva sa zakonodavstvima razvijenih zemalja i Evropske unije, u {to ve}oj meri implementiraju Standardna pravila Ujedinjenih nacija o izjedna~avanju mogu}nosti koje se pru`aju invalidima, kao i drugi me|unarodnopravni standardi o za{titi osoba sa invaliditetom. Invalidska problematika je delikatna i slo`ena oblast. Stoga je, radi normativnog i stvarnog pobolj{anja, neophodno da se analiti~ki sagleda postoje}e stanje, s ciljem da se za{tita lica sa invaliditetom unapredi i njihov materijalni i socijalni polo`aj u~ini delotvornim u smislu sadr`ajno bogatijeg i punijeg `ivota. Pravni status osoba sa invaliditetom nu`no je posmatrati iz perspektive za{tite ljudskih prava i socijalnog modela pristupa invalidnosti, koji te`i punoj socijalnoj uklju~enosti. Osobama sa invaliditetom nije potrebno sa`aljenje ve} konkretna podr{ka. Pre svega, ona koja se odnosi na ostvarivanje njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda, koja spre~ava njihovu diskriminaciju i podsti~e socijalnu uklju~enost ovih osoba. Re~ je o podr{ci koja }e osobama sa invaliditetom, uprkos njihovom fizi~kom, mentalnom ili senzorskom invaliditetu, obezbediti pomagala, u~initi dostupnim obdani{ta, {kole, kulturne institucije, crkve, radna mesta i sl., jednom re~ju omogu}iti da ostvare svoje individualne i ljudske potencijale.6 5 6 V. Predrag Vukasovi}, “Pravni aspekti za{tite lica sa posebnim potrebama”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 149–182. V. Gordana Rajkov, “Razli~iti – pa {ta? Neka razmi{ljanja o jeziku invalidnosti”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 78. 13 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja U tom svetlu, osnovne teze razmatrane u ovom radu su: (1) da osobama sa invaliditetom pripadaju sva ljudska prava i slobode koje pripadaju i ostalim ljudskim bi}ima, (2) da je preduslov za ostvarivanje tih prava i postizanje pune ravnopravnosti osoba sa invaliditetom postojanje antidiskriminacijskog zakonodavstva, kojim su na precizan na~in ure|eni mehanizmi za{tite u slu~ajevima diskriminacije na osnovu invalidnosti i (3) da u svetu, posebno u Srbiji, danas postoji diskrepanca izme|u normativnog i stvarnog polo`aja osoba sa invaliditetom. 2. Od medicinskog ka socijalnom pristupu invalidnosti U dugom periodu ljudske istorije status osoba sa invaliditetom oblikovali su prezir, nedostatak moralnog odnosa dru{tva prema ljudima u stanju socijalnih potreba, dr`avna politika i predrasude. “Stavovi prema invalidima, tokom istorije, prolazili su kroz razne faze kre}u}i se od prihvatanja, preko odbacivanja, do ponovnog prihvatanja. Postojala su ~etiri oblika invalidnosti: prvi se sticao u ratovima, drugi je bio posledica bolesti i trauma na poro|aju, tre}i je proisticao iz sukoba sa zakonom, dok je ~etvrti bio rezultat nesre}a na radu. Zakonski propisi prema invalidima bili su restriktivni i diskriminatorske prirode. Odbacivanje invalida bilo je naj~e{}e posledica straha od invalidnosti, bez obzira da li se ona shvatala kao kr{enje bo`anskih normi ili samo kao posledica bolesti. Praznoverje je ~esto odre|ivalo do kog }e stepena invalidi biti prihva}eni ili odba~eni, pa i to kakvim }e se metodama le~iti”.7 Dru{tvene predrasudu prema invalidima izra`avale su se od diskriminacije u svim oblastima (pravu, ekonomiji, politici, obrazovanju, kulturi i dr.), preko socijalne segregacije do jezika invalidnosti, koji je, pomo}u etiketiranja, oblikovao izop{tenost invalida. To je imalo za posledicu da su vekovima, ~ak milenijumima, osobe sa invaliditetom bile osobe drugoga reda, ostavljene na marginama dru{tva i grubo diskriminisane. U najboljem slu~aju, javljali su se “karitativni, milosrdni pristupi osobama sa invaliditetom”, koje su “posmatrane kao ubogi bezvredni ili manje vredni ~lanovi zajednice, te tako postaju objekti nege, brige i milostinje ja~ih i mo}nijih, koje treba {titi i negovati u skladu sa vrednostima hri{}anskog morala”8. U savremenom svetu iskristalisali su se razli~iti modeli pristupa invalidnosti. Pre svega, to su medicinski i socijalni model. U razmatranju problematike dru{tvenog polo`aja osoba sa invaliditetom danas preovladava socijalni, Na|ijev biopsiholo{ki model i kvebe{ki model pristupa 7 8 14 V. Ljubomir Petrovi}, “Pogled na invalidnost kroz istoriju”, Hereticus, br. 3, Beograd 2004, str. 49. Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 229. Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom invalidnosti i regulisanja pravnog polo`aja ovih osoba pre svega iz vizure za{tite ljudskih prava.9 “Socijalni model pristupa invalidnosti javlja se kao reakcija na raniji medicinski model pristupa invalidnosti. Medicinski model polazi od invalidnosti kao individualnog problema, fokusira se na bolest ili povredu kao primarne uzro~nike ograni~enih mogu}nosti funkcionisanja osobe sa invaliditetom... Problem je u pojedincu a ne u dru{tvu i zbog toga se pojedinac mora rehabilitovati i ’uklopiti’ u dru{tvo; to su polazne pretpostavke medicinskog modela pristupa invalidnosti. Ovakav pristup neminovno dovodi do marginalizacije osoba sa invaliditetom, koje se posmatraju kao pasivni objekti brige eksperata, porodice, dru{tva u celini i bivaju izlo`ene diskriminaciji i getoizaciji”.10 Ovaj model te`i{te stavlja na odgovornost dru{tva koje je osobu sa odre|enom onesposobljeno{}u dovelo u stanje invalidnosti, neravnopravnosti u odnosu na ostale gra|ane. To ima za posledicu da su takvoj osobi uskra}ena osnovna ljudska prava. Me|utim, princip jednakosti ljudi danas je uzdignut na nivo moralnog imperativa civilizovanog sveta. Stoga se diskriminacija ljudi samo zbog toga {to imaju odre|ena li~na svojstva ne mo`e opravdati ni pravnim ni moralnim razlozima. Otuda je generalni trend u Evropi i svetu i najva`nija strategija u ovoj oblasti izjedna~avanje mogu}nosti osoba sa invaliditetom. Tri su nose}a stuba te strategije: 1) socijalni pristup invalidnosti, 2) ostvarivanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom i 3) zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom. Zna~ajne korake napred u ostvarivanju ove strategije u~inile su poslednjih decenija Organizacija UN, Savet Evrope i Evropska unija. Dakle, diskriminacija osoba sa invaliditetom mo`e se efikasno suzbijati samo ukoliko postoji odgovaraju}i pravni okvir sa efikasnim mehanizmima sudske za{tite u slu~ajevima diskriminacije po osnovu invalidnosti. Jer o ravnopravnosti osoba sa invaliditetom ne mo`e se govoriti sve dok su one izlo`ene diskriminaciji i nemaju pravnih sredstava da se od nje efikasno brane. 9 10 Ibid, str. 24–30. V. Nagi S., “Disability Concept Revised”, u: Disability in America (edited by Pope), Institute of Medicine, National Academy Press, Washington DC 1991, str. 309–325). Na|ijev model obuhvata “~etiri sfere: 1) aktivnu patologiju sa poreme}ajem i prekidom normalnih procesa i naporima organizma da ponovo uspostavi naru{enu ravnote`u, 2) o{te}enje koje se manifestuje na anatomskom, fiziolo{kom, mentalnom i emocionalnom planu, 3) funkcionalno ograni~enje koje se sastoji u limitiranju fizi~kog izvo|enja i izvr{avanja akcija i 4) onesposobljenost ili ometenost koja se odnosi na ograni~enje u izvr{avanju socijalno definisanih uloga i zadataka unutar sociokulturne sredine i fizi~kog okru`enja”. V. Vesna Radoman, “Specifi~nosti polo`aja osoba sa invaliditetom”, op. cit., str. 25. Ibid, str. 18; v. Viktorija Cuci}, Iva Jovanovi}, “Osobe sa invaliditetom i okru`enje”, op. cit., str. 11–17; Oliver, M. (1998), Theories of Disability in Health Practice and Research. BMJ, 317: 1446–1449. 15 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja 3. Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom Danas postoje oblasti dru{tvenog `ivota koje su posebno osetljive sa stanovi{ta diskriminacije. To su: diskriminacija polova, etni~ka diskriminacija, verska diskriminacija, politi~ka diskriminacija, diskriminacija manjina, diskriminacija osoba sa invaliditetom, homofobija – diskriminacija nad GLBT populacijom, diskriminacija osoba koje `ive sa HIV/sidom. U cilju spre~avanja diskriminacije ovih populacija tokom poslednje dve decenije donet je veliki broj pravnih i politi~kih akata, tako da se s razlogom govori o novom antidiskriminacionom pravu. 3.1. Novo antidiskriminaciono pravo Stavljanje van zakona ~itavih grupa lica koja imaju istu boju ko`e, nacionalnost ili veroispovest trebalo bi da je ve} stvar daleke pro{losti. Diskriminacija ljudi samo zbog toga {to imaju odre|ena li~na svojstva – ubijanje i proterivanje pripadnika odre|ene nacionalnosti, paljenje verskih objekata, diskriminacija osoba sa invaliditetom, silovanje `ena sa invaliditetom koje nisu u stanju da se brane, nasilje nad homoseksualcima, uskra}ivanje lekarske pomo}i licima sa HIV virusom, ne mo`e da se opravda ni pravnim ni moralnim razlozima. Spre~avanje diskriminacije i u tom kontekstu ostvarivanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom predmet je sistematskog bavljenja Ujedinjenih nacija, regionalnih organizacija i velikog broja dr`ava. To je rezultat generalnog trenda borbe za ljudska prava, ali i upornog delovanja samih osoba sa invaliditetom i njihovih organizacija. Na me|unarodnom planu, pored op{tih doneti su i posebni dokumenti kojima se ure|uje polo`aj ovih lica, garantuje im se ravnopravnost i zabranjuje njihova diskriminacija.11 Na taj na~in, pored ranijih pravno-politi~kih akata (Univerzalna deklaracija UN o pravima ~oveka, Me|unarodni pakt o gra|anskim i politi~kim pravima, Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o zabrani torture i drugog surovog, nehumanog i poni`avaju}eg postupanja i ka`njavanja, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije, Konvencija o ukidanju oblika diskriminacije prama `enama, Konvencija o pravima deteta), Organizacija UN je donela i niz novih akata kojima se reguli{u prava osoba sa invaliditetom: Deklaracija o pravima mentalno retardiranih lica (1971), Deklaracija o pravima invalidnih lica (1975), Svetski program akcije za invalidna lica (1982), Principi za{tite osoba sa mentalnim oboljenjem i unapre|ivanje za{tite mentalnog zdravlja (1991).12 11 12 16 V. Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 94–145. Pored ovih univerzalnih dokumenta o ljudskim pravima i dokumenata o polo`aju osoba sa invaliditetom usvojenih pod okriljem Ujedinjenih nacija, zna~ajni Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom Strategija ostvarivanja ljudskih prava osoba sa invaliditetom je pomerena od za{tite ka ravnopravnosti i izjedna~avanju mogu}nosti ove populacije. Kao rezultat toga, Generalna skup{tina UN je decembra 1993. godine usvojila Standardna pravila UN za izjedna~avanje mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom.13 “Usvajanje ovog akta predstavlja krunu Decenije UN posve}ene osobama sa invaliditetom (1983–1992) i zna~ajan napredak u borbi za prava osoba sa invaliditetom.”14 Ubrzo je sledilo i dono{enje Konvencije o promovisanju i za{titi dostojanstva osoba sa invaliditetom kao najzna~ajnijeg dokumenta u oblasti ljudskih prava ove populacije. Na inicijativu Meksika u decembru 2001. godine Generalna skup{tina UN je formirala Ad hoc komitet koji }e izraditi nacrt Konvencije. Po~etkom 2004. godine Radna grupa eksperata Ad hoc komiteta izradila je tekst nacrta o kojem je vo|ena iscrpna rasprava u Ad hoc komitetu. Ad hoc komitet je okon~ao svoj rad usvajanjem Predloga konvencije 25. avgusta 2006. godine, koji je po~etkom decembra 2006. uputio Generalnoj skup{tini UN. Nakon toga, Generalna skup{tina UN usvojila je Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 13. decembra 2006. godine. Konvencija je otvorena za potpis i ratifikaciju 30. marta 2007, a stupila je na snagu 3. maja 2008. godine. Do 20. januara 2011. godine Konvenciju je ratifikovalo 96, a potpisalo ju je 147 dr`ava ~lanica UN.15 Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom ne stvara nova prava za osobe sa invaliditetom ali predvi|a efikasne mehanizme i mere koje bi dr`ave strane ugovornice trebalo da preduzmu da bi osobama sa invaliditetom omogu}ile efikasno i puno u`ivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda na osnovu jednakosti sa drugima. Konvencija po~iva na na~elima po{tovanja dostojanstva i prava osoba sa invaliditetom da odlu~uju o svom `ivotu, nediskriminacije, punog u~e{}a osoba sa invaliditetom u svim sferama dru{tvenog `ivota na ravnopravnim osnovama sa ostalim gra|anima, po{tovanja invalidnosti kao dela ljudske raznovrsnosti, pru`anja jednakih mogu}nosti osobama sa invaliditetom, rodne i polne ravnopravnosti. Pored toga, Konvencija predvi|a niz obaveza dr`avama koje su je usvojile: poni{tavanje pravnih akata koji su u suprotnosti sa Konvencijom, dono{enje pravnog okvira za ostvarivanje prava i zabranu diskriminacije osoba 13 14 15 su i dokumenti usvojeni pod okriljem Me|unarodne organizacije rada (MOR): Preporuka o stru~nom osposobljavanju i preosposobljavanju lica R 99, Konvencija MOR-a o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju invalidnih lica R 168 i Preporuka MOR-a o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju invalidnih lica R 168. Standardna pravila UN o izjedna~avanju osoba sa invaliditetom, Centar za samostalni `ivot invalida u Beogradu i Ministarstvo za rad i socijalna pitanja, Beograd 2003. Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 100. Ibid, str. 106. 17 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja sa invaliditetom. Na taj na~in Konvencija se ubrzo pokazala kao va`an instrument i sredstvo u borbi za ravnopravnost osoba sa invaliditetom.16 Ovakva generalna strategija OUN u ostvarivanja ljudskih prava osoba sa invaliditetom predstavljala je osnovu i podsticaj razvijenim zemljama Evrope da odlu~no krenu u proces savladavanja diskriminacije. Antidiskriminaciono pravo u Evropi pretrpelo je dramati~ne promene tokom poslednje decenije. Zna~ajan korak napred na~injen je u okviru Evropske unije i u okviru Saveta Evrope, ~ime su postavljeni najvi{i evropski standardi u ovoj oblasti.17 Kad je re~ o Evropskoj uniji, ona je Amsterdamskim ugovorom 1997. izmenila Rimski ugovor, uklju~uju}i tako i pravila o zabrani diskriminacije u glavne osniva~ke principe Unije i daju}i pravni osnov za pokretanje pravnih mehanizama za{tite od diskriminacije ne samo na osnovu pola, ve} i rasnog ili etni~kog porekla, veroispovesti ili uverenja, invalidnosti, godina starosti i seksualnog opredeljenja. Na osnovu novog ~lana 13. Rimskog ugovora, tokom 2000. godine donete su dve zna~ajne direktive EU. Jedna, poznata i kao “Rasna direktiva”, odnosi se na rasnu i etni~ku diskriminaciju u velikom broju oblasti, uklju~uju}i i pristup poslu, uslove rada, zaradu, obrazovanje i pristup robama i uslugama, posebno u pogledu stanovanja, kao i socijalnog osiguranja. Sa druge strane, doneta je tzv. “Okvirna direktiva o zapo{ljavanju”, koja se odnosi na diskriminaciju na osnovu veroispovesti ili uverenja, seksualne orijentacije, godina i invalidnosti u oblasti zapo{ljavanja i profesionalne obuke. Ove direktive integrisale su ve} postoje}a pravila EU o rodnoj diskriminaciji, koja prema mnogim aspektima predstavljaju njihov prototip. Pored toga, pod okriljem Evropske unije donet je niz dokumenata kojima se izri~ito zabranjuje diskriminacija osoba sa invaliditetom i merama za ravnopravno u`ivanje prava ovih osoba.18 16 17 18 18 Ibid, str. 104–112. Borko Nikoli}, “Evropski standardi zabrane diskriminacije”, u: Sa{a Gajin, Vladimir Vodineli}, Tanja Drobnjak, Borko Nikoli}, Antidiskriminaciono pravo, Vodi~, tre}e izdanje sa prevodom na romski, albanski i ma|arski jezik, Centar za unapre|ivanje pravnih studija, Beograd 2008, str. 65–76. Imamo u vidu slede}e dokumente: Preporuka Saveta Evropske ekonomske zajednice 379 o zapo{ljavanju invalidnih lica iz 1986; rezolucija Saveta Evropske ekonomske zajednice i ministara prosvete o integraciji dece i mladih sa invaliditetom u redovne sisteme obrazovanja iz 1990; rezolucija Evropskog parlamenta o ljudskim pravima osoba sa invaliditetom iz 1995; rezolucija Saveta EU o jednakim mogu}nostima za osobe sa invaliditetom iz 1996; rezolucija Evropskog parlamenta o karticama za parkiranje za osobe sa invaliditetom iz 1996; rezolucija Saveta EU o elektronskoj pristupa~nosti za osobe sa invaliditetom iz 2002; rezolucija C 134 Saveta EU o jednakim mogu}nostima za osobe sa invaliditetom u oblasti obrazovanja iz 2003, zaklju~ci Saveta EU o Evropskoj godini osoba sa invaliditetom iz 2003; dokument 604 o akcionom planu za osobe sa invaliditetom u uve}anoj Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom Savet Evrope nastoji da prati ove najvi{e standarde. Naime, u okviru Saveta Evrope, ~lan 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima zabranjuje diskriminaciju po velikom broju osnova, ali samo u kori{}enju prava i sloboda garantovanih samom Konvencijom. Odre|eno unapre|enje postignuto je 2000. godine usvajanjem novog protokola XII uz Konvenciju, koji sadr`i autonomnu zabranu diskriminacije u u`ivanju prava garantovanih zakonom i diskriminacije od strane organa vlasti. U kontekstu borbe protiv diskriminacije, Savet Evrope posve}uje dosta pa`nje dokumentima koji ure|uju polo`aj osoba sa invaliditetom. U tom smislu doneti su posebni akti kojima Savet Evrope ure|uje samo polo`aj osoba sa invaliditetom i mere za u`ivanje prava koja im pripadaju: Preporuka 1592 Parlamentarne skup{tine Saveta Evrope iz 2003. i Preporuka (2006)5 Saveta ministara dr`ava ~lanica Saveta Evrope o akcionom planu za osobe sa invaliditetom za period 2006–2015.19 3.2. Antidiskriminaciono pravo u Srbiji Prihvatanje najvi{ih evropskih standarda u spre~avanju diskriminacije izazov je za nacionalno zakonodavstvo. Ve}i broj zemalja je pristupio recepciji ovih evropskih standarda i stvaranju odgovaraju}eg pravnog okvira protiv diskriminacije. Kako stoje stvari u Srbiji? Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava je nakon rasprave o stanju ljudskih prava u Srbiji i Crnoj Gori, 28. jula 2004. g. usvojio zaklju~ke u kojima se od na{e zemlje eksplicitno tra`i usvajanje sveobuhvatnog zakonodavstva protiv diskriminacije. Cilj novih zakona, kako se navodi u zaklju~cima, bila bi borba protiv etni~ke i drugih oblika diskriminacije u svim sferama dru{tvenog `ivota, kao i obezbe|ivanje efikasnih mehanizama pravne za{tite za `rtve diskriminacije. Suo~en sa potrebom pravnog reagovanja na diskriminaciju, zakonodavac bi trebalo da prihvati najvi{e evropske standarde i da odgovori bar na dva zahteva savremenog dru{tva. Prvi je vezan za imperativ modernosti, drugi za imperativ vladavine prava. Uporednopravno posmatrano, dva su cilja antidiskriminacionih zakona: da precizno defini{u ono {to je zabranjeno ~initi i da propi{u efikasne mehanizme za{tite od diskriminacije. Iskustva iz uporednog prava, kao i najvi{i standardi Evropske unije i Saveta Evrope, predstavljaju pouzdanu osnovu za definisanje preciznih i veoma efikasnih pravnih mehanizama za{tite od diskriminacije. 19 EU Komisije EU iz 2005; regulativa 1107 o putnicima sa invaliditetom u vazdu{nom saobra}aju Saveta EU i Evropskog parlamenta iz 2006 godine i Evropska strategija za osobe sa invaliditetom 2010–2020. Op{irnije o tome: Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, op. cit, str. 127–144. V. Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 127–131. 19 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja Usvajanje antidiskriminacionog zakona je obaveza na{e dr`ave. Ispunjenje ove obaveze izri~ito su zahtevala tela Ujedinjenih nacija i zvani~nici Saveta Evrope i Evropske unije. Ali i vi{e od toga, sama na{a dr`ava se prilikom usvajanja strategije pridru`ivanja Evropskoj uniji obavezala na dono{enje zakona protiv diskriminacije. Ova obaveza ne odnosi se samo na za{titu posebnih grupa lica, ve} na usvajanje zakona kojim bi se svakome obezbedila pravna za{tita od diskriminacije bez obzira na njegovo ili njeno li~no svojstvo. Brojne organizacije civilnog dru{tva Srbije svakodnevno su podse}ale dr`avu na ovu obavezu. Organizovani u trajne ili ad hoc koalicije, ove organizacije su sprovodile kampanju za usvajanje pravnog okvira protiv diskriminacije, borile se protiv slu~ajeva diskriminacije.20 Postepeno su vode}e politi~ke stranke i delovi politi~ke elite prihvatili strategiju borbe protiv diskriminacije. Zahvaljuju}i tome, Srbija (ranije u okviru SFRJ i SRJ i Dr`avne zajednice Srbija i Crna Gora) je ratifikovala ve}inu me|unarodnih dokumenata koji se ti~u osoba sa invaliditetom. Prvi korak predstavljao je uno{enje odredbi o zabrani diskriminacije gra|ana po osnovu invalidnosti u Povelju o manjinskim i ljudskim pravima Srbije i Crne Gore, koju su skup{tine Srbije, Crne Gore i SRJ usvojile po~etkom 2003. godine. U ~lanu 3. stav 3 Povelje izri~ito je zabranjena diskriminacija po osnovu fizi~ke i intelektualne invalidnosti. Drugi korak je u~injen kada je Ustav Republike Srbije od 8. novembra 2006. preuzeo odredbe o za{titi ljudskih prava iz Povelje o manjinskim i ljudskim pravima Srbije i Crne Gore, uklju~uju}i i antidiskriminatorske odredbe. Ustavom je izri~ito zabranjena diskriminacija po osnovu fizi~ke i intelektualne invalidnosti (~lan 21. stav 3). Tre}i korak je bio dono{enje seta antidiskriminacionih zakona kojima se {tite ljudska prava i spre~ava diskriminacija svih gra|ana i osoba sa invaliditetom. Krunu ovih zakona predstavlja Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i Zakon o zabrani diskriminacije. Paralelno sa pra}enjem primene ova dva antidiskriminaciona zakona nu`no je pomno “pratiti teku}e izmene u zakonodavnoj i podzakonskoj regulativi i kod svih akata koji zadiru u odre|ene segmente `ivota osoba sa invaliditetom – propisa iz oblasti obrazovanja, zapo{ljavanja, penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja, socijalne za{tite, privredne delatnosti, urbanizma i gra|evinarstva, informatike i komunikacija, politi~kih, verskih, kulturnih sloboda, bra~nog i porodi~nog `ivota – treba intervenisati i osigurati da nova re{enja podsti~u socijalnu uklju~enost osoba sa invaliditetom. Pomenuti propisi moraju biti u skladu sa me|unarodnim standardima i na~elima 20 20 V. Sa{a Gajin, Vladimir Vodineli}, Tanja Drobnjak, Borko Nikoli}, Antidiskriminacionao pravo, Vodi~, tre}e izdanje sa prevodom na romski, albanski i ma|arski jezik, Centar za unapre|ivanje pravnih studija, Beograd 2008. Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom ravnopravnosti i zabrane diskriminacije osoba sa invaliditetom”.21 Da bi se obezbedila primena pomenutih me|unarodnih dokumenata u Srbiji i postiglo izjedna~enje mogu}nosti osoba sa invaliditetom, neophodno je da se predvide nova re{enja u ovoj oblasti, da se postave temelji novoosmi{ljene dr`avne politike podr{ke osobama sa invaliditetom. Va`an korak u njenom formulisanju jeste ukazivanje na probleme postoje}e pravne za{tite osoba sa invaliditetom i formulisanje strategije za njeno unapre|ivanje. Razume se da je formulisanje i realizacija te strategije mogu}a samo uz punu participaciju osoba sa invaliditetom. Uz to, nije dovoljno samo raspravljati o pravnoj za{titi osoba sa invaliditetom i predlagati mere za njeno unapre|enje, ve} je podjednako va`no i koji jezik }emo koristiti u tim dokumentima. Budu}i da se fenomen invalidnosti danas stavlja u kontekst socijalnog pristupa i osnovnih ljudskih prava, jasno je da se taj pristup mora primenjivati i u jeziku kojim govorimo.22 Konkretni predlozi za promenu pojedinih re{enja u ovoj oblasti nisu mogu}i bez sveobuhvatne multidisciplinarne analize pravnika, ekonomista, lekara, psihologa i drugih stru~njaka, bez kojih predlozi novih zakonskih re{enja ostaju gola improvizacija. socijalnih, ekonomskih i kulturnih resursa, kao i potencijala civilnog dru{tva. Jer, kao {to je poznato, “invalidnost je mnogo vi{e nego zbir fizi~kih, psihi~kih i emocionalnih o{te}enja”: ona je “socijalno i politi~ko pitanje, a ne medicinski problem koje se mo`e re{iti medicinskom intervencijom”.23 Zahvaljuju}i svim ovim naporima poslednjih godina, u Srbiji su u~injeni zna~ajni koraci na putu stvaranja normativnog okvira ravnopravnosti osoba sa invaliditetom i pravnog savladavanja razli~itih oblika njihove diskriminacije. 4. Normativni okvir jednakosti i ravnopravnost osoba sa invaliditetom Videli smo da je osnovno polazi{te novog antidiskriminacionog prava i strategije spre~avanja diskriminacije osoba sa invaliditetom teza 21 22 23 V. Damjan Tati}, “Prava osoba sa invaliditetom, rezime”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 412. “Ovaj jezik treba da bude jasan, precizan, afirmativan i da doprinosi uva`avanju i dignitetu osoba sa invaliditetom. Veoma je va`no da jezik invalidnosti koji se usvoji kao politi~ki korektan‚ bude prihva}en od svih i da se njime podjednako slu`e same osobe sa invaliditetom, pravnici, zakonodavci, javni radnici, novinari i {ira javnost.” Gordana Rajkov, “Razli~iti – pa {ta? Neka razmi{ljanja o jeziku invalidnosti”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 78. V. S. Bassell, Perception Of Disability. National Conference On Disability And Health, Procedings, Dallas 1998, Available from URL http://www.cdc.gov/Proceedings, Conference on Disability and Health; v. Milica Gligorovi}, “Multidisciplinarni pristup za{titi osoba sa posebnim potrebama”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 47–70. 21 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja da osobama sa invaliditetom nije potrebna za{tita ve} ravnopravnost. Oni samo `ele da budu slobodni gra|ani u slobodnom i ravnopravnom dru{tvu. Na{a zemlja je na me|unarodnom planu prihvatila ve}inu relevantnih dokumenata koji se ti~u osoba sa invaliditetom. Iako su ti me|unarodnopravni akti postali deo na{eg unutra{njeg pravnog sistema, oni se u zna~ajnom broju oblasti ne sprovode dosledno. Da bi se spre~ila dalja diskriminacija osoba sa invaliditetom potrebna je korenita reforma pravne regulative, koja bi obezbedila ravnopravnost osoba sa invaliditetom u na{oj zemlji. 4.1. Zakoni protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom Nakon uno{enje odredbi o zabrani diskriminacije gra|ana po osnovu invalidnosti u Povelju o manjinskim i ljudskim pravima Srbije i Crne Gore i u novi Ustav Srbije, nametnula se potreba za usvajanjem osnovnog zakona o pravima, du`nostima i zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom. Grupa stru~njaka Centra za unapre|ivanje pravnih studija u Beogradu je, nakon serije stru~nih konferencija, okruglih stolova i tribina 2003. godine uradila model Zakona o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom. 24 Namera onih koji su se zalagali za dono{enje ovog zakona je bila dvostruka: s jedne strane, trebalo je podr`ati osobe sa invaliditetom i njihove organizacije u nastojanju da se izbore za stvarnu, ne samo formalnu ravnopravnost, a s druge strane, njihova borba morala se staviti u kontekst op{te problematike po{tovanja ljudskih prava. Iz tih razloga je potrebno jasnim i preciznim jezikom pravne norme formulisati ono {to se u svakom pristojnom dru{tvu podrazumeva. Naravno, nije dovoljno samo napisati zakon, ve} ga treba i primeniti. Ako zakonodavac ima nameru da se njegovi zakoni primenjuju, mora se spustiti na tlo ~injenica, podvrgnuti se mnogim uslovljavanjima i ograni~enjima stvarnosti. 24 22 Centar za unapre|ivanje pravnih studija u Beogradu predstavio je po~etkom 2004. godine Model Zakona o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom. Model je deo projekta koji je ova stru~na nevladina organizacija realizovala od 2002. godine, u saradnji sa invalidskim organizacijama. Izrada modela zakona o spre~avanju diskriminatornog pona{anja prema osobama sa invaliditetom zavr{ni je deo jednog ambicioznog projekta. CUPS i Koordinacioni odbor republi~kih invalidskih organizacija `eleli su da na zajedni~kom poslu unapre|ivanja pravne za{tite osoba sa invaliditetom okupe naj{iri mogu}i krug invalidskih organizacija, nevladinih organizacija koje se bave problemima za{tite i unapre|ivanja ljudskih prava i stru~njaka za odgovaraju}e grane prava. V. Sa{a Gajin, Biljana Stanojevi}, Damjan Tati}, Vladimir Vodineli}, Predrag Vukasovi}, “Model zakona protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom”, u: Modeli antidiskriminacionih zakona, Centar za unapre|ivanje pravnih studija, Beograd 2003; Sa{a Gajin, Vladimir Vodineli}, Tanja Drobnjak, Borko Nikoli}, Antidiskriminaciono pravo, Vodi~, op. cit., str. 355–381. Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom Autori modela Zakona protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom po{li su od uverenja da su osobe sa invaliditetom sada i ovde, ne u svim mogu}im dru{tvima i ne zauvek, gra|ani ~ija se prava kr{e tako masovno, na osobene na~ine sa osobenim posledicama, uz nedostatak svesti kod znatnog dela stanovni{tva da je takvo pona{anje {tetno ne samo za pojedince koji su njim neposredno pogo|eni, no i za dru{tvo u celini, da te posebne okolnosti opravdavaju dono{enje takvog zakona. Ambicije autora kretale su se u slede}im granicama: na~initi zakon koji }e se primenjivati i koji }e doprineti boljoj efikasnosti i br`oj za{titi prava osoba sa invaliditetom. Oni su koristili strana iskustva i uporednopravna re{enja, tra`ili su i mnogo puta nalazili inspiraciju u njima, ali ih nisu mehani~ki preuzimali. Pri formulisanju posebnih oblika diskriminacije vodili su ra~una kako o osnovnom cilju zakona – spre~avanju diskriminatornog pona{anja, tako i o ravnote`i interesa lica koja stupaju u odre|eni odnos regulisan zakonom. Na primer, legitimni interes poslodavca jeste da zapo{ljavanje lice koje mo`e da obavlja poslove neophodne za ostvarenje dobiti. Antidiskriminaciono zakonodavstvo mo`e da mu zabrani da, u okviru radne sposobnosti potrebne za odre|eno radno mesto i samo u tom okviru, pravi razliku, odnosno vr{i diskriminaciju izme|u osoba sa invaliditetom i drugih lica koja `ele da se zaposle. Uzimaju}i u obzir nasle|e pro{losti i sada{nji nepovoljni polo`aj osoba sa invaliditetom, ovaj model zakona je predvideo da se iz re`ima zabrane diskriminacije izuzima niz mera usmerenih ka pobolj{anju `ivotnih uslova osoba sa invaliditetom, iako te mere predstavljaju, teorijski posmatrano, pozitivnu diskriminaciju – diskriminaciju koja bi trebalo da {titi posebne interese diskriminisane dru{tvene grupe. U meri u kojoj se bude popravljao op{ti polo`aj osoba sa invaliditetom, ~emu treba da doprinesu i odredbe ovog zakona, nestaja}e i potreba za nekim od mera posebne za{tite osoba sa invaliditetom. Ipak, treba naglasiti da ovaj proces nikada ne mo`e biti doveden do teorijskog i logi~kog zavr{etka. Osobama sa invaliditetom koje se ni uz pomo} savremene tehnike ne mogu uklju~iti u redovne `ivotne tokove – a njih je manje no {to obi~no mislimo – uvek }e biti potrebno da broj takvih lica bude sveden na minimum odre|en isklju~ivo medicinskim faktorima. Ovaj model Zakona je dve godine bio predmet stru~nih i javnih rasprava.25 Dve godine kasnije, tekst modela je sa sitnim izmenama poslu`io kao osnova za Predlog Zakona o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji je u{ao u skup{tinsku proceduru po~etkom 2006. i stupio na snagu 17. aprila 2006. godine.26 25 26 V. Jovica Trkulja, Predrag Vukasovi}, “Rezultati javne rasprave o Modelu Zakona protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom”, Hereticus, br. 3, 2004, str. 141–144. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, Slu`beni glasnik RS, br. 33/2006, objavljen 17. aprila 2006. 23 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja U pogledu zakonskog regulisanja prava osoba sa invaliditetom u uporednom pravu, i kod nas postoje dva ekstremna stanovi{ta: prvo, koje se zala`e za sveobuhvatnu kodifikaciju svih pravnih normi koje se na bilo koji na~in ti~u osoba sa invaliditetom, i drugo, koje se zala`e za prilago|avanje ve} postoje}ih posebnih zakona u oblasti zdravstvene i socijalne za{tite, obrazovanja, zapo{ljavanja, pristupa~nosti `ivotne i radne sredine, pru`anja javnih usluga, saobra}aja, dr`avne uprave i pravosu|a i drugih oblasti u kojima osobe sa invaliditetom mogu biti ometane u kori{}enju svojih prava.27 Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom je u izvesnom smislu sinteza ovih stanovi{ta. On se bazira na slede}im na~elima: (1) zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom, (2) po{tovanje ljudskih prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom, (3) podsticanje uklju~enosti osoba sa invaliditetom u sve sfere dru{tvenog `ivota na osnovama ravnopravnosti i 4) uklju~enost osoba sa invaliditetom u sve procese u kojim se odlu~uje o njihovim pravima i obavezama. Zakonom se ure|uje op{ti re`im zabrane diskriminacije po osnovu invalidnosti, posebni slu~ajevi diskriminacije osoba sa invaliditetom, postupak za{tite osoba izlo`enih diskriminaciji, organi nadle`ni za spre~avanje diskriminacije, preduzimanje mera za podsticanje ravnopravnosti osoba sa invaliditetom, kao i sankcije za neke od zabranjenih akata diskriminacije. Osnovna ideja Zakona je da osobama sa invaliditetom nije potrebna za{tita ve} ravnopravnost. Oni samo `ele da budu slobodni gra|ani u slobodnom i ravnopravnom dru{tvu. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom predstavlja veliki korak napred, jer je Srbija kona~no dobila zakon u kojem je ta~no re~eno {ta su sve akti diskriminacije, da su oni zabranjeni i da postoje mehanizmi za za{titu osoba izlo`enih diskriminaciji i ostvarivanje njihove ravnopravnosti. Pored ovog sistemskog zakona, odredbe o zabrani diskriminacije na osnovu invaliditeta sadr`ane su i u slede}im zakonima: Zakon o zabrani diskriminacije iz marta 2009. godine, Zakon o potvr|ivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, Zakon o potvr|ivanju Opcionog protokola uz Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, usvojeni 29. maja 2009. godine (posle deponovanja ratifikacionih instrumenata kod generalnog sekretara UN, Konvencija i Opcioni protokol po~eli su da va`e izme|u Srbije i ostalih strana ugovornica od 31. jula 2009. godine), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom iz maja 27 24 Vladan Jovanovi}, “Spre~avanje diskriminacije lica sa invaliditetom”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 232–239; Borivoje Ljubinkovi}, “Prioriteti zakonodavne delatnosti”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 240–247. Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom 2009, Zakon o radu, Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o zdravstvenoj za{titi. “Zna~ajno je {to krovni antidiskriminacijski zakon ~lanom 26 zabranjuje diskriminaciju osoba sa invaliditetom i kr{enje njihovih prava u politi~kim, ekonomskim, kulturnim i drugim aspektima javnog, profesionalnog, privatnog i porodi~nog `ivota. U postupcima pokrenutim zbog diskriminacije na osnovu invalidnosti, pored samih osoba `rtava diskriminacije i njihovih zakonskih zastupnika, tu`bu zbog diskriminacije mogu podneti i organizacije osoba sa invaliditetom, a teret dokazivanja u gra|anskoj parnici preba~en je na tu`enog.”28 Analizom va`e}ih propisa i strate{kih dokumenata u Srbiji, mo`e se do}i do zaklju~ka da je tokom poslednje decenije postignut napredak u spre~avanju diskriminacije. Srbija je postavila op{ti normativni okvir za po{tovanje principa jednakosti i za{tite od diskriminacije u svim oblastima dru{tvenog `ivota.29 4.2. Problemi ostvarivanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom Videli smo da je generalna strategija u Evropi i svetu u ovoj oblasti izjedna~avanje mogu}nosti osoba sa invaliditetom i stvaranje uslova za njihovu ravnopravnost u dru{tvu. Primena Standardnih pravila za izjedna~avanje mogu}nosti koje se pru`aju invalidima i nacrt Konvencije UN o za{titi i promovisanju prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom. zahteva novu strategiju i osmi{ljenu dr`avnu politiku podr{ke osobama sa invaliditetom. Formulisanje i realizacija te strategije mogu}i su samo uz punu participaciju osoba sa invaliditetom. Jer, invalidnost je mnogo vi{e nego zbir fizi~kih, psihi~kih i emocionalnih o{te}enja. Ona je socijalno i politi~ko pitanje, a ne medicinski problem koji se mo`e re{iti medicinskom intervencijom. U realizaciji te strategije dr`ave se suo~avaju sa brojnim, ~esto nepremostivim problemima: Problemi izjedna~avanja mogu}nosti osoba sa invaliditetom: 1) preduslovi za izjedna~avanje mogu}nosti i ravnopravno u~e{}e osoba sa invaliditetom (podizanje svesti, medicinska za{tita, rehabilitacija, slu`be za podr{ku); 2) op{ti re`im zabrane diskriminacije osoba sa invaliditetom; 3) op{ti re`im afirmativne akcije, odnosno re`im pozitivne diskriminacije osoba sa invaliditetom; 4) primena politi~ki korektnog jednoobraznog 28 29 Damjan Tati}, “Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom”, Hereticus, br 3–4, 2010, str. 31–44; Vladimir Vodineli}, “Tu`be za za{titu od diskriminacije”, u: Antidiskriminaciono pravo, Vodi~, op. cit., str. 29–50. V. Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 223–224. 25 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja jezika invalidnosti; 5) adekvatna upotreba terminologije je od su{tinskog zna~aja, po{to upotrebljeni jezik odra`ava i stav dru{tva prema pojavi koju opisuje; 6) posebni pravni re`imi za{tite osoba sa invaliditetom, kao {to su za{tita na radu, pitanje arhitektonskih, odnosno, fizi~kih prepreka, pravo na {kolovanje, pravo na zdravstvenu za{titu, sloboda informisanja i sl.; 7) problem normativnog regulisanja pristupa~nosti fizi~ke i radne sredine i njene prilago|enosti ograni~enim fizi~kim mogu}nostima osoba sa invaliditetom; 8) problem pristupa~nosti kao osobine okru`enja koja je zna~ajna za sve ljude, bez obzira koje su njihove fizi~ke, senzorne, intelektualne karakteristike i/ili godine starosti (koncept “dizajn za sve”); 9) organizacija odgovaraju}ih slu`bi koje }e pru`iti specifi~ne usluge potrebne za nesmetano funkcionisanje invalidnog lica u okolini koja ga svakodnevno okru`uje. (Re~ je o konceptu za{ti}enog stanovanja, izgradnji stambenih jedinica prilago|enih potrebama osoba sa invaliditetom, konceptu koji se ostvaruje u mnogim evropskim zemljama); 10) specijalizovane slu`be za pomo} doma}instvima u kojima `ive invalidi (pomo} u ku}i, kao i slu`ba personalnih asistenata koja omogu}uje znatnom broju osoba sa invaliditetom u zemljama EU vo|enje potpuno samostalnog `ivota); 11) pitanje institucionalnog zbrinjavanja najte`ih invalida kojima navedeni oblici pomo}i ne mogu obezbediti zadovoljavanje vitalnih potreba; 12) socijalna integracija osoba sa invaliditetom; 13) integrisano {kolovanje treba da bude op{ti princip za obrazovanje osoba sa invaliditetom, dok specijalne {kole predstavljaju izuzetak; 14) kako osna`iti ljude sa invaliditetom da u~estvuju u dru{tvu, ~ak i one sa te`im oblicima o{te}enja; 15) kako uklju~iti osobe sa invaliditetom u glavne tokove dru{tva – u relevantne sektore formulisanja politike; 16) kako uticati na promenu odnosa javnog mnjenja prema potrebama osoba sa invaliditetom i stvaranje jednakih mogu}nosti za sve ljude.30 Problemi ekonomsko-socijalnog polo`aja osoba sa invaliditetom: 1) te`ak materijalni polo`aj osoba sa invaliditetom; 2) 80% osoba sa invaliditetom u Srbiji ne radi, ve} je u invalidskoj penziji, nezaposleno je ili izdr`avano; 3) tro{kovi invalidnosti; invalidnost ne sme biti teret ve} investicija; 4) da li tro{kove koje neposredno ili posredno izaziva invalidnost moraju snositi svi: osobe sa invaliditetom neposredno pogo|ene invalidno{}u, doma}instva u ~ijem okviru oni `ive i dru{tvena zajednica, kako lokalna tako i dr`ava u celini; 5) servis personalnih asistenata; 6) normativno 30 26 V. Viktorija Cuci}, Iva Jovanovi}, “Osobe sa invaliditetom i okru`enje”, op. cit., str. 11–28; Predrag Vukasovi}, “O ravnopravnosti tereta i teretu ravnopravnosti”, Hereticus, br. 3, 2004, str. 16–25; Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 193–224; Gordana Rajkov, “Razli~iti – pa {ta? Neka razmi{ljanja o jeziku invalidnosti”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 71–79. Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom regulisanje op{teg finansiranja invalidske za{tite i specifi~ni oblici finansijske podr{ke invalidima i doma}instvima u kojim oni `ive; 7) unapre|ivanje kompenzatorskih i socijalno-ekonomskih prava osoba sa invaliditetom i njihovih porodica; 8) osloba|anje od poreza i carina za odre|ene vrste proizvoda i usluga, kao u slu~aju nabavke specijalnih pomagala za lica sa invaliditetom; 9) beneficirani radni sta`; 10) finansijske olak{ice u javnom transportu u vidu prava na besplatnu vo`nju ili sni`enja cena prevoza; 11) direktna dr`avna pomo} osobama sa invaliditetom izdvajanjem sredstava iz bud`eta, davanja invalidskim udru`enjima i organizacijama, ili osobama sa invaliditetom neposredno i sl.; 12) nepostojanje celovite strategije zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom.31 Problemi delovanja invalidskih organizacija: 1) otvorena pitanja i dileme pravnog statusa organizacija lica sa invaliditetom; 2) u kojoj meri su osobe sa invaliditetom spremne da se uklju~e u invalidske organizacije i udru`enja; 3) vrste invalidskih organizacija i udru`enja i njihova misija; 4) u~lanjenost u invalidske organizacije i udru`enja i njihove aktivnosti; 5) obuka osoblja invalidskih organizacija i udru`enja; 6) intenzivnija saradnja dr`ave, lokalne zajednice i invalidskih organizacija; 7) fundamentalna zavisnost invalida i njihovih organizacija od dru{tvenih, ekonomskih i politi~kih procesa u mnogo {irem i slo`enijem okru`enju; 8) pravni status i finansiranje invalidskih organizacija i udru`enja; 9) uloga organizacija/ udru`enja osoba sa invaliditetom u ja~anju civilnog dru{tva; 10) informisanje i koordinacija rada i me|unarodna saradnja; 11) invalidske organizacije moraju se osloboditi predrasuda, biti aktivne i stvarati sliku u javnosti o osobama sa invaliditetom kao ravnopravnim gra|anima i aktivnim subjektima, a ne pasivnim primaocima tu|e milostinje.32 Ovi problemi ostali su u Srbiji i nakon dono{enja normativnog okvira za spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom. U uslovima krize poslednjih godine pojedini od ovih problema se javljaju u jo{ te`em obliku. Uz to, istra`ivanja ukazuju da su predrasude, duboko ukorenjene u kulturi, klju~na ~injenica za tuma~enje ukupnog odnosa dru{tva prema osobama sa invaliditetom. “Na invaliditet kao primarno o{te}enje, nadogra|uje se od strane okru`enja pripisana nesposobnost. Kao rezultat se javlja generalizacija primarnog o{te}enja na ~itavu li~nost. Ishod upornog o~uvanja predrasuda je nedostupno okru`enje, isklju~ivanje iz dru{tvenog `ivota 31 32 Mirosinka Dinki}, Iva Jovanovi}, “Ekonomsko-socijalni aspekt za{tite osoba sa invaliditetom”, op. cit., str. 287–303. V. Predrag Vukasovi}, “Neostvarena misija invalidskih udru`enja”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str. 349–362; J. Jevti}, “O radu udru`enja osoba sa invaliditetom”, u: Osobe sa invaliditetom i okru`enje, op. cit., str. 157–166; Sanja Nikolin, “Uloga udru`enja osoba sa invaliditetom u ja~anju civilnog dru{tva”, u: Osobe sa invaliditetom i okru`enje, op. cit., str. 144–155. 27 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja i uspostavljanje socijalne distance od strane ve}inskog dela stanovni{tva. Povratno, ustanovljeno je da je li~ni identitet osoba sa invaliditetom neraskidivo povezan sa njihovim dru{tvenim identitetom. Tako se, unutar kulturom i dru{tvom definisanih okolnosti, stvara okvir koji ne dozvoljava pojedincu da razvije svoje mogu}nosti i potrebe.”33 U Srbiji postoji diskrepanca izme|u normativnog i stvarnog polo`aja osoba sa invaliditetom. Mnoga od proklamovanih prava osoba sa invaliditetom nestaju u birokratskom trouglu i interesnoj sprezi birokrata odre|enih ministarstva, nevladinih organizacija i invalidskih organizacija koje se bave pravima osoba sa invaliditetom. Zato valja izbe}i zamke normativisti~ke iluzije po kojoj }e nova zakonska regulativa automatski obezbediti osobama sa invaliditetom bolje `ivotne uslove. Nova zakonska regulativa u ovoj oblasti je nu`na, ali nije dovoljna. 5. Zaklju~ak Na osnovu svega izlo`enog, kao glavne zaklju~ke izdvajamo: – u sagledavanju dru{tvenog polo`aja i pravnog statusa osoba sa invaliditetom treba polaziti od socijalnog modela pristupa invalidnosti. Invalidnost je mnogo vi{e nego zbir fizi~kih, psihi~kih i emocionalnih o{te}enja. Ona je socijalno i politi~ko pitanje, a ne medicinski problem koji se mo`e re{iti medicinskom intervencijom; – osobama sa invaliditetom nije potrebno sa`aljenje ve} konkretna podr{ka. Pre svega, ona koja se odnosi na ostvarivanje njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda; – na{em dru{tvu je potreban nov pravni pristup osobama sa invaliditetom koji bi bio prilago|en socijalnoj stvarnosti Srbije i saobra`en evropskim i svetskim pravnim standardima u ovoj oblasti; – preduslov za ostvarivanje ljudskih prava i postizanje pune ravnopravnosti osoba sa invaliditetom jeste postojanje antidiskriminacijskog zakonodavstva, kojim su na precizan na~in ure|eni mehanizmi za{tite u slu~ajevima diskriminacije na osnovu invalidnosti; – osnovna ideja antidiskriminacionog zakonodavstva je da osobama sa invaliditetom nije potrebna za{tita ve} ravnopravnost. Oni samo `ele da budu slobodni gra|ani u slobodnom i ravnopravnom dru{tvu; – pored odgovaraju}eg pravnog okvira i antidiskriminacionih propisa, neophodno je usvojiti i strategije za preduzimanje i afirmaciju akcija 33 28 Jasmina Petrovi}, “Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije – studija slu~aja (rezultati sociolo{kog istra`ivanja)”, Hereticus, br. 3–4, 2010, str. 93–108; V. Vesna Radoman, “Specifi~nosti polo`aja osoba sa invaliditetom i mogu}nosti psihosocijalne podr{ke”, u: Prava osoba sa invaliditetom, op. cit., str 21–46. Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava osoba sa invaliditetom i mera za stvaranje jednakih mogu}nosti na osnovu ravnopravnosti. Formulisanje i realizacija te strategije mogu}i su samo uz punu participaciju osoba sa invaliditetom; – veoma je va`no i koji jezik se koristiti u pravno-politi~kim dokumentima i medijima. Budu}i da se fenomen invalidnosti danas stavlja u kontekst socijalnog pristupa i osnovnih ljudskih prava, jasno je da se taj pristup mora primenjivati i u jeziku kojim govorimo; – ovakva aktuelizacija prava osoba sa invaliditetom i artikulacija njihovih interesa na dr`avom nivou mo`e posle niza godina da dovede do njihovog boljeg polo`aja u na{em dru{tvu; – set antidiskriminacionih zakona koji su doneti u Srbiji poslednjih godina predstavlja solidan pravni okvir za ostvarivanje prava i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom. Paralelno sa pra}enjem primene antidiskriminacionih zakona nu`no je pratiti teku}e izmene u zakonodavnoj i podzakonskoj regulativi i u svim aktima koji zadiru u odre|ene segmente `ivota osoba sa invaliditetom i osigurati da nova re{enja omogu}e njihovu socijalnu uklju~enost i ravnopravnost; – u Srbiji postoji diskrepanca izme|u normativnog i stvarnog polo`aja osoba sa invaliditetom. Mnoga od proklamovanih prava osoba sa invaliditetom se ne ostvaruju iz objektivnih razloga, nerazvijenog i siroma{nog dru{tva, a mnoga nestaju u birokratskom trouglu i interesnoj sprezi birokrata odre|enih ministarstava, nevladinih organizacija i invalidskih organizacija koje se bave pravima osoba sa invaliditetom; – iako postoje}e zakone o pravima osoba sa invaliditetom treba menjati i prilago|avati vremenu i uslovima u kojima `ivimo, nijedna zakonska regulativa ne}e invalidima obezbediti bolje `ivotne uslove i prava koja su primenjiva. Boljih `ivotnih uslova i prava osoba sa invaliditetom nema bez sistematske edukacije na{eg stanovni{tva i relevantnih dru{tvenih i politi~kih faktora, a ne samo ljudi koji se bave ovom problematikom; – valja izbe}i zamke normativisti~ke iluzije po kojoj }e nova zakonska regulativa automatski obezbediti osobama sa invaliditetom bolje `ivotne uslove. Nova zakonska regulativa u ovoj oblasti je nu`na, ali nije dovoljna; – najzad, treba uvek imati u vidu da nijedan ~ovek nije poreme}aj ni u terminologiji, niti u stvarnosti. Svako od nas ima neko ograni~enje, nedostatak, ali i potencijale koje te`i da iskoristi i iska`e. ^ovek nije ograni~enje ve} mogu}nost i ne treba praviti razliku izme|u ljudi, bez obzira na to da li imaju vi{e ili manje izra`ene (ne)sposobnosti i tzv. posebne potrebe. 29 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja Jovica Trkulja DIFFERENT, BUT EQUAL – FROM A PASSIVE OBJECT OF PROTECTION TO AN ACTIVE HOLDER OF RIGHTS OF PERSONS WITH DISABILITIES Summary A social status and legal status of persons with disabilities should be examined from a social model of interpreting disability. Persons with disabilities do not need pity but concrete support, primarily the one that refers to the realization of their basic human rights and freedoms. A pre-condition for the realization of human rights and the achievement of full equality of persons with disabilities is the existence of anti-discrimination legislation by which the mechanisms of protection in cases of discrimination based on disability are regulated in a precise manner. In addition to the adequate legal framework and anti-discrimination regulations, it is also necessary to adopt the Strategy on undertaking and affirmation of actions and measures for creating equal opportunities based on equality. Formulating and realizing this strategy is possible exclusively with the full participation of persons with disabilities. Such actualization of the rights of persons with disabilities and articulation of their interests at a state level can result in their better status in our society after a number of years. The anti-discrimination set of laws that have been adopted in Serbia in the last several years represents a solid legal framework for the realization of rights and equality of persons with disabilities. However, there is a discrepancy between a normative and actual status of persons with disabilities in Serbia. There will be no better living conditions and rights of persons with disabilities without the systematic education of our citizens and relevant social and political factors. The education of only those people who deal with this issue is not enough. Therefore, the normative illusions according to which the new legal regulation would automatically provide persons with disabilities with better conditions should be avoided. New legal regulation in this field is necessary but not sufficient. One should always have in mind that no person is a disturbance in terminology or in reality. A person is not limitation but opportunity and the difference between people should not be made, regardless of whether they have more or less prominent (dis)abilities. Key words: 30 human rights of persons with disabilities, social model of interpretation of disability, non-discrimination, equal opportunities, antidiscrimination law, the Law on Prevention of Discrimination of Persons with Disabilities Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom UDK 342.726-056.24(497.11) Damjan Tati} ~lan komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom, Beograd PRAVNI OKVIR REPUBLIKE SRBIJE ZA RAVNOPRAVNOST OSOBA SA INVALIDIDTETOM Rezime: Ustav Republike Srbije izri~ito zabranjuje diskriminaciju na osnovu fizi~kog i intelektualnog invaliditeta i garantuje gra|anima efikasnu za{titu od diskriminacije. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom iz 2006. godine i krovni Zakon o zabrani diskriminacije iz 2009. godine pru`aju op{ti antidiskriminacijski okvir. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom ure|uje op{ti re`im zabrane diskriminacije po osnovu invalidnosti, posebne slu~ajeve diskriminacije osoba sa invaliditetom, postupak za{tite osoba izlo`enih diskriminaciji i mere za podsticanje ravnopravnosti i socijalne uklju~enosti osoba sa invaliditetom (~lan 1), kao i sankcije za neke od zabranjenih akata diskriminacije. Odredbe o zabrani diskriminacije na osnovu invaliditeta sadr`ane su i u vi{e op{tih zakona – Zakonu o radu, Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakonu o visokom obrazovanju, Zakonu o zdravstvenoj za{titi, kao i u op{tem Zakonu o zabrani diskriminacije i Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom. Postojanje antidiskriminacijskog zakonodavstva predstavlja prvi, nu`ni korak u naporima da se osobama sa invaliditetom osigura ravnopravnost. Ipak, spre~avanje diskriminacije samo po sebi te{ko mo`e garantovati punu uklju~enost ovih osoba u sve oblasti dru{tvenog `ivota. Nu`no je preduzimanje mera za izjedna~avanje mogu}nosti. Analizom va`e}ih propisa i strate{kih dokumenata u Srbiji mo`e se do}i do zaklju~ka da je tokom poslednje decenije postignut napredak u izjedna~avanju mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom, ali da jo{ mnogo mora da se uradi kako bi ove osobe mogle da u~estvuju u svim oblastima dru{tvenog `ivota na osnovu jednakosti sa ostalim gra|anima. Klju~ne re~i: ravnopravnost, nediskriminacija, izjedna~avanje mogu}nosti, pravni okvir, osobe sa invaliditetom Ustav Republike Srbije garantuje jednakost gra|ana i {titi ih od diskriminacije. Svako ima pravo na jednaku pravnu za{titu, bez diskriminacije. Zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naro~ito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, dru{tvenog porekla, ro|enja, veroispovesti, politi~kog ili drugog uverenja, imovinskog stanja, kulture, jezika, starosti i psihi~kog ili fizi~kog invaliditeta (Ustav Srbije, ~lan 21). Ne smatraju se diskriminacijom posebne 31 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} mere koje Republika Srbija mo`e uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su su{tinski u nejednakom polo`aju sa ostalim gra|anima. @enama, omladini i osobama sa invaliditetom omogu}uju se posebna za{tita na radu i posebni uslovi rada, u skladu sa zakonom (~lan 60. Ustava Srbije). Narodna skup{tina Republike Srbije usvojila je na svom Drugom redovnom zasedanju 17. aprila 2006. godine Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom ure|uje op{ti re`im zabrane diskriminacije po osnovu invalidnosti, posebne slu~ajeve diskriminacije osoba sa invaliditetom, postupak za{tite osoba izlo`enih diskriminaciji i mere za podsticanje ravnopravnosti i socijalne uklju~enosti osoba sa invaliditetom (~lan 1), kao i sankcije za neke od zabranjenih akata diskriminacije. U Delu II Zakona propisuje se op{ta zabrana diskriminacije. U ~lanovima 6–10. Zakona defini{u se oblici diskriminacije – neposredna diskriminacija i posredna diskriminacija, povreda na~ela jednakih prava i obaveza, pozivanje i navo|enje na diskriminaciju, te{ki oblici diskriminacije, kao i slu~ajevi koji se ne}e smatrati diskriminacijom. Zakon zabranjuje kako neposrednu, tako i posrednu diskriminaciju, viktimizaciju, pozivanje i navo|enje na diskriminaciju. Zakon u ~lanu 8. odre|uje da se ne smatraju diskriminacijom odredbe zakona, propisa, odluke ili posebne mere donete u cilju pobolj{anja polo`aja osoba sa invaliditetom, ~lanova njihovih porodica i organizacija osoba sa invaliditetom, kojima se pru`a posebna podr{ka, neophodna za u`ivanje i ostvarivanje njihovih prava pod istim uslovima pod kojima ih u`ivaju i ostvaruju drugi (odeljak 1). Dono{enje odnosno zadr`avanje postoje}ih akata i mera ~iji je cilj otklanjanje ili popravljanje nepovoljnog polo`aja osoba sa invaliditetom kojima se pru`a posebna podr{ka ne}e predstavljati diskriminaciju (odeljak 2). Preduzimanje afirmativnih akcija i pozitivnih mera za unapre|ivanje polo`aja osoba sa invaliditetom, poput kvota pri zapo{ljavanju ili specijalizovanog prevoza za osobe sa invaliditetom, predstavlja}e konkretan doprinos promovisanju ravnopravnosti osoba sa invaliditetom i stvaranju jednakih mogu}nosti za njihovo puno u~e{}e u dru{tvu. Zakon predvi|a slede}e naro~ito te{ke oblike diskriminacije: izazivanje i podsticanje neravnopravnosti ili netrpeljivosti prema osobama sa invaliditetom (odeljak 1. ~lana 9) i propagiranje ili smi{ljeno vr{enje diskriminacije od strane organa javne vlasti u postupcima pred doti~nim organima, putem javnih glasila, u politi~kom `ivotu, prilikom pru`anja javnih usluga, u oblasti radnih odnosa, obrazovanja, kulture, sporta (odeljak 2. ~lana 9). Zabranjeno je i ispisivanje, isticanje na javnim mestima i {irenje na drugi na~in poruka i simbola kojima se poziva na diskriminatorsko postupanje prema osobama sa invaliditetom (~lan 10). 32 Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom Zakon u Delu III govori o posebnim slu~ajevima diskriminacije osoba sa invaliditetom. Ovde su ure|eni pojedina~ni slu~ajevi diskriminacije koji su zabranjeni. Zakon predvi|a zabranu diskriminacije osoba sa invaliditetom u slede}im oblastima: postupanje pred organima javne vlasti (~l. 11), u~e{}e u organizacijama i udru`enjima gra|ana (~l. 12), pristup javnim objektima, povr{inama i uslugama (~l. 13–16), pristup javnom saobra}aju (~l. 27–29), pru`anje zdravstvenih usluga (~l. 17), obrazovanje (~l. 18–20), zapo{ljavanje i radni odnosi (~l. 21–26), bra~ni i porodi~ni odnosi (~l. 30). Predvi|ena je i zabrana diskriminacije organizacija osoba sa invaliditetom (~l. 31). Zakon prvo daje spisak ~injenja, ne~injena, propu{tanja ili drugih akata koji predstavljaju zabranjene slu~ajeve diskriminacije po osnovu invalidnosti u doti~nim oblastima. Zakon predvi|a i posebno te{ke slu~ajeve diskriminacije u pojedinim oblastima (~lanovi 11, 15, 17, 20, 26. i 29). Oni se po pravilu manifestuju kroz uznemiravanje, vre|anje i omalova`avanje osoba sa invaliditetom koje su izlo`ene diskriminaciji u oblastima ure|enim pomenutim ~lanovima Zakona. Izuzetak su slu~ajevi diskriminacije u pru`anju zdravstvene za{tite (~lan 17). Ovde je zakonodavac po{ao od pretpostavke da u ovoj oblasti dru{tvenog `ivota svaki akt diskriminacije sam po sebi predstavlja posebno te`ak slu~aj zbog zna~aja zdravstvene za{tite i mogu}ih posledica neukazivanja za{tite osobama sa invaliditetom. Zakon propisuje i koji akti ne predstavljaju zabranjenu diskriminaciju u navedenim oblastima (~lanovi 12, 14, 19, 23, 25, 28. i 30).1 U Delu IV Zakona predvi|ene su i mere za podsticanje ravnopravnosti osoba sa invaliditetom. Predlo`ene mere su pisane po ugledu na re{enja iz Standardnih pravila UN za izjedna~avanje mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom. One predstavljaju nu`an preduslov i osnov za postizanje ravnopravnosti osoba sa invaliditetom u na{em dru{tvu. Mere predstavljaju smernice i minimalne standarde koje treba razra|ivati zakonima iz oblasti socijalne za{tite, kompenzatornih prava, urbanizma i gra|evinarstva, saobra}aja i telekomunikacija, procesnog prava, obrazovanja, ure|enja kulturnih i sportskih delatnosti... Po ugledu na Standardno pravilo 4, Zakon predvi|a da lokalne samouprave treba da podsti~u osnivanje slu`bi podr{ke za osobe sa invaliditetom radi pove}anja nivoa samostalnosti ovih osoba i ostvarivanja njihovih prava (~lan 32). Prilikom tuma~enja ove odredbe treba imati na umu da, iako lokalne samouprave podsti~u osnivanje slu`bi podr{ke, dr`ava treba da osigura kvalitet i standard usluga tih slu`bi. Ovo treba raditi u partnerstvu sa organizacijama osoba sa invaliditetom i uz doslednu primenu na~ela korisni~ke kontrole kvaliteta usluga i standarda. 1 Za vi{e detalja v. J. Kotevi}, D. Tati}, “Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom Republike Srbije”, u: Zbornik XX Kopaoni~ke {kole prirodnog prava, tom IV, 2007. 33 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} Zakon predvi|a da lokalne samouprave treba da preduzimaju mere za stvaranje pristupa~nog fizi~kog okru`enja za osobe sa invaliditetom (~lan 33). Prilikom tuma~enja ove odredbe zakona ne treba smetnuti s uma da dr`ava mora da propi{e tehni~ke standarde pristupa~nosti, procedure koje }e se primenjivati jednoobrazno u svim jedinicama lokalne samouprave, kao i sankcije za one koji ne po{tuju te standarde. Ovo je i u~injeno kroz Pravilnik o uslovima projektovanja i planiranja vezanim za nesmetano kretanje dece, starih, invalidnih i hendikepiranih lica (usvojen 1997) i izmene Zakona o izgradnji i planiranju, usvojene posle usvajanja Zakona o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom. Amandmanom Odbora za rad, bora~ka i socijalna pitanja Narodne skup{tine, koji je prihvatila i Vlada Srbije a usvojila Narodna skup{tina, predvi|eno je da se odredbe ~lanova 32. i 33. Zakona primenjuju od 1. januara 2007. godine, ~ime se nadle`nim organima dalo vremena da pripreme odgovaraju}e mere i programe. Zakon tako|e propisuje obavezu organa javne vlasti da preduzmu mere za ostvarivanje ravnopravnosti osoba sa invaliditetom u postupcima koji se vode pred tim organima (~lan 34). Ove mere pre svega treba da obuhvate pravo na upotrebu znakovnog jezika u upravnom, gra|anskopravnom, krivi~nim, prekr{ajnim i drugim postupcima, dostupnost slu`benih materijala {tampanjem na Brajevom pismu, ili obezbe|ivanjem materijala u pristupa~nim audio i multimedijalnim formatima. Zakon propisuje i obavezu organa dr`ave, teritorijalne autonomije i lokalnih samouprava nadle`nih za pitanja kulture i medija da preduzmu mere za obezbe|ivanje pristupa informacijama i komunikacijama osobama sa invaliditetom kroz upotrebu odgovaraju}ih tehnologija (~lan 35). Ova obaveza dodatno je precizirana kroz odredbe amandmana, prihva}enog od strane kako nadle`nog odbora, tako i predlaga~a Zakona – Vlade, a usvojenog od strane Narodne skup{tine, o osiguravanju pristupa informacijama u informativnim emisijama RTS-a kao javnog servisa kroz titlovanje vesti i displej teksta. U oblasti vaspitanja i obrazovanja dr`ava, teritorijalne autonomije i lokalne samouprave su du`ne da preduzmu mere kako bi osigurale da vaspitanje i obrazovanje osoba sa invaliditetom bude integralni deo sistema vaspitanja i obrazovanja (~lan 36). Zakon propisuje obavezu lokalnih samouprava da preduzimaju mere radi osiguranja ravnopravnog u~e{}a osoba sa invaliditetom u kulturnom, verskom i sportskom `ivotu zajednice (~lan 37). Zakon predvi|a i obavezu svih organa dr`ave, teritorijalnih autonomija, lokalne samouprave da preduzimaju aktivnosti na stvaranju jednakih mogu}nosti za osobe sa invaliditetom i da uklju~e te osobe i njihove organizacije u pomenute aktivnosti (~lan 38). Ova veoma {iroko definisana 34 Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom obaveza u praksi }e se realizovati kroz ~itav niz zakona u oblastima kao {to su radno pravo, socijalna za{tita, penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstvena za{tita, obrazovanje, pristup fizi~kom okru`enju, informacijama i komunikacijama, javnom saobra}aju, jer invalidnost je dru{tveni fenomen koji zadire prakti~no u svaki segment dru{tvenog `ivota. I Strategija unapre|enja polo`aja osoba sa invaliditetom, usvojena od strane Vlade Republike Srbije 28. decembra 2006. predstavlja kariku u lancu prakti~ne primene odredbi ~lana 38. Zakona. Zna~ajno }e biti i usvajanje republi~kih akcionih planova i programa, regionalnih i lokalnih strategija, akcionih planova i programa. Organi vlasti ove akte i dokumente moraju donositi u partnerstvu sa osobama sa invaliditetom i njihovim organizacijama. Sam proces pripreme teksta Zakona o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i pomenute Strategije najbolji su primer plodonosnosti ovakve saradnje. Odredbe o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom koje ne bi bile pra}ene efikasnim mehanizmima sudske za{tite `rtava diskriminacije te{ko da bi imale adekvatnu primenu u praksi. Sam propis te{ko da bi bio ne{to vi{e od puke deklaracije! Zato Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom u Delu V propisuje poseban parni~ni sudski postupak za{tite od diskriminacije zbog invalidnosti. ^lan 43. Zakona predvi|a da se tu`bom mo`e tra`iti zabrana izvr{avanja radnje od koje preti diskriminacija, zabrana daljeg vr{enja, odnosno ponavljanja vr{enja radnje diskriminacije (odeljak 1), uklanjanje posledica diskriminatorskog pona{anja (odeljak 2), utvr|ivanje da je tu`eni postupao diskriminatorski prema tu`iocu (odeljak 3) i naknada materijalne i nematerijalne {tete (odeljak 4). Na inicijativu organizacija osoba sa invaliditetom, posle konsultacija sa predlaga~em Zakona, Odbor za rad, bora~ka i socijalna pitanja Narodne skup{tine Republike Srbije podneo je amandman kojim je predlo`io uno{enje novih ~lanova posle ~lana 45. predloga Zakona. Ovim amandmanom propisane su nov~ane kazne u slu~ajevima diskriminacije u oblasti u~e{}a u radu udru`enja gra|ana, pru`anju usluga namenjenih javnosti, javnom prevozu, vaspitanju i obrazovanju, pru`anju zdravstvene za{tite. Odbor je jednoglasno usvojio ovaj predlog na sednici odr`anoj 5. aprila 2006, a predlaga~ Zakona, Vlada Republike Srbije, prihvatila je amandman. U Zakon je unet Deo VI, “Kaznene odredbe” i ~lanovi 46. do 52, koji predvi|aju nov~ane kazne u slu~ajevima diskriminacije u oblasti u~e{}a u radu udru`enja gra|ana, pru`anju usluga namenjenih javnosti, javnom prevozu, vaspitanju i obrazovanju, pru`anju zdravstvene za{tite. Zakon propisuje nov~ane kazne koje se kre}u od 5 do 50 hiljada dinara za fizi~ka i od 10 do 500 hiljada dinara za pravna lica koja po~ine akte diskriminacije.2 2 Ibid. 35 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} Odredbe o zabrani diskriminacije na osnovu invaliditeta sadr`ane su i u vi{e op{tih zakona – Zakonu o radu, Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakonu o visokom obrazovanju, Zakonu o zdravstvenoj za{titi, kao i u op{tem Zakonu o zabrani diskriminacije i Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom. Zna~ajno je {to krovni antidiskriminacijski zakon ~lanom 26. zabranjuje diskriminaciju osoba sa invaliditetom i kr{enje njihovih prava u politi~kim, ekonomskim, kulturnim i drugim aspektima javnog, profesionalnog, privatnog i porodi~nog `ivota. U postupcima pokrenutim zbog diskriminacije na osnovu invalidnosti, pored samih osoba `rtava diskriminacije i njihovih zakonskih zastupnika, tu`bu zbog diskriminacije mogu podneti i organizacije osoba sa invaliditetom a teret dokazivanja u gra|anskoj parnici zbog diskriminacije preba~en je na tu`enog. Postojanje antidiskriminacijskog zakonodavstva predstavlja prvi, nu`ni korak u naporima da se osobama sa invaliditetom osigura ravnopravnost. Ipak, spre~avanje diskriminacije samo po sebi te{ko mo`e garantovati punu uklju~enost ovih osoba u sve oblasti dru{tvenog `ivota. One su u mnogim dru{tvima godinama bile izolovane, marginalizovane, pa }e biti potrebne i afirmativne mere i pozitivne akcije da bi se ovoj ranjivoj dru{tvenoj grupaciji pru`ile iste “startne osnove”. Nu`no je preduzimanje mera za izjedna~avanje mogu}nosti. Standardna pravila UN za izjedna~avanje mogu}nosti terminom “izjedna~avanje mogu}nosti” ozna~avaju proces kojim razli~iti delovi dru{tva i okoline, kao {to su slu`be, delatnosti, informisanje i dokumentacija, postaju dostupni svima, posebno osobama sa invaliditetom. Pravila navode da princip jednakih prava podrazumeva da su potrebe svakog pojedinaca jednako va`ne i da ove potrebe treba da budu osnova planiranja u ljudskim dru{tvima, s tim da se sve raspolo`ive mogu}nosti moraju upotrebiti na na~in koji }e svakom pojedincu osigurati jednaku mogu}nost u~e{}a. Osobama sa invaliditetom dru{tvo treba da pru`i podr{ku koja im je potrebna u okviru redovnih struktura {kolstva, zdravstva, zapo{ljavanja i socijalnih slu`bi. Deo procesa treba da ~ini i pomo} osobama sa invaliditetom da preuzmu svoju punu odgovornost kao ~lanovi dru{tvene zajednice.3 Prilikom analize mera za izjedna~avanje mogu}nosti koje su predvi|ene pravnim propisima na snazi u Republici Srbiji ne}emo nabrajati zakone i podzakonske akte i analizirati sve odredbe svakog propisa ponaosob, ve} }emo analizu organizovati prema preduslovima za puno u~e{}e osoba sa invaliditetom i prioritetnim oblastima delovanja predvi|enim 3 36 Klju~ za jednakost: Standardna pravila UN za izjedna~avanje mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom, (urednik: D. Tati}), Beograd 2003, str. 13. Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom Standardnim pravilima UN. Analizira}emo sve propise koji su relevantni za ostvarivanje pojedina~nih preduslova i oblasti delovanja gde treba stvoriti jednake uslove. Zdravstvena za{tita osoba sa invaliditetom u Srbiji ure|ena je Zakonom o zdravstvenoj za{titi i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, te podzakonskim aktima, pre svega Pravilnikom o medicinsko-tehni~kim pomagalima koja se obezbe|uju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. ^lanom 11. Zakona o zdravstvenoj za{titi predvi|eno je da se dru{tvena briga za zdravlje pod jednakim uslovima obezbe|uje pru`anjem zdravstvene za{tite grupacijama koje su pod ve}im rizikom od oboljevanja i socijalno ugro`enom stanovni{tvu, izme|u ostalog osobama sa invaliditetom i mentalno nedovoljno razvijenim licima. Zdravstvena delatnost na primarnom nivou obuhvata i preventivnu zdravstvenu za{titu grupacija izlo`enih pove}anom riziku, patrona`ne posete, le~enje i rehabilitaciju u ku}i, zdravstvenu negu i rehabilitaciju lica u ustanovama socijalnog staranja, rehabilitaciju dece i omladine sa smetnjama u du{evnom i telesnom razvoju, za{titu mentalnog zdravlja (~l. 88). Zakon o zdravstvenom osiguranju Republike Srbije ~lanom 22. predvi|a da se osiguranicima izme|u ostalih smatraju osobe sa invaliditetom i mentalno nedovoljno razvijena lica. Pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja obuhvata pravo na zdravstvenu za{titu, naknadu zarade za vreme privremene spre~enosti za rad i naknadu tro{kova prevoza u vezi sa kori{}enjem zdravstvene za{tite (~l. 30). Pravo na zdravstvenu za{titu, izme|u ostalog, obuhvata prevenciju, preglede i le~enje bolesti, stomatolo{ke preglede i le~enja, rehabilitaciju, lekove i medicinska sredstva i medicinsko-tehni~ka pomagala (~l. 34). ^lan 44. predvi|a i da se u okviru obaveznog osiguranja osiguranim licima pokriva 100% cene za preglede, le~enje i rehabilitaciju u slu~aju povrede i bolesti lica koja su te{ko duhovno ili telesno ometena u razvoju, za preglede i le~enje multiple skleroze, progresivnih neuro-mi{i}nih bolesti, cerebralne paralize, paraplegije i tetraplegije, kao i za medicinsko-tehni~ka pomagala u vezi sa le~enjem povreda i bolesti iz stava 1 ovog ~lana. Ovaj ~lan predvi|a pokrivanje najmanje 80% cene zdravstvenih usluga, izme|u ostalog i onih vezanih za ku}no le~enje i rehabilitaciju u stacionarnoj ustanovi. ^lanom 50. predvi|eno je da se zdravstvena za{tita u punom iznosu, bez participacije, obezbedi, me|u ostalima, i ratnim vojnim invalidima i civilnim invalidima rata, slepim licima, trajno nepokretnim licima i licima koja ostvaruju pravo na naknadu za tu|u negu i pomo}. Standardna pravila UN rehabilitaciju defini{u kao proces koji ima za cilj da osobama sa invaliditetom omogu}i postizanje i odr`avanje njihovog optimalnog fizi~kog, intelektualnog, psihi~kog i/ili dru{tvenog funkcionalnog nivoa, ~ime im se pru`a mogu}nost da promene svoj `ivot 37 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} u pravcu ve}eg stepena nezavisnosti. Rehabilitacija mo`e obuhvatiti mere za osposobljavanje i/ili obnovu funkcija, ili za nadoknadu gubitka ili nedostatka neke funkcije ili funkcionalnog ograni~enja. Proces rehabilitacije ne obuhvata po~etnu medicinsku za{titu. On podrazumeva {irok spektar mera i aktivnosti od osnovne i op{te rehabilitacije do ciljnih aktivnosti, kao {to je npr. profesionalna rehabilitacija. Narodna skup{tina usvojila je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom u maju 2009. godine. Profesionalna rehabilitacija obuhvata karijerno vo|enje, savetovanje, individualni rad, radno osposobljavanje, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, tehni~ku pomo}, individualno savetovanje, edukaciju i trening za poslodavce, pru`anje saveta i obuka za primenu odgovaraju}ih tehni~kih i tehnolo{kih pomagala i slu`be podr{ke, kao i druge relevantne aktivnosti. U Srbiji su odre|eni oblici slu`be podr{ke osobama sa invaliditetom ure|eni pre svega propisima iz oblasti socijalne za{tite. Ranije su neka prava relevantna za mogu}e funkcionisanje slu`bi podr{ke ure|ivana i propisima iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja. Ova re{enja ipak nisu na nivou evropskih i svetskih standarda razvijanih tokom poslednjih decenija i Srbija tek treba da ulo`i puno napora kako bi osobama sa invaliditetom osigurala adekvatne slu`be podr{ke. Zakon o socijalnoj za{titi i obezbe|ivanju socijalne sigurnosti gra|ana Republike Srbije4 predvi|a razne oblike socijalne za{tite ~iji korisnici su i osobe sa invaliditetom. Zakon ustanovljava pravo na naknadu za tu|u negu i pomo}, a kao korisnike defini{e lica kojima je zbog te`ine stanja ili bolesti neophodna pomo} i nega za obavljanje radnji radi zadovoljavanja osnovnih `ivotnih potreba (~lan 23). Izmenama Zakona iz 2005. godine dodat je novi ~lan 25a, kojim se osobama sa telesnim o{te}enjem od 100% pove}ava iznos naknade za tu|u negu i pomo}. Naknada u ovakvom iznosu te{ko da mo`e pokriti punu cenu anga`ovanja personalnog asistenta, ali svakako predstavlja osnov za direktna pla}anja iz kojih korisnici mogu anga`ovati personalne asistente. Usvajanje novog Zakona o socijalnoj za{titi, koji }e uvesti u sistem razli~ite servise podr{ke za samostalan `ivot osoba sa invaliditetom (personalna asistencija, stanovanje uz podr{ku...) o~ekuje se do kraja 2010. godine. Izmenama Zakona o izgradnji i planiranju iz 2006. godine zakonodavac je kona~no izri~ito propisao obavezu po{tovanja standarda pristupa~nosti za nove objekte u javnoj upotrebi, kao i sankcije (nov~ane kazne) za investitore koji ne po{tuju standarde pristupa~nosti. Novi Zakon o ure|enju prostora i izgradnji iz 2009. godine uva`io je tekovine ranijeg zakona kojima je garantovano po{tovanje standarda 4 38 Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 36/91, 79/91, 33/93, 53/93, 67/93, 46/94, 48/94, 52/96, 29/2001, 84/2004, 115/2005. Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom pristupa~nosti: Zakon propisuje obavezu projektovanja i gradnje objekata visokogradnje javne i poslovne namene i stambenih i poslovno-stambenih zgrada sa 10 i vi{e stanova tako da se osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama osigura nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad u njima (~l. 5). Zakon defini{e standarde pristupa~nosti (~l. 2), koji se dalje preciziraju podzakonskim aktom. Organ nadle`an za izdavanje gra|evinske dozvole donosi re{enje kojim se odobrava otklanjanje prepreka za osobe sa invaliditetom (~l. 149). Prihva}eni su amandmani pokreta osoba sa invaliditetom na ~lanove 156. i 157. o obavezi izvo|a~a radova i investitora da po{tuju standarde pristupa~nosti, ali nisu prihva}eni predlozi da se prilikom izdavanja gra|evinske dozvole i inspekcije detaljnije uredi obaveza po{tovanja standarda pristupa~nosti, po{to }e se ta materija razraditi podzakonskim aktom. Propisana je kazna od 100.000 do 500.000 dinara za investitora koji ne po{tuje standarde pristupa~nosti i kazna od 10.000 do 50.000 dinara za odgovornog pojedinca. Pravilnik o uslovima projektovanja i planiranja vezanim za nesmetano kretanje dece, starih, invalidnih i hendikepiranih lica5 detaljno ure|uje urbanisti~ko-tehni~ke uslove za planiranje javnih saobra}ajnih i pe{a~kih povr{ina, prilaza do objekata i projektovanje stambenih i objekata za javno kori{}enje i posebnih ure|aja u njima kojima se obezbe|uje nesmetano kretanje osoba sa invaliditetom, dece i starih osoba (~l. 1). Zakon o javnom informisanju Srbije iz 2003. godine predvi|a uop{tenu obavezu dr`ave, teritorijalne autonomije i lokalne samouprave da informacije u~ine pristupa~nim osobama sa invaliditetom. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom Srbije predvi|a obavezu organa dr`ave, teritorijalne autonomije i lokalnih samouprava nadle`nih za pitanja kulture i medija da preduzmu mere za obezbe|ivanje pristupa informacijama i komunikacijama osobama sa invaliditetom kroz upotrebu odgovaraju}ih tehnologija (~lan 35). Pravo na obrazovanje osoba sa invaliditetom u Srbiji ure|eno je Zakonom o osnovnoj {koli, Zakonom o srednjoj {koli, Zakonom o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja, Zakonom o visokom obrazovanju i Zakonom o spre~avanju diskriminacije osobe sa invaliditetom Srbije, kao i nizom podzakonskih akata. Novim Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja iz 2009. godine Srbija je po prvi put uvela inkluzivno obrazovanje u integralni sistem obrazovanja i vaspitanja. Sistem svojom organizacijom i sadr`ajima obezbe|uje mogu}nost da deca, u~enici i odrasli sa smetnjama u razvoju i invaliditetom, bez obzira na sopstvene materijalne uslove, imaju pristup 5 Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 18/ 97. 39 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} svim nivoima obrazovanja (~lan 3). Lica sa smetnjama u razvoju i sa invaliditetom imaju pravo na obrazovanje i vaspitanje koje uva`ava njihove obrazovne i vaspitne potrebe u redovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja, u redovnom sistemu uz pojedina~nu, odnosno grupnu dodatnu podr{ku ili u posebnoj pred{kolskoj grupi ili {koli u skladu sa zakonom (~lan 6). ^lan 77. predvi|a da za dete kome je zbog smetnji u razvoju, invaliditeta i drugih razloga potrebna dodatna podr{ka u obrazovanju i vaspitanju, obrazovna ustanova obezbe|uje otklanjanje fizi~kih i komunikacijskih prepreka i donosi individualan obrazovni plan. Cilj ovog plana jeste postizanje optimalnog uklju~ivanja deteta i u~enika u redovan obrazovno-vaspitni rad i njegovo osamostaljivanje u vr{nja~kom kolektivu. Zakon uvodi i pedago{ke asistente. Neophodno je izmeniti zakone o osnovnom i srednjem obrazovanju jer oni o obrazovanju dece i mladih sa invaliditetom govore isklju~ivo iz perspektive specijalnog {kolstva. Zakon o visokom obrazovanju iz 2005. godine predvi|a obavezu osniva~a visoko{kolske ustanove da finansira stvaranje uslova za studiranje studenata sa invaliditetom (odeljak 13. ~lana 59), mogu}nost polaganja ispita na alternativni na~in koji ne zadire u su{tinu samog ispita (stav 10. ~lana 90), organizovanja nastave na znakovnom jeziku (stav 4. ~lana 80). Narodna skup{tina usvojila je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom6 u maju 2009. godine. Ovim zakonom ure|uju se podsticaji za zapo{ljavanje osoba sa invaliditetom, procena njihove radne sposobnosti, profesionalna rehabilitacija, obaveza zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom, uslovi za osnivanje i delovanje preduze}a za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje osoba sa invaliditetom, radnih centara i socijalnih preduze}a, kao i druga pitanja od zna~aja za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje osoba sa invaliditetom (~l 1). Osobe sa invaliditetom imaju pravo na utvr|ivanje statusa i procenu radne sposobnosti; podsticanje zapo{ljavanja; mere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije; zapo{ljavanje pod op{tim uslovima; zapo{ljavanje pod posebnim uslovima; mere aktivne politike zapo{ljavanja i zapo{ljavanje u preduze}ima za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje osoba sa invaliditetom, socijalnim preduze}ima i radno anga`ovanje u radnim centrima. Procena radne sposobnosti osobe sa invaliditetom obuhvata medicinske, socijalne i druge kriterijume kojima se utvr|uju mogu}nosti i sposobnosti osobe sa invaliditetom da se uklju~i na tr`i{te rada i da obavlja poslove samostalno ili uz slu`be podr{ke i upotrebu tehni~kih pomagala (~lan 8). Podsticanje zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom obuhvata izjedna~avanje mogu}nosti za ove osobe na tr`i{tu rada, pru`anje usluga 6 40 Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 36/ 2009. Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom profesionalne rehabilitacije, mere aktivne politike zapo{ljavanja, odnosno zapo{ljavanja i samozapo{ljavanja osoba sa invaliditetom, obezbe|ivanje tehni~ke, stru~ne i finansijske podr{ke za prilago|avanje radnog mesta i poslova, uklju~uju}i tehni~ka i tehnolo{ka pomagala (~lan 11). Osobe sa invaliditetom se zapo{ljavaju pod op{tim ili posebnim uslovima. Zapo{ljavanje pod op{tim uslovima podrazumeva zapo{ljavanje osobe sa invaliditetom kod poslodavca bez prilago|avanja radnog mesta ili poslova (~lan 23). Prilago|avanje radnog mesta obuhvata tehni~ko i tehnolo{ko opremanje radnog mesta, sredstava za rad, prostora i opreme. Prilago|avanje poslova obuhvata prilago|avanje radnog procesa i radnih zadataka. Zakon uvodi kvotni sistem sa obavezom zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom kod poslodavaca koji imaju najmanje 20 zaposlenih: Poslodavac koji zapo{ljava 20 do 49 zaposlenih mora zaposliti 1 osobu sa invaliditetom. Poslodavac koji zapo{ljava od 50 do 100 zaposlenih mora zaposliti 2 osobe sa invaliditetom. Poslodavac koji zapo{ljava vi{e od 100 zaposlenih mora zaposliti po jednu osobu sa invaliditetom na svakih 50 zaposlenih (~lan 24). Novoosnovani poslodavac nema obavezu ispunjavanja kvote u trajanju od 24 meseca od dana osnivanja (~lan 25). Poslodavac se mo`e osloboditi obaveze zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom ukoliko pokriva tro{kove plata zaposlenih osoba sa invaliditetom u preduze}u za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje ili socijalnom preduze}u (~lan 26) ili ako od preduze}a za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje u postupku javne i druge nabavke naru~i dobara i usluga u visini prose~nih 20 zarada (~lan 27). Poslodavac koji ne ispuni obaveze iz kvote du`an je da za svaku osobu sa invaliditetom koju nije zaposlio shodno kvotnom sistemu pla}a penale bud`etskom fondu za podsticanje zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom u visini od 3 minimalne zarade dok ne zaposli osobu (~lan 29). Obaveze iz kvotnog sistema i pla}anje penala ukolike se te obaveze ne ispune stupaju na snagu 23. maja 2010. godine. Zakon predvi|a i olak{ice za poslodavce koji zaposle osobe sa invaliditetom. Oni imaju pravo na refundiranje primerenih tro{kova za adaptaciju radnog mesta iz bud`etskog fonda za podsticanje zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom (~lan 31) i subvenciju plate zaposlene osobe sa invaliditetom u visini od minimalne zarade u trajanju od 12 meseci (~lan 32). Ovaj Zakon dao je zna~ajne rezultate u praksi: od po~etka 2010. godine, prema podacima Nacionalne slu`be za zapo{ljavanje, zaposlene su 2.493 osobe sa invaliditetom, dok su od juna 2010, kada su odredbe o kvotnom sistemu stupile na snagu, zaposlene 1.663 osobe sa invaliditetom. Na evidenciji nezaposlenih Nacionalne slu`be za zapo{ljavanje prijavljeno je 20.915 osoba sa invaliditetom. 41 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} Pored pomenutih propisa, zna~ajnu kariku u lancu koji vodi ka ravnopravnosti osoba sa invaliditetom ~ine i strate{ki dokumenti. Vlada Republike Srbije usvojila je 28. decembra 2006. godine najzna~ajniji dokumenat ove vrste, Strategiju unapre|enja polo`aja osoba sa invaliditetom u Srbiji od 2007. do 2015. godine. Op{ti cilj Strategije jeste unapre|enje polo`aja osoba sa invaliditetom do pozicije ravnopravnih gra|ana sa svim pravima i odgovornostima. Zadatak Strategije i akcionog plana jeste da defini{e ciljeve, mere i aktivnosti koje }e doprineti ugra|ivanju socijalnog modela i pristupa zasnovanog na ljudskim pravima u mere kojima se defini{e polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji. Strategija defini{e 6 op{tih ciljeva. Prvi op{ti cilj predvi|en Strategijom jeste ugra|ivanje pitanja polo`aja osoba sa invaliditetom u op{te razvojne dokumente i operacionalizacija multisektorske, multiresorne saradnje na planiranju i pra}enju polo`aja osoba sa invaliditetom, uz izgradnju institucionalnog okvira za ovu saradnju. Drugi op{ti cilj jeste stvaranje efikasne pravne za{tite, uz razvoj i realizaciju planova prevencije diskriminacije osoba sa invaliditetom i op{tu senzibilizaciju dru{tva za pitanja polo`aja, prava, potrebe osoba sa invaliditetom. Tre}i op{ti cilj jeste ~injenje socijalnih, zdravstvenih i drugih usluga dostupnim korisnicima, pre svega osobama sa invaliditetom, ili ~lanovima njihovih porodica. Ove usluge treba da se zasnivaju na pravima i potrebama korisnika, a procena invalidnosti i potreba treba da bude u skladu sa savremenim me|unarodno prihva}enim metodama. ^etvrti op{ti cilj predvi|en Strategijom jeste razvoj politike i primena mera koje osobama sa invaliditetom pru`aju jednake mogu}nosti, podsti~u samostalnost, li~ni razvoj i aktivan `ivot, naro~ito u oblastima obrazovanja, zapo{ljavanja, rada i stanovanja. Peti cilj je obezbe|ivanje pristupa osobama sa invaliditetom izgra|enom okru`enju, pristupa~nom prevozu, informacijama i komunikacijama, uslugama namenjenim javnosti. Radi ostvarivanja ovog cilja treba razviti i realizovati plan uklanjanja barijera i izgradnje pristupa~nih objekata i usluga. [esti op{ti cilj jeste obezbe|ivanje socijalne sigurnosti i adekvatnog standarda `ivljenja za osobe sa invaliditetom. Radi ostvarivanja svakog od pomenutih ciljeva Strategija defini{e konkretne mere, a akcioni planovi dalje ure|uju konkretne akcije, nosioce tih akcija, potencijalne resurse i rokove za realizaciju. Strategijom je predvi|eno dono{enje dvogodi{njih akcionih planova, ali zbog prevremenih parlamentarnih izbora 2007. i 2008. godine Vlada nije usvojila Akcioni plan za 2007–9. iako je sa~injen predlog Akcionog plana za sprovo|enje Strategije u 2008. i 2009. godini. Svaki od {est op{tih ciljeva dalje se razra|uje i operacionalizuje kroz posebne ciljeve. Analizom va`e}ih propisa i strate{kih dokumenata u Srbiji mo`e se do}i do zaklju~ka da je tokom poslednje decenije postignut napredak u izjedna~avanju mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom, ali da 42 Pravni okvir Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom jo{ mnogo mora da se uradi kako bi ove osobe mogle da u~estvuju u svim oblastima dru{tvenog `ivota na osnovu jednakosti sa ostalim gra|anima. LITERATURA: Human Rights: A Compilation of International Instruments, Volume I (First Part), Universal Instruments, (2002), New York, Geneva. Klju~ za jednakost: Standardna pravila UN za izjedna~avanje mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom, (urednik D. Tati}), Beograd 2003. J. Kotevi}, D. Tati}, “Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom Republike Srbije”, u: Zbornik XX Kopaoni~ke {kole prirodnog prava, tom IV, 2007. J. Kotevi}, D. Tati}, “Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom”, u: Zbornik XXI Kopaoni~ke {kole prirodnog prava, tom IV, 2008. Osobe sa invaliditetom i okru`enje, (urednik V. Cuci}), Beograd 2001. G. Quinn, T. Degener, with A. Bruce, C. Burke, J. Castellino, U. Kilkelly, P. Kenna, S. Quinlivan, Human Rights and Disability – The current use and future potential of United Nations human rights instruments in the context of disability, New York, Geneva. D. Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, Beograd 2008. D. Tati}, Gra~anica: Grad jednakih mogu}nosti, Gra~anica 2007. D. Tati}, Uvod u Me|unarodnu konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, Beograd 2006. D. Tati}, “O pozitivnoj diskriminaciji osoba sa invaliditetom”, u: Kolektivna prava i pozitivna diskriminacija u ustavnopravnom sistemu Republike Srbije (urednik: M. A. Jovanovi}), Beograd 2009. Damjan Tatic THE LEGAL FRAMEWORK OF THE REPUBLIC OF SERBIA FOR EQUALITY OF PERSONS WITH DISABILITIES Summary Constitution of Republic of Serbia explicitly prohibits discrimination on basis of physical and intelectual disability. Law on Prevetion of Discrimination agains Persons with Disabilities from 2006 and the general Law on Prohibition of Discrimination from 2009 provide the legislative framework for combating discrimination. Law on the Prevention of Discrimination against Persons with Disabilities prescribes the general regime of the prohibition of discrimination on the grounds of disability, particular acts of prohibited discrimination, the procedure for legal protection of persons that have been subjected to illegal acts of discrimination, sanctions for perpetrators of particular acts of discrimination, and measures the state takes in order to promote the social integration of persons with disabilities. 43 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} Serbia’s general laws such as Labor Law, Law on University Education, Law on System of Education, Law on Professional Rehabilitation and Employment of Persons with Disabilities, and Law on Health Care also prohibit discrimination on grounds of disability. The laws on the prevention of discrimination against persons with disabilities are a necessary precondition for full social inclusion of those persons, but aren’t the sole condition. States have to adopt legislation providing for measures for the equalization of opportunities for persons with disabilities. When analyzing the legislation and policies which Serbia adopted over the past decade, one may reach a conclusion that a progress in equalization of opportunities provided to persons with disabilities has been made but much more has yet to be done to enable those persons to participate in all areas of social life on basis of equality with other citizens of Serbia. Key words: equality, non discrimination, equalization of opportunities, legal framework, persons with disabilities Vladimir Veli~kovi} – Prostor, fig. XXII, 1980. 44 Sistemi podr{ke za osobe sa invaliditetom UDK 364-787.22-056.24(497.11) Gordana Rajkov Centar za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije, Beograd SISTEMI PODR[KE ZA OSOBE SA INVALIDITETOM Rezime: Osobe sa invaliditetom jedna su od najmarginalizovanijih i najsiroma{nijih grupa stanovni{tva. Razvijanje servisa podr{ke jedan je od osnovnih preduslova za njihovo uklju~ivanje u zajednicu. Neophodna je promena modela, koja treba da doprinese promeni paradigme “socijalne odgovornosti” (od socijalne sigurnosti – “za{tita i zbrinjavanje” – ka “socijalnoj uklju~enosti”, odnosno stvaranju jednakih mogu}nosti za punu participaciju). Ovakav pristup jasno je iskazan u mnogobrojnim me|unarodnim i doma}im dokumentima, pre svega Konvenciji UN o za{titi prava osoba sa invaliditetom, Zakonu o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom Republike Srbije i Strategiji unapre|enja polo`aja osoba sa invaliditetom. Model usluge koji je posebno relevantan za rad i misiju Centra za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije je personalna asistencija, jer je ona jedan od na~ina za otklanjanje prepreka i stvaranje jednakih mogu}nosti na podru~ju obrazovanja, zapo{ljavanja i gra|anskog aktivizma. Kori{}enjem ovog servisa osoba sa invaliditetom zadovoljava: li~ne potrebe, potrebe u ku}i i socijalne potrebe. Ova usluga promovi{e socijalni nasuprot medicinskom konceptu razumevanja pojma invalidnosti i osobama omogu}ava: kori{}enje sopstvenih potencijala, preimu}stava i sposobnosti; samopo{tovanje i dostojanstvo; kontrolu privatnosti; o~uvanje i ja~anje autonomije li~nosti i preuzimanje odgovornosti. Klju~ne re~i: osobe sa invaliditetom, slu`be podr{ke, dnevne usluge, samostalni `ivot, personalna asistencija Osobe sa invaliditetom u Srbiji, ali i svetu uop{te, jedna su od najmarginalizovanijih i najsiroma{nijih grupa stanovni{tva. Siroma{tvo se javlja i kao uzrok i kao posledica invalidnosti. Kao uzrok, stoga {to invalidnost nastaje zbog lo{ih zdravstvenih i higijenskih uslova `ivota, neuhranjenosti, bolesti i nepostojanja mera bezbednosti. Sa druge strane, siroma{tvo se javlja i kao posledica invalidnosti zbog siroma{tva u resursima (nedostatak ekonomskih resursa, pogor{anje stanja zdravlja, socijalnog statusa, higijenskih uslova i ishrane), kao i siroma{tva u pravima (prepreke u pristupu pravima, nejednak i diskriminatorski tretman, manja mogu}nost za kori{}enje dobara i servisa). 45 Hereticus, 3-4/2010 Gordana Rajkov Uzroci siroma{tva za osobe sa invaliditetom generalno se mogu podeliti na osnovne, koji va`e i za druge grupa gra|ana (nedovoljno obrazovanje i nemogu}nost radnog anga`ovanja), i specifi~ne, koji su karakteristi~ni za osobe sa invaliditetom (dodatni tro{kovi invalidnosti, socijalna isklju~enost i nepostojanje neophodnih i adekvatnih sistema podr{ke). Da bi se ova situacija mogla menjati, neophodno je izjedna~avanje mogu}nosti za osobe sa invaliditetom. Ono se mo`e razmatrati na najmanje dva osnovna nivoa: a) spre~avanje diskriminacije (dono{enjem odgovaraju}ih zakona i propisa) i b) preduzimanje pozitivnih mera koje doprinose uklanjanju prepreka za osobe sa invaliditetom u dru{tvenoj zajednici. Zajedno, ove aktivnosti predstavljaju osnov za kreiranje dobre politike u odnosu na invalidnost. Izjedna~avanje mogu}nosti uklju~uje i kompenzaciju o{te}enja i postojanje i razvijanje servise podr{ke, koji su jedan od osnovnih preduslova za uklju~ivanje u zajednicu. Razli~ita istra`ivanja koja su vr{ena nekoliko poslednjih godina1 daju pregled polo`aja osoba sa invaliditetom u Srbiji, koji, izme|u ostalog, karakteri{u i slede}i podaci: • 51,5% je bez {kole ili sa osnovnim obrazovanjem, • 68% ima potrebu za nekom vrstom pomagala, a 51% ih koristi, dok ostali ne mogu da ih obezbede, • 85% je u odre|enoj meri upu}eno na pomo} drugog lica, a za 65% osoba sa invaliditetom ova pomo} je neophodna, • 80% dece sa smetnjama u razvoju izme{teno je iz mesta porekla i sme{teno u ustanove, jer ne postoji odgovaraju}a podr{ka porodicama u lokalnoj zajednici, • 13% je zaposlenih, a 90% ovih osoba “zavisi” od socijalnih transfera, • 52,5% ne participira u dru{tvu, a 70% su siroma{ni prema postoje}im standardima, {to zna~i da je procenat siroma{nih tri puta ve}i nego kod ostalih stanovnika. U slu`be za podr{ku ubrajaju se pomagala, pomo} pri komunikaciji – usluge tuma~a i servisi socijalne za{tite. Pitanje servisa socijalne za{tite regulisano je Zakonom o socijalnoj za{titi i obezbe|ivanju socijalne 1 46 Specifi~nosti siroma{tva OSI, Centar za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije, 2004; Strategija za smanjenje siroma{tva, Vlada Republike Srbije, Beograd, 2003. (www.prsp.sr.gov.rs); Studija o `ivotnom standardu stanovni{tva 2002–2007; Republi~ki zavod za statistiku, Beograd 2008. (http://web.rs.statserb.sr.gov.yu/ axd/azs.htm); Servisi socijalne za{tite za OSI, uskla|ivanje jaza izme|u politike i prakse, Centar za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije, Beograd 2008. (http://www.cilsrbija.org/ebib/200808110115310.test.pdf); Specifi~nosti siroma{tva osoba sa invaliditetom, Centar za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije, Beograd 2009. (http://www.cilsrbija.org/ebib/200905241017430.istrazivanje_za_sajt.pdf). Sistemi podr{ke za osobe sa invaliditetom sigurnosti gra|ana,2 koji je donet jo{ 1991. god. i od tada pretrpeo mnogobrojne izmene i dopune. Osim finansijske naknade za tu|u pomo} i negu i trajni sme{taj u ustanove socijalne za{tite, ovaj Zakon predvi|a samo dve usluge podr{ke koje mogu koristiti osobe sa invaliditetom: sme{taj u dnevne boravke i slu`be pomo}i u ku}i (geronto doma}ice). Ni jedna od ovih usluga, me|utim, ne obezbe|uje aktivnost i samostalnost, jer se pru`a samo na odre|enom mestu, u odre|eno vreme i za vi{e korisnika istovremeno. Raniji sistem socijalne za{tite je uglavnom gra|en na medicinskom pristupu invalidnosti kroz izgradnju institucija, a servisi u lokalnoj zajednici jedva da su postojali. Uklju~enost nije bila ideja, ve} za{tita koja je vodila u segregaciju. Sa smanjenjem kapaciteta za socijalnu za{titu i nestankom pre|a{njeg sistema, osobe sa invaliditetom koje su veoma zavisili od njega suo~ene su sa jo{ ve}om izolacijom, isklju~enjem i siroma{tvom. ^ak i one slu`be socijalne podr{ke koje postoje nedovoljne su za iskazane potrebe. Usluga pomo}i u ku}i postoji tek u jednoj tre}ini mesta u Srbiji, svega u nekoliko najve}ih gradova, namenjena je pre svega starijim gra|anima i ne odgovara potrebama osoba sa invaliditetom. Dnevni boravci postoje tako|e samo u nekim gradovima i uglavnom su usmereni na decu i odrasle sa intelektualnim smetnjama. Ustanove za trajni sme{taj osoba sa invaliditetom uglavnom su za decu i odrasle sa intelektualnim i senzornim smetnjama, a postoji samo jedna ustanova za trajni boravak odraslih lica sa telesnim invaliditetom. Naravno, manji je problem broj ustanova, koje bi, u skladu sa politikom deinstitucionalizacije, trebalo zapravo smanjivati i transformisati, a ve}i je nepostojanje bilo kakvog oblika podr{ke za osobe sa invaliditetom koje ne mogu samostalno funkcionisati u svojoj prirodnoj sredini. Neophodna je promena modela, koja treba da doprinese promeni paradigme “socijalne odgovornosti” (od socijalne sigurnosti – “za{tita i zbrinjavanje” – ka “socijalnoj uklju~enosti”, odnosno stvaranju jednakih mogu}nosti za punu participaciju marginalizovanih ili socijalno isklju~enih grupa). Ovakav pristup jasno je iskazan u mnogim me|unarodnim i doma}im dokumentima, me|u kojima su: – Pravilo br. 4 Standardnih pravila UN za izjedna~avanje mogu}nosti za osobe sa invaliditetom,3 u kojem stoji da dr`ave treba 2 3 Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 36/91, 79/91, 33/93, 53/93, 67/93, 46/94, 48/94, 52/96, 29/01, 84/04, 115/05. Standardna pravila Ujedinjenih Nacija za izjedna~avanje mogu}nosti za osobe sa invaliditetom donela je Generalna Skup{tina UN u oktobru 1993. godine. U martu 1995. godine ovaj dokumenat prihvatila je i Vlada Savezne Republike Jugoslavije. http://www.cilsrbija.org/ebib/StandardnaPravilaUNbrosura.pdf 47 Hereticus, 3-4/2010 Gordana Rajkov da, kao va`ne mere za pru`anje jednakih mogu}nosti, omogu}e obezbe|enje pomagala i opreme, li~ne pomo}i i usluga tuma~a, u zavisnosti od potreba osoba sa invaliditetom; – Konvencija UN o za{titi prava osoba sa invaliditetom,4 u ~ijem ~lanu 19. (@iveti samostalno i biti uklju~en u zajednicu) izme|u ostalog stoji da osobe sa invaliditetom imaju pravo da `ive u zajednici i imaju isti izbor kao i ostali gra|ani za puno u~e{}e, uklju~uju}i slobodan izbor mesta stanovanja, gde i sa kim }e da `ive i da ne moraju prihvatiti da `ive u odre|enom okru`enju. ^lan 19. Konvencije tako|e predvi|a da osobe sa invaliditetom treba da imaju pristup razli~itim servisima u ku}i, ustanovama razli~itog tipa i drugim servisima u zajednici, uklju~uju}i personalnu asistenciju; – Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom Srbije,5 koji u ~lanu 32. propisuje da “lokalne vlasti treba da podsti~u i podr`avaju organizaciju slu`bi podr{ke za osobe sa invaliditetom da bi se pove}ao nivo njihove samostalnosti i uklju~ivanja u zajednicu i da bi mogli ostvarivati svoja prava”; – Strategija razvoja socijalne za{tite Srbije,6 koja me|u principima na kojima treba da se razvija socijalna za{tita navodi: najbolji interes korisnika za zadovoljavanje specifi~nih potreba; dostupnost usluga koje omogu}avaju kori{}enje na lokalnom nivou; participaciju, odgovornost i samostalnost korisnika; – Strategija unapre|enja polo`aja OSI Republike Srbije,7 koja u svom posebnom cilju 5. predvi|a da je potrebno unaprediti sistem podr{ke i usluga usmerenih ka korisniku u skladu sa njegovim potrebama. Me|u merama za ostvarenje ovog cilja predvi|a se da je potrebno podsticati i podr`ati razvoj novih usluga u lokalnoj zajednici koji podsti~u aktivizam i podr`avaju samostalnost osoba sa invaliditetom. Posle skoro 20 godina od dono{enja pomenutog zakona, a nakon nekoliko verzija na kojima je ra|eno od 2007. godine, do{li smo do nacrta novog zakona o socijalnoj za{titi, koji je, uva`avaju}i sve napred nabrojane dokumente i iskustva iz prakse poslednjih nekoliko godina, baziran na novom konceptu socijalne za{tite. Novi koncept bazira se na izgradnji sistema usluga u oblasti socijalne za{tite, razli~itim pru`aocima usluga, uklju~uju}i i institucije sistema ali i civilni sektor i pojedince, i na 4 5 6 7 48 Konvencija je potpisana u decembru 2007, a ratifikovana u maju 2009. (Slu`beni glasnik Republike Srbije, 42/09). http://www.parlament.gov.rs/content/cir/akta/ akta_detalji.asp?Id=624&t=Z Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 33/06. Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 108/05. Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 55/05, 71/05, 01/07. Sistemi podr{ke za osobe sa invaliditetom korisniku kao partneru u fokusu sistema. Na nov na~in se defini{e pojam usluge socijalne za{tite kao aktivnosti pru`anja podr{ke i pomo}i gra|anima i njihovim porodicama radi pobolj{anja, odnosno o~uvanja kvaliteta `ivota, otklanjanja ili ubla`avanja rizika, nepovoljnih `ivotnih okolnosti, kao i razvoja potencijala korisnika za samostalan `ivot u zajednici. Nacrt tako|e predvi|a daleko ve}i broj usluga koje su relevantne za osobe sa invaliditetom, me|i kojima i grupe usluga koje obuhvataju dnevne usluge u zajednici (dnevni boravak; pomo} u ku}i) i usluge podr{ke za samostalan `ivot (personalna asistencija; stanovanje uz podr{ku; obuka za samostalni `ivot i druge vrste podr{ke neophodne za aktivno u~e{}e korisnika u zajednici). Model usluge koji je posebno relevantan za rad i misiju Centra za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije je personalna asistencija, jer je ona jedan od na~ina za otklanjanje prepreka i stvaranje jednakih mogu}nosti na podru~ju obrazovanja, zapo{ljavanja i gra|anskog aktivizma. Ovu uslugu kroz razli~ite pilot-projekte8 Centar razvija od 2001. godine i u okviru aktivnosti Fonda za socijalne inovacije Centar je izradio i standarde kvaliteta za ovu uslugu. Naravno, ova usluga je samo jedan od mogu}ih modela podr{ke za osobe sa invaliditetom, ali je posebno relevantna za one ljude koji se opredele za samostalni `ivot kao stil svog `ivljenja. Za razumevanje pojma samostalnog `ivota u kontekstu osoba sa invaliditetom neophodno je poznavanje filozofije samostalnog `ivota, koja podrazumeva borbu za pravo na samostalanost, borbu protiv nametnute segregacije, izolacije i isklju~ivanja iz osnovnih dru{tvenih tokova. Su{tina filozofije samostalnog `ivota jeste da osobe sa invaliditetom `ive svoj `ivot kao i svi ostali ljudi. Pojam samostalnog `ivota ne zna~i fizi~ku samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti da bi se zadovoljile sopstvene potrebe, ve} zna~i samostalno dono{enje odluka o na~inu zadovoljavanja potreba, bez obzira na to da li ih osoba obavlja sama ili je neko anga`ovan da asistira u zadovoljavanju tih potreba. Filozofija samostalnog `ivota je bazirana na pet osnovnih principa: mogu}nost izbora; samostalno dono{enje odluke; mogu}nosti kontrole u sprovo|enju donete odluke; odgovornost i pravo na gre{ku. Iako ovi principi mogu da va`e za svako ljudsko bi}e, bez obzira na invaliditet, oni su od velikog zna~aja za osobe sa invaliditetom jer ovi ljudi naj~e{}e nailaze na velik broj prepreka u primeni ovih principa u svom `ivotu. Zna~aj ove filozofije direktno je proporcionalan te`ini o{te}enja i invaliditeta, jer {to je stepen potrebe za pomo}i drugog lica u obavljanju bazi~nih potreba ve}i, sve je ve}i broj prepreka za ostvarenje samostalnog `ivljenja. Servis 8 www.cilsrbija.org 49 Hereticus, 3-4/2010 Gordana Rajkov personalnih asistenata stoga spada u jedan od najva`nijih preduslova za ostvarenje samostalnog `ivota osoba sa invaliditetom. Kao i u slu~aju svakog drugog novog pojma, koji postane “moderan”, i ovaj pojam “personalne asistencije” sve ~e{}e se koristi za razli~ite vrste usluga koje nisu bazirane na principima filozofije samostalnog `ivota. Stoga je i posle skoro deset godina otkako je Centar za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije ovaj pojam “doneo” u Srbiju, neophodno podse}ati i insistirati na osnovnim principima na kojima jedan servis mora biti organizovan da bi se usluga mogla nazvati personalnom asistencijom. Ti principi ugra|eni su i u nacrt standarda kvaliteta usluga socijalne za{tite Ministarstva rada i socijalne politike Srbije9 i uklju~uju pravo da: korisnik sam odabira i zapo{ljava svog asistenta; korisnik odre|uje opis posla, mesto i vreme kada }e se usluge pru`iti; korisnik obu~ava asistenta kako da mu asistira na najbolji na~in; korisnik usmerava i kontroli{e rad asistenta i kvalitet usluga i jedan asistent radi za samo jednog korisnika. Kori{}enjem ovog servisa osoba sa invaliditetom zadovoljava: li~ne potrebe: (bazi~ne/egzistencijalne): ustajanje iz kreveta, obavljanje li~ne higijene, ishrana; potrebe u ku}i: nabavke, priprema hrane, spremanje stana, odlazak sa korisnikom u nabavku hrane; socijalne potrebe: transport, kretanje, odlazak na posao, u pozori{te/ bioskop...; ostvarenje prava pred dr`avnim organima (sud, administracija...) i pristup javnim servisima; organizovani prevoz; inkluzija – obrazovanje (asistiranje u toku nastave)... Tri navedene grupe potreba su standard, a o sadr`aju svakog segmenta dogovaraju se personalni asistent i korisnik i on zavisi od korisnikovih potreba, afiniteta i na~ina `ivljenja. Karakteristike i prednosti Servisa personalnih asistenata obuhvataju: – omogu}avanje samostalnosti i aktivnosti osoba sa invaliditetom; – zadovoljavanje i drugih potreba osim onih koje se omogu}avaju putem pomo}i u ku}i; – zajedni~ko kori{}enje obe usluge daje ve}e rezultate; – praktikovanje dono{enja samostalnih odluka OSI; – socijalno anga`ovanje osoba sa invaliditetom: – osobe sa invaliditetom mogu biti aktivne i korisne sebi i okru`enju; – radno anga`ovanje personalnog asistenta (PA); – preuzimanje odgovornosti OSI za vlastite odluke (OSI je poslodavac); – osoba sa invaliditetom u otvorenoj sredini, u zavisnosti od stila `ivota i li~nih interesovanja; 9 50 www.minrzs.gov.rs/cir/index.php?option=com_content&view=article&id=482&Itemid =282&lang=sr Sistemi podr{ke za osobe sa invaliditetom – OSI osloba|a potencijale porodice za neke druge aktivnosti i odmor. U kori{}enju ove usluge korisnik se javlja u tri razli~ite uloge: “poslodavca” za svog asistenta; menad`era ili nekoga ko upravlja servisom; trenera, jer obu~ava asistenta za pru`anje adekvatne asistencije. Stoga ovaj servis kao integralni deo uklju~uje i obuku korisnika i samog personalnog asistenta. Ova usluga promovi{e socijalni nasuprot medicinskom konceptu razumevanja pojma invalidnosti i osobama omogu}ava: kori{}enje sopstvenih potencijala, preimu}stava i sposobnosti; samopo{tovanje i dostojanstvo; kontrolu privatnosti; o~uvanje i ja~anje autonomije li~nosti i preuzimanje odgovornosti. Model personalne asistencije neosporno omogu}ava promene u poimanju invalidnosti – od medicinskog modela zasnovanog na personalnim ~iniocima (stepen o{te}enja i ograni~enja), prema socijalnom modelu, odnosno razumevanju invalidnosti kao interaktivnog procesa. Ovaj model tako|e predstavlja i podr{ku porodici na dva na~ina: prvo, osloba|a ~lanove porodice koji su vodili brigu o osobi sa invaliditetom da mogu da se zaposle i da na kvalitetniji na~in organizuju `ivot u porodici; drugo, ovaj model omogu}ava da osoba sa invaliditetom mo`e da osnuje svoju porodicu i da preuzme odgovaraju}u ulogu u porodici. Personalna asistencija je komplementarna porodi~nim naporima i omogu}ava ono {to prevazilazi porodi~ne kapacitete – potpunu participaciju u zajednici. Primena modela personalne asistencije u toku realizacije razli~itih projekata koje je od 2003. godine sprovodio Centar za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom u Srbiji pokazala je da on pru`a mogu}nost za uklju~enost osoba sa invaliditetom u ekonomski i dru{tveni `ivot, iz ~ega proizlazi i odgovaraju}a ekonomska dobit. Istra`ivanje i analiza opravdanosti ulaganja u organizovanje servisa personalnih asistenata za pomo} osobama sa invaliditetom u Srbiji,10 koje je Centar za samostalni `ivot OSI radio zajedno sa Institutom za ekonomska i socijalna istra`ivanja, pokazalo je da je model personalne asistencije i u Srbiji visoko isplativ, te bi trebalo u~initi napore da se ovaj vid podr{ke zadr`i i postepeno uklju~uje u sistem. Sa druge strane, ovaj model vodi ka deinstitucionalizaciji pomo}i osobama sa invaliditetom. U tom smislu personalna asistencija predstavlja “meru i aktivnost” koja vodi ostvarivanju ciljeva koji su definisani kako u Milenijumskim razvojnim ciljevima Srbije tako i u drugim strate{kim i zakonskim dokumentima. 10 Cena samostalnosti, Centar za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom u Srbiji, Beograd 2005. (http://www.cilsrbija.org/ebib/SPAS-Cena%20samostalnosti.pdf) i Iskustva samostalnosti, Beograd 2005. (http://www.cilsrbija. org/ebib/SPAS-Iskustva%20samostalnosti.pdf). 51 Hereticus, 3-4/2010 Gordana Rajkov Gordana Rajkov THE SUPPORT SYSTEMS FOR PERSONS WITH DISABILITIES Summary Persons with disabilities are among the poorest and most discriminated parts of general population. Development of support services is one of the pre-conditions for their full inclusion in society. One has to make to replace the paradigm of social responsibility (derived from concepts of social protection, caring and protection) to paradigm of social inclusion, i.e. creating conditions for full participation. The above mentioned approached is clearly defined in numerous international and national documents, primarily Convention on the Rights of Persons with Disabilities, Serbia’s Law on Prevention of Discrimination against Persons with Disabilities and National Disability Strategy. Model of service that is especially relevant for work and mission of Center for Independent Living of Persons with Disabilities of Serbia is personal assistance, as it is one of the ways to eliminate barriers and create equal opportunities in the fields of education, employment and civic activism. Using this service, a person with disability can satisfy his/ her personal needs, needs in household and his/ her social needs. This service enables a person to use his/ her own potentials, develop self- respect and dignity, to control one’s privacy, maintain and strengthen one’s individual autonomy and to assume responsibility. Key words: 52 support services, persons with disability, personal assistance, independence, inclusion in one’s community Invalidske organizacije i dru{tvo – problemi samorazumevanja UDK 364-3:364-787.22-056.24(497.11) Predrag Vukasovi} Institut za uporedno pravo, Beograd INVALIDSKE ORGANIZACIJE I DRU[TVO – PROBLEMI SAMORAZUMEVANJA Rezime: U prvom delu teksta autor kriti~ki razmatra zvani~no prihva}en termin osobe sa invaliditetom sugeri{u}i da nije kompatibilan sa duhom srpsko/srpskih jezika. On ukazuje na negativne uticaje previ{e ~esto izvo|enjih terminolo{kih revolucija. Zaklju~uje da postoji potreba za opreznijim stavom kada je u pitanju prihvatanje re{enja za metajezi~ke probleme zasnovanih na lingvisti~koj osnovi. Odgovaraju}a konceptualizacija organizacija osoba sa invaliditetom se prostire daleko izvan terminolo{kog nivoa. Autor identifikuje dva mogu}a zna~enja termina: 1) organizacije koje se bave pitanjima vezanim za invalidnost, posebno promovi{u}i celokupni socijalni polo`aj osoba sa invaliditetom; 2) Organizacije ~iji su ~lanovi isklju~ivo same osobe sa invaliditetom ili njihovi pravni zastupnici. Autor ukazuje na to da ne postoji veza izme|u dva zna~enja: postoje organizacije u kojima nema ~lanova sa invaliditetom koji uspe{no doprinose kada je u pitanju invalidnost kao sastavni i neizbe`ni deo politike i agende kreatora javnog mnjenja. Organizacije osoba sa invaliditetom nemaju monopol nad pitanjima invalidnosti. S druge strane, organizacije ~iji ~lanovi su isklju~ivo osobe sa invaliditetom ne treba da budu sputane aktivnostima u okvirima invalidnosti. Tre}i deo se ti~e veze izme|u organizacija osoba sa invaliditetom i celog NVO sektora. Klju~ne re~i: organizacije osoba sa invaliditetom, definicija, samorazumevanje Terminologija Izraz invalidske organizacije deluje beznade`no zastarelo; svi relevantni u~esnici dru{tvenog diskursa o njima, pre svih same organizacije o kojima je re~, prihvatili su moderniji, ili bar pomodniji izraz organizacije osoba sa invaliditetom. Za{to sam ostao pri prevazi|enom terminu? Ukratko re~eno, zato {to mi jezi~ko ose}anje, moja li~na verzija sokratovskog daimoniona, ne dopu{ta da prihvatim novotariju. Ona se ogre{ila o na~elo jezi~ke ekonomije: umesto dvo~lanog, dobili smo tro~lani izraz bez odgovaraju}eg pove}anja koli~ine zna~enja. Jer osobe sa invaliditetom mogu biti samo invalidi, zar ne? S jednakom dozom jezi~ko-semanti~ke opravdanosti ljubitelji terminolo{kih revolucija mogli bi kriminalce zvati osobama sa kriminalitetom, a ljude uop{te bi}ima sa ~ove~no{}u. 53 Hereticus, 3-4/2010 Predrag Vukasovi} Ironi~no, i sam sâm doprineo ovom terminolo{kom prevratu, nehotice naravno. Jednom prilikom sam, ilustruju}i ukorenjenost negativnog stava prema invalidima u dru{tvenoj tradiciji, ukazao na etimolo{ko zna~enje re~i invalid, koja bi se s latinskog izvornika dala doslovno prevesti kao nevaljalac. Priznajem – prili~no nezgodno. Samo, ne vidim za{to bih bio manje uvre|en ako me neko nazove osobom sa nevaljalstvom, sem ako ne zbog nesumnjivog komi~nog efekta poslednjeg izraza. Uostalom, ni doma}i sinonimi na srpsko-hrvatsko-bo{nja~ko-crnogorskom jezi~kom podru~ju ne deluju vrednosno neutralnije: kljast, hrom, sakat, jado... U BiH je jedno vreme kolao izraz onesposobljeni, koji zbog svoje mladosti jo{ nije stigao da prikupi kriti~nu masu negativnih konotacija. Na`alost, ni ova re~ nije li{ena komi~nog potencijala: zamislite govor ili tekst o sposobnostima onesposobljenih. Da zaklju~im: terminolo{kim revolucijama ne}emo promeniti negativne dru{tvene stavove, ali }emo uspe{no iskvariti jezik i ote`ati me|usobnu komunikaciju. Uostalom, invalidi nisu jedina dru{tvena grupa ~ije ime nosi negativne konotacije. Re~ `ena, upu}ena mu{karcu, zna~i nedostatak hrabrosti, pa to nije razlog da ve}u (i bolju) polovinu ~ove~anstva nazivamo osobama sa `enstveno{}u. Bojim se, me|utim, da je duh terminolo{ke revolucije odavno napustio bocu jezi~kog eksperimentisanja i da, nesputan, jezdi poljem dru{tvene komunikacije. Prethodne redove, stoga, ne treba shvatiti kao lament nad prosutim mlekom, ve} kao dobronamerno upozorenje da budemo oprezniji kad nam neko slede}i put predlo`i jezi~ko re{enje za metajezi~ke probleme. Definicija Invalidske organizacije mogu biti shva}ene kao: a) organizacije koje se bave razli~itim pitanjima vezanim za invalide, naro~ito unapre|enjem njihovog dru{tvenog polo`aja, ili kao b) organizacije ~ije ~lanstvo ~ine invalidi. Ova dva zna~enja su dovoljno bliska da se pobrkaju u neanaliti~kom diskursu i dovoljno razli~ita da zahtevaju dopunsko preciziranje pojmova. Nema nikakve sumnje da }e se neke organizacije ~ije ~lanstvo ~ine invalidi, mo`da ~ak ogromna ve}ina njih, baviti razli~itim pitanjima vezanim za invalide, naro~ito unapre|enjem njihovog dru{tvenog polo`aja. No, da li se tim pitanjima smeju baviti samo organizacije ~ije ~lanstvo ~ine invalidi? I, {to je jo{ va`nije sa gledi{ta integrisanja invalida u dru{tvo, mogu li postojati organizacije ~ije ~lanstvo ~ini ili uklju~uje invalide a koje se ne bave invalidskim pitanjima. Moj na~elni, ako ho}ete ideolo{ki odgovor na prvo pitanje je negativan, na drugo pozitivan. Invalidske organizacije ne mogu imati monopol nad bavljenjem invalidskim pitanjima. [ta biste 54 Invalidske organizacije i dru{tvo – problemi samorazumevanja mislili o organizaciji za za{titu i unapre|enje ljudskih prava koja potpuno ignori{e ljudska prava invalida? Sve najgore, zar ne? S druge strane, ma {ta o tome mislili invalidski aktivisti, invalidnost niti sme niti mo`e iscrpsti duhovni `ivot invalida; pored i mimo invalidnosti, postoji bezbroj lep{ih, privla~nijih i sadr`ajnijih predmeta koji zaslu`uju na{e dru{tveno anga`ovanje. Kao {to nikad i nigde u istoriji invalidsko pitanje nije u epicentru dru{tvene pa`nje, invalidnost – koliko god je {iroko shvatali i koliko god granali njene psiholo{ke i duhovne posledice, nikad ne ispunjava sav mikrokosmos pojedina~nog bivstvovanja. Da ovo nije tek kvazifilozofsko mudrovanje, najbolje pokazuje praksa knji`evnih, dramskih, muzi~kih, likovnih i inih sekcija i delatnosti za~etih u krilu klasi~nih invalidskih organizacija ili osamostaljenih u posebne oblike udru`ivanja invalida. Ako su iznesene premise validne, invalidske organizacije o kojima je ovde re~, organizacije osoba sa invaliditetom tranzicijskog novogovora, mogle bi se definisati kao a + b; to bi, dakle, bile organizacije koje se bave razli~itim pitanjima vezanim za invalide, naro~ito unapre|enjem njihovog dru{tvenog polo`aja i ~ije ~lanstvo ~ine isklju~ivo ili prete`no invalidi, odnosno njihovi zakonski zastupnici u slu~ajevima kad sami invalidi ne mogu zastupati sopstvene interese. Iako ova definicija formalno odgovara teku}oj jezi~koj upotrebi izraza koji treba da defini{e, njoj nedostaje najbitniji, odre|uju}i element. One su, naime, oblik kolektivne samopomo}i invalida, nastao iz vi{e nego razumljive potrebe da se – pored i mimo dr`avne/ dru{tvene brige o invalidima – uspavana energija onih o ~ijoj se ko`i radi pokrene i usmeri u konstruktivnom pravcu. Drugim re~ima, invalidi, koji su vekovima prepoznavani samo kao dru{tveni problem, po`ele{e da budu ne samo problem ve} i njegovo re{enje. Nagla{avam da je ova potreba starija od teku}e dru{tvene tranzicije; ona je na razli~ite na~ine artikulisana, pa i prikrivana u razli~itim dru{tveno-politi~kim i ideolo{kim okvirima, ali nikad nije gubila svoj su{tinski, odre|uju}i identitet – bila je i ostala akt samoorganizovanja i samopomo}i onih kojima postoje}i oblici dr`avne brige i pomo}i nisu bili dovoljni. Deo nevladinog sektora ili organizacije sui generis? Ve} sam naglasio da su mnoge invalidske organizacije postojale i u socijalisti~koj Jugoslaviji – manji broj nasle|en iz ranijih istorijskih epoha, ve}i osnovan kao udru`enja gra|ana u skladu sa tada{njim zakonodavstvom. One su u ste{njenom ideolo{kom okviru samoupravnog socijalizma predstavljale jedan od prvih oblika gra|anske spontanosti i samoorganizovanja. Nije ih osnovala Partija; ona je samo nevoljno podnosila njihovo postojanje. Mada je kao njihov formalni osniva~ slovio SSRN, osnovao ih je sam `ivot, mimo i uprkos partijskih direktiva. Njihovo postojanje 55 Hereticus, 3-4/2010 Predrag Vukasovi} i delovanje bilo je u izvesnoj meri, naravno ograni~enoj, subverzivno, jer je remetilo idilu beskonfliktnog i neproblemati~nog dru{tvenog raja; nije ~udo {to su se partijski sekretari i ideologizovana birokratija ose}ali nelagodno kraj tih opunomo}enih predstavnika dru{tvene zbilje, suvi{e slabih da se protiv njih upotrebi represija i suvi{e neporecivih da bi bili potpuno ignorisani. Ovim vidovima svog postojanja i delovanja tada{nje invalidske organizacije predstavljahu daleku prethodnicu celokupnog nevladinog sektora, ma {ta o tome mislili karijeristi~ki lideri i politi~ki apati~no ~lanstvo tada{njih invalidskih organizacija U vreme ru{enja socijalizma i pojave prvih autenti~nih i samosvesnih nevladinih organizacija kao nosilaca te`nje gra|anskog dru{tva za autonomijom od autoritarne dr`ave, invalidske organizacije nestaju s pozornice borbe za demokratizaciju dr`ave i dru{tva. Govorim, naravno, o srbijanskom iskustvu, koje ne mogu bez produbljenog istra`ivanja protegnuti na druge zapadnobalkanske dr`ave. Ne sudimo prestrogo o tada{njem prore`imskom dr`anju invalidskih organizacija u Srbiji; radije se zapitajmo da li bi njihovo eksplicitnije stajanje na stranu demokratske opozicije odgovaralo istina kratkoro~nim, ali ne manje stvarnim interesima ~lanstva suo~enog sa dramom opstanka u sveop{tem ekonomskom sunovratu, raspadu vladavine prava i nekontrolisanom divljanju dr`avnih organa i paradr`avnih grupa. Bilo kako bilo, usledilo je neminovno distanciranje invalidskih organizacija od nevladinog sektora. One su od strane re`ima promovisane u socijalno-humanitarne organizacije, naziv koji su i same svesrdno prihvatile i koji ~udesno opstaje i deset godina nakon demokratskih promena. [ta nije u redu sa njim? Pre svega, on je ~injeni~no neta~an. Delatnost invalidskih organizacija nije se nikad, pa ni u godinama najo{trijeg pada `ivotnog standarda naj{irih slojeva stanovni{tva, svodila isklju~ivo na socijalno-humanitarnu oblast, makar ona bila definisana u naj{irim mogu}im granicama. Uvek je, na u`as tada{njih vlastodr`aca, ostajao izvestan nesvodljivi reziduum borbe za op{tu emancipaciju invalida, njihovu ravnopravnost sa ostalim gra|anima, njihovo uklju~ivanje u procese odlu~ivanja o pitanjima koja se njih najneposrednije ti~u. Ni najre`imskija invalidska organizacija nije se na~elno odrekla te uloge; nje se nije ni mogla odre}i, a da ne porekne samu su{tinu svog postojanja. No, ne radi se samo o tome. ^ak i da su invalidske organizacije zaokupljene isklju~ivo socijalno-humanitarnim radom, one time ne bi izgubile svojstvo nevladinih organizacija. Njihov socijalno-humanitarni karakter odnosi se na oblast njihovog anga`ovanja; njihova pripadnost nevladinom sektoru ti~e se autonomnog oblika njihovog pravnog i dru{tvenog postojanja, njihove nevezanosti za dr`avu i njen aparat. Suprotstavljanje socijalno-humanitarnih organizacija nevladinim 56 Invalidske organizacije i dru{tvo – problemi samorazumevanja metodolo{ki je neispravno, po{to je re~ o kategorijama koje pripadaju potpuno razli~itim klasifikacijama. Uprkos njenoj providnosti, ova manipulacija pojmovima dugo je uspevala da odr`i neprohodnim puteve saradnje izme|u invalidskog pokreta i drugih delova nevladinog sektora, posebno organizacija koje se bave za{titom i unapre|enjem ljudskih prava. Krivicu za takvo stanje ne treba pripisivati samo invalidskim organizacijama, njihovoj preteranoj zavisnosti od dr`avnih izvora finansiranja, njihovom patolo{kom strahu od stranaka i politike. Postojali su otpori i na drugoj, nevladinoj strani u vidu svojevrsnog etni~kog ludila. Organizacije za ljudska prava prepoznavale su samo jedan vid diskriminacije – onaj po etni~kom osnovu. Se}am se istinske zbunjenosti predstavnika Soro{-fonda kad sam se sredinom devedesetih pojavio u njihovoj kancelariji s pitanjem da li bi podr`ali rad jedne do tada isklju~ivo dr`avno finansirane invalidske organizacije. Invalidska problematika jednostavno se nije nalazila u njihovom fokusu, kao {to ni tada{nje invalidske organizacije jo{ ne behu ovladale tajnama NGO-novogovora. Recidivi takvog stanja ose}aju se i danas – to je jedini razlog za{to o tome govorim. Istina, sada kona~no ne treba vi{e nikoga ube|ivati da su invalidske organizacije deo nevladinog sektora, ali `ilavo opstaje uverenje o njihovoj velikoj specifi~nosti u odnosu na druge delove tog sektora. Kao da `enske, gej, ekolo{ke, romske i druge nevladine organizacije nemaju svoje sopstvene specifi~nosti u oblicima organizovanja i delovanja; kao da su invalidi i njihove organizacije jedino i posebno specifi~ni u odnosu na druge. Ako to nije savr{en primer getoizacije invalida, ne znam {ta jeste. Pre izvesnog vremena ~uo sam da postoji inicijativa za dono{enje posebnog zakona o invalidskim organizacijama. Kao {to sam 2002. godine bio protiv dono{enja posebnog i sveobuhvatnog zakona o invalidima, kao {to sam u~estvovao u izradi nacrta zakona o spre~avanju diskriminacije prema osobama sa invaliditetom samo zato {to u to vreme jo{ nije postojao op{ti zakon o zabrani diskriminacije, tako i danas smatram – iz istih na~elnih razloga – da je ideja o posebnom zakonu o invalidskim organizacijama lo{a. Postoje li problemi u organizovanju invalida? Naravno, ali se oni ne re{avaju normativnim ure|enjem ne~ega {to je dovoljno ure|eno zakonom o nevladinim organizacijama i udru`enjima gra|ana, ve} konkretnim organizacionim radom na terenu. Nijedan zakon ne mo`e nadomestiti nerad, neznanje ili nekreativnost invalidskih aktivista. Kao {to nema posebnih pravnih normi koje reguli{u rad isklju~ivo invalidskih organizacija, tako ne treba da postoji ni invalidsko pravo kao posebna pravna oblast, izdvojena i osamostaljena od drugih, tradicionalnijih grana prava. Nadam se da ova Letnja {kola – nesumnjivo koristan oblik upoznavanja studenata sa problematikom ostvarivanja ljudskih 57 Hereticus, 3-4/2010 Predrag Vukasovi} i gra|anskih prava invalida – ne}e prerasti u poseban nastavni predmet ”Prava osoba sa invaliditetom”, bio on obavezan ili opcioni. Invalidske organizacije i stru~na znanja o invalidima Poslednji problem kojeg }u se ovom prilikom dota}i ti~e se odnosa invalidskih organizacija prema rezultatima nauka koje istra`uju biomedicinske, psiholo{ke i dru{tvene aspekte invalidnosti. Nikome, pa ni invalidima, nije naro~ito prijatno da budu predmet nau~nog istra`ivanja. Nelagodnost o kojoj je re~ proisti~e iz sudara na{e prirodne potrebe da bude uva`ena na{a jedinstvenost, neponovljivost, nesvodljivost na nekog ili ne{to drugo, i kategori~kog imperativa svake nauke da stvarnost svede na {to je mogu}e manji broj op{tosti. Sa ovim specifi~nim otporom koji pru`a ljudsko bi}e kada se pojavi u ulozi predmeta istra`ivanja mora ra~unati svaka disciplina dru{tvenih i humanisti~kih nauka: najbolji rezultati posti`u se kad ~ovek kao predmet istra`ivanja uop{te ne zna da ga istra`ujete. Invalidi su u tom pogledu, svakako zbog preduge istorije zanemarivanja i potiskivanja njihove subjektivnosti i prava zasnovanih na njoj, osetljiviji od prose~nog pripadnika ljudske vrste; otuda preterana reakcija na svako potiskivanje njihove subjektivnosti. Sem toga, u svom li~nom iskustvu ogromna ve}ina invalida zadr`ava neprijatne uspomene na biomedicinsko potiskivanje subjektivnih vidova svoje invalidnosti. Deo omra`enosti takozvanog medicinskog modela invalidnosti u invalidskim redovima poti~e upravo iz tog izvora. Kao invalid, razumem takve strepnje i otpore objektivnom istra`ivanju invalidnosti. Oni su efektno izra`eni u krilatici invalidskog pokreta Ni{ta o nama bez nas. Nemam zaista ni{ta protiv osnovnog participativnog zna~enja ove parole, ona je deo agende koju i sam zastupam. Ali, ako to zna~i da samo invalidi mogu smisleno promi{ljati invalidsku problematiku, da su oni najbolji eksperti za pitanja invalidnosti – i takva tvrdnja mogla se ~uti na skupu predstavnika invalidskih organizacija, intelektualac u meni odbija da prihvati takvu vrstu fundamentalizma, po{to ona u za~etku ukida svaku mogu}nost racionalnog dru{tvenog istra`ivanja. Za{to istu pretenziju ne bi imale i druge dru{tvene grupe? Zna~i li to da o problemima Roma mogu raspravljati samo Romi, o spre~avanju narkomanije samo biv{i i sada{nji narkomani, o prevenciji samoubistva samo lica koja su poku{ala suicid? Namerno dovodim stvar do apsurda da bih pokazao besmislenost sli~nih pretenzija. Takve pretenzije nisu samo sme{ne; one su i opasne, jer podi`u jo{ jedan zid izme|u invalida i dru{tva. Tra`iti ve}a prava od drugih opasno je koliko i zadovoljiti se manjim. Kao {to se u republici duha priznaje samo plemstvo po talentu, u njoj nema mesta za invalide i neinvalide, bogate i siroma{ne, lepe i ru`ne. Snaga argumenata poti~e iz 58 Invalidske organizacije i dru{tvo – problemi samorazumevanja njih samih, nipo{to iz li~nih svojstava onog ko ih zastupa. Invalidima su potrebni sva stru~nost i svo znanje ovog sveta; oni ne mogu sebi dopustiti luksuz odbacivanja neinvalidske stru~nosti. [to pre invalidske organizacije shvate ovu ne odve} komplikovanu istinu i primene je u svakodnevnom delovanju, bi}e bolje za njih same i one ~ije interese zastupaju. Predrag Vukasovic DISABLED PEOPLE’S ORGANIZATIONS AND SOCIETY – THE PROBLEMS OF SELF-UNDERSTANDING Summary In the first part of text the author critically examines the officially accepted term persons with disabilities suggesting that it is not compatible with Serbian languages spirit. He points to the negative effects of too often repeated terminological revolutions: He concludes that there is need for a more cautious stance in accepting linguistically-based solutions for meta-language problems. The adequate conceptualization of disabled people’s organizations goes far beyond the terminological level. The author has identified two possible meanings of the term: 1) organizations dealing with issues related to disability, particularly with promoting the entire social status of persons with disabilities; 2) Organizations whose members are exclusively disabled persons themselves or their legal representatives. The author has pointed that there is no correspondence between the two senses: there are organizations with no disabled members that successfully contribute in making the disability issues an integral and inevitable part of policy and public opinion-makers’ agenda. The disabled people’s organizations have no monopoly over disability issues. În the other hand, the organizations whose members are exclusively disabled persons need not to be confined in their activities within a disability horizon. The third part concerns with relationship between disabled people’s organizations and entire NGO-sector. Keywords: disabled people’s organizations, definition, self-understanding 59 Hereticus, 3-4/2010 Miodrag Po~u~ UDK 364-787.54; 711-1 Miodrag Po~u~ dipl. in`. saobra}aja, Novi Sad PRISTUPA^NOST I DIZAJN ZA SVE Rezime: Uporedo sa demokratskim promenama u Republici Srbiji, od 2000. godine, uglavnom u ve}im gradovima po~elo je da se vodi ra~una o pristupa~nosti ~ovekovog okru`enja, naro~ito za osobe sa invaliditetom. Me|utim, fokus svih tih akcija bio je isklju~ivo na osobama sa invaliditetom (specijalan dizajn) umesto na svim potencijalnim korisnicima (dizajn za sve). Takav pristup planiranju na{eg okru`enja nije doneo odr`ive rezultate i doveo je do pojave specijalizovanih re{enja za samo odre|enu grupu ljudi. Rad je jedan u nizu poku{aja da se uka`e na zna~aj pristupa~nosti kao odlike okru`enja koja je zna~ajna za sve ljude, bez obzira koje su njihove fizi~ke, senzorne, intelektualne karakteristike i/ili godine starosti. Koncept “dizajn za sve” prikazan je kao svojevrstan model planiranja i kreiranja ~ovekovog okru`enja koji mo`e da doprinese stvaranju “inkluzivnog dru{tva”, od naro~itog zna~aja za osobe sa invaliditetom, a ujedno i za sve ostale korisnike javnih prostora, proizvoda, informacija i/ili usluga. U prilog novom konceptu i akcijama idu i aktuelne promene u zakonodavstvu Republike Srbije, koja je usvojila vrlo afirmativne mere za pove}anje pristupa~nosti javnog okru`enja. Klju~ne re~i: pristupa~nost, dizajn za sve, inkluzija, okru`enje, planiranje Uvod – Pojam pristupa~nosti Mobilnost stanovni{tva danas vi{e nije samo uspostavljanje odnosa u prostoru i vremenu, ve} je to istovremeno i mogu}nost da ljudi ostvare razli~ite dru{tvene kontakte, samostalnost, nezavisnost i da ravnopravno u~estvuju u `ivotu jedne zajednice. Postojanje adekvatne mobilnosti stanovni{tva osnovni je preduslov za stvaranje “inkluzivnog dru{tva”, u kojem svaka osoba ima jednaku mogu}nost da u~estvuje i doprinosi u dru{tvu. Za odre|ene grupe stanovni{tva kao {to su: osobe sa invaliditetom, stari, ljudi sa pove}anom telesnom masom, trudnice i sli~no, nemogu}nost da uspostave li~nu mobilnost (u smislu samostalnosti) predstavlja dodatno optere}enje koje zahteva ulaganje dodatnih napora i/ili pronala`enje dodatnih resursa kako bi se obezbedilo minimalno funkcionisanje. Ukoliko nema dru{tvene podr{ke, dolazi do pasivizacije i odricanja od vlastitih motiva, ciljeva i htenja. Stoga je dru{tvo obavezno da obezbedi adekvatne 60 Pristupa~nost i dizajn za sve uslove u `ivotnom okru`enju kao i druge preduslove za ravnopravno u~e{}e svih ljudi u svim segmentima `ivota. Osnovni preduslov za adekvatnu mobilnost stanovni{tva jeste postojanje pristupa~nog okru`enja. U stru~noj literaturi, pojam pristupa~nosti pominje se vrlo retko i bez jasne/precizne definicije {ta se ta~no podrazumeva pod tim terminom. Najve}i broj definicija uglavnom posmatra i povezuje termin pristupa~nosti sa osobama sa invaliditetom, odnosno sa aspekta kretanja osoba sa telesnim invaliditetom. U tom smislu, pod pristupa~no{}u se naj~e{}e podrazumevalo postojanje neke fizi~ke prepreke: “Pristupa~ne zgrade su one, u koje korisnik/ca invalidskih kolica mo`e sam/sama da u|e, bez ikakve pomo}i drugog lica.” [3] “Pristupa~nost predstavlja mogu}nost ulaska u svaki prostor ili objekat” [3] “Pristupa~nost je stanje u spolja{njem okru`enju – ono koje je zate~eno ili ono kojem se te`i. Naj~e{}e se shvata kao arhitektonska pristupa~nost, ali je to samo jedan od aspekata spremnosti dru{tva i najbli`eg okru`enja da prihvati osobu sa invaliditetom i omogu}i joj ravnopravno u~e{}e u svim segmentima `ivota.” [3] Pojedine definicije navodile su pristupa~nost kao elemenat va`an samo za osobe sa invaliditetom (naro~ito za one sa telesnom vrstom invaliditeta), dok druge definicije posmatraju pristupa~nost samo kao mogu}nost ulaska ili izlaska iz nekog objekta/zgrade. Kretanja do i od tog objekta, odnosno kretanje do i od mesta kori{}enja neke usluge, nisu bile predmet ovih definicija, {to u velikoj meri umanjuje njihovu va`nost. Novije definicije pristupa~nosti imaju vi{e holisti~ki karakter i vi{e vode ra~una o svim segmentima koji mogu uticati na smanjenje ili pove}anje mobilnosti stanovni{tva: “Integralna pristupa~nost zna~i da je izgra|ena okolina pode{ena na takav na~in da omogu}uje svakom funkcionisanje na {to nezavisniji i prirodniji na~in.” [4] Postojanje pristupa~nog okru`enja me|utim trebalo bi da omogu}i svim pojedincima da se razvijaju kao li~nosti, uzimaju}i pri tome u obzir razli~itost stanovni{tva i potrebu svih nas da budemo samostalni. Imaju}i to u vidu, pristupa~nost se mo`e definisati i kao: “Pristupa~nost podrazumeva sve ono {to svakom pojedincu omogu}ava da samostalno `ivi i u~estvuje u svim aspektima `ivota, na jednakoj osnovi.” [8] Iz navedene definicije mo`emo izdvojiti nekoliko klju~nih termina. To su: svako, samostalnost, svi aspekti `ivota i jednakost. To prakti~no zna~i da je pristupa~nost ne{to {to se odnosi na SVE ljude i {to je potrebno svim ljudima. Svojim karakteristikama i elementima omogu}ava razli~itim 61 Hereticus, 3-4/2010 Miodrag Po~u~ ljudima da samostalno i nezavisno1 funkcioni{u u razli~itim aspektima `ivota (na primer u saobra}aju, kulturi, obrazovanju, politici, ekonomiji i sli~no). Termin na jednakoj osnovi podrazumeva da svi korisnici jednako i pod istim uslovima koriste sve postoje}e usluge i/ili proizvode, bez obzira na to koje su njihove fizi~ke, senzorne, intelektualne, psihi~ke karakteristike, ili godine starosti. Ljudska razli~itost Problem u dosada{njem procesu planiranja i osmi{ljavanja ~ovekovog okru`enja nastajao je onda kada se kao osnovna mera (ulazni input) koristila takozvana aritmeti~ka sredina, to jest, prose~na vrednost: brzine, visine, te`ine ili snage ~oveka. Kao posledicu takvog pristupa u razmi{ljanju, ~ovek je zapravo stvorio okru`enje koje mo`e da koristi, uslovno re~eno, mali broj ljudi, odnosno samo ona grupa korisnika koja se mo`e svrstati u prose~ne korisnike. Sa druge strane, korisnici koji se po bilo kom osnovu ne mogu svrstati u prosek, bilo da su iznad ili ispod proseka po svojim fizi~kim, kognitivnim ili nekim drugim karakteristikama, nisu mogli da koriste izgra|eno okru`enje ili nisu bili u potpunosti zadovoljni njime. Oni koji nisu mogli nikako da koriste okru`enje, informacije i/ili proizvode bili su diskriminisani i isklju~eni iz dru{tvenih tokova. Korisnici koji nisu bili zadovoljni ponu|enim re{enjima vremenom su bili primorani da sve vi{e redukuju sopstvene potrebe. Na primer, osobe sa invaliditetom su zbog takvog okru`enja u velikoj meri redukovale li~nu potrebu za kretanjem ili putovanjem. Takav na~in planiranja pokazao je da planeri i projektanti zapravo ne po{tuju razli~itost ljudi i da na te razlike gledaju kao na ne{to {to je negativno i {to ote`ava njihov proces rada. Pojam pristupa~nosti kao nova filozofija i novi na~in planiranja ima polaznu osnovu upravo u ljudskoj razli~itosti. Postoje}e razlike me|u ljudima posmatraju se kao vrednosti koje mogu svima nama doprineti i obogatiti ~itavo dru{tvo kroz nova saznanja i iskustva. Uop{teno posmatrano, ljudi se razlikuju u odnosu na: a) Godine starosti – Tokom trajanja `ivotnog veka ljudsko telo stalno prolazi kroz promene kao logi~ne posledice prirodnog starenja organizma, koje niko ne mo`e da izbegne. Telo se stalno menja u biolo{kom, odnosno fizi~kom, psihi~kom, kognitivnom smislu. U tom smislu, mo`emo razlikovati karakteristi~ne periode kao {to su: period do detinjstva, detinjstvo, 1 62 Pojam samostalnosti i nezavisnosti ne isklju~uje mogu}nost kori{}enja usluga servisa personalne asistencije kod onih osoba koji koriste te usluge. Pristupa~nost i dizajn za sve pubertet i odraslo doba. U razli~itim periodima `ivota svaki ~ovek funkcioni{e na razli~it na~in i ima druga~ije karakteristike (fizi~ke, senzorne...). Tako, na primer, u fizi~kom smislu, male bebe se u po~etku kre}u ~etvorno{ke, dok stari ljudi u kasnijim godinama ~esto koriste neko pomagalo za kretanje. b) Fizi~ke karakteristike – Razlike u dimenzijama kao {to su visina, te`ina, snaga, brzina kretanja, {irina ramena, veli~ina {aka, stopala, ali i sposobnost reakcije, motorika/pokretljivost, samo su neke od fizi~kih karakteristike koje se razlikuju od osobe do osobe. Fizi~ke karakteristike ljudi igraju va`nu ulogu u procesu planiranja, naro~ito kada znamo da ne postoje dva ista ~oveka. c) Senzorne karakteristike – Razli~it stepen senzornih sposobnosti u pogledu vida, sluha, percepcije ili mirisa u velikoj meri odre|uje kakva }e se re{enja ponuditi korisnicima u vezi sa informacijama u okru`enju, horizontalnom ili vertikalnom signalizacijom, prostornom komunikacijom i sli~no. Ukoliko okru`enje nije planirano ili projektovano na adekvatan na~in, to mo`e izazvati svakodnevne probleme korisnika u interakciji sa okru`enjem. Tako, na primer, kori{}enje odre|enih biljaka za ozelenjavanje povr{ina mo`e izazvati alergijske reakcije kod korisnika. d) Intelektualne (kognitivne) karakteristike – Razli~it stepen inteligencije, brzina primanja i obrada informacija, sposobnost pam}enja i sli~no od velikog su zna~aja za pravovremeno i pravilno pona{anje korisnika, orijentaciju u prostoru i/ili vremenu. Intelektualne karakteristike nisu samo posledica smanjenih mentalnih sposobnosti ili senilnosti. One vrlo ~esto mogu biti i posledica razli~itih `ivotnih uslova ili situacija, kao {to su privremena bolest ili povreda, stres, depresija, koncentracija korisnika u danom trenutku i sli~no. e) Privremene karakteristike – Stanja koja traju odre|eni period, kao na primer trudno}a, uganu}e ili prelom ruke/noge, sezonske alergije, bolest i sli~no, uti~u na pojavu druga~ijeg pona{anja korisnika. Naj~e{}e se ono ispoljava kao sporije kretanje, usporena sposobnost reakcije i motorike, malaksalost u svakodnevnim aktivnostima. Takve promene kod korisnika mogu izazvati i promenu na~ina funkcionisanja (na primer kori{}enje druga~ije vrste prevoza, kori{}enje alternativnih pravaca kretanja i sli~no). f) Demografske karakteristike – To su razlike u kulturi, veri, obi~ajima ili materijalnom stanju korisnika. Korisnici jednog istog okru`enja mogu biti veoma razli~iti zato {to dolaze iz razli~itih sredina, govore razli~ite jezike, koriste druga~ije pismo, imaju razli~ite obi~aje, navike ili vrednosti. Nala`enje ravnote`e izme|u svih ovih razlika zna~ilo bi ve}u mogu}nost za u~e{}e ljudi u dru{tvu, ve}i broj migracija, geografski ravnomeran razvoj, unapre|enje sektora turizma i sli~no. 63 Hereticus, 3-4/2010 Miodrag Po~u~ Da bi se okru`enje prilagodilo svim navedenim razli~itostima, neophodno je u celokupan proces planiranja uklju~iti {to ve}i broj navedenih grupa (deca, mladi, stari), sa razli~itim fizi~kim i drugim karakteristikama (osobe sa ili bez/invaliditeta). Na taj na~in, pove}a}e se stepen znanja o potrebama razli~itih grupa dru{tva. Sa druge strane, svi }e biti jednako zastupljeni i nijednoj grupi se ne}e dati prednost u odnosu na neku drugu grupu. Karakteristike pristupa~nog okru`enja Kada se govori o ~ovekovom okru`enju, razlikujemo dve vrste – prirodno i izgra|eno okru`enje. Prirodno okru`enje je ono koje zavisi isklju~ivo od prirodnih elemenata i koje ~ovek nije izmenio svojim delovanjem. Izgra|eno okru`enje je ono koje je ~ovek izmenio sa ciljem da ga koristi i da u njemu `ivi, to jest osmi{ljeno je od strane ljudi za same ljude. U tom smislu, karakteristike izgra|enog okru`enja zavise isklju~ivo od samog ~oveka i na~ina na koji ga on gradi. Prilikom stvaranja izgra|enog pristupa~nog okru`enja trebalo bi ispo{tovati odre|ene smernice. Od klju~ne je va`nosti da navedene smernice budu integrisane u celokupan proces planiranja i osmi{ljavanja okru`enja. Izgra|eno pristupa~no okru`enje u na~elu treba da ispo{tuje [1]: a) razli~itost korisnika – to podrazumeva da se nijedna osoba/korisnik ne ose}a marginalizovano, to jest, svi treba da imaju mogu}nost da koriste izgra|eno okru`enje na jednakoj osnovi. To je naro~ito va`no za korisnike okru`enja kao {to su: stari ljudi, osobe sa invaliditetom ili mala deca; b) funkcionalnost – to podrazumeva da okru`enje, odnosno elementi pristupa~nosti, treba da budu dizajnirani na na~in da slu`e svrsi kojoj su namenjeni bez ikakvih problema ili pote{ko}a; c) bezbednost – podrazumeva nepostojanje rizika za korisnike. Prema tome, svi oni elementi koji su deo okru`enja treba da budu dizajnirani uz svest o bezbednosti (klizave podloge, izbo~ine/istureni delovi, naprsline ili ulegnu}a na stazi i sli~no); d) zdravlje korisnika – pristupa~no okru`enje ne sme da uzrokuje zdravstvene probleme za one koji imaju odre|ene bolesti ili alergije. [tavi{e, treba da promovi{e zdravo kori{}enje prostora i proizvoda; e) prepoznatljivost i razumljivost – svi korisnici treba da budu u mogu}nosti da se orijenti{u bez te{ko}a unutar nekog prostora, i zato je bitno slede}e: – jasna informacija – upotreba simbola zajedni~kih za razli~ite dr`ave, izbegavanje re~i i skra}enice na lokalnom jeziku koje mogu dovesti do zabune; 64 Pristupa~nost i dizajn za sve – prostorni raspored – treba da bude koherentan i funkcionalan, kako bi se izbegla dezorijentisanost i konfuzija u prostoru; f) estetiku – podrazumeva da pristupa~no okru`enje treba da zadovolji sve estetske kriterijume, po{to }e ga na ovaj na~in svi najlak{e i najbr`e prihvatiti. Pored navedenih karakteristika va`no je napomenuti i potrebu da pristupa~no okru`enje u svakom delu grada bude jednako. Tako, na primer, u saobra}aju je va`no da svaka raskrsnica bude jednako pristupa~na i u tom smislu ne postoje vi{e ili manje va`ne saobra}ajnice. Sa druge strane, pristupa~no okru`enje ne podrazumeva uvek jednoli~na/unificirana re{enja. Razli~ita re{enja nekih problema obi~no postoje u razli~itim gradovima, jer se u obzir uzimaju obi~aji i kultura stanovnika toga grada. Me|utim, po`eljno je ipak da re{enja budu unificirana na nivou jednog grada, jer to smanjuje zbunjivanje korisnika. Na primer, isti simboli u obele`avanju ulica ili ista zvu~na informacija za sve zvu~ne semafore u gradu u velikoj meri }e olak{ati kretanje osobama sa kognitivnim problemima, odnosno slepim gra|anima. Elementi pristupa~nosti U cilju ostvarivanja li~ne mobilnosti svakog pojedinca u dru{tvu, neophodno je osigurati pristupa~nost odre|enim elementima u okru`enju. Ti elementi pristupa~nosti su: a) saobra}ajna infrastruktura – podrazumeva pristup svim javnim sadr`ajima kao {to su: ulice, trgovi, stajali{ta, stanice, razli~ite atrakcije i sli~no, uklju~uju}i pristupa~nost prevozu i prevoznim sredstvima; b) javni objekti – podrazumeva mogu}nost da se pristupi svim javnim objektima (po{te, {kole, banke, sportski i objekti kulture i sli~no), ali i mogu}nost da ih svi gra|ani zaista koriste u svrhu za koju su namenjeni; c) informacije i komunikacije – podrazumeva mogu}nost da se prime, razumeju i koriste sve javne informacije (na primer: sve informacije koje se nude korisnicima neke usluge u nekom objektu, bilo da su pisane, {tampane ili zvu~ne, horizontalna i vertikalna signalizacija u saobra}aju, informacije o prevozu, signali opasnosti, web informacije i sli~no.); 65 Hereticus, 3-4/2010 Miodrag Po~u~ d) usluge i proizvodi – podrazumeva da svi gra|ani mogu da prime i da koriste sve javne usluge koje se nude (na primer: usluge koje se dobijaju u javnom prevozu, u po{ti, banci i sli~no). Navedeni elementi pristupa~nosti pona{aju se po principu “karike u lancu” I zajedno ~ine takozvani “neprekidivi lanac kretanja”. Ukoliko jedan od elemenata (karika) nije adekvatno osmi{ljen ili ne funkcioni{e na adekvatan na~in, tada imamo situaciju u kojoj neka osoba ne mo`e da funkcioni{e, da se samostalno kre}e, da primi odre|enu informaciju ili koristi uslugu/proizvod. Odnosno, ukoliko jedna karika lanca ne funkcioni{e, tada zapravo ne mo`emo govoriti o postojanju sredine bez barijera. Koncept “Dizajn za sve” U dosada{njim poku{ajima da se izgra|eno okru`enje {to vi{e prilagodi i u~ini pristupa~nim, u nekim zemljama Evrope (ali i u Srbiji) jo{ uvek se koristi pristup “jednake mogu}nosti za osobe sa ograni~enjem u aktivnostima/kretanju”. Dakle, proces planiranja i dizajniranja pojedinih elemenata u okru`enju odvija se isklju~ivo sa fokusom na osobe sa invaliditetom, obi~no samo na one sa telesnim invaliditetom. Takav pristup do danas nije uspeo da donese dovoljno kvalitetne rezultate i vodi ka pojavi nepotrebnih i specijalizovanih re{enja, za samo odre|enu grupu ljudi, {to uzrokuje nastavak segregacije te grupe (posebni prilazi, specijalni proizvodi, specijalne stepeni{ne platforme i sli~no). U skladu sa tim, pojavio se i veliki disbalans izme|u ulo`enog novca u specijalne proizvode i stvarne eksploatacije (obrt) tih proizvoda, koja je vrlo mala, jer ih koristi mali broj ljudi. Upravo zbog toga, u Evropi danas se sve vi{e govori o primeni koncepta “dizajna za sve”, koji je primenjiv u razli~itijim oblastima ljudskog delovanja.2 Njegov osnovni cilj je da SVIM ljudima obezbedi da imaju jednake mogu}nosti za u~e{}e u svim aspektima dru{tva. Postoje, me|utim, i drugi koncepti koji imaju iste ili sli~ne ciljeve, na primer: “univerzalni dizajn” (SAD, Kanada, Norve{ka, Japan), “inkluzivni dizajn” (Velika Britanija), “Barrierefrai” ili “Barrier free” – sloboda od barijera (Nema~ka, Austrija, [vajcarska). Najpre se pojavio koncept “univerzalni dizajn”, koji je po~eo da se razvija u SAD sredinom sedamdesetih godina 20. veka, kao logi~na posledica usvajanja Zakona o Amerikancima sa invaliditetom (ADA standardi). Tim konceptom obuhva}ena je vizija da se kompletno okru`enje (javni prostor), zgrade (javne i privatne) i proizvodi (upotrebni predmeti) 2 66 Pojava koncepta “dizajn za sve” prati i aktuelne promene u oblasti invalidnosti, odnosno pomeranje fokusa sa medicinskog ka socijalnom modelu invalidnosti. Pristupa~nost i dizajn za sve planiraju i konstrui{u na takav na~in kako bi u najve}oj mogu}oj meri mogli da ih koriste svi: deca, stari, ljudi razli~itih telesnih dimenzija i fizi~kih i/ili intelektualnih sposobnosti, osobe sa invaliditetom i bez invaliditeta. Koncept univerzalnog dizajna, nastao je zapravo na osnovu dizajna za osobe sa invaliditetom, kao svojevrsno uop{tavanje. Zasnovan je na pojmu ravnopravnosti i u skladu sa tim na holisti~kom i multidisciplinarnom pristupu. On ne isklju~uje upotrebu pomo}nih sredstava i pomagala za odre|ene kategorije ljudi kada su im takva sredstva potrebna (npr. upotreba nekog od pomagala za kretanje). Definicija univerzalnog dizajna glasi: “Univerzalni dizajn je dizajn proizvoda i okru`enja koji su u najve}oj mogu}oj meri upotrebljivi za sve ljude bez potrebe za prilago|avanjem ili specijalizovanim dizajnom” [5] U Evropi, me|utim, univerzalni dizajn nije nai{ao na naro~ito “plodno tle”, najpre zbog kulturnih razlika izme|u SAD i Japana sa jedne strane i Evrope sa druge strane, ali i zbog druga~ijeg pristupa u re{avanju istih problema. U me|uvremenu, u Evropi se, devedesetih godina 20 veka, sa istim ciljem, razvija koncept “dizajn za sve”. Dizajn za sve je dizajn za ljudsku razli~itost, socijalnu inkluziju i jednakost. [16] On predstavlja stvaranje okru`enja, proizvoda i servisa sa ciljem da svi, uklju~uju}i budu}e generacije, rod/pol, sposobnosti ili kulturnu pozadinu, mogu u`ivati u participiranju i kreiranju dru{tva, sa jednakim {ansama u~e{}a u ekonomiji, kulturi, sportu, razonodi, kao i mogu}nosti da svi prisustvuju, koriste i razumeju bilo koji deo okru`enja, sa {to ve}om samostalno{}u-nezavisno{}u. [16] Da bi se to postiglo, izgra|eno okru`enje, svakodnevni objekti, usluge, kultura i informacije, tj. sve {to dizajniraju i stvaraju ljudi da bi koristilo ljudima, mora da bude pristupa~no, pogodno za upotrebu za svakog ~lana dru{tva i prilagodljivo ljudskoj raznolikosti. [16] Dizajn za sve je zapravo sredstvo za stvaranje pristupa~nog okru`enja i pobolj{anje kvaliteta `ivota ljudi. On uzima u obzir sve ljude, njihove razli~itosti, potrebe i priznaje promene kroz koje svi prolazimo tokom `ivota. Svesno koristi analizu ljudskih potreba i zahteva u~e{}e krajnjih korisnika u svakoj etapi procesa planiranja. U tom smislu, krajnji korisnici su zapravo priznati kao eksperti u procesu planiranja. Dizajn za sve je intervencija u okru`enju, na proizvodima ili uslugama, koja svima omogu}uje da u~estvuju u stvaranju na{eg dru{tva, obezbe|uju}i mu/joj jednake mogu}nosti za u~e{}e u ekonomskim, dru{tvenim, kulturnim i aktivnostima u slobodno vreme. Osim toga, omogu}ava svim korisnicima da samostalno pristupe okru`enju, da koriste i razumeju njegove razli~ite delove, bez obzira na uzrast, rod, sposobnosti ili kulturno poreklo. 67 Hereticus, 3-4/2010 Miodrag Po~u~ Pored toga, primena koncepta dizajna za sve obezbe|uje budu}im generacijama da u istoj meri u`ivaju u podsticajnom okru`enju koje je izgra|eno vode}i ra~una o svima (odr`ivost). Na taj na~in, mo`e se re}i da je dizajn za sve zapravo filozofija i strategija planiranja ~iji je cilj univerzalni pristup. [1] Koncept dizajna za sve mo`e da se primenjuje u planiranju velikog broja dru{tvenih delatnosti, kao {to su: stanogradnja, obrazovanje, kultura, rad, saobra}aj i drugo. Naro~ito je priznat kao neophodan elemenat u pro-aktivnoj strategiji za odr`iv razvoj gradova. Zaklju~ak Uvo|enjem koncepta “dizajn za sve” u sve oblasti ~ovekovog planiranja i delovanja posti`e se efikasno i dugoro~no planiranje na dobrobit svih gra|ana. Njegova primena, na primer u kreiranju gradske infrastrukture, mo`e da predstavlja zna~ajan elemenat odr`ivog razvoja jednog grada jer se gradi ne{to {to je prilago|eno SVIM gra|anima i {to uzima u obzir promene kroz koje ~ovek prolazi tokom svog `ivota. Sa druge strane, ako je neko spoljno okru`enje (na primer, parking, ili neki zna~ajni javni objekat, kao muzej, tr`ni centar) dobro dizajnirano, to jest, u skladu je sa potrebama svih gra|ana, tada imamo vi{estruku dobit za sve korisnike, kako u pogledu postojanja ve}e funkcionalnosti tog prostora ili zgrade, njegove pove}ane bezbednosti za sve ljude i u{tede energije, tako i u pogledu postojanja zna~ajno manjih tro{kova. Na kraju, primenom koncepta “dizajn za sve” i, u skladu sa tim, pove}anjem pristupa~nosti javnog prostora, informacija, proizvoda i/ili usluga, mo`e se obezbediti mnogo ve}i broj korisnika i samim tim ostvarivanje ve}eg profita. LITERATURA [1] F. Aragall (with support of the EuCAN Members), “Eurepean Concept for Accessibility”, EuCAN Info – Handicap, Luxembourg 2003. (prevod na srpski – Centar “@iveti uspravno”, Novi Sad 2008.). [2] F. Aragall, S. Sagramola, P. Neumann (with support of the EuCAN Members), “ECA for Administration”, EuCAN Info – Handicap, Luxembourg (prevod na srpski – Centar “@iveti uspravno”, Novi Sad 2008.). [3] Grupa autora, Materijali sa seminara o pristupa~nosti, Fakultet tehni~kih nauka, Novosadsko udru`enje studenata sa invaliditetom, Novi Sad 2003. [4] J. Jovi}, Prilago|avanje saobra}ajno-transportnog sistema za osobe sa invaliditetom, Saobra}ajni fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd 2003. [5] R. Mace, J. Mueller, M. Follette, Designing for People of All Ages and Abilities, The Universal Design File, University North Carolina 1998. 68 Pristupa~nost i dizajn za sve [6] M. Po~u~, Pristupa~nost radnog mesta, Me|unarodna organizacija rada (ILO), Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom i Unija poslodavaca Srbije, Beograd 2010. [7] M. Po~u~, Definisanje tehni~kih elemenata gradskih komunikacija prema potrebama osoba sa invaliditetom, diplomski rad, Fakultet tehni~kih nauka, Novi Sad 2004.; [8] M. Po~u~, Dizajn za sve kao strate{ki pravac za stvaranje pristupa~nog okru`enja, Udru`enje urbanista Srbije, Letnja {kola urbanizma, Kragujevac 2008. [9] M. Po~u~, Mogu}nosti pove}anja pristupa~nosti putni~kih terminala”, Savremene tendencije unapre|enja saobra}aja u gradovima – Drugo savetovanje sa me|unarodnim u~e{}em, Departman za saobra}aj Fakulteta tehni~kih nauka, Novi Sad 2009. [10] M. Po~u~, Mogu}nosti primene koncepta ’univerzalni dizajn’ i ’dizajn za sve’ u planiranju saobra}aja, Savremene tendencije unapre|enja saobra}aja u gradovima – Prvo savetovanje sa me|unarodnim u~e{}em, Departman za saobra}aj Fakulteta tehni~kih nauka, Novi Sad 2007. [11] M. Po~u~, Slobodno kretanje”, studija slu~aja, Disability Monitor Initiative South East Europe, Handicap International – Kancelarija za Jugoisto~nu Evropu, Beograd 2006. [12] M. Po~u~, Pove}anje pristupa~nosti putni~kih terminala primenom koncepta ’dizajn za sve’, magistarska teza, Fakultet tehni~kih nauka, Novi Sad 2010. [13] M. Po~u~, Lj. Vukajlov, Pristupa~nost kao kriterijum kvaliteta planiranja i izgradnje, Udru`enje urbanista Srbije, Letnja {kola urbanizma, Zlatibor 2009. [14] R. Sestranetz, L. Adams, Slobodno kretanje osoba sa invaliditetom u Jugoisto~noj Evropi: Nepristupa~no pravo?, Disability Monitor Initiative South East Europe, Handicap International – Kancelarija za Jugoisto~nu Evropu, Beograd 2006. [15] E. Shmidt, J. A. Manser, Directives “Voies piétonnes adaptées aux handicapés”, Centre suisse pour la construction adaptée aux handicapés, Zuerich. [16] [tokholmska deklaracija EIDD, Evropski institut za dizajn za sve – EIDD, [tokholm, 09. maj 2004.; [17] Lj. Vukajlov, M. Po~u~, “Kriterijumi pristupa~nosti objekata”, u: Zbornik radova 6. nau~no-stru~nog savetovanja “Ocena stanja, odr`avanje i sanacija gra|evinskih objekata i naselja”, Div~ibare 2009. Zakoni i pravilnici: Zakon o planiranju i izgradnji Republike Srbije, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 72/09. Pravilnik o uslovima za planiranje i projektovanje objekata u vezi sa nesmetanim kretanjem dece, starih, hendikepiranih i invalidnih lica, Slu`beni glasnik Republike Srbije, br. 18/97. 69 Hereticus, 3-4/2010 Miodrag Po~u~ Miodrag Pocuc ACCESSIBILITY AND DESIGN FOR ALL Summary Mostly in bigger cities, parallel with the democratic changes in the Republic of Serbia at the beginning of 2000, the accessibility of human environment, especially for persons with disabilities, started to be dealt with. However, the focus of all these actions was exclusively on persons with disabilities (special design) rather than on all potential beneficiaries (design for all). Such access to the planning of our environment has not delivered feasible results and it has lead to specialized solutions for only certain group of people. The paper represents another attempt to point to the importance of accessibility as a characteristic of the environment important for all people, regardless of their physical, sensory, intellectual characteristics and/or their age. The concept “design for all” is presented as a model of planning and creating a person’s environment that can contribute to the creation of “inclusive society”, of special importance to persons with disabilities, and at the same time also to all other beneficiaries of public spaces, products, information and/or services. The new concept and actions was also supported by current changes in legislation of the Republic of Serbia which adopted very affirmative measures for increase in accessibility of the public environment. Key words: 70 accessibility, design for all, inclusion, environment, planning Uloga Za{titnika gra|ana u za{titi prava osoba sa invaliditetom UDK 351.941(497.11); 342.726-056.24(497.11) Zorica Mr{evi} 1 Fakultet za evropsko pravno-politikolo{ke studije, Novi Sad ULOGA ZA[TITNIKA GRA\ANA U ZA[TITI PRAVA OSOBA SA INVALIDITETOM Rezime: Aktivnosti Za{titnika gra|ana tokom 2010 godine u pogledu za{tite prava osoba sa invaliditetom odvijali su se u okviru osam tipova aktivnosti: 1. stalna komunikacija sa udru`enjima osoba sa invaliditetom, 2. postupanje po pritu`bama gra|ana, 3. aktivnosti u okviru EU Twinning projekta podr{ke Za{titniku gra|ana, 4. Podr{ka Misiji OEBS podizanju kapaciteta Za{titnika gra|ana ogledala se u podr{ci u organizovanju tzv dana Za{titnika gra|ana u U`icu u julu i Kraljevu u septembru, 5. obavljeni su nadzori u ustanovama za sme{taj starih i odraslih lica sa invaliditetom, kao i nanajavljeni nadzori, 6. konferencija “Pravo da donesem odluku – pitanje li{avanja poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom u Srbiji “, 7. problemi radnika invalida rada i 8. uputstvo za nediskriminativni govor i pona{anje u slu`benom diskursu i kontekstu. Autorka u svom radu detaljno analizira rezultate rada Za{titnika gra|ana u svakoj od pomenutih oblasti i ukazuje na neke od osnovnih problema sa kojima se osobe sa invaliditetom susre}u u Srbiji Klju~ne re~i: Za{titnik gra|ana, osobe sa invaliditetom, ljudska prava, za{tita prava, pritu`be gra|ana, nadzor Aktivnosti Za{titnika gra|ana tokom 2010. godine u pogledu za{tite prava osoba sa invaliditetom odvijale su se u okviru osam tipova aktivnosti: 1) stalna komunikacija sa udru`enjima osoba sa invaliditetom, 2) postupanje po pritu`bama gra|ana, 3) aktivnosti u okviru EU Twinning projekta podr{ke Za{titniku gra|ana, 4) podr{ka Misije OEBS-a podizanju kapaciteta Za{titnika gra|ana kroz organizovanje tzv dana Za{titnika gra|ana u U`icu i Kraljevu, 5) nadzor u ustanovama za sme{taj starih i odraslih lica sa invaliditetom, kao i nenajavljeni nadzori, 6) konferencija “Pravo da donesem odluku – pitanje li{avanja poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom u Srbiji”, 7) problemi radnika invalida rada, 8) uputstvo za nediskriminativni govor i pona{anje u slu`benom diskursu i kontekstu. 1 Profesorka Fakulteta za evropske pravno-politikolo{ke studije u Novom Sadu. U vreme odr`avanja Letnje {kole 20–24 septembra 2010. na funkciji zamenice Za{titnika gra|ana za rodnu ravnopravnost i prava osoba sa invaliditetom. 71 Hereticus, 3-4/2010 Zorica Mr{evi} 1. Stalna komunikacija sa udru`enjima osoba sa invaliditetom Za{titnik gra|ana je u stalnoj komunikaciji sa udru`enjima. Naj~e{}i kontakt je ostvaren sa Udru`enjem obolelih od multiple skleroze, Savezom/ Dru{tvom multiple skleroze i Udru`enjem multipla skleroza Zlatiborskog okruga. U komunikaciji sa ~lanovima utvr|eno je da je zapo{ljavanje glavni problem obolelih od multiple skleroze. U pogledu karakteristika obolelih, zna~ajno je: da ta bolest dvostruko ~e{}e napada `ene od mu{karaca; kratak je radni vek obolelih; vrlo je ~esta odba~enost od okoline; u~estalost razvoda zdravog supru`nika od obolele supruge po dobijanju dijagnoze; jo{ uvek nepostojanje medicinske tereapije i izgleda za njeno izle~enje; u Srbiji se ova bolest ~esto krije, a porodice se stide svojih obolelih ~lanova. Udru`enja pru`aju psiho-socijalnu pomo} obolelima da prihvate bolest i poma`u im da nastave `ivot u novim okolnostima. Tako|e se radi sa porodicama, jer je porodica jedan od najva`nijih faktora u `ivotu osobe koja ima multiplu sklerozu. Sli~ni problemi uo~eni su i kroz komunikaciju i saradnju sa drugim udru`enjima, koja tako|e isti~u da je najve}i problem osoba sa invaliditetom njihov lo{ socio-ekonomski polo`aj u dru{tvu i da su lekovi, kao i terapije, ~esto jako skupi, {to se mo`e prevazi}i ako udru`enje ima dobru saradnju sa zdravstvenim ustanovama u okru`enju. Ukazano je na specifi~ne probleme bubre`nih bolesnika u komunikaciji sa Udru`enjem bubre`nih bolesnika i invalida na ku}noj dijalizi i Udru`enjem bubre`nih bolesnika i invalida na ku}noj dijalizi Republike Srbije RENALIS, od kojih su prikupljene informacije o dijaliznom programu i ostvarivanju prava bubre`nih bolesnika na zdravstvenu za{titu, odnosno ostvarivanje prava na naknadu tro{kova za materijal za dijalizu koju osigurana lica obavljaju u ku}nim uslovima. 2. Postupanje po pritu`bama gra|ana U okviru postupanja po pritu`bama izdvajaju se pritu`be problemski grupisane u vi{e tematskih grupa, kao {to su: zahtevi da bora~ki dodatak u|e u osnovicu za odre|ivanje penzije; pravo na ~e{}u rehabilitaciju o tro{ku Fonda (da bi se to pravo ponovo ostvarilo, prema Pravilniku mora da pro|e vi{e od tri godine od poslednjeg upu}ivanja na rehabilitaciju); priznavanje prava na uve}ani dodatak za pomo} i negu drugog lica; pravo na priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida; pravo na invalidsku penziju; nemogu}nost dr`ave da postupi po zakonski priznatim fiskalnim olak{icama; nepristupa~nost stambenim zgradama; uklju~enje osoba sa invaliditetom u procese pripreme i sprovo|enja Nacionalne strategije za HIV, te{ko}e u ostvarivanju re{enja kojim se potvr|uje stepen telesnog 72 Uloga Za{titnika gra|ana u za{titi prava osoba sa invaliditetom o{te}enja; specifi~nost svakodnevne egzistencije osoba obolelih od multiple skleroze u Beogradu. 3. Aktivnosti u okviru EU Twinning projekta podr{ke Za{titniku gra|ana U 2010. godini bile su intenzivne projektne aktivnosti Za{titnika gra|ana kroz EU Twinning aktivnosti i podr{ku Misije OEBS-a u Srbiji. U okviru Twinning projekta podr{ke Za{titniku gra|ana u aprilu je odr`an okrugli sto “Umre`avanje u cilju suzbijanja nasilja i diskriminacije nad osobama sa invaliditetom”, u saradnji sa gr~kim i holandskim ombudsmanom i Evropskim centrom za javno pravo. Teme okruglog stola bile su posve}ene problematici vrlo rasprostranjenog porodi~nog nasilja nad osobama sa invaliditetom, ulozi tradicionalnih udru`enja u unapre|ivanju prava osoba sa invaliditetom i ulozi nevladinih organizacija u pogledu njihove za{tite od porodi~nog nasilja, kao i iskustvima i praksi ombudsmana u EU u vezi sa za{titom prava osoba sa invaliditetom. 4. Podr{ka Misije OEBS-a podizanju kapaciteta Za{titnika gra|ana U saradnji sa Misijom OEBS-a organizovani su Dani Za{titnika gra|ana u U`icu u julu i u Kraljevu u septembru 2010. Tako|e Misija OEBS-a finansira istra`ivanje “Primeri dobrih praksi u 2010.”, koje se odnosi na analizu i promociju primera aktivnosti lokalnih samouprava, obrazovnih, komunalnih, sportskih i drugih aktera u unapre|enju polo`aja osoba sa invaliditetom. U U`icu je, u Narodnoj biblioteci, odr`an okrugli sto na temu za{tite prava `ena i osoba sa invaliditetom – kroz iskustva Za{titnika gra|ana i lokalnih organizacija. Okrugli sto je organizovao Za{titnik gra|ana Republike Srbije, uz u~e{}e lokalnih organizacija civilnog dru{tva ~ija je misija pobolj{anje polo`aja `ena i osoba sa invaliditetom. Posebno su bile istaknute aktivnosti Udru`enja “Jefimija”, Udru`enja distrofi~ara Zlatiborskog okruga i @enskog centra U`ice. Osim polo`aja tradicionalnih kategorija osoba sa invaliditetom, dosta prostora je posve}eno i potrebama `ena obolelih od raka dojke. U Kraljevu su 14. i 15. septembra 2010. godine, u organizaciji Za{titnika gra|ana Republike Srbije, odr`ani Dani Za{titnika gra|ana u cilju promocije prava osoba sa invaliditetom, uz poseban osvrt na primenu Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom. Ukazano je na niz nere{enih problema, a pre svega na dru{tvenu nevidljivost ovih osoba, te{ko}e u finansiranje udru`enja i organizacija 73 Hereticus, 3-4/2010 Zorica Mr{evi} osoba sa invaliditetom i ~injenicu da lokalna politi~ka previranja i dugotrajni sukobi ko~e realizaciju odobrenih projekata i programa namenjenih tim licima. Dotaknuta su i pitanja koja nisu re{ena na nivou Republike, kao {to je veliko ka{njenje u povra}aju PDV-a za uvoz vozila i slaba saradnja socijalnih institucija. Pokrenuto je i vi{e pitanja vezanih za Kraljevo: u gradu i dalje nema klubova niti dnevnog boravka za osobe sa invaliditetom, Osnovni sud ima rampu koja je neupotrebljiva i niko je ne koristi, a ispred op{tinske zgrade parking namenjen vozilima osoba sa invaliditetom koristi se kao istovarni prostor, zbog ~ega nije u funkciji. 5. Nadzori u ustanovama za sme{taj starih i odraslih lica sa invaliditetom Nadzori u ustanovama za sme{taj odraslih lica u okviru godi{njeg plana obavljeni su u ve}ini slu~ajeva u gerontolo{kim centrima i domovima za sme{taj starih osoba kao najavljene aktivnosti (obuhva}eno je petnaest takvih institucija). U skladu sa zakonskim ovla{}enjima obavljeni su (uglavnom po pritu`bama nevladinih organizacija, npr. MDRI i “People in Need”) i nenajavljeni nadzori, kao {to je npr. bio uvid u funkcionisanje tzv. za{ti}enog stanovanja u Specijalnom zavodu za decu i omladinu “Dr Nikola [umenkovi}” u Stamnici u avgustu, i bolnici “Laza Lazarevi}” u septembru. Oba postupka su jo{ u toku, tako da je preuranjeno govoriti o konkretnim zaklju~cima. 6. Konferencija o poslovnoj sposobnosti Otkako je Za{titnik gra|ana po~eo da funkcioni{e, ispostavilo se da je jedan od klju~nih problema li{enje poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom. Zbog toga je u zajedni~koj organizaciji Za{titnika gra|ana Republike Srbije i Inicijative za inkluziju Veliki-Mali iz Pan~eva organizovana konferencija “Pravo da donesem odluku – pitanje li{avanja poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom u Srbiji”. Konferencija je odr`ana 9. juna 2010. s ciljem ukazivanja na rasprostranjenu praksu i ozbiljno kr{enje prava osoba sa invaliditetom usled li{avanja poslovne sposobnosti i pokretanja inicijative za izmene ovakvog pristupa u na{oj zemlji. U okviru konferencije prikazan je kra}i dokumentarni film pod nazivom “Pravo da donesem odluku”, koji govori o iskustvima osoba sa intelektualnim i mentalnim te{ko}ama kojima je oduzeta poslovna sposobnost i posledicama tog li{avanja po te osobe i njihove porodice. Poruka je da potpuno oduzimanje poslovne sposobnosti podrazumeva li{avanje svih li~nih prava, kao i da je taj postupak potpuno u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. 74 Uloga Za{titnika gra|ana u za{titi prava osoba sa invaliditetom 7. Problemi radnika invalida rada Na probleme radnika invalida rada ukazivano je kroz vi{e obra}anja Za{titniku gra|ana, kao i kroz pozive {trajka~a u okviru radni~kih {trajkova. Jedan od karakteristi~nih slu~ajeva je onaj na koji je Za{titniku gra|ana pritu`bom ukazao Sindikat invalida rada “Iskra Metal”, ~iji su ~lanovi u vi{emese~nom {trajku zbog nemogu}nosti naplate neispla}enih zarada. 8. Uputstvo za nediskriminativni govor i pona{anje u slu`benom diskursu i kontekstu Za{titnik gra|ana je vi{e puta upozoravan od strane ~lanstva i aktivista udru`enja i organizacija za za{titu prava osoba sa invaliditetom na zna~aj i potrebu da se u slu`benoj komunikaciji koristi nediskriminativni govor u odnosu na osobe sa invaliditetom, {to predstavlja prvi preduslov da se njihova prava i {tite i unapre|uju. U tom cilju Za{titnik gra|ana je nakon zajedni~ke radionice sa lokalnim ombudsmanima i zaposlenima u stru~noj slu`bi koncipirao Uputstva za nediskriminativni govor u pogledu osoba sa invaliditetom. U njima se isti~e da je potrebno izbegavati sve {to je uvredljivo, diskriminativno, sa`aljivo i omalova`avaju}e u pogledu osoba sa invaliditetom, da ne treba koristiti pojmove invalidi, hendikepirani, osobe sa posebnim potrebama, “zdravi i bolesni”, da treba imati u vidu da je invaliditet stanje, a ne bolest. Posebno je istaknuto da ne treba izra`avati sa`aljenje prema osobama sa invaliditetom, ali ni izve{ta~eno, preterano “divljenje” (npr. “fantasti~no kako vi svuda stignete i toliko ste uradili a u kolicima ste...”). Preporu~eno je da sedi{ta svakog organa dr`avne uprave, preduze}a, ustanove, organizacije, javne slu`be, lokalne samouprave, a posebno ona koja neposredno komuniciraju sa gra|anima, treba da ispunjavaju minimum standarda fizi~ke pristupa~nosti osobama sa invaliditetom. Zorica Mrsevic THE ROLE OF OMBUDSMAN IN THE PROTECTION OF THE RIGHTS OF PERSONS WITH DISABILITIES Summary The Ombudsman’s activities during 2010 in terms of the protection of the rights of persons with disabilities were realized within eight types of activities: 1) The constant communication with the organizations of persons with disabilities, 2) Acting according to the citizens’ complaints, 3) Activities within the EU Twinning 75 Hereticus, 3-4/2010 Zorica Mr{evi} project of providing support to Ombudsman, 4) Supporting the OEBS Mission to Ombudsman’s capacity raising consisted of providing support for organizing the so-called Ombudsman Day in Uzice in July and in Kraljevo in September, 5) Supervision, including the unannounced ones, in the residential institutions for old people and adult people with disabilities was done, 6) The Conference “The right to make a decision – a matter of deprivation of legal capacity of persons with disabilities in Serbia”, 7) The problems of workers who were injured at work and 8) The guidelines for non-discrimination language and behaviour in official discourse and context. In her paper the author analyzes in details the results of the Ombudsman’s work in every of the above-mentioned fields and points to some of the elementary problems persons with disabilities face in Serbia. Key words: Ombudsman, persons with disabilities, human rights, the protection of rights, citizens’ complaints, supervision Vladimir Veli~kovi} – Fig. E, 1977. 76 Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju ........................... - - ISTRAZIVANJA ........................... UDK 316.662-056.24(497.11)(091); 316.647.82(497.11)(091); 81’27 Ljubomir Petrovi} Institut za savremenu istoriju, Beograd JEZIK INVALIDNOSTI KAO DRU[TVENI PROBLEM KROZ ISTORIJU Rezime: Status osoba sa invaliditetom, u srpskom i jugoslovenskom dru{tvu, oblikovali su prezir, odsustvo moralnog odnosa dru{tva prema ljudima u stanju socijalnih potreba, dr`avna politika i predrasude. Skupovi i sklopovi dru{tvenih predrasuda prema invalidima izra`avani su preko jezika invalidnosti, koji je, pomo}u etiketiranja, oblikovao izop{tenost invalida. Mnogi od izraza evoluirali su od opisa medicinskog stanja osobe sa invaliditetom u asortiman jezika opscenosti i uvreda. Drugi termini nisu napu{tali osnovno polje zna~enja, ali su opisivali invalidnost kao sastavni deo neke osobe. Jezik invalidnosti oblikovale su raznovrsne ideologije, koje su nastale na osnovama verskih, medicinskih, jezi~kih, pa i eti~kih predube|enja, koja su posredno uticala na odugovla~enje sprovo|enja moralne i socijalne politike prema invalidima. Klju~ne re~i: osobe sa invaliditetom, jezik invalidnosti, diskriminacija, neadekvatnost politi~ki korektnih izraza Istorija predstava o invalidnosti otkriva da je jezik bio jedan od su{tinskih katalizatora, ali i pokazatelja, lo{eg tretmana osoba sa invaliditetom. Dostupni istorijski izvori pokazuju samo deo raznih jezi~kih oblika diskriminacije i represije na koje su invalidi, u neprosve}enom dru{tvu, kakvo je bilo srpsko, pa posle i jugoslovensko, bili osu|eni. Jezik invalidnosti postao je dokaz odstupanja dru{tva od morala, koji je, navodno, va`io za sve ljude. Mada je moral isti za sve ljude, dru{tvene predstave o moralnosti nisu bile iste prema svima. Predrasude prema invalidima spadaju u pojave i procese “dugog trajanja”. Nemar srpske dr`ave i dru{tva prema njima prouzrokovan je i crtama op{teg mentaliteta, koji istra`iva~i opisuju kao “pagansku dvostrukost”.1 1 Kosta Nikoli}, Strah i nada u Srbiji 1941–1944, Svakodnevni `ivot pod okupacijom, Beograd 2002, str. 11. 77 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} Danas invalidi predstavljaju veoma brojnu socijalnu grupu ~ija su prava, du`nosti i potrebe priznate ali ipak zapostavljene, ne samo u dru{tvu Srbije, ve} i u svetskim razmerama. Novija istra`ivanja Svetske zdravstvene organizacije ukazuju da oko 600 miliona ljudi {irom sveta ima neki oblik invaliditeta, a me|u njima nalazi se 10% ukupne populacije Evrope. Najve}i broj osoba sa invaliditetom, njih 82%, `ivi u zemljama u razvoju, gde je diskriminacija i marginalizacija ove dru{tvene grupe veoma ra{irena. Na osnovu nepotvr|enih statisti~kih indikacija, pretpostavlja se da je tokom 2001. godine u Saveznoj Republici Jugoslaviji `ivelo oko 819.000 invalida, mada je u raznim udru`enjima koja ih okupljaju registrovano samo 142.168 osoba.2 Tako veliki broj neregistrovanih invalida posledica je, izme|u ostalog, dru{tvene stigmatizacije tih osoba u pro{losti. Du`nost i obaveza dru{tva i pojedinaca jeste da se izbore za povoljniji socijalni status svih ljudi koji se nalaze u situaciji hendikepa.3 Jezik invalidnosti nisu stvorili sami invalidi, ve} dru{tvo koje ~esto nije znalo kako da se odnosi prema njima. Uvi|ala se potreba da se invalidima pomogne, ali je ta pomo} ~esto imala oblik segregacije. Proces stvaranja jezika invalidnosti nije mogao da se ne zavr{i stvaranjem orvelovskog jedinstvenog “novogovora”. Ose}alo se to i u oblasti terminologije. Deo jezika invalidnosti nastao je iz satire i ironije, kao izraz ruganja ili mr`nje prema psihi~kom ili fizi~kom odstupanju od postoje}ih normi i shvatanja zdravog nasuprot bolesnom. Fiksiranje raznih oblika invalidnosti, kao mana ili sme{nih osobina, nije doticalo samo invalide. Nadimci i prezimena, vezani za neku li~nost, prevazilazili su vremenska i generacijska ograni~enja, ostaju}i obele`je neke porodice i posle smrti nosioca invaliditeta. Na jugoslovenskim prostorima javljaju se prezimena: Nakarada, Grba, Gluvakovi}, Kljakovi}, Glu{ac, Tepavac, Slijep~evi}, ]ori}. [umadijski varijetet dinarskog tipa odlikovao se sposobno{}u da ismeva karakteristike koje se tim ljudima nisu dopadale, ali to kao da va`i i za ostale psihi~ke tipove Ju`nih Slovena, posebno za “Zagorsku grupu”, kojoj je bilo svojstveno da svim osobama, bez obzira na pol i starost, deli nadimke kojima se ciljalo na moralne, umne ili telesne osobine. Za ljude sa mentalnim nedostacima govorilo se da su “glupaci, bukve, tokmaci, bolvani, blente, fufleci, tutleci, {mokljani, mamlazi, zvekani 2 3 78 O tome vid. Viktorija Cuci}, Ivanka Jovanovi}, “Osobe sa invaliditetom i okru`enje”, u: Osobe sa invaliditetom i okru`enje, Beograd 2001, str. 18; Evropska godina osoba sa invaliditetom, Kako ostvariti socijalnu uklju~enost?, Deklaracije iz Madrida i Saporoa, Centar za samostalni `ivot invalida Srbije, Beograd 2002, str. 19. Pod hendikepom podrazumeva se ne samo o{te}enje i invalidnost, nego i “...smanjenje mogu}nosti ostvarenja `ivotnih navika kao rezultat li~nih ~inilaca (o{te}enja, invalidnosti i sl.) i ~inilaca sredine”. Navedeno prema: Milica Ru`i~i}, Re~nik invalidnosti, Ka jednakosti u javnom govoru, Novi Sad 2003, str. 63. Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju ili tutlje”.4 Od podsmeha do ciljane uvrede bilo je jako malo podru~je prostorne konotacije. Jezik invalidnosti danas se postavlja kao problem zbog odraza dru{tveno jezi~ke politike na percepciju i recepciju stvarnosti. Izraz “invalid” u ~lanku koristi se bez negativne konotacije sa svesnom namerom da se taj izraz, iako nedovoljno adekvatan, oslobodi balasta pe`orativnog tereta svakodnevnog govora. Jezi~ka nedoslednost, budu}i da se koriste i drugi izrazi koji postoje za opis tog stanja, samo je posledica bogatog jezika invalidnosti prisutnog u medijima i ra{irenog me|u ljudima. Terminolo{ki re~nik invalidnosti u srpskom jeziku sadr`i vi{e od 900 re~i i izraza, ~ak i kada se jezi~ki kvalifikativi pokrajinskih govora, derivati zastarelih izraza i re~i iz op{teg leksi~kog fonda bez terminolo{kog zna~enja uop{te i ne uzimaju u razmatranje. Danas se te`i uspostavljanju modela politi~ke korektnosti u jeziku invalidnosti. Izraz “politi~ka korektnost” ozna~ava neoptere}enost govornika asocijacijama, sekundarnim ili ekspresivnim zna~enjima kod slu{alaca.5 Strukture za prihvat invalida slu`ile su dugo vremena kao instrument odbrane dru{tva od onoga {to se smatralo nespojivim sa estetskim, medicinskim i dru{tvenim kriterijumima fizi~ki i mentalno zdravog ~oveka. Op{ti strah od bolesti i nesposobnosti, sujeverje kao poseban vid mo}i neznanja i nepoznavanje medicinskih aspekata invalidnosti bili su polazi{te za stvaranje niza predube|enja o nenormalnosti invaliditeta. Strah od stvarne ili zami{ljene prenosivosti invalidnosti, usled neuvi|anja razlika izme|u bolesti i njenih posledica, doveo je do socijalne tabuisanosti psihi~kih i fizi~kih invalida. Stvoren je grupni identitet zdravih osoba nasuprot kategorijama trajno bolesnih lica. Identitet grupe gradi se prete`no preko uvi|anja razlika izme|u jedne i ostalih grupa, zna~i uvek posmatranjem drugog i druga~ijeg, bez obzira kojoj kategoriji pripadale te razlike: klasnoj, rasnoj, materijalnoj, socijalnoj ili nekoj drugoj. Ljudi sa primetnim fizi~kim i psihi~kim nedostacima postali su deo pogleda na “drugog” u smislu njihove izop{tenosti iz nekih dru{tvenih tokova. Subjektivna povezanost defektnog i delikventnog, unutar pravnih i medicinskih ustanova od Srednjeg veka do danas, bila je rezultat materijalizacije tih strahova.6 Izop{tenost invalida nikada nije bila apsolutna. Ono {to je Erih From uop{teno nazivao “zadovoljstvom do`ivljaja ljudske solidarnosti” 4 5 6 O tome vi{e: Vladimir Dvornikovi}, Karakterologija Jugoslovena, Beograd 1990, str. 584–587; Jovan Cviji}, Balkansko poluostrvo i ju`noslovenske zemlje, Osnovi antropogeografije, Beograd 1966, str. 379, 423. Milica Ru`i~i},, str. 5, 8–9. O povezanosti kategorija nenormalnih i delikvenata vid. Mi{el Fuko, Nenormalni, Predavanja na Kole` de Fransu 1974–1975, Novi Sad 2002, str. 45–69. 79 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} ispoljavalo se kroz neke vidove pomo}i humanih pojedinaca i organizacija.7 Jezik invalidnosti bio je va`no, ali ne uvek adekvatno, sredstvo u kontaktiranju sa osobama koje su stekle neki hendikep. Opisivao je predstave aktera komunikacije koje su se pre}utno podrazumevale i ostajale su na nivou prepoznate simbolike o kojoj nije bilo rasprava.8 Termin “invalid” ima korene u latinskom jeziku, odnosno pridevu “invalidus”, koji je prvobitno ozna~avao nevaljalca da bi tek kasnije postao sinonim za stanje fizi~ke i psihi~ke nemo}i. On je u knji`evnom smislu prevo|en kao slab, bolestan, nejak ili nesposoban za rad.9 Osobe ometene u razvoju u uslovima predrasuda dugo su se suo~avale sa neprihvatljivim jezi~kim diskursima. Njihovim kori{}enjem iskazivala se dru{tvena stvarnost ili vizija po`eljne dru{tvene stvarnosti. Mo`e se zaklju~iti da se u jeziku ose}ao pritisak diskriminacije. Bila je to posledica tradicionalnih predrasuda o invalidima kao o nepotrebnom “teretu” za porodicu i dru{tvo. Surova logika privre|ivanja na srpskom selu, ~ije je stanovni{tvo te{ko `ivelo, vodila je ra~una o ljudima sposobnim za te{ke radove. Za prose~nu seosku porodicu, invaliditet jednog njenog ~lana bio je katastrofalan ishod, ~ak i gori od smrtnog slu~aja, imaju}i u vidu da je trebalo izdr`avati osobu koja nije bila sposobna za adekvatno privre|ivanje. Ve}ina stanovni{tva jugoslovenske dr`ave `ivela je na konzervativnom selu tako da su se stereotipne predstave o invalidima sporo menjale. U ovom slu~aju, potpuno nezavisno od ispoljavanja mnogih suprotnosti na relaciji selo – grad, urbana sredina nekriti~ki je preuzela stereotipove o invalidima kao “suvi{noj” i nepo`eljnoj populaciji.10 Upotreba jezika invalidnosti do 20. veka Me|u velike paradokse istorije invalidnosti spada i prvobitna pojava relativno blagih termina o invalidima, u vremenima kada je njihov socijalni i pravni status bio veoma nizak, {to se mo`e pripisati hri{}anskim normama i te`njama za spasenjem du{e kod onih koji su delili milostinju. Tokom srednjeg veka u Srbiji etiketirali su invalide kao “uboge”, “slepe”, “hrome”, “nemo}ne”, “gluhe” i “neme”. Tada se javljaju nagove{taji o{trijeg jezi~kog stava u vidu opisne imenice “proka`eni”. Za vreme cara Stefana Du{ana, 1348. godine, pojavio se termin “nedu`ni”, u po~etku rezervisan za sve invalide, koji }e opstati do 20. 7 8 9 10 80 Erih From, Imati ili biti, Zagreb 1980, str. 148–155. Milorad Radovanovi}, Sociolingvistika, Sremski Karlovci – Novi Sad 2003, str. 18, 20, 26–27. Radivoje K. Novakovi}, Invalidsko pitanje i ste~ena prava invalida, Beograd 1933, str. 3. O odnosu sela i grada u Kraljevini Jugoslaviji vid. Ljubodrag Dimi}, “Selo i grad u Kraljevini Jugoslaviji”, u: Jugoslovenska dr`ava 1918–1998, Beograd 1999, str. 291–303. Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju veka, ali samo kao op{ta odrednica za invalidnu decu. Kada je re~ o nekim zabranama, tada izraz postaje smi{ljeno drasti~niji. Re~eno je da bolnica manastira Svetih Arhan|ela ne sme primiti pod svoj krov “hromce” i “slepce”.11 Odbacivanje i milosr|e ~inili su dva spektra zatvorenog i protivre~nog kruga dru{tvene percepcije invalidnosti. Razdoblje novog veka, u pogledu jezika invalidnosti, bilo je li{eno i osnovnog elementa milosrdnosti. Povodom velikih boginja, roditelji su surovim re~ima upozoravani da im dete bez cepljenja, ukoliko pre`ivi, mo`e ostati “slepo, hromo, osaka}eno i nagr|eno” i da }e takvo biti na “teretu” i samom sebi i okolini. Invalidnost, kao posledica te bolesti, progla{avana je “ne~astnom”. Ovakvi stavovi nisu bili karakteristi~ni samo za slabo prosve}enu srpsku sredinu. Kada su Austrijanci, tokom 1736–1737. godine, popisivali stanovni{tvo u Sremu, pored imena invalida, a ponekad i umesto njih, navodili su potpuno otvoreno telesni ili mentalni nedostatak. Osim latinskih naziva za slepe (coecus) i gluve (surdus), postojali su i mnogo grublji termini za telesne invalide. Imenice claudus na latinskom, odnosno krump na nema~kom jeziku, upotrebljavane su da ozna~e bogalja. Mo`da su najsuroviju opisnu grupu termina ~inili narodni izrazi povezani sa mentalnim bolestima. Bolesti tog tipa nazivane su “ludilo”, “mahnitost”, “ludnja”, “{a{avinja”, “sumanutost” i “blesavost”. Prvi srpski pedago{ki radnici, poput Teodora Jankovi}a Mirijevskog, iako su ukazivali na potrebu razlikovanja pojedina~nih intelektualnih sposobnosti kod dece, nisu se ustru~avali da u~enike sa te{ko}ama u u~enju proglase “hudim”, “tupim” i “prostoumnim”. Najgori me|u u~enicima etiketirani su kao “tupoumni”, pod ~ijom su se kategorijom podrazumevala deca na granici izme|u imbecilnosti i debilnosti. Mnogi pedago{ki radovi iz 18. veka insistirali su da decu koja nisu “prilje`no” u~ila nastavnici trebaju smatrati za one koji su “sirotni, tupi i glupi”. Takvu decu trebalo je ohrabrivati pru`anjem iluzije da su odre|enih dana intelektualno bolje savladali gradivo nego obi~no, iako to nije odgovaralo stvarnosti. Tu se ve} humanizam prosvetnih radnika me{ao sa inercijom u posmatranju nedovoljno razvijenih lica, ali je dobra strana tog pristupa le`ala u implicitnom priznanju da svaka osoba sa invaliditetom ima li~ne karakteristike koje treba po{tovati. Ove ideje bile su daleko od misli obi~nih ljudi, koji su nastavljali da izgra|uju jezik invalidnosti vi{e kao sredstvo za ismejavanje i zadirkivanje nego u svrhu opisa ozbiljnih zdravstvenih problema. Nema deca i ona sa govornim poreme}ajima sve do prvih decenija 19. veka nisu uop{te, pa ~ak ni u relativno prosve}enim srpskim sredinama kakva je bila Vojvodina, posmatrana kao objekt pedago{kog ili medicinskog tretmana. Deca sa 11 Ljubomir Savi}, Teorija i praksa specijalnog {kolstva u Srbiji do Drugog svetskog rata, Beograd 1966, str. 30–31, 36. 81 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} takvim problemima nazivana su “muca”, “muta”, “mucavac” ili “muco”. Zato nije ~udno da su i socijalni reformatori srpskog dru{tva, poput Vase Pelagi}a, u nameri da u narodu ra{ire ideje o potrebi rehabilitacije i reedukacije osoba sa invaliditetom, upotrebljavali izraze “kljasti”, “nemo}ni”, “povre|eni duhom i tijelom”. Na drugim mestima koristio je Pelagi} i te`e re~i, kao {to su “telesni bogalj”, “}oravi”, ili “du{evno poreme}eni ljudi”. Su{tina stava dru{tva prema invalidima ocrtavala se ve} krajem ~etvrte decenije 19. veka, kada se roditeljsko ose}anje prema detetu sa fizi~kim hendikepom, posebno grbavo{}u, me|u pedagozima opisivalo kao “`alosno i sramotno”. Tada su fizi~ki nedostaci nazivani “porugom na telu” koje su “vrlo ogor~avale” roditelje zbog, kako se tada govorilo, “telesne nagrde” ili “sakatluka”. Srpska elita po znanju, {koluju}i se u Liceju i kasnije na Velikoj {koli, u~ila je da slepi i drugi invalidi “sasvim za posao nisu” i da ih dr`ava mora neposredno izdr`avati. Re~eno im je da ne dopu{taju da se “utvare, nagrde i bogalji” pojavljuju na ulicama, ve} da takve osobe treba “u slepare, gluvarnice i ludionice udaljiti i odlu~iti”.12 Od tada, posebnu celinu u javnom govoru ~ini jezik invalidnosti u pravnim aktima srpske dr`ave. Po odredbama Zakona o ure|enju sanitetske struke i ~uvanju narodnog zdravlja iz 1881. godine, osobe sa invaliditetom dobile su novi grupni opisni termin “telesno nesposobni”. U tom zakonu eventualni pitomci nikada otvorenog Sirotinjskog doma za telesno nesposobne, koji je planiran u Ni{u, razvrstavani su, kako je zakonodavac rekao, “po rodovima svojih neduga” u posebne radionice i {kole.13 Nekorektno kori{}enje pojmova u modernom dru{tvu Po~etkom 20. veka, ta~nije od 1904. godine, u krivi~nom zakonu Kraljevine Srbije za lica sa invaliditetom kori{}en je uop{teni opisni termin “slabomo}ni”.14 U stvaranju pravnog jezika polazilo se od stvorenih predrasuda, po kojima su invalidi, bez obzira na vrstu invaliditeta i stepen invalidnosti, pravno do`ivljavani, prema re~ima poznatog pravnika Slobodana Jovanovi}a, kao posebna vrsta “privredno slabijih” osoba.15 To zna~i da se o njima nije razmi{ljalo u kategorijama njihove pravne i ekonomske jednakosti sa osobama koje nisu bile invalidi.16 Iz takvih shvatanja proizlazila je celokupna socijalna politika Kraljevine Jugoslavije prema njima. Dru{tvenom isklju~ivanju marginalne socijalne grupe 12 13 14 15 16 82 Ljubomir Savi}, str. 115, 121, 133, 139, 141, 151, 238–240, 249, 251. Ljubomir Savi}, str. 254–258. Toma @ivanovi}, Kazneni zakonik i krivi~ni sudski postupak, Beograd 1913, str. 92. Slobodan Jovanovi}, Ustavno pravo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Beograd 1995, str. 528. Ljubomir Petrovi}, Nevidljivi geto, Polo`aj i `ivot invalida u Kraljevini Jugoslaviji 1918–1941, Beograd 2007, str. 122. Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju izlo`eno je oko 184.172 priznata invalida svih vrsta i oblika invalidnosti. U svakodnevnom jeziku preovla|ivala je grupna odrednica “invalid”. U upotrebi te imenice i{lo se toliko daleko da su se, na javnim dokumentima i izjavama, pojedinci potpisivali kao “li~ni”, “radni” ili “ratni” invalidi, kao da je stanje invalidnosti bilo zanimanje ili, jo{ gore, kao da ih je invalidnost odvojila u posebnu grupu ljudi. Time su sami invalidi i nenamerno prihvatali i {irili ose}anje izdvojenosti i izolacije.17 Koliko jezik invalidnosti nije bio izgra|en svedo~i i podatak da su i sami predstavnici Sredi{nog odbora Udru`enja ratnih invalida Kraljevine Jugoslavije, na zasedanjima svojih kongresa, a to zna~i u veoma sve~anim prilikama, govorili neadekvatnim i ~ak uvredljivim terminima poput: “kljasti i bogaljasti”.18 Za razliku od terminologije ratnih invalida, gde se imenica “invalid” ~esto sretala, za decu i omladinu taj termin nije kori{}en. Umesto njega upotrebljavani su opisni, mada malo umesni, kvalifikativi poput: “nedu`na mlade`”, “manje nadarena i defektna”, “slabunjava” i “du{evno zaostala”. Jezi~ka svakodnevica poznavala je i mnogo o{trije izraze kao {to su: “abnormalna”, “sakata”, ili “nenormalna” deca. Lokalni organi vlasti, u srezovima, slu`ili su se i gorim izrazima. Za njih su invalidi bili “djeca za opravku” ~iji su nedostaci bili u tome {to su “budale”, “kreteni”, a za Slovence ~ak i “imbecili”. Opisi stanja invalida varirali su od termina “`iv~ano bolestan”, “du{evno abnormalan”, “nesposoban za samostalan rad”, “du{evno slab”, “telesno nerazvijen”, “telesno pohabljen”, “uzet”, “{lagiran”, “padavi~ar”, “defektan”, “du{evno nerazvijen”, “mucav”, “nijem”, do popularnog narodskog izraza “pokvareni vid”.19 Izraz “abnormalna deca” koristili su i oni ljudi koji su se posvetili pedago{kom radu sa takvim osobama, a tek retko upotrebljavali su slo`eniji, ali i bolji termin, “u razvoju ometena deca”. Me|u njih ubrajana su slepa, gluvonema, nagluva, kratkovida, epilepti~na, mentalno zaostala, sa fizi~kim nedostacima i deca sa poreme}ajima u pona{anju, koja su nazivana “psihopati~nom”. Nepovoljan status malih invalida dovoljno otkrivaju teze da porodice treba “sa~uvati” od takve dece i pre}utno odobravanje dr`avi koja je na sebe preuzela pravo da u preventivne svrhe vr{i i 17 18 19 Tako se prodavac knjiga Milun Milunovi} u potpisu izjave, povodom predaje novca od prodatih knjiga sekretaru Sredi{nog odbora URI, deklarisao kao “radni invalid”. Grupa autora, Istina o stanju u Invalidskom Udru`enju i radu njegovog biv{eg Sredi{nog Odbora, Beograd 1930, str. 45; AJ, f. Dvora Kraljevine Jugoslavije 74–271–401. Molba ratnog invalida Dragomira Milovanovi}a iz Krupnja, upu}ena dvorskoj kancelariji za ubrzavanje dono{enja re{enja o njegovoj invalidskoj potpori, od 5. juna 1934. godine. Izve{taj Sredi{nog odbora Udru`enja ratnih invalida Jugoslavije o radu u 1934–1935 godini, Beograd 1935, str. 4. Arhiv Jugoslavije (AJ), fond Ministarstva prosvete 66–2046–2013. Izve{taji o nedovoljno razvijenoj i defektnoj deci. 83 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} nasilnu sterilizaciju ove ne`eljene populacije. Indikativno je da su i {kole za njihovo obrazovanje, po odluci Ministarstva prosvete iz 1937. godine, izbegavale da se defini{u sa dodatkom “za defektnu ili nedovoljno razvijenu decu”, navodno zato {to bi to predstavljalo “uvredu” za decu i njihove roditelje, tako da su kori{}eni nazivi “dr`avna pomo}na {kola” ili “dr`avno pomo}no odelenje”. Osoblje dr`avne pomo}ne {kole u Novom Sadu, iako je koristilo izraz “govorne mane”, nazivalo je svoje {ti}enike “mucavcima” i u ne{to bla`em obliku “tepavcima” ~ak i u zvani~nim dokumentima. Ovakvi termini opstajali su i u zvani~nom nazivu institucija. Primer za to daje sam naziv Zavoda za sakatu djecu u Zagrebu, koji je osnovan 1938. godine.20 Razlika izme|u govornog i knji`evnog jezika bila je jedan od elemenata koji su predstavljali plodno tle za kori{}enje raznih neadekvatnih i uvredljivih izraza. Nizak nivo op{te socijalne svesti i dru{tvene solidarnosti tako|e je doprinosio da pojedini prvobitno stru~ni medicinski izrazi poput “imbecila” ili “idiota” postanu deo pe`orativnih opisa ljudi.21 Diskriminacija u jeziku invalidnosti poga|ala je posredno i nauku o vaspitanju i {kolstvu osoba sa invaliditetom. Bila je to, izme|u ostalog, posledica njenog specifi~nog polo`aja u korpusu znanja izme|u medicine i pedagogije. Nazivali su je pedagogikom le~enja, terapijskom pedagogikom, pedopatologijom, a tek kasnije defektologijom. Postojali su i drugi vi{e pedago{ki nazivi za ovu disciplinu, ali ni oni nisu bili li{eni sadr`aja koji je mogao vre|ati invalide. Uporedo su opstajale neumesne odrednice: pedagogika za anormalno sposobnu decu, pedago{ka patologija, nauka o vaspitanju anormalne dece, pedologija, pedago{ka terapija, defektolo{ka pedagogija, pedagogija defektne dece, ortopedagogija, pedagogija ometene dece, da bi se kona~no ustalio naziv specijalna pedagogija. To nije bio kraj jezi~kim predrasudama, po{to se ona i dalje bavila, kako se tada govorilo, “defektnom li~no{}u” pojedinca. Zato nije ~udno {to su teoreti~ari specijalne pedagogije tokom prve polovine 20. veka pisali o svojim 20 21 84 Anton Skala, “Za{tita abnormalne dece”, Narodna Odbrana, god. XIII, br. 11, od 20. marta 1938. godine, str. 166–168; AJ, f. Ministarstva prosvete 66–2046–2009. Odluka Ministarstva prosvete o spajanju pomo}nih odelenja u pomo}ne dr`avne {kole od 2. februara 1937.godine; AJ, f. Ministarstva prosvete 66–2046–2008. Predlog dr`avne pomo}ne {kole u Novom Sadu, upu}en kraljevskoj banskoj upravi Dunavske banovine o otvaranju novog odelenja za osobe sa govornim manama, od 14. jula 1937. godine; AJ, f. Ministarstva prosvete 66–2046–2009. Pravilnik o organizaciji i djelokrugu Zavoda za sakatu djecu kraljevske banske uprave Savske banovine, od 15. februara 1938. godine. Pod imbecilno{}u u medicini podrazumeva se mentalna zaostalost, uro|ena ili ste~ena tokom ranog detinjstva. Inteligencija takvih osoba kre}e se na nivou deteta izme|u 6 i 15 godine. Idiotija je najte`i oblik uro|ene mentalne zaostalosti. Osobe pogo|ene ovim stanjem nisu u mogu}nosti da nau~e govor, mada se pojedinci mogu obu~iti za obavljanje jednostavnih poslova. O tome vi{e: Medicinski leksikon, Beograd-Zagreb 1968, str. 316, 314. Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju {ti}enicima, mada bez ikakve negativne namere, kao o “du{evno nenormalnoj mlade`i”, a pedopatologiju smatrali naukom o “nenormalnoj deci”. Podatak o predrasudama pokazuje i prevod knjige pod naslovom Nega mutave dece iz 1897. godine. U stvaranju takve negativne slike o osobama sa invaliditetom bitnu ulogu odigrala je svest o povezanosti socijalne patologije, bede i siroma{tva sa pojavom invalidnosti kod dece. Osnovni nedostatak ovog jezi~kog pristupa bio je u naglasku na invalidnosti i nedostatku pacijenta ili {ti}enika.22 U~itelji invalidne dece verovali su da je obrazovanje i vaspitanje ove populacije bio jedini na~in za spre~avanje onoga {to su smatrali pretnjom po javnu bezbednost i dru{tveni moral. Tu pretnju predstavljali su sami invalidi. Smatralo se da su “uro|ene patolo{ke dispozicije” i “r|ave navike usled socijalne zanemarenosti” karakteristika svih neobrazovanih invalida. To je bila pozadina osnovnog razloga zbog koga se zahtevalo podizanje {to vi{e institucija za staranje o invalidima do te mere da se tra`ilo da svaka banovina u Jugoslaviji ima posebne zavode za svaku vrstu dece kojima je bilo potrebno specijalno obrazovanje. Jedna predrasuda tako je odigrala pozitivnu ulogu u procesu emancipacije invalida kao dru{tvene grupe, mada su ostvareni dometi bili prili~no ograni~eni.23 Ako se obrati pa`nja na jezik invalidnosti u knji`evnim delima, mogu se prona}i iskazi koji svedo~e o niskom socijalnom statusu ratnih i vojnih invalida. Dovoljno je setiti se crkvenjaka Sekule iz Seoba Milo{a Crnjanskog, koji je, nakon sticanja invalidnosti kao posledice ka`njavanja, ljude iz svog sela asocirao na ubijenu `ivotinju sa glavom “...oderanog ovna, bez ko`e, sa ispalim kostima”.24 Izuzetno potresnu sliku ostavio je pisac Stevan Jakovljevi}.25 Ogor~eni na osloba|anje invalidske populacije od vojne obaveze, srpski vojnici sa relativno podno{ljivim izrazima jezika invalidnosti, poput “}oravi” i “{kart”, iskazivali mi{ljenje o mobilizaciji i pogibiji invalida kao koristi za dru{tvo: “Spartanci su sve one sa fizi~kim nedostacima ubijali, da bi sa~uvali rasu. Dobro, takav zakon u nas ne postoji. Ali evo ti sad prilike da sa tim {kartovima ras~i{ti{... Prvo bih njih pustio u borbu. Ako nema jedno oko, a ima zdrave noge, natovari mu municiju na le|a, pa neka nosi dotle dok ne pogine. Ako ima zdrave o~i, a nema jednu nogu, stavi ga negde u zasedu i podaj mu mitraljez... E bato, tu bih pored mitraljeza postavio one }orave u jedno oko, ali sa zdravim nogama, pa neka oni spasavaju mitraljez. A ako svi izginu i ostane mitraljez... 22 23 24 25 Ljubomir Savi}, str. 7–10, 343. AJ, f. Ministarstva prosvete 66–2046–2011. Rezolucija prve redovne skup{tine Udru`enja nastavnika {kola za defektnu decu, upu}ena Ministarstvu prosvete, od 3. i 4. januara 1935. godine. Milo{ Crnjanski, Seobe, Beograd 2004, str. 210. Stevan Jakovljevi}, Srpska trilogija, Devetsto~etrnaesta, Beograd 2003, str. 22. 85 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} opet dobro: manje je tri do ~etiri {karta.” U mirnodopskom posleratnom okru`enju `ene pisci imale su vi{e sluha za etiketiranje ratnih invalida. Za Zoru \or|evi} oni su samo ljudi sa “ratnim zlom”, a za Milicu Jankovi} Mir-Jam “ranjeni orlovi”. Zajedni~ko im je {to junake invalide suo~avaju sa novim li~nim ratom, borbom za pravo na ljubav i porodicu, ali je tragi~no {to su protivnici poticali iz njihovih porodica.26 U poeziji je okrutni jezik invalidnosti imao dve svrhe. Prva je opisivanje predrasude dru{tva kome pesnik prebacuje marginalizaciju cele dru{tvene grupe osaka}enih ratnika. Kod Alekse [anti}a hendikepirani ratnici opisani su kao “bogalji kljasti”, “suha stabla”, “tupe senke”, ~ija su stopala “bedne {ljake” koje je dru{tvo obdarilo sa {takama, prosja~kim torbama i dronjcima umesto nekada{njih “venaca slave”. Pesnik se stavio u poziciju invalida i kori{}enjem o{trih i potresnih izraza jezika invalidnosti prebacio je op{tem sistemu vrednosti stvaranje nametnutog zaborava ljudi koji su delove tela `rtvovali iz patriotskih i oslobodila~kih pobuda.27 Druga svrha knji`evne upotrebe jezika invalidnosti podrazumevala je stereotipove negativnog predstavljanja koji su poticali od samih pesnika. Jedan od predstavnika takvog na~ina gledanja na invalidnost, Marko [ar~evi}, iako nije ostavio dubok trag u knji`evnosti, bio je mentalni barometar epohe u kojoj je `iveo. Smatrao je situaciju invalidnosti dovoljnim razlogom da svog junaka osudi izjavom: “K’o vuk je zao”. Naknadno, u ime emotivnosti, opisuje ga kao “sko{en cvet”. Kona~nu osudu doneo je na kraju pesme, kada se anonimni knji`evni junak, a preko njega svi invalidi rata, progla{avaju “sinovima jada”.28 Traganje za izrazima posle Drugog svetskog rata Vreme Drugog svetskog rata ostavilo je socijalisti~koj Jugoslaviji te{ke posledice razaranja i ra{irenu ratnu invalidnost. U toku rata partizani su vodili politiku pribli`avanja ugro`enim socijalnim slojevima. Nacionalni komitet oslobo|enja Jugoslavije (NKOJ) jo{ u novembru 1944. godine udvostru~io je primanja invalidima iz ranijih ratova, a samo mesec dana kasnije doneta je odluka o nov~anoj pomo}i invalidima NOR-a, socijalno nezbrinutim porodicama boraca i `rtava fa{izma. Zakon o ratnim vojnim invalidima iz 1946. godine stvorio je pravne preduslove za za{titu jednog dela invalidske populacije. Obuhvatao je sve ratne invalide ranijih ratova, ali nije uzimao u obzir ratne invalide 26 27 28 86 Zora \or|evi}, Drugi dan, novi `ivot, drugi ljudi... Dnevnik jednog invalida, Beograd 1938; Milica Jankovi} Mir-Jam, Ranjeni orao, Beograd 1999. Aleksa [anti}, “Pesma na{ih invalida”, Ratni invalid, br. 8, 27. novembar 1919, str. 1. Marko [ar~evi}, “Invalid”, u: Mladen \uri~i}, Mirko Damjanovi}, Antologija srpske ratne lirike, Beograd 1926, str. 98. Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju pora`enih snaga. Davanja invalidima delila su se na invalidnine, invalidske i de~ije dodatke za one invalide rata koji su imali decu. Nisu se svi zvani~ni podaci slagali u procenama broja korisnika zakona. Po nekim procenama, izme|u 1945. i 1955. godine invalidsku penziju primalo je 327.060 ratnih invalida i onih koji su izgubili najbli`e u toku okupacije. U opticaju su bile i ni`e cifre. Moma Markovi} je tvrdio da u Jugoslaviji ima 325.110 lica za{ti}enih ovim zakonom, od ~ega 89.051 invalida rata. Iz drugih izvora vidi se da je oko 45.000 ljudi iskoristilo mogu}nost besplatnog snabdevanja protezama. Godi{nje se izdvajalo preko 9 milijardi dinara za potrebe svih ratnih invalida. Bili su finansijski privilegovani u odnosu na saveze slepih i gluvih, koji su tokom 1954. primili od dr`ave 35, odnosno 62 miliona dinara. Ostaje ~injenica da su po slovu zakona ratni invalidi bili podeljeni u 10 grupa. Invalidi prvih 6 grupa imali su beneficirani radni sta`, pa su nakon pet godina rada mogli da ostvare pravo na punu penziju, kao lica sa 35 godina normalnog sta`a. Oko 21.000 ratnih invalida upustilo se u avanturu kolonizacije raznih krajeva dr`ave i iskoristilo je besplatne dodele ku}a, zemlje i alata za njeno obra|ivanje. Ulagao se napor u opismenjavanje 36.000 nepismenih invalida veterana. Savez ratnih vojnih invalida Jugoslavije nominalno je u~estvovao u zbrinjavanju svog ~lanstva u oblastima priznavanja statusa osobe sa invaliditetom, prekvalifikacije, le~enja i zapo{ljavanja. Posebno se sa ponosom govorilo o profesionalnoj obuci i zanatskom ume}u 27.000 prekvalifikovanih ljudi.29 Jezik invalidnosti onih osoba koje su zbrinjavale invalide zavisio je delom i od izraza u njihovoj profesiji. U poslovima osiguravaju}ih zavoda primenjivana je kovanica “invalidsko osiguranje”, iako je danas jasno da atribut “invalidsko” opisuje da ne{to ne funkcioni{e kako je zami{ljeno. Ironija je tim ve}a {to se to desilo, po{to je osiguranje zanemarivalo druge oblike za{tite radnika razli~ite od finansijskih davanja. Tako su profesionalna i medicinska rehabilitacija bile naj~e{}e izvan dometa invalida rada kao prirodnih osiguranika. Invalidi drugih kategorija bili su jo{ manje u sredi{tu pa`nje socijalne politike. Kao ilustracija zapostavljanja slu`i podatak po kome su korisnici osiguranja tek od 1961. godine dobili pravo na profesionalnu rehabilitaciju dece sa hendikepom. Govorilo se u javnosti da je invalidskih penzija bilo “mnogo” i da je njihov broj dostigao 85 na 1.000 aktivnih osiguranika u 1974. godini. U ciframa, stvarni broj invalidskih penzija uve}an je od 54.186 (1946.) na 447.697 korisnika (1974.), {to je bila stopa rasta od 7,8% godi{nje. Tvrdilo se da postoji “re`im invalidnih prava”, koji je vezivan isklju~ivo za ratne invalide. O njima se prete`no staralo savezno 29 Moma Markovi}, “Zdravstvena politika”, u: Grupa autora, Nova Jugoslavija, Beograd 1955, str. 352; Bo`a Pavlovi}, “Za{tita ratnih vojnih invalida”, u: Grupa autora, Nova Jugoslavija, str. 365–366. 87 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} zakonodavstvo, dok su republi~ki i pokrajinski propisi imali ulogu dopunskog korektiva dr`ave.30 Elita na vlasti nije propu{tala priliku da istakne dr`avnu ulogu u zbrinjavanju drugih vidova invalidnosti osim ratnih, ali je jezi~ki pristup prema njima, sli~no iskustvu Kraljevine Jugoslavije, bio daleko o{triji. Josip Broz govorio je o opismenjivanju 445 i uklju~ivanju 720 gluvih i nagluvih osoba u privredne tokove sa terminolo{kom odrednicom “defektni sluhom”, dok je za osobe sa o{te}enjem vida koristio izraz “slijepi”. Pod “invalidima” podrazumevao je samo svoje biv{e saborce, tvrde}i da je dr`ava zaposlila u privredi 40.324 invalida, dok je njih 42.000 u{lo u selja~ke radne zadruge.31 Tako je poku{avao da doka`e da je Jugoslavija, u skladu sa proklamovanim “socijalisti~kim humanizmom”, re{ila pitanje izdr`avanja i zapo{ljavanja invalida. Dr`avne prosvetne institucije retko su se me{ale u `ivote |aka koji su bili vojni invalidi, ali su za njih stvarale atmosferu naizgled pozitivne diskriminacije. Intervencija prosvetnog sistema vr{ena je iz ugla o{te}enja i manjka sposobnosti |aka da savla|uju gradivo. Za biv{e ratnike govorilo se da su u ratu “...izgubili ne samo jedan deo svoje krvi ve} i nerava...” pa su zbog toga postali “invalidi osetljiviji usled te{kih nedostataka”. Prosvetnim radnicima nalagalo se da budu obazriviji i da sa ve}im pedago{kim taktom ispituju u~enike iz stranih jezika, pevanja i crtanja.32 Neprimereno stvaranje jezika invalidnosti ose}alo se u tonu iskaza visokih dr`avnih institucija. Privredni savet Vlade FNRJ odr`ao je jednu konferenciju posve}enu “pitanjima invalidske organizacije”. Umesto da ohrabre integraciju osoba sa invaliditetom u dru{tvene strukture i omogu}e im ekonomsku samostalnost, kritikovali su “invalidska preduze}a” da nisu bila uklju~ena u petogodi{nji plan razvoja zemlje i da su radila samo sa 20% kapaciteta. Prva briga bila im je spre~avanje da se ta preduze}a ne “izvrgnu u {pekulantska”. Politi~ki podobni ekonomski eksperti upotrebljavali su nemu{te konstrukcije poput: “razvijena invalidska privreda”, iako se maloprodaja duvana, {tampe, knjiga, ukrasa ili lutrije u ratom opusto{enoj zemlji te{ko mo`e nazvati razvijenom privredom. Govorilo se da dr`ava “ne mari” 30 31 32 88 Zdenko Has, “Socijalno osiguranje”, u: Grupa autora, Nova Jugoslavija, str. 360; Ivan Trandafilovi}, “Razvoj socijalnog i zdravstvenog osiguranja i socijalne za{tite”, u: Jovan Rai~evi} (ur.), Trideset godina socijalisti~ke Jugoslavije 1945–1975, Beograd 1975, str. 77–82. Josip Broz Tito, “Ekspoze na zasjedanju Narodne skup{tine Drugog saziva, odr`an 27. aprila 1950. godine”, u: J.B. Tito, Govori i ~lanci, knj. V, Zagreb 1959, str. 114–115. AJ, f. Ministarstva prosvete FNRJ 313– 5– 23. Zahtev Ministarstva prosvete svim direktorima srednjih {kola i te~ajeva za ratom ometene u~enike da budu obazrivi prema u~enicima koji su vojni invalidi, od 23. jula 1945. godine. Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju {to }e invalidi sticati profit, pod uslovima da sav novac odlazi organizaciji osoba sa invaliditetom, koja je imala obavezu da ga “odmah” ulo`i u dr`avni bankarski sektor, a da se rashodi pokrivaju tako da se: “...samo jedan procenat tog novca odlijeva na selo (putem nabavki sirovina itd.,), a najve}i deo dr`avnom sektoru”. Bilo je i nesuvislih namera da se ~itava “invalidska privreda” zloupotrebi za “balans” dr`avnih prihoda, ali se od te ideje odustalo.33 Posledica takvog odnosa bila je da su osobe sa invaliditetom ostale pod pritiskom da dokazuju materijalnu korist koju je dr`ava imala od njihovog uklju~ivanja u dru{tvene tokove. Savez invalida Jugoslavije navodno je svojim ~lanovima, do 1952. godine, predao na upravljanje 300 preduze}a, a dr`avi je tokom 1951. upla}eno 352 miliona dinara poreza i 622 miliona dinara “tr`i{ne dobiti”. Trend zarade dr`ave nastavio se i tokom 1952. godine, kada su invalidi uplatili 500 miliona dinara.34 Novac, koji je mogao poslu`iti pobolj{anju polo`aja osoba sa invaliditetom, zavr{avao je u rukama dr`avnih struktura koje su ga koristile u sasvim druge svrhe. U rogobatnim i ponekad te{ko razumljivim programskim partijskim dokumentima jezik invalidnosti bio je preslikana verzija leksi~kih navika Josipa Broza. Opet se vr{ila podela na ratne i druge invalide. Pau{alna tvrdnja da je briga o “ratnim vojnim invalidima” stalna i sistematska, politi~arima je bila dovoljna. ^ak i da je konstatacija bila ta~na, ostaje pitanje {ta je sa civilnim invalidima rata koji nigde nisu ni pomenuti. Druge vrste osoba sa invaliditetom nalazile su se u “odre|enim kategorijama lica” kojima se nudila pomo}, ali je i tu pravljena razlika izme|u “defektnosti” i “invalidnosti”, mada se razlika izme|u te dve definicije nije obrazlagala.35 Predsednik Jugoslavije bio je sklon politi~koj zloupotrebi ratnih invalida. Govorio je da je “divljenja vrijedno” to {to je “na najte`im radovima” vi|ao desetine i stotine invalida na poslu za fizi~ke radnike, ali nije se ustru~avao da im preporu~i da vode “najve}u brigu” o socijalnim slu~ajevima osoba bez invaliditeta sa porodi~nom invalidskom penzijom, kao da su osobe sa invaliditetom vodile ili imale uticaja na dr`avnu socijalnu politiku. Poverio im je slo`en politi~ki zadatak da budu podr{ka jugoslovenskoj antiratnoj kampanji u me|unarodnim okvirima za o~uvanje 33 34 35 AJ, f. Borisa Kidri~a, K-1, Zapisnik sa konferencije u Privrednom savetu Vlade FNRJ po pitanjima invalidske organizacije, odr`ane 14. II 1949. godine; AJ, fond Borisa Kidri~a, K-1, Zapisnik sa sastanka u Privrednom savetu Vlade FNRJ s pomo}nicima Privrednog saveta, odr`anog 10. III 1949. godine. Josip Broz Tito, “Borba komunista Jugoslavije za socijalisti~ku demokratiju, Iz referata na VI kongresu KPJ od 3. novembra 1952. godine”, u: J.B. Tito, Govori i ~lanci, knj. VII, Zagreb 1959, str. 303–304. Program Saveza komunista Jugoslavije, usvojen na Sedmom kongresu Saveza komunista Jugoslavije 22–26. aprila 1958, Beograd 1980, str. 515–516. 89 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} mira i nezavisnosti, kako bi se omogu}ila “mirna izgradnja” dr`ave.36 Ratni invalidi i druge osobe sa druga~ijom etiologijom sticanja invalidnosti, sa izuzetkom slepih i gluvih, koji su imali svoje saveze, `ivele su u prisilnoj dr`avnoj organizacionoj simbiozi dugi niz godina. O tome svedo~i ime Zavoda za rehabilitaciju ratnih i civilnih invalida, koji je osnovan 1952. godine. Odvajanje od vojnih invalida bio je dug, spor i komplikovan administrativni proces. Savez za cerebralnu i de~iju paralizu Beograda deluje od 1957. godine, ali je Centar za cerebralnu paralizu, kao prva nezavisna institucija za zdravstvenu brigu o tom stanju invalidnosti, po~eo sa radom tek u martu 1959. godine.37 Svi napori osoba sa invaliditetom u jugoslovenskim okvirima da, u granicama mogu}nosti, pomognu u razvoju dr`ave i dru{tva niz decenija nisu imali uticaja na ubla`avanje posledica nehumanih jezi~kih navika. Protesti osoba sa invaliditetom {irom sveta i uvo|enje modela “sociolo{ke imaginacije” u dru{tvene nauke, po~etkom sedamdesetih godina, promenili su op{tu sliku o socijalnoj grupi. Postalo je jasno da su stavovi i pona{anje, a to zna~i i predrasude, socijalni proizvod, i a osobe sa invaliditetom digle su glas protiv svih vrsta barijera i diskriminacija u oblastima obrazovanja, zapo{ljavanja, vo|enja doma}instva, ra|anja potomstva i seksualnosti.38 Bila je to pozadina i za sistemske promene u jeziku invalidnosti. Invalidnost nije vrsta bolesti nego stanje nekog organizma, ali to nije bilo lako dokazati u uhodanom jezi~kom prosedeu etike komunikacija. Tokom 20. veka, svetski jezici u moralno prihvatljivom opisu invalidnosti pretrpeli su niz brzih, moralnih, politi~ki i demokratski motivisanih, promena koje se mogu opaziti na prvom koraku definisanja pojma invalidnosti. Prvo je “bogalj” postao “o{te}eni”, a zatim “nemo}an”, pa “nepokretan”. Nepokretna osoba evoluirala je u “invalida”, da bi postala “hendikepirana”, a kasnije se ustalio ne{to neutralniji izraz: “osoba sa o{te}enim funkcijama”. U skladu sa idejom izbegavanja negativnih termina, danas je u {irokoj upotrebi sterilna opisna i neumesna imenica “lice sa posebnim potrebama”, jer invalidi nemaju “posebne” potrebe, ve} samo one svojstvene svim ljudima.39 Primera radi, ako se neka gluvonema osoba slu`i jezikom znakova, ona to ~ini da bi komunicirala sa okolinom kao {to lice bez invaliditeta koristi govor. 36 37 38 39 90 Josip Broz Tito, “Mi `elimo mir i miran razvitak u svijetu, Govor na Tre}em kongresu invalida, od 27. oktobra 1952. godine”, u: J. B. Tito, Govori i ~lanci, knj. VI, Zagreb 1959, str. 236–245. Marija Dragi{i}, Savez za cerebralnu i de~iju paralizu Beograda 1957–2007, Pet decenija, Beograd 2007, str. 15, 28. O tome vi{e: Colin Barnes, Geof Mercer, Tom Shakespeare, Exploring disability, A sociological introduction, Maryland 1999, pp. 10–14. Vi{e o zna~enju izraza “osoba sa posebnim potrebama” videti u: Milica Ru`i~i}, str. 45. Jezik invalidnosti kao dru{tveni problem kroz istoriju U Srbiji problemi diskriminacije i neophodnog obrazovanja osoba sa invaliditetom dobijaju na zna~aju. Vi{e niko ne mo`e da ospori sociolo{ka istra`ivanja koja ukazuju na to da ono {to su Ujedinjenje nacije nazvale “tihom krizom” invalida i njihovih porodica postoji i deluje na nivou dr`avnih institucija i zajednica. Kako druga~ije protuma~iti to {to 31% od 1.727 invalida, koji su u jednoj anketi intervjuisani tokom 2001. godine, nema zavr{enu osnovnu {kolu? Samo 13% ispitanika imalo je zaposlenje, pa zato i ne ~udi {to je 77% njih steklo generalni `ivotni utisak da stvari teku mimo njihovih `elja i mogu}nosti. Ose}aj bespomo}nosti i mirenje sa ulogom `rtve dominiraju njihovim `ivotima. Zbog toga je vi{e od tre}ine anketiranih invalida do{lo do ta~ke kada u njihovim vrednosnim sistemima ne postoje nikakve kulturne potrebe.40 Deo socijalne i politi~ke stigmatizacije nastao je kao posledica nemoralnog i uvredljivog jezika invalidnosti. Jezik invalidnosti stvarao se “u hodu”, {to obja{njava terminolo{ke nepreciznosti, nedore~enosti i apsurdnosti nekih re~i, kako u pro{losti, tako i danas. Oskudnost adekvatnih izraza u re~niku invalidnosti srpskog jezika bio je i jo{ uvek jeste plod niske svesti i niske komunikativnosti sredine u kojoj se invalidi kre}u. Odgovornost javnih li~nosti u smislu spre~avanja sklonosti nedovoljno kultivisanih medija da se koriste njima ugodnim jezi~kim “po{tapalicama” i eventualni uspeh stvaranja konsenzusa oko terminologije jezika invalidnosti utica}e pozitivno i na pravnu regulativu, ali i na psihi~ku podr{ku osobama sa invaliditetom da se izbore sa svojim problemima. Ljubomir Petrovic DISABILITY LANGUAGE AS A SOCIAL PROBLEM THROUGH HISTORY Summary The status of persons with disabilities in the Serbian and Yugoslavian society have been shaped by contempt, the absence of moral relation between society and people in the condition of social needs, state policy and prejudice. A mixture and set of social prejudice towards persons with disabilities have been expressed through the disability language which has shaped the disconnection of persons with disabilities by labeling. Many of expressions have progressed from the description of a medical condition of a person with disability in the assortment 40 Sre}ko Mihajlovi}, “Metodski pristup, uzorak, tehnike i procedura istra`ivanja”,u: Osobe sa invaliditetom i okru`enje, Beograd 2001, str. 49, 60–61. 91 Hereticus, 3-4/2010 Ljubomir Petrovi} of a language of obscenity and insults. Other terms do not leave the basic field of meaning but they describe disability as an integral part of a person. The disability language have been shaped by various ideologies which have been created based on religious, medical, language, even ethical preconceptions, that have indirectly influenced the prolongation of implementing the moral social policy towards persons with disabilities. Key words: persons with disabilities, disability language, discrimination, inadequacy of politically correct expressions Vladimir Veli~kovi} – Putovanje, 1989. 92 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije UDK 316.662-056.24(497.11) Jasmina Petrovi} Katedra za sociologiju Filozofskog fakulteta, Kosovska Mitrovica DRU[TVENI POLO@AJ OSOBA SA INVALIDITETOM U SRBIJI: IZME\U DISKRIMINACIJE I INTEGRACIJE – Studija slu~aja (rezultati sociolo{kog istra`ivanja) Rezime: U predavanju su izlo`eni rezultati istra`ivanja dru{tvenog polo`aja osoba sa invaliditetom u Srbiji iz teorijskog okvira tzv. socijalnog konstruktivizma. Ovaj teorijski pristup zagovara stanovi{te da je invalidnost fenomen koji nije mogu}e izdvojiti iz istorijskog, pravnog i dru{tvenog konteksta, odnosno da je re~ o problemu koji se ne mo`e svesti na primarno zdravstveno o{te}enje pojedinca, ve} je re~ o tome da li i u kojoj meri je dru{tveno okru`enje prilago|eno razli~itim sposobnostima pojedinaca. U~e{}e u dru{tvenom `ivotu je posmatrano kao pokazatelj spremnosti socijalnog okru`enja da anga`uje raspolo`ive kapacitete osoba sa invaliditetom. Opredeljenje za ovaj vid tuma~enja invalidnosti podrazumevalo je da se odnos dru{tva prema osobama sa invaliditetom u Srbiji prou~ava kroz nekoliko klju~nih oblasti, a na predavanju su predstavljeni rezultati prou~avanja trideset `ivotnih istorija osoba sa invaliditetom kroz najva`nije aspekte njihove interakcije sa u`im i {irim dru{tvenim okru`enjem. Analiza `ivotnih istorija pokazala je da su predrasude, duboko ukorenjene u kulturi, klju~na ~injenica za tuma~enje ukupnog odnosa dru{tva prema ispitivanoj populaciji. Na invaliditet, kao primarno o{te}enje nadogra|uje se od strane okru`enja pripisana nesposobnost. Kao rezultat se javlja generalizacija primarnog o{te}enja na ~itavu li~nost. Ishod upornog o~uvanja predrasuda je nedostupno okru`enje, isklju~ivanje iz dru{tvenog `ivota i uspostavljanje socijalne distance od strane ve}inskog dela stanovni{tva. Povratno, ustanovljeno je da je li~ni identitet osoba sa invaliditetom neraskidivo povezan sa njihovim dru{tvenim identitetiom. Tako se, unutar kulturom i dru{tvom definisanih okolnosti, stvara okvir koji ne/ dozvoljava pojedincu da razvije svoje mogu}nosti i potrebe. Klju~ne re~i: osobe sa invaliditetom, socijalni model tuma~enja invalidnosti, predrasude, diskriminacija, sistematska inhibicija, marginalizacija Uvodna re~ Uprkos ~injenici da je razvitak koncepta ljudskih prava otvorio put standardizaciji odnosa dru{tva prema osobama sa invaliditetom, problem invalidnosti je jo{ uvek obele`en pojmovnom konfuzijom, oskudnom empirijskom evidencijom i razli~itim socijalnim interventnim merama. 93 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} Osamdesetih godina pro{log veka utemeljeni su me|unarodni pravni okviri za delovanje unutar pojedinih nacionalnih dr`ava, {to je predstavljalo neophodan uslov u usmeravanju re{avanja ovog problema. Ipak, izgradnja pravnih mehanizama regulacije odnosa dru{tva prema osobama sa invaliditetom nije automatski podrazumevala i po{tovanje standarda u svim relevantnim podru~jima `ivota i potiranje vekovne stigmatizacije i diskriminacije ovog dela populacije. Naprotiv, i posle tridesetak i vi{e godina na me|unarodnom planu, ali i u granicama pojedinih dr`ava, traga se za optimalnim modelom anga`ovanja politi~kih, ekonomskih i socijalnih kapaciteta kako bi se stvorili uslovi za dostojanstveni `ivot ove dru{tvene grupe, i njenu socijalnu integraciju. Paralelno sa traganjem za modelom efikasne socijalne intervencije usmerene ka osobama sa invaliditetom, u nauci se poku{avaju protuma~iti ~injenice da se procenat osoba sa invaliditetom u ukupnoj populaciji ni pribli`no ne poklapa sa srazmerom njihovog u~e{}a u relevantnim oblicima dru{tvenog `ivota – obrazovanju, radno aktivnom kontingentu stanovni{tva itd. Njihovo prisustvo je zanemarljivo naro~ito u sferama odlu~ivanja i istinske dru{tvene mo}i. Pomenute okolnosti upu}uju na izrazitu marginalizaciju i diskriminaciju ovog dela stanovni{tva. Naravno, postavlja se pitanje za{to se mehanizmi ~ije se posledice ogledaju u socijalnoj izolaciji osoba sa invaliditetom uporno odr`avaju? U literaturi, teorijski pristup ovoj temi uglavnom je fokusiran oko dva stanovi{ta: medicinskog i socijalnog. U prvom, koji je deo konzervativne tradicije politi~ke misli, nagla{ava se zdravstveni nedostatak i pri tom podrazumeva da je invaliditet ono {to ograni~ava i u potpunosti blokira socijalnu participaciju. Medicinski model, koji je dominirao do skoro devedesetih godina pro{log veka, tretira invaliditet kao odre|enu bolest, povredu, naru{avanje zdravlja i stoga govori o odgovaraju}em tipu le~enja i rehabilitacije kako bi se spre~ila dalja progresija i osoba adaptirala na postoje}e stanje. Invaliditet se tuma~i pre svega kao individualna nesre}a koja mo`e biti ubla`ena uz profesionalnu medicinsku intervenciju (Imbie, 1997) i stoga je smatran pre svega dominantno zdravstvenim pitanjem i pitanjem blagostanja dr`ave, dakle, problemom koji se kanali{e kroz medicinske i centralizovane dr`avne institucije. Odgovornost za “staranje” o osobama sa invaliditetom zato je na specijalizovanim institucijama koje obezbe|uju le~enje, a na dr`avi da stvori uslove za “zbrinjavanje” bilo u porodici, bilo u institucijama karitativnog tipa. “Specijalizovana nega” osoba sa invaliditetom rezultirala je u krajnjem ishodu izolacijom ovih osoba, a ~esto i ~lanova njihovih porodica iz socijalnog `ivota. Tretman ove grupe stanovnika kao pasivnih korisnika pomo}i dr`ave osiroma{ila je osobe sa invaliditetom ali i zna~ajno uticala na smanjivanje kapaciteta za ravnopravnu komunikaciju i saradnju sa 94 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije “zdravim” delom populacije. Drugim re~ima, na ovaj na~in im je onemogu}en pristup osnovnim politi~kim, socijalnim i ekonomskim resursima. Iako je bio kritikovan od strane niza stru~njaka, s primedbom da je restriktivan (Minaire, 1992), da svodi invaliditet na fizi~ko o{te}enje, da u potpunosti ignori{e okru`enje u kome takva osoba `ivi, i da kao takav jo{ vi{e doprinosi izolaciji i segregaciji osobe sa invaliditetom, ovaj model opstao je do danas kao glavni vid prou~avanja invalidnosti (Ravaud, 2001; Cuci}, 2001). Usmeren na neuspelu adaptaciju pojedinca, ovaj vid tuma~enja zdravstveno o{te}enje u krajnjem smatra uzrokom socijalne nekompetentnosti. Drugi teorijski pristup, koji se naziva jo{ i socijalnim konstruktivizmom (Evans, 2005, 576), zagovara stanovi{te da je invaliditet fenomen koji nije mogu}e izdvojiti iz istorijskog, pravnog i dru{tvenog konteksta, te da je re~ o problemu koji se ne mo`e svesti na primarno zdravstveno o{te}enje pojedinca, ve} o tome da li i u kojoj meri je dru{tveno okru`enje prilago|eno razli~itim sposobnostima pojedinaca. U~e{}e u dru{tvenom `ivotu se stoga posmatra kao pokazatelj spremnosti socijalnog okru`enja da anga`uje raspolo`ive kapacitete osoba sa invaliditetom. Socijalni model prou~avanja, nagla{ava da je krucijalni problem invaliditeta zapravo njegova socijalna uslovljenost, dakle, odre|enost faktorima sredine u kojoj osoba sa invaliditetom `ivi (Cuci}, 2001; Ravaud, 2001; Petrovi}, 2007). Naime, u osnovi ovog modela jeste razlikovanje bolesti kao trenutnog stanja od invalidnosti, jer bolest mo`e biti uzrok invalidnosti, ali i mnogi drugi faktori mogu uticati na njenu pojavu. Re~ je, dakle, o veoma slo`enoj pojavi, koja je u najve}oj meri socijalno odre|ena. Drugim re~ima, kada je invaliditet u pitanju valjalo bi pa`nju usmeriti na ostvarivanje ljudskih prava, na uklanjanje prepreka za podjednako u~e{}e, na uklanjanje institucionalne diskriminacije. Socijalni model prou~avanja invaliditeta je podr`an od ogromnog broja stru~njaka poslednjih godina i poslu`io je kao osnova za dalji razvoj teorije, ali i kao operacionalni model istra`ivanja. Ovaj pristup je izazov tradicionalnom tuma~enju fenomena invaliditeta i odgovoru dru{tva na marginalne populacije uop{te. Ono {to je posebno zna~ajno, jeste da ovakav pristup inicira promene u socijalnoj politici i na~inima na koji su servisi za osobe sa invaliditetom do razvijanja ovog koncepta bili organizovani i kontrolisani. Osoba sa invaliditetom ne biva tretirana kao pacijent, ve} kao gra|anin, korisnik. Zato se re{enja problema vidi u promenama u okru`enju, u oblasti arhitekture, `ivotne sredine, u korpusu politi~kih i ukupnih socijalnih stavova. Menjanje stavova se tuma~i kao glavni korak u smanjivanju diskriminacije i izolacije osoba sa invaliditetom. Drugim re~ima, socijalni model zasnovan je na ljudskim pravima i nagla{ava dve stvari: nedostatke 95 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} dru{tva u vezi sa izjedna~avanjem uslova za sve, s jedne, i kapacitet samih osoba sa invaliditetom, s druge strane. Sa`imanje re~enog ukazuje da bio-medicinski modeli posmatraju osobu kao bi}e koje je limitirano u svojim sposobnostima da obavlja svoju dru{tvenu ulogu. U medicinskom modelu osoba sa invaliditetom se opisuje kao lice koje zavisi od specijaliste, ustanova i politike socijalne za{tite. U prvom slu~aju, problem po~iva na individualnom nivou i u teorijskom domenu li~ne tragedije. U drugom slu~aju (kod tuma~enja invalidnosti iz okvira socijalnog modela), problem po~iva na faktorima sredine, u socijalnom i politi~kom kontekstu, a u teorijskom domenu socijalne nejednakosti. (Ravaud, 2001). Crtica o primenjenoj metodologiji istra`ivanja Preliminarna saznanja ste~ena o prou~avanom problemu, njegova kompleksnost i nedostatak teorijskih razmatranja i empirijske evidencije na prou~avanom prostoru, opredelila nas je kod izbora metoda za prou~avanje. Adekvatan metodolo{ki okvir, koji bi u ovom slu~aju omogu}io pouzdan pristup za celovito empirijsko prou~avanje ove grupe u kontekstu {ireg dru{tva, mogao je biti obezbe|en metodom slu~aja (case method, case study). Prednost upotrebe ovog metoda o~igledna je kako u preliminarnoj fazi istra`ivanja, kada treba definisati sve relevantne veze i odnose koje istra`ivanjem treba obuhvatiti (i kod uobli~avanja valjanog hipoteti~kog okvira istra`ivanja), tako i u kasnijim fazama istra`ivanja, kada se dobijeni rezultati primenom metoda slu~aja mogu vrlo uspe{no u produbljenoj analizi koristiti zajedno sa nalazima dobijenim drugim standardizovanim metodama i analizom sadr`aja mnogobrojnih dokumenata (Bogdanovi}, 1994, 81–120). Imaju}i u vidu sva ograni~enja ovog metoda, od kojih se najva`nija odnose na pouzdanost i mogu}nost uop{tavanja, primenjen je metod vi{estrukog slu~aja kao i komplementarni pristup u stvaranju iskustvene osnove u svim fazama istra`ivanja. Od izuzetne koristi je bila kako analiza dokumenata, pravnih akata (najva`niji me|unarodni i doma}i instrumenti kojima se ure|uje ova oblast), odluka i sli~nih dokumenata o osnivanju i opisu delokruga rada institucija koje se bave problemima lica sa invaliditetom, tako i analiza podataka koji su dobijeni posmatranjem, razgovorom, primenom skale socijalne distance. Na ovaj na~in primenjen metod slu~aja omogu}io je da se obuhvatno, sistemati~no i dubinski sagleda problem. Budu}i da je re~ o slo`enom istra`iva~kom postupku, primenjena je sekvencijalna analiza u svim delovima istra`iva~kog procesa, {to je olak{alo kako evidentiranje nastale promene mehanizama kojima na globalnom planu dr`ava poku{ava da unapredi socijalnu za{titu prou~avane grupe 96 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije stanovni{tva,1 tako i re{avanje konkretnih istra`iva~kih problema (nepotpunost gra|e, testiranje pojedinih zaklju~aka kroz komplementarnu upotrebu razli~itih izvora, pitanje {to svestranijeg uvida u problem i sl.). Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji sagledan je kroz vi{e zna~ajnih polja dru{tvenog `ivota. Operacionalizacija pojma dru{tveni polo`aj dovela je neminovno do potrebe da ustanovimo najop{tije institucionalne okvire odnosa prema ovoj grupi stanovni{tva: pitanje upotrebe jezi~ke forme za ozna~avanje ove kategorije stanovni{tva, kvalitet instrumenata pravne za{tite OSI, raznovrsnost i funkcionalnost mre`e institucija koje je dru{tvo razvilo u okviru socijalne za{tite ove grupe stanovni{tva, posebne institucionalne okvire u smislu interesnog, gra|anskog delovanja prou~avane grupe u vidu udru`enja za pomo} pojedinim kategorijama OSI. Tako|e, neophodno je bilo ustanoviti dostupnost ostalih socijalnih resursa osobama sa invaliditetom. Ideja o produbljenijem uvidu u problem vodila je do metodolo{ke zamisli da se kroz prou~avanje bri`ljivo odabranih slu~ajeva – osoba sa senzornim i fizi~kim invaliditetom2 iz prizme “li~nih ispovesti” ustanovi stanje u oblastima `ivota relevantnim za njihov ukupni dru{tveni polo`aj. Ovom prilikom bi}e predstavljeni samo nalazi istra`ivanja koji se odnose na “`ivotne istorije” osoba sa invaliditetom. Analiza “`ivotnih istorija” osoba sa invaliditetom Dubinskim intervjuom obavljenim sa trideset osoba sa invaliditetom, koncipiranim u okviru socijalnog modela prou~avanja, kroz analizu najva`nijih aspekta njihove interakcije sa u`im i {irim dru{tvenim okru`enjem, 1 2 Budu}i da je pitanje socijalne za{tite OSI u `i`i interesovanja poslednjih godina, kako iz ugla zahteva koji se postavljaju od strane me|unarodne zajednice, tako i od strane invalidskog pokreta, koji je oja~ao, proteklih godina u vreme istra`ivanja do{lo je do brojnih inicijativa i njihovih realizacija u ovoj oblasti. Naime, doneseno je vi{e zakona koji reguli{u ovu oblast, a u neke zakone koji su od izuzetnog zna~aja i za OSI unesene su odredbe koje se ti~u OSI. Tako|e, formiran je poseban sektor pri resornom ministarstvu koji se bavi problemima OSI. Promenio se na~in finansiranja organizacija OSI, usvajena je Nacionalna strategije za OSI. Krenulo se i sa senzibilizacijom javnosti za probleme OSI i sa mnogim drugim akcijama. Sve to je zahtevalo stalno vra}anje na, u jednom trenutku apsolvirane, pojedine aspekte istra`ivanog problema. Istra`ivanjem je obuhva}eno trideset osoba sa fizi~kim i senzornim invaliditetom, pri ~emu se vodilo ra~una da uzorak uklju~i kako osobe koje su ro|ene sa invaliditetom, tako i one sa invaliditetom ste~enim u nekoj fazi `ivota. Tako|e, tip i te`ina invaliditeta osoba uklju~enih u uzorak je razli~ita. Uzorak je uklju~io osobe sa razli~itim socio-demografskim oble`jima, kao i osobe koje `ive u porodici ali i u instituciji za sme{taj OSI. Detaljnije podatke o istra`ivanju mogu}e je videti u neobjavljenoj doktorskoj disertaciji: Petrovi} J. (2007), Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji – studija slu~aja, FF Univerziteta u Beogradu. 97 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} do{lo se do podataka o njihovom suo~avanju sa invaliditetom, socijalnoekonomskom polo`aju, aktivizmu, porodi~nom i lokalnom okru`enju, kao i oceni vlastitog polo`aja u dru{tvu, vi|enju sopstvene budu}nosti i proceni onoga {to bi moglo da popravi njihov polo`aj. Sa`imanje iskustava OSI ukazuje na ponavljanje modela `ivotne istorije u kojoj je dru{tveni polo`aj osobe bitno odre|en ne samo trenutkom nastanka invaliditeta i njegovom te`inom nego, pre svega, faktorima sredine. Drugim re~ima, uspe{nost socijalne integracije osoba sa invaliditetom nije samo posledica prostoga zbira li~nih kapaciteta i zalaganja, ve} je i u direktnoj vezi sa reakcijom socijalnog okru`enja na ograni~enja koja sobom nosi invaliditet. Klju~ni nalaz je da u `ivotnim pri~ama ovih ljudi dominira socijalna izolacija, naj~e{}e usamljenost u suo~avanju sa invaliditetom, osiroma{eni socijalni kontakti i te{ko}e u poku{aju uklju~ivanja u institucionalizovane oblike dru{tvenog `ivota; materijalno i kulturno siroma{tvo; uskra}enost da u svojoj razli~itosti dostojanstveno urede `ivot u skladu sa sopstvenim mogu}nostima. Suo~avanje sa invaliditetom Reakcije OSI u trenutku suo~avanja sa invaliditetom ne odnose se samo na ose}anja u vezi sa samom bole{}u/povredom, ve} i na socijalni kontekst u kojem `ive, na socijalne uloge koje su bile najva`nije pre nastanka invaliditeta – time se direktno o~itava dru{tvena uslovljenost fenomena invaliditeta. Naime, upitani da pojasne svoja dominantna ose}anja i razmi{ljanja u situaciji kada su spoznali da }e njihova osnovna bolest ili povreda dovesti do trajnih ograni~enja, sagovornici, osim izjava da je to za njih bio {ok, “grom iz vedra neba”, da nisu verovali da se ne}e mo}i oporaviti, da su se povukli, bili upla{eni, depresivni i sl., navode i ~itav niz reakcija koje upu}uju na to da definisanje novonastale situacije nije bilo vezano isklju~ivo za bolest ili povredu po sebi, ve} za socijalni kontekst u kome `ive i mogu}nost da sa~uvaju najva`nije socijalne uloge pre nastanka invaliditeta. Ovo naro~ito va`i za osobe koje su kasnije u `ivotu stekle invaliditet, kada su ve} imale definisane socijalne uloge. Pitanja koja su sebi postavljale OSI ticala su se mogu}nosti povratka dru{tvenim ulogama u novonastalim okolnostima: “Ko }e mene ovakvu/og `eleti, voleti? Ho}u li se mo}i vratiti na posao? Kako }u nastaviti {kolovanje? Mogu li se udati/ o`eniti? [ta }e biti s mojom decom? Kako }e me sredina prihvatiti?” Ova i jo{ ~itav niz pitanja povezuje jedna zajedni~ka stvar – strah od budu}nosti, {to ne iznena|uje s obzirom na dominaciju ose}anja bespomo}nosti. Na~in na koji se OSI suo~avaju sa ovim strahom i novonastalim problemima varira u zavisnosti od psihi~ke strukture same OSI, kao i od 98 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije kvaliteta podr{ke koju imaju od najbli`eg okru`enja: od najdramati~nijih poku{aja samoubistava, koje smo zabele`ili u dva slu~aja, preko depresije i povla~enja do preispitivanja i reorganizovanja vlastitih potencijala u cilju brzog sticanja {to ve}eg stepena samostalnosti. Kod svih ispitanih izostala je o~ekivana i potrebna podr{ka od strane dru{tva u smislu intenzivnog stru~nog psiho-socijalnog tretmana same osobe sa invaliditetom kao i pomo}i porodici. Kod ispitanika su zabele`ena dva dominantna obrasca u redefinisanju vlastite `ivotne situacije, tipi~na za osobe pogo|ene posledicama bolesti/povrede. Prvi, kod osoba koje su kasno u `ivotu stekle te`ak telesni invaliditet, koji posmatrano sukcesivno sugeri{e slede}e faze: faza {oka obele`ena sna`nim emotivnim reakcijama koje se manifestuju kroz ose}anje izgubljenosti, bezna|a, besa, neuva`avanja realnog stanja, gubitkom smisla i odsustvom realnih ciljeva; faza prerade informacija vodi u upitanost o na~inu `ivota i ispunjavanju socijalnih uloga u novonastalim okolnostima; faza stabilizacije, u kojoj invaliditet kao novonastala `ivotna okolnost biva prihva}ena na na~in da se razmi{lja o pravcu u kome treba delovati kako bi se u okru`enju lak{e `ivelo. Po pravilu, tada nastupa izvesna mentalna relaksacija i preduzima se inicijativa u pravcu prilago|avanja `ivotnog prostora, nabavka pomagala, uspostavljanje kontakta, “povratak `ivotu” koji je postojao ranije ili iznala`enje novih socijalnih uloga u kojima }e do}i do ostvarenja preostalih kapaciteta. Akcenat je sada na {to nesmetanijem dnevnom funkcionisanju. U ovoj fazi se uspostavlja i kriti~ki stav kako prema kapacitetima najbli`eg tako i kapacitetima {ireg okru`enja u vezi sa zadovoljavanjem potreba ovih osoba. Drugi obrazac, koji se ti~e osoba sa kongenitalnim invaliditetom ili ste~enim u prvim mesecima/godinama `ivota, odvija se tako|e u tri faze. Prva faza – podrazumeva svest o razli~itosti, kada izostaje stanje emotivnog {oka zbog nedostatka telesne/senzorne funkcije. Jednostavno, osoba postaje svesna da ima odre|ena ograni~enja koja ~ine te`im svakodnevne aktivnosti, koja je razlikuju od ostalih. Druga faza – racionalizacija spoznaje pripadnosti zajednici “razli~itih”, razvija se u najneposrednijoj vezi sa ose}anjem nemogu}nosti da se ostvare odre|ene dru{tvene uloge i do`ivljajem isklju~enosti iz odre|enih aktivnosti. Kod rano obolelih osoba va`an je jo{ jedan momenat. Naime, ~injenica da su bili veoma rano podvrgnuti le~enju, okru`eni ljudima sa sli~nim problemima, ili da su se obrazovali s decom sa kojom dele isto iskustvo invalidnosti, unekoliko je olak{ala spoznaju vlastite bolesti i ograni~enja koja sa njom dolaze. Takvo iskustvo donekle pru`a utehu. Se}anja ispitanika sugeri{u da se takvom spoznajom dolazi do br`eg prihvatanja problema. Sledi faza stabilizacije, koju karakteri{e napor da se uprkos zdravstvenim ograni~enjima osvoji deo dru{tvenih 99 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} uloga koje pripadaju “zdravima”, odnosno mirenje sa ~injenicom da }e opseg ovih uloga biti u odre|enoj meri su`en. Osobe sa invaliditetom u kontekstu primarnih dru{tvenih grupa Porodica ima klju~nu ulogu u `ivotu osoba sa invaliditetom, koje ohrabrene i podsticane od najbli`ih uspe{nije prihvataju sopstvena ograni~enja i iznalaze na~ine socijalne integracije. Ustanovljena su tri tipi~na modela porodi~nog odgovora na invaliditet jednog od njenih ~lanova. Prvi model se odnosi na one porodice koje preuzimaju potpuno brigu o svom ~lanu – preza{ti}uju}i ga ne poma`u ja~anje kapaciteta za njegovu samostalnost. U ovakvim slu~ajevima zdravi ~lanovi porodice se “staraju” o svom ~lanu – osobi sa invaliditetom, nedozvoljavaju}i joj da u svakodnevici obavlja poslove i vr{i razli~ite socijalne uloge u skladu sa preostalima zdravstvenim kapacitetima. Drugi model je kada porodica potpuno marginalizuje svog ~lana zbog invaliditeta, pa i sama doprinosi njegovoj izolaciji – {to ~esto u potpunosti blokira njegovu rehabilitaciju i dalji razvoj. Doveden do krajnjih konsekvenci, ovaj model pona{anja vodi do potpunog zapostavljanja osobe sa invaliditetom, {to naj~e{}e zavr{ava sme{tajem u neku od institucija za trajni sme{taj, ili potpunom fizi~kom izolacijom. I tre}i, u principu najre|i, model pona{anja porodice prema svom ~lanu sa invaliditetom podrazumeva bezrezervnu podr{ku usmerenu na ja~anje kapaciteta za samostalan `ivot, veliku podr{ku u rehabilitaciji i socijalnoj reintegraciji. Od porodi~ne adaptabilnosti i ve{tine da u novim okolnostima odgovori na potrebe svih ~lanova, u velikoj meri zavisi njena stabilnost. Iako je zabele`eno da u nekim slu~ajevima problem invaliditeta pokre}e porodi~nu solidarnost, ~e{}e se mogu konstatovati razorne posledice nastalog invaliditeta. Mnoge porodice raspale su se po{to se pojavila bolest ili dogodila povreda, nakon ~ega je jedan ~lan zadobio trajni invaliditet. Neke porodice nisu uspele da se izbore sa stigmom koju im okolina pripisuje, pa i sami ~lanovi u`e familije reaguju optere}eni predrasudama prema svom ~lanu sa invaliditetom. Reakcija drugih primarnih grupa u okru`enju zavisi i od trenutka nastanka i te`ine invaliditeta. Naj~e{}e zabele`ene reakcije grupe vr{njaka, suseda i ro|aka u odnosu na osobu sa invaliditetom obele`ene su bilo privremenim i sporadi~nim neprihvatanjem, bilo potpunim ignorisanjem i odbacivanjem. Po pravilu, oni koji su ro|eni sa invaliditetom ili su ga veoma rano stekli, a manje je vidljiv, i sami veoma rano naviknuti na razli~itost, govore o mnogo manjem animozitetu ljudi iz okru`enja prema njima. Generalno dominantam stav sredine je pre indiferentnost, eventualno samari}anski 100 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije stav, nego stav koji podrazumeva istinsko prihvatanje i podr{ku. Naj~e{}e razloge za ovakav stav sredine ispitanici vide u neupu}enosti u njihove probleme, strahu od nepoznatog i druga~ijeg, generalizaciji invaliditeta – preno{enju postoje}eg zdravstvenog ograni~enja na celu li~nost. Uklju~enost u obrazovne institucije, radni i javni anga`man, materijalni standard osoba sa invaliditetom Rezultati istra`ivanja su pokazali da se nezadovoljavaju}i obim uklju~enosti osoba sa invaliditetom ponavlja u svim posmatranim sferama dru{tvenog `ivota. Kada je u pitanju oblast obrazovanja ustanovljeno je da su {kole za ve}inu osoba sa te`im invaliditetom nedostupne. Predrasude sa kojima se sre}u osobe sa invaliditetom i u obrazovanju predstavljaju prepreku koju nije lako savladati i zbog koje se ~esto odustaje od daljeg obrazovanja. U tom smislu valja naro~ito naglasiti da poseban problem imaju osobe sa te`im i vidljivijim hendikepom. Oni koji zavr{avaju specijalizovane {kole za pojedine kategorije invaliditeta nemaju problem vezan sa dostupno{}u i predrasudama, ali se suo~avaju sa posledicama dugotrajne getoizacije tokom {kolovanja, {to tako|e pretpostavlja ozbiljan problem za one koji `ele da nastave {kolovanje u institucijama redovnog obrazovanja. Tako|e, iz navoda ispitanika, mogu}e je zaklju~iti da su programi u specijalizovanim {kolama za decu sa invaliditetom sa~injeni tako da ne podrazumevaju nastavak {kolovanja. Kada je re~ o srednjem obrazovanju, uglavnom se radi o trogodi{njim {kolama koje pripremaju za odre|ena zanimanja, ali ne i za nastavak {kolovanja na visoko{kolskim ustanovama. Iako tako dizajnirano specijalno srednjo{kolsko obrazovanje verovatno zadovoljava obrazovne aspiracije ve}eg dela u~enika ovakvih {kola, postavlja se pitanje: ne {alje li dru{tvo na ovaj na~in direktnu poruku onima koji imaju planove za dalje obrazovanje da to nije realnost za njih? Na ostvarene mogu}nosti u obrazovanju svakako uti~e i samo zdravstveno stanje OSI. ^esto, uprkos podr{ci porodice i dobroj volji u samim obrazovnim institucijama, nije mogu} nastavak {kolovanja upravo zbog ~estih remisija bolesti ili komplikovanih intervencija kojima se poku{ava popraviti zdravstveni status, {to je primarni interes koji potiskuje potrebu za obrazovanjem u drugi plan. Iz pomenutih razloga ve}ina OSI ne posti`e maksimum prema sposobnostima u obrazovanju; Udeo radno anga`ovanih osoba u ispitivanoj populaciji je veoma mali, a ispitanici su jednoglasni u oceni da su izgledi za zapo{ljavanje mali. Ova ~injenica se obrazla`e naj~e{}e postojanjem predrasuda koje dovode do diskriminacije i na ovom polju. Problem da se opa`anje invaliditeta pro{iruje na ~itavu li~nost i u slu~aju ocena mogu}nosti za zapo{ljavanje ispitanici su jasno istakli, kao i otpor prema nepoznatom. Op{ti dru{tveni 101 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} kontekst i previranja u ovom tranzicionom periodu na polju ekonomije, {to generalno podrazumeva anga`man radne snage univerzalnog tipa, dodatno smanjuje {anse za zapo{ljavanje ovih lica. Svesni ogromnog dru{tvenog problema nezaposlenosti uop{te, ispitanici ne vide sebe kao potencijalnu radnu snagu u ovom trenutku. U ve}ini slu~ajeva dobro su procenjeni i sopstveni potencijali, ali i mogu}nosti dru{tva da stvori uslove za zapo{ljavanje. Ustanovljeno je da kod pojedinih ispitanika postoje i predrasude prema vlastitim sposobnostima i op{ta nesigurnost i ose}aj da lica sa invaliditetom u svetu rada nemaju {ta da tra`ei, {to je posledica trajnije socijalne izolacije. Sumnju u mogu}nosti zapo{ljavanja su pre ispoljavale osobe sa te`im oblicima telesnog invaliditeta i manje obrazovane osobe. I na polju politi~ke participacije stvari ne stoje mnogo bolje. Nedovoljna integrisanost u primarnim grupama, relativana apstinencija iz vi{ih stupnjeva obrazovanja, nezaposlenost, nisu podsticajno delovali na `elje ispitivane populacije za javnim anga`manom. Umesto anga`mana u pravcu izmene sopstvenog polo`aja, mo`e se govoriti o slaboj zainteresovanosti za pitanja od javnog i politi~kog zna~aja, dakle o onome {to Lazarsfeld naziva “psiholo{kom paralizom” ili fenomenom “umorne zajednice”, kada se posmatra grupa u celini. Kada je re~ o politi~kom i javnom `ivotu, ispitanici su “nevidljivi ljudi”. Ipak “kvalitet” ovog odsustva iz javnog `ivota sadr`an je u jednoglasnoj oceni da su {anse ovih osoba da se bave javnim ili politi~kim anga`manom bitno razli~ite od {ansi “zdravih ljudi”, te da su one veoma male. Iz analize argumentacije za izneseno mi{ljenje izdvojene su dve grupe dominantnih razloga. Prvu grupu ~ine razlozi koji se nalaze u okru`enju: fizi~ka nedostupnost okoline, uklju~uju}i i sve klju~ne javne institucije, ali i otpor okoline u smislu predrasuda, odbijanja svake mogu}nosti da OSI bude legitimni predstavnik interesa svojih sugra|ana, strana~kih kolega i sl. Ovo se obrazla`e uop{tavanjem odre|enih telesnih nedostataka na ~itavu li~nost. Druga grupa razloga za izostanak iz javnosti situirana je, kako sami ispitanici nagla{avaju, u samim njihovim ograni~enjima. Apstinencija iz razli~itih redovnih aktivnosti u dru{tvenom `ivotu (grupe vr{njaka, obrazovanje, zaposlenje i sl.) pra}ena je povla~enjem iz javnosti uop{te. Kao razlozi navedeni su: nemogu}nost da se fizi~ki prati odre|ena dinamika koja se zahteva od osoba koje su anga`ovane na javnim poslovima, nedostatak iskustva za takav rad, ali i ono {to je sadr`ano izme|u redova ovih odgovora, i predrasude koju i same OSI imaju vezano za mogu}nosti javnog anga`mana. Odre|eni broj ispitanika ne veruje u svoje i sposobnosti ostalih osoba sa invaliditetetom za ovakav anga`man. Ovakvom poimanju mogu}nosti u velikoj meri doprinose ukupna iskustva vezana za ne/prihvatanje sredine u kojoj `ive, mogu}nosti koje su im bile na raspolaganju u va`nijim sferama `ivota, kao {to su obrazovanje i zapo{ljavanje. Upravo u ovom smislu mo`e se govoriti o reaktivnom povla~enju iz 102 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije javnosti. Kada je u pitanju ~lanstvo i anga`man u udru`enjima, ustanovljeno je da se, uprkos formalnom ~lanstvu, ne mo`e govoriti o nekom ve}em obimu anga`ovanja samih osoba sa invaliditetom na popravljanju polo`aja grupe kojoj pripadaju. Druga~iji primeri su pre izuzetak nego pravilo. U pogledu poznavanja prava koja pripadaju osobama sa invaliditetom situacija je znatno bolja no na polju op{te informisanosti ispitivane populacije. Me|utim, ni u ovom aspektu, koji je od izuzetnog zna~aja za ukupan kvalitet `ivota OSI, ne mo`e da se govori o visokom stupnju anga`ovanosti ispitanika, kakav je o~ekivan s obzirom na marginalizaciju sa kojom se suo~avaju. Dominantan odgovor u vezi sa merom ostvarivanja prava koja im po osnovu invaliditeta pripadaju, jeste da ona nisu u potpunosti ostvarena. Paradoksalan podatak je da ve}ina ispitanika, iako nije ostvarila sva svoja prava, nikada nije pokrenula akciju za ostvarivanje tih prava, bilo li~no, bilo preko udru`enja. U skladu sa ovim podacima je i zapa`anje ispitanika o tome ko treba da bude nosilac borbe za njihova prava. Dominira stav ispitanika koji isklju~uje na~elo li~ne odgovornosti, te se apstraktni subjekt u vidu dr`ave ili u vidu konkretnih dr`avnih institucija progla{ava odgovornim. Ipak, kod odre|enog broja osoba sa invaliditetom se lagano formira uverenje da pomak u ostvarivanju njihovih prava dobrim delom zavisi upravo od neposrednog li~nog zalaganja i napora koje ~ine njihove organizacije Budu}i da je u najneposrednijoj vezi sa gore navedenim aspektima uklju~enosti u socijalne institucije, materijalni standard odslikava kako nivo socijalne integracije ove grupe, tako i direktno kvalitet mera institucionalne socijalne za{tite. Materijalni standard osoba sa invaliditetom je izuzetno nizak, pa se mo`e re}i da je najve}i deo ispitivane populacije siroma{an, te da nije u stanju da zadovolji elementarne potrebe, ~esto ni one najneposrednije vezane za invaliditet. Posebno nizak materijalni standard zabele`en je kod korisnika usluga ustanove za trajni sme{taj osoba sa invaliditetom, kao i kod onih sa te{kim fizi~kim ili senzornim o{te}enjima, ~iji bud`et je optere}en dodatnim izdacima. Kulturni standard OSI Budu}i da su naj~e{}e nezaposlene, osobe sa invaliditetom imaju ne{to vi{e slobodnog vremena. Ve} izneti nalazi koji se odnose na reakciju okoline na invaliditet, obrazovanje, zaposlenost, kao i materijalni standard, sugeri{u strukturisanje njihovog slobodnog vremena odnosno ukupnog kulturnog standarda. Dobijeni podaci ukazuju da je pasivna dokolica dominantna kod ispitanikâ. I u slu~aju osoba sa invaliditetom, pokazalo se da nivo obrazovanja ure|uje strukturu slobodnog vremena, ali ne bez uticaja tipa i te`ine invaliditeta. Tako|e, veoma va`no je naglasiti da su 103 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} naj~e{}e aktivnosti koje se vezuju za kulturni standard ispitanika upravo one koje ne zahtevaju kontakt sa “javno{}u”, sa drugim ljudima. Samo ispitanici kod kojih je zabele`eno dobro no{enje sa vlastitom bole{}u i bolja socijalna integracija imaju i kulturne aktivnosti koje podrazumevaju izlazak van ku}e ili doma. Razloge kulturne “apstinencije” ispitanici naj~e{}e obrazla`u nedostupno{}u kulturnih ustanova i nedostatkom materijalnih sredstava. Deo obja{njenja ukazuje i na postojanje ose}anja izolacije i nesamostalnosti, koja sigurno ne stimuli{u izgradnju i zadovoljavanje kulturnih potreba. Dostupnost okru`enja osobama sa invaliditetom O dostupnosti okru`enja dobijeni su uniformni podaci. Svi ispitanici konstatovali su nedostupnost objekata u okru`enju. Ova nedostupnost se javlja u razli~itim vidovima. Osobama sa te{kim telesnim invaliditetom, naro~ito korisnicima invalidskih kolica, nedostupna je ve}ina javnih objekata na ispitivanoj teritoriji. Ispitanici koji se kre}u bez problema a imaju neku vrstu senzornog invaliditeta, isuo~avaju se s drugom vrstom problema. Osobama koje ne mogu da ~uju i govore, nedostupne su sve javne institucije, jer zakonski one nisu u obavezi da imaju gestovnog prevodioca. Tako|e, osobe koje ne vide imaju problem sa kretanjem, jer ne postoje na svim raskrsnicama zvu~ni semafori, a liftovi sa zvu~nim biranjem funkcija su prava retkost u javnim ustanovama. Kada se govori o dostupnosti, problem se ne zavr{ava samo na fizi~koj dostupnosti socijalnog okru`enja. Problem se prote`e i na nedostupnost socijalnih resursa zbog kulturnih barijera, u ~ijoj osnovi se nalaze stereotipi koji su najvidljiviji kroz razli~ite oblike diskriminacije i kroz pomenuto uop{tavanje fizi~kog/senzornog invaliditeta na ~itavu li~nost. Sve ovo rezultira getoizacijom ove dru{tvene grupe i njenim niskim udelom u dru{tvenom `ivotu. Ukupna ocena vlastitog dru{tvenog polo`aja OSI Analizom ocena vlastitog polo`aja u dru{tvu, brige dr`ave i lokalne vlasti usmerene ka osobama sa invaliditetom, kao i procenom {ta je to {to se na polju popravljanja njihovog polo`aja moglo u~initi, ustanovljeno je slede}e: Ispitanici su jedinstveni u oceni da je polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji veoma te`ak, ali ne postoji potpuno slaganje oko razloga. Dominantan argument za lo{ polo`aj je nizak materijalni standard, ta~nije siroma{tvo. Drugi razlog po u~estalosti je nedostupnost okru`enja, kao jedan od najve}ih problema koje osobe sa invaliditetom imaju u okru`enju. Ne samo ostvarivanje prava na ortopedska i ostala pomagala, ve} i ostalih prava koja proizlaze kako iz samog statusa osobe sa invaliditetom tako i iz ostalih univerzalnih prava (pravo na obrazovanje, rad i sl.), ~esto ne ide 104 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije bez te{ko}a, {to tako|e ispitanici smatraju uzrokom svog lo{eg polo`aja. Kada se tome doda i ~injenica da ispitanici na osnovu li~nog iskustva navode i ose}aj izolovanosti i reakcije okru`enja u pravcu nerazumevanja i diskriminisanja po osnovu invaliditeta, onda zasnovanost njihove ocene o svom lo{em statusu u dru{tvu ne mo`e biti dovedena u pitanje. Ispitanici u svojim odgovorima koji se odnose na mogu}nosti dr`ave i lokalne vlasti da odgovore na neke njihove nerealizovane potrebe ~esto ne razlu~uju ingerencije dr`ave od ingerencija lokalne samouprave, {to govori kako o neinformisanosti i relativnoj izolaciji u kojoj `ive tako i o nedovoljnoj anga`ovanosti relevantnih institucija u smislu upoznavanja ove populacije sa mehanizmima ostvarivanja njihovih pojedina~nih prava. Odgovori ispitanika na pitanje {ta bi prvo zatra`ili da odgovorni u zemlji u~ine za ovu populaciju veoma su raznovrsni i te{ko da bi mogli da budu svrstani u okvire jedne korektne tipologije. Ova ~injenica upu}uje na to da je ogroman broj potreba ove populacije nezadovoljen, kao i da su potrebe razli~ite kod pojedinih kategorija lica sa invaliditetom, te da bi valjana socijalna za{tita morala da bude temeljena na “snimanju” ovih potreba na terenu. Iako su problemi koje navode ispitanici brojni, mnogi se ti~u zaista elementarnih potreba. Re{enje mnogih od njih ne iziskuje ni skupe ni sistematske zahvate u sredini u kojoj `ive. Potpuno razumljivo, nezadovoljene elementarne potrebe su razlog da u navedenim eksplikacijama vlastitog polo`aja ispitanici daleko manje pa`nje posve}uju, uslovno re~eno, vi{im potrebama: kulturnim, obrazovnim, potrebama za stvarala{tvom itd. Navodi ispitanika koji, uprkos generalnoj oceni da je polo`aj OSI veoma lo{, ukazuju na velike razlike koje postoje me|u pojedinim pripadnicima ove populacije, mogu upu}ivati na nedoslednost u socijalnoj za{titi usmerenoj prema ovoj grupi. Zapa`eno je da ispitanici uglavnom ne govore eksplicitno o li~nom anga`manu i zalaganju da se polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji popravi. No ~injenica da se sporadi~no i to pitanje otvara pokazuje da se u ovoj populaciji polako defini{e i pitanje li~ne odgovornosti OSI i njihovih organizacija za polo`aj u dru{tvu. Ipak, jo{ uvek je dominantno paternalisti~ko razumevanje uloge dr`ave u regulisanju statusa ove grupe. Iako deo ispitanika nije u stanju da svoje probleme uop{ti i prezentuje ih kao probleme grupe, izno{enje njihovih iskustava u relevantnim oblastima socijalnog `ivota daje dovoljno argumenata za zaklju~ak da je njihov ukupni polo`aj takav da mo`emo govoriti o sistematskoj marginalizaciji ove dru{tvene grupe. *** Iz svega navedenog name}e se zaklju~ak da – uprkos ogromnom pomaku u regulisanju pravnog statusa, koji insistira na inkluziji, punom u~e{}u itd., intervencijama dr`ave na popravljanju stanja u ovoj oblasti, 105 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} delimi~noj senzibilizaciji javnosti – `ivotne pri~e ovih ljudi ukazuju na to da oni uglavnom `ive izvan zajednice. Drugim re~ima, neostvarene obrazovne aspiracije, niska zaposlenost, neuklju~enost u institucije javnog i politi~kog delovanja, nizak stepen aktivizma svake vrste, kulturna apstinencija, nedostupnost okru`enja, nizak materijalni standard – pokazuju da je konstantna socijalna inhibicija na razli~itim nivoima dru{tvenosti proizvela odgovor u smislu samoizolacije i prihvatanja `ivota sa invaliditetom, ali ne i `ivota sa punim u~e{}em u zajednici, a poruke koje su iz socijalnog i kulturnog konteksta upu}ene ovoj grupi naj~e{}e uslovljavaju prihvatanje “negativnog identiteta”. Samo retki primeri pokazuju suprotno. U okviru kulturom i dru{tvom definisanih okolnosti stvara se okvir unutar koga pojedinac manje ili vi{e razvija svoje mogu}nosti i potrebe. U tom smislu, ove podatke je mogu}e tuma~iti kao potvrdu da je samoodre|enje pojedinca ili razumevanje li~nog identiteta ome|eno njegovim dru{tvenim polo`ajem i polo`ajem dru{tvene grupe kojoj pripada. U slu~aju osoba sa invaliditetom, potenciranje ograni~enja kroz generalizaciju invaliditeta u primarnom i sekundarnom socijalnom okru`enju ugra|eno je kao dominantan segment njihovog li~nog identiteta, {to vrlo ~esto umanjuje {anse za punu socijalnu integraciju. Iz li~nih iskustava OSI, ali i iz podataka koje smo dobili analizom institucionalnih okvira socijalne za{tite, kao i analizom rada njihovih udru`enja i ostalih ve} pomenutih oblasti socijalnog `ivota, vidljivo je da dru{tvena praksa – stvarnost zaostaje za pravnom regulacijom ove oblasti, te da je potrebno u~initi mnogo kako bi se smanjila socijalna isklju~enost. Letnja {kola “Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom”, koju je organizovao Pravni fakultet u Beogradu, dobar je put da se senzibili{e javnost za potrebe osoba sa invaliditetom, ali i markiraju prioriteti u daljem radu na smanjenju socijalne isklju~enosti ove izuzetno vulnerabilne dru{tvene grupe. To je prilika i da se akademska javnost upozna sa ovim problemom, koji }e, nadamo se, kona~no dobiti status relevantne teme u budu}im nau~nim istra`ivanjima. LITERATURA: P. Abberly, (1996), “The Concept of Oppression and the Development of Social Theory of Disability”, in: L. Barton, M. Oliver (eds), Disability Studies: Past, Present and Future, Leeds: Disability Presss. D. Allen, “Creating A Public Health Fokus On Disability”, National Conference on Disability and Health, Proceedings, Dallas 1998. Dostupno na: http:// www.cdc.gov/Proccedings, Conference on Disability and Health J. Anderson, (1991), “Physical Disabilities Resulting In Handiscap”, in: Oxforod Textbook of Pablic Health, sec. edition, Oxford Medical Publication. D. Andrejevi}, (1994), Koreni invalidnosti, Otvorena vrata, Zavod za tr`i{te rada, Beograd. 106 Dru{tveni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji: izme|u diskriminacije i integracije S. Bassel, (1998), “Perception Of Disability”. National Conference on Disability and Health, Proceedings, Dallas 1998. Dostupno na: http:// www.cdc.gov/ Proccedings, Conference on Disability And Health. M. Bogdanovi}, (1994), Metodolo{ke studije, Institut za politi~ke studije, Beograd, 81–120. V. Cuci} (ur.), (2001), Osobe sa invaliditetom i okru`enje, CPA, Beograd. L. Despouy, (2001), Ljudska prava i lica sa posebnim potrebama, Jugoslovenski komitet pravnika za ljudska prava, Beograd. D`. Evans, (2005), “Osobe sa invaliditetom”, u: A. Bringgs, P. Cobley (ed), Uvod u studije medija, Clio, Beograd. R. Imbie, (1997), “Rethinking the Relationships Between Disability, Rehabilitation and Society”, Disability and Rehabilitation, 19, 263–271. D. Maci}, i dr. (1999), Evaluacija stavova u~enika kao pokazatelj mogu}nosti integracije invalidnih vr{njaka, Defektolo{ki fakultet, Beograd. P. Minaire, (1992), “Disease, Illness And Health”, Theoretical Models Of Disablement. Buillt in of World Health Organization, 70, 373–379. S. Nagi, (1991), “Disability Concept Revised”, in: Disability in America (edited by Pope), Institute of Medicine. National Academy Press. Wasington DC, 309–325. C. Nikoli}-Simon~i}, (1994), Sociologija hendikepiranih osoba, Defektolo{ki fakultet, Beograd. J. Petrovi}, (2004), “Pravni status osoba sa invaliditetom”, Teme, 4/2004, 381–420. J. Petrovi}, (2005), “Osobe sa invaliditetom i dru{tveno okru`enje”, u: Osobe sa hendikepom – prava, mogu}nosti i razvoj, Odbor za gra|ansku inicijativu, Ni{, 69–100. Jasmina Petrovi}, (2007), “Jezik invalidnosti i dominantni teorijski okviri prou~avanja kao indikator socijalnog polo`aja osoba sa invaliditetom”, u: Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Pri{tini, XXXVI, 259–70. Jasmina Petrovi}, (2007), Odnos dru{tva prema invalidima u Srbiji – studija slu~aja, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.. Jasmina Petrovi}, (2008-), “Pravni aspekti za{tite osoba sa invaliditetom”, u: N. Petru{i} (prir. i ur.), Pristup pravosu|u – instrumenti za implementaciju evropskih standarda u pravni sistem Republike Srbije, Pravni fakultet u Ni{u, Ni{, 411–47. J. F. Ravaud, (2001), “Vers un Modèle Social du Handicap: L’influence des Organisations Internationales et des Mouvements de Personnes Handicapèes”, in: Cahiers Mèdico-sociaux, ed. Raphaël de Riedmatten, Edition Mèdecine et Hygiène, Genève, p. 55–68. D. Tati}, (2008), Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, Slu`beni glasnik, Beograd. J. Trkulja (ur.), (2003), Prava osoba sa invaliditetom, CUPS, Beograd. 107 Hereticus, 3-4/2010 Jasmina Petrovi} Jasmina Petrovic SOCIAL STATUS OF PERSONS WITH DISABILITIES IN SERBIA: BETWEEN DISCRIMINATION AND INTEGRATION – A Case Study (Results of Sociological Research) Summary The lecture presents the results of a research in the social position of people with disabilities in Serbia from the theoretical framework of the so-called social constructivism. This theoretical approach advocates the view that disability is a phenomenon that can not be separated from the historical, legal and social context, and that it is a problem that can not be reduced to the primary health damage of individuals, but it discusses whether and to what extent the social environment is adjusted to different abilities of individuals. The participation in social life is therefore viewed as an indicator of the willingness of social environment to engage the available capacities of persons with disabilities. The commitment to this kind of interpretation of disability meant that the attitude of society towards people with disabilities in Serbia should be examined in several key areas, and the lecture presents the results of studying the life histories of thirty people with disabilities through the most important aspects of their interaction with the narrower and wider social environment. The analysis of these life histories has sown that the prejudices that are deeply rooted in the culture represent a key fact in the interpretation of the overall relationship of society to the studied population. Incompetence attributed by the environment is attached to disability as the primary damage. As a result, the generalization of the primary damage to the entire personality occurs. The outcome of the persistent preservation of prejudice is an environment which is unavailable, the exclusion from social life and the establishment of a social distance by the population majority. Moreover, it was found that the personal identity of people with disabilities is inextricably linked to their social identity. Thus, within the culturally and socially defined circumstances, a framework is created that (does not) allow individuals to develop their abilities and needs. Key words: 108 people with disabilities, the social model of disability interpretation, prejudice, discrimination, systemic inhibition, marginalization; Misao o pravu u “Prokletoj avliji” ............... OGLEDI ............... UDK 821.163.41.09-31 Aíäðè. È. Dragoljub M. Popovi} Pravni fakultet Univerziteta Union, Beograd MISAO O PRAVU U “PROKLETOJ AVLIJI” * 1 Rezime: U ovom radu autor je svojoj istan~anoj pravnoesteti~koj analizi podvrgao znamenito delo Ive Andri}a Prokleta avlija. On se latio nimalo lakog zadatka da iz knji`evnog dela izlu~i pravnu misao, ne naru{avaju}i pri tom umetni~ko tkivo i umetni~ku vrednost tog dela, ne o{te}uju}i ono {to ga ~ini umetni~kom tvorevinom, ne diraju}i, dakle, u njegovu umetni~ku autonomiju i umetni~ki status. Njemu je po{lo za rukom da, na osnovu bri`ljivog pravnoesteti~kog promatranja i razmatranja, predo~i ~itav jedan spektar pravne misli knji`evno oblikovane i sadr`ane u ovom Andri}evom delu, razli~ita osvetljenja pravnog fenomena ostvarena knji`evnim postupkom i izvedena knji`evnim sredstvima. Iz tih razloga }e svaki ~italac ovog teksta, pogotovo ako je pravnik, svoja saznanja o pravu epistemolo{ki obogatiti i pravnom mi{lju, koju je njegov autor pronicljivo otkrio tamo gde se ona retko tra`i i jo{ re|e nalazi. Klju~ne re~i: dr`ava, pojedinac, vlast, vladalac, egzekutiva, politi~ka krivica, legitimnost vladavine 1. Pravni~ki okvir pripovedanja “Prokleta avlija” je, moglo bi se re}i, roman s vi{e glavnih likova. U njegovo tkivo su utkane prepletene `ivotne pripovesti bosanskog fratra, mladog turskog bogata{a iz me{ovitog braka i okorelog upravnika zatvora. Svaka od ovih je prikazana u sa`etom i jezi~ki salivenom obliku. Dve su dovedene do samog kraja, dok je tre}a, ona upravnikova, na izgled * Fond “Miodrag Jovi~i}” je osnovan 2000. godine sa ciljem da o~uva uspomenu na akademika Miodraga Jovi~i}a i unapredi izu~avanje nau~nih oblasti kojima se on bavio. Uprava Fonda je na predlog stru~nog `irija donela odluku da nagradu za 2010. godinu dodeli prof. dr Dragoljubu M. Popovi}u, redovnom profesoru Pravnog fakulteta Univerziteta Union. Sve~ano uru~enje nagrade je odr`ano 25. oktobra 2010. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Tom prilikom prof. dr Dragoljub M. Popovi} je odr`ao predavanje na temu: Misao o pravu u “Prokletoj avliji”. 109 Hereticus, 3-4/2010 Dragoljub M. Popovi} ostala nedovr{ena. Taj privid je poni{ten upravnikovim svakida{njim postupanjem i `ivotom u teskobi zatvora kojim upravlja, njegovim potpunim egzistencijalnim bezizlazom. On je vi{e od zatvorenika utamni~en u stra{nom istanbulskom istra`nom zatvoru, prokletoj avliji, u kojoj osobenim na~inom zapoveda. Za razliku od pritvorenika tamni~ar se otud nikako ne mo`e izvu}i. On izgleda kao da je `iv sahranjen u prokletoj avliji. Ako se za trenutak zanemari ovaj su{tinski domet pripovedanja ~itavo izlaganje u “Prokletoj avliji” se ukazuje kao se}anje na fra-Petrove slikovite pri~e, koje se odnose na njegov boravak u turskom istra`nom zatvoru. To je u stvari osnovni sklop romana, iz kojeg se pripoveda~ upu{ta u suptilna i nenametljivo saop{tena razmatranja koja bi stru~njak verovatno ocenio kao ona filozofskog reda. Osnov pripovesti je dakle, njen pravni~ki okvir – jedan slu~aj boravka u istra`nom zatvoru u dalekoj prestonici carstva. Sva je arhitektura romana polo`ena na takav, reklo bi se, pravni~ki temelj. Razumevanje li~nosti, njihovih odnosa i situacija nije mogu}e bez tog, pravnog okvira, koji oblikuje pripovest i gospodari dinamikom njenog toka. Fra-Petrova saznanja prestaju kad napusti zatvor, a on pod ogromnim utiskom do`ivljaja neprekidno, do kraja `ivota, pripoveda o svom boravku u zatvoru i li~nostima koje je tamo upoznao. Bez takvog, u osnovi pravni~kog, klju~a razumevanja doga|aji ne bi bili dovoljno jasni, a li~nosti bi izgubile identitet (recimo, Kara|oz) ili nam ne bi bile dovoljno razgovetne (na primer, ]amil). [tavi{e, ]amilova tragedija, da je okon~ana u obi~nom ludilu sred nekog grada ogromne carevine, ne bi imala onaj u`as koji je prati kad se osloni na pravni temelj pripovesti. Ovakav okvir pripovedanja, izlaganje o jednom slu~aju pritvora, ma koliko bilo povod za dublja, egzistencijalna, pi{~eva razmatranja, predstavlja podlogu na kojoj je pisac saop{tio i svoj pogled na pravo. 2. Istorijska utemeljenost Druga klju~na ~injenica pripoveda~kog postupka, bar kad je o pravu re~, pronalazi se u Andri}evom realizmu. Pisac je istorijski situirao pripovest, potpuno dosledno, jasno i razgovetno. Zato bismo u jedan mah mogli zaklju~iti kako je pi{~eva misao o pravu u stvari misao o jednom odre|enom pravnom poretku u datom vremenu, a to }e onda re}i i u jednom prepoznatljivom stadijumu razvitka toga poretka. Iako realizam pripoveda~ke tehnike vodi ovakvom zaklju~ku, moglo bi se ipak tvrditi da je fra-Petrov slu~aj uzet kao primer, kao jedna paradigma, koja svedo~e}i o konkretnoj stvarnosti treba da poka`e ono {to tu stvarnost nadilazi. Taj primer je sasvim izvesno okrenut egzistencijalnom, 110 Misao o pravu u “Prokletoj avliji” koje ima zadatak da slika i prikazuje su{tinu. Egzistencija, da se poslu`imo Sartrovom mi{lju, prethodi esenciji. Ova se samo iz egzistencije mo`e spoznati. Drugim re~ima, iako se to povr{nim ~itanjem ne da odmah utvrditi, Andri} apstrahuje stvarnost ~ijem opisu pribegava. Njegova apstrakcija ipak ne ide tako daleko da potpuno izostavi istorijsku i teritorijalnu stvarnost, kako recimo, postupa Kafka, ili me|u na{im savremenicima Ignasio Padilja, koji te`i da takav postupak proizvede u svojevrsno knji`evno na~elo. Za razliku od ovog, Andri}evi likovi su u konkretnoj i prepoznatljivoj istorijskoj situaciji i na sasvim odre|enom podru~ju. Oni sami i doga|aji koji se oko njih pletu, deluju potpuno verodostojno. Andri} se ne slu`i la`nom akribijom, koja je upravo ulazila u modu kad je on pisao svoje delo, ali ostaje utisak da bi pa`ljiv istra`iva~ pro{losti u starim krivi~nim spisima i zatvorskim spiskovima mogao prona}i i bosanskog fratra i mladog, zanesenog bogata{a. Vremenska i prostorna utemeljenost pripovedanja, udru`ena s pravnim okvirom ~itavog romana, predstavlja polaznu ta~ku razmatranja o pravu, kakvom je Andri} pribegao u svome remek-delu. Misao o pravu je op{ta, nadilazi istorijsku stvarnost, koja joj ~ini podlogu i uzdi`e se nad ovom. Ta misao ima svoju usmerenost i odlikuje se posebnim temama, kojima se bavi. 3. Odnos dr`ave i pojedinca Glavni problem kojim se Andri}eva misao o pravu zanima u “Prokletoj avliji” predstavlja odnos dr`ave i pojedinca. Nadmo} dr`avne ma{inerije nad ljudskom jedinkom i njenom slobodom prikazana je u kratkim, osnovnim, majstorski besprekornim potezima. Pojedinac mo`e biti li{en slobode. To li{enje ima pravni pretekst i vodi razli~itim ishodima. Andri} na po~etku izlaganja navodi tri mogu}e sudbine lica li{enih slobode, koja dopadnu stambolskog istra`nog zatvora. Jedni se, ka`e, ispituju za su|enje, drugi tu odle`e kratkotrajnu kaznu, dok se tre}i odatle upu}uju u progonstvo. Tu je namerno, radi po{tovanja dinamike razvoja pripovesti, izostavljena ~etvrta varijanta sudbine, ona najgora, koju }e pisac docnije otkriti ~itaocu u ]amilovom slu~aju. Pojedinac dakle, mo`e izgubiti slobodu, a vide}e se docnije i sam `ivot, u sudaru s tom strahotnom ma{inerijom oli~enom u zidovima tamnice, stra`arima i samom upravniku. Dr`ava u svom postupanju mo`e unesre}iti, pa i uni{titi pojedinca, ali je njeno postupanje odeveno u zagonetku prava, koja mu pribavlja atribut dopu{tenosti. Andri} je op~injen neobi~nim, ponekad zlokobnim trouglom, koji ~ine dr`ava, pojedinac i dopu{tenost dr`avnog delanja usmerenog prema 111 Hereticus, 3-4/2010 Dragoljub M. Popovi} pojedincu. Pisca “Proklete avlije” ne zanimaju odnosi me|u samim pojedincima, njihovi ugovori, brakovi i svakovrsne pogodbe. Njega vodi misao o odnosu dr`ave i ljudske jedinke. Drugim re~ima, Andri} ostavlja privatno pravo izvan vidokruga, da bi razmatrao javno pravo. Osnovni pojam javnog prava je vlast, a u pojmu vlasti Andri} sasvim jasno uo~ava ~injenicu nadre|enosti i nadmo}nosti njenih nosilaca, odnosno dr`avnih upravlja~a, nad pojedincem. Pri ovome je Andri}eva misao o javnom pravu u stvari svedena na ono {to se u svakida{njem `ivotu ukazuje kao su{tina pojma vlasti – na pojave zapovedanja i pot~injavanja. Nosilac vlasti izdaje zapovest koju pojedinac mora izvr{iti kako bi utekao zlu, sadr`anom u kazni za prekr{aj zapovesti. Na ovoj ta~ki se ukazuje jo{ jedna, reklo bi se su{tinska, redukcija Andri}eve misli o javnom pravu. Ta redukcija }e biti od zna~aja pri izboru posebnih tema njegovog razmatranja. Re~ je o tome da je Andri} pojam javne vlasti sveo na izvr{nu vlast. Korak vi{e i do}i }emo do tvr|enja da, ako nema obru~a i ko~nica izvr{noj grani vlasti, onda svakako ulazimo u polje arbitrerne i autoritarne vladavine. Ovu osetljivu granicu izme|u razobru~enosti i zauzdanosti vlasti Andri} je na neki na~in postavio u sredi{te sopstvene misli o pravu. 4. Misao o vlasti Razmatranja o vlasti, a posebno o njenoj izvr{noj grani, su pisca “Proklete avlije” odvela do nekoliko razli~itih tema. Najpre se uo~ava njegovo zanimanje za na~in postupanja egzekutive (4.1), zatim za pitanje o mogu}em nadzoru nad tom granom vlasti (4.2). Jo{ tri pitanja su u ovome redu od posebnog zna~aja, mada je Andri} jedno od njih u velikoj meri uspeo da izbegne. To je ono o mogu}em ograni~enju islamskog vladaoca (4.3). Za ovim dolazi pitanje o tzv. politi~koj krivici (4.4). Najzad, poslednje u nizu, pitanje o zasnivanju i legitimnosti vladavine, po mnogo ~emu prevazilazi obi~no razmatranje o izvr{noj vlasti i gotovo da se ukazuje su{tinskim za ~itavu pi{~evu misao o pravu (4.5). 4.1. Postupanje egzekutive Na~in postupanja izvr{ne vlasti pronalazimo u upravnikovom odnosu prema pritvorenicima. Kara|ozovo pona{anje je isto~nja~ko. Ono je me{avina iskonske lukavosti s iskustvom modernog islednika, bar ako se posmatra u tehni~kom smislu. Kad pritvorenici misle da se {ali, Kara|oz “ostaje neumoljivo ozbiljan, hladan i u~tiv”. On igra svoju policijsku igru tako {to se “benavi... urla ili {apu}e ... izigrava glupaka ili ostrvljenog krvnika ili ~oveka od srca i razumevanja, sve naizmence i sve sa istom iskreno{}u i ubedljivo{}u”. 112 Misao o pravu u “Prokletoj avliji” Pri svemu tome Kara|oz je su{tinski razobru~en. Njegova diskreciona ovla{}enja su ogromna. On mo`e osloboditi, a mo`e i kazniti. Zato ka`e pritvoreniku: “Kupi prnje i da te moje o~i vi{e ne vide, jer }u narediti da te prebiju kao ma~ku.” Dr`avni mehanizam poznaje ipak izvesna pravila u svome hodu. Zbog toga, iako je Kara|ozova vlast polo`ena na temelj diskrecionih ovla{}enja, ta se vlast sprovodi u sultanovo ime, te na~in na koji se vr{i mo`e izazvati pritu`be. “@albe na Kara|oza bile su ~este i raznovrsne; ~ak se postavljalo pitanje njegovog smenjivanja; veziri su na Divanu raspravljali o njemu i ne jednom.” Upravnikova diskreciona vlast je pored svega u stanju da avliju odr`ava u “kakvom-takvom zaptu i redu”, te zbog toga Kara|oz ostaje na svome mestu. Dr`avni cilj – red, makar i kakav-takav – ostvaruje se pomo}u upravnikovog svakodnevnog postupanja. To postupanje je osobeno i ono, u pi{~evom jezgrovitom opisu, odgovara ne~em {to bi se moglo smatrati tipi~nim za radnju egzekutive, koja je pod slabim ili skoro nikakvim nadzorom. “Njegov na~in rada ~udovi{an je i ponekad za pojedinca stra{an, ali u tom na~inu postoji uvek mogu}nost iznena|enja ... kao neka vrsta ve~ite lutrije i stalne neizvesnosti za apsenike.” Na ovom mestu se svakako name}e pore|enje s Kafkom, ~iji junak ne mo`e doku~iti za{to ga dr`avna ma{inerija proganja. Ne mogu to ni mnogi pritvorenici u prokletoj avliji, me| ovima i fra-Petar i ]amil, a misao o postupanju egzekutive se zbog toga ukazuje kao vladavina pomo}u straha. Ili jo{ ta~nije, re~ je o vladavini neizvesnosti, kojoj je svojstvena neprestana pretnja zlom. Zastra{ivanje neizvesno{}u je slika koju Andri} nudi kao na~in postupanja egzekutive snabdevene diskrecionim ovla{}enjima, nad kojom je nadzor skoro nepostoje}i. Toliko je slaba{an nadzor nad nosiocem vlasti da ova u Kara|ozovom slu~aju mo`e sasvim prerasti svaku razumnu granicu diskrecionih ovla{}enja. Od tog nije imuna egzekutiva ni u mnogo modernijim uslovima i druk~ije ure|enim dr`avama od turskog carstva koje Andri} uzima za pozornicu zbivanja u romanu. Upravnikova vladavina avlijom u pojedinim trenucima daleko nadma{uje stepen {iroko shva}ene i slabo nadzirane diskrecione vlasti i dose`e dotle da umesto vladavine pomo}u straha postane u istinu vladavina pomo}u samog zlo~ina. Zlo koje Kara|oz stavlja u izgled starom Jermeninu, Kirkoru, deluje sasvim uverljivo i blisko, pa Jermenin ispravno shvata opasnost koja se krije iza upravnikovih re~i: “dina mi i amana, pa{}e to meso sa tebe u mukama i ne}e ga ostati ni onoliko koliko ga ima na de~aku od deset godina”. 113 Hereticus, 3-4/2010 Dragoljub M. Popovi} Stari Jermenin }e pristati na ucenu i nagodbu da bi izbegao zlo, dok me|utim ]amilu to ne}e po}i za rukom, usled kolosalnog nesporazuma u kojem njegova plemenita du{a saobra}a s ~itavim svetom. Jedanput dakle, pretnja zlo~inom, koja je i sama to, drugi put opet istinski zlo~in sam, to je na~in postupanja vlasti. Dr`avni cilj se pri tome shvata onako kako ga razume konkretni nosilac izvr{nih ovla{}enja. Ova su sa svoje strane toliko {iroka da mogu obuhvatiti ne samo lagodno shva}enu upravnu diskrecionu mo}, nego i mnogo vi{e od toga. Ona obuhvataju i sam zlo~in, te nam se zato u pojedinim trenucima izvr{na vlast ukazuje kao potpuno slobodna u postupanju. Gotovo bi se reklo, kao da nije vezana pravom. Uprkos ovakvim razgovetnim znacima razobru~enosti egzekutive me|utim, Andri} zalazi u pojam izvr{ne vlasti mnogo dublje i sti`e do misli o mogu}em nadzoru nad ovom, u istorijskom i dru{tvenom kontekstu koji ~ini okosnicu romana. 4.2. Nadzor nad egzekutivom Kara|oz upravlja avlijom pod nadzorom same carske vlade. Veziri na Divanu raspravljaju o tome da li ga treba smeniti. Izvr{na vlast u prostranom carstvu nije prema tome, li{ena nadzora. Ipak, Andri} u pitanje nadzora nad egzekutivom najvi{e zalazi onda kad pripoveda o ]amilovom hap{enju, do kojeg je do{lo u Smirni, odakle je preba~en u prestoni~ku tamnicu. O tome hap{enju raspravljaju lokalni valija, podru~ni nosilac izvr{ne vlasti i tamo{nji kadija, koji nam se ukazuje kao pripadnik druge grane vlasti – one sudske. Kadija uverava valiju kako nema razloga za ]amilovo hap{enje. Najpre to ~ini tako {to valiji predo~ava ~injenicu da ]amil nije u~inio ni{ta {to bi ga dovelo u sukob sa zakonom. Mladi} se bavio naukom i ~itao knjige, to je bilo sve. Valija, o~igledno intelektualno inferioran spram kadije, odvra}a kako o tom ne mo`e “da lupa glavu”. O pritvoreniku dodaje kako bi mu bilo bolje “da ne ispituje mnogo {ta je koji sultan nekad radio, nego da slu{a ono {to ovaj sada{nji zapoveda”. Kad u~eni kadija na ovakvu primedbu zavapi “pa to je nauka, to su knjige”, valija napomene kako }e onda biti da knjige ne valjaju, te ]amil svakako mora odgovarati. Uporni kadija i dalje poku{ava, pa tvrdi kako su nesre}nog mladi}a oklevetali, ali valiju ni tako ne mo`e ubediti. Ovaj postupa u skladu s hijerarhijskim na~elom i mladi}a }e uputiti u Stambol. Pri tome dodaje kako u njegovom vilajetu “svak treba da zna {ta radi i govori”, jer on, valija, zna “samo jedno: red i zakon”. Kadija je me|utim, mnogo vi{e od valije ~ovek zakona, te ga u tom ~asu o{tro i prekorno pogleda, izjaviv{i kako misli da “svi to branimo”. 114 Misao o pravu u “Prokletoj avliji” Kadija u stvari predla`e da se ]amilov slu~aj “raspravi i ra{~isti” u samoj Smirni, na lokalnom nivou, ali valija takvu mogu}nost odbacuje. Andri} preko portreta, zalazi u du{u izmirskog valije: “Bezbrk, sitan i usukan ~ovek, slabotinja i nemo}nik, pet para hleba ne mo`e stati u njega, a toliko zla mo`e da po~ini. Uvek sumnji~av i kiseo, od dve mogu}nosti sklon uvek onoj goroj, a kad se od ne~eg upla{i, postaje stra{an.” Valija je podru~ni administrator autoritarne vlade, su{tinski ustra{en za sopstveni polo`aj. Rukovodi ga jedino logika egzekutive i izmicanja od odgovornosti. On je tipi~an primerak birokratske vrste, kakva uspeva na raznim stranama i u svim vremenima. Kadija je me|utim, {erijatski pravnik. Predla`u}i re{avanje ]amilovog slu~aja na podru~nom nivou on postavlja zahtev da se jedno upravno re{enje – ono o ]amilovom pritvoru – podvrgne kontroli zakona. Valija je pravu manje vi~an od kadije i sasvim ispravno ose}a da se zaklju~ak do kojeg bi se u konkretnom slu~aju moglo do}i u pravni~kom razmatranju, mo`e na}i u raskoraku s njegovim mi{ljenjem i re{enjem kakvo je doneo. Izreka prava o valijinom administrativnom postupanju mo`e biti nepovoljna po ovo, a i po samoga valiju, te taj ustra{eni birokrat ustupa predmet vi{oj vlasti. Zbog toga propada kadijin poku{aj da ]amilov slu~aj razmatra pravo, ali i da se podru~ni organ vlasti dovede pod nadzor zakona. Slika lokalne uprave, koja se ukazuje pri razgovoru dvojice funkcionera, s jedne strane potkrepljuje ono {to je napred kazano. Podru~ni organ egzekutive je u stanju da izmakne pravnom nadzoru i oslonjen je jedino na hijerarhijsko na~elo postupanja. S druge strane, kadijina intervencija, ma koliko neformalna i odevena u ruho isto~nja~kog autoritarizma, ipak nagove{tava mogu}nost nadzora nad izvr{nom vla{}u. Pisac `eli da se poput svog drugog junaka, fra Petra, stavi na ]amilovu stranu. On je uz obespravljenog uhap{enika, kojeg jedino intervencija prava mo`e spasti. Ta intervencija nije sasvim nemogu}a – kadija zvu~i kao da bi mogao ubediti nekog drugog valiju, ne{to druk~ijeg od onog s kojim razgovara – ali intervencija prava ipak izostaje. Kontrola egzekutive u carstvu nije dakle, isklju~ena, ali nikako nije sistematska i pogotovo ne predstavlja pravilo. Nesre}nome ]amilu zbog toga preostaje jedina mogu}nost – da se njegov predmet pred sredi{njim organom vlasti raspravi onako kako zapovedaju pravne norme, koje mo`e biti sputavaju ili ograni~avaju i samog vladaoca. 4.3. Ograni~enje islamskog vladaoca Pitanje o ograni~enju vladaoca, te{ko i zamr{eno, filozofsko i teolo{ko koliko i pravno, mogao bi razmotriti samo neko ko je stru~njak za sve te oblasti istovremeno. Uzgredna napomena se o tome ipak name}e i u lai~kom razmatranju, iz vi{e razloga. 115 Hereticus, 3-4/2010 Dragoljub M. Popovi} Sultan je naime, u ono doba poglavar svih muslimana sveta i njegova zapovest ima snagu zakona. On mo`e izdati fetvu ili kanun, ali uprkos tome ne mo`e sadr`inom tih akata protivre~iti Koranu, zasnovanom na otkrovenju. Pitanje koje se na ovaj na~in postavlja nije stoga istovetno s onim o mogu}em samoograni~enju vladaoca u zapadnom obliku apsolutne monarhije. Apsolutni monarh je zakonodavac u punom smislu re~i. Njega samo prosvetiteljstvom nadahnut dr`avni cilj mo`e rukovoditi, ali ne i ograni~iti u onom smislu u kojem je sultan ograni~en Koranom. Ovakvo razmatranje je filozofskog reda i kao sva sli~na nalazi se prili~no udaljeno od `ivotne stvarnosti, pa tako i od ]amilovog predmeta, koji dospeva u nadle`nost sultanove sredi{nje vlade. Andri}u je jasno da postupanje u predmetu koji je osnovica romana mo`e, ali ne mora biti podvrgnuto pravu. Verovatno zbog toga izostaje i suptilna nedoumica o mogu}em ograni~enju vladala~ke vlasti. Andri} je potpuni i dosledni realist, koji pravno-filozofsko pitanje dodiruje samo onda kad ono ima neposrednu i razgovetno izra`enu vezu sa `ivotnom stvarno{}u. 4.4. Politi~ka krivica Najte`e pravno-filozofsko pitanje, ono o doma{aju vladala~ke vlasti, prelama se ipak u jedno pitanje mnogo prakti~nijeg obele`ja. Iako prakti~nije, ono je dovoljno na~elno, a problem na koji se odnosi neugodan i {kakljiv, te svaki nosilac vlasti `eli da ga izbegne. To je problem tzv. politi~ke krivice i politi~kih krivaca. Oni upravo svojim postojanjem uznemiravaju i mu~e upravnika zatvora – Kara|oza. On vi{e voli “da se rve sa stotinom sitnih i krupnih prestupnika iz obi~nog kriminala nego da ima posla s jednim politi~kim krivcem”. Politi~ki krivci su druk~iji od obi~nih; to je jasno i Kara|ozovoj sirovoj prirodi. Takve krivce on smatra “prolaznim” i u dnu du{e ose}a da je njihova krivica druk~ije vrste u odnosu na one njegovih redovnih klijenata – obi~nih protuva, secikesa i ubica. Upravnik zatvora to u stvari nepogre{ivo poga|a, premda verovatno ne bi bio u stanju da takvo saznanje ispravno formuli{e re~ima. Politi~ki krivci unose nemir u upravnikove mentalne koordinate zato {to postavljaju na~elno pitanje o onome {to se krije iza pojavnog oblika vladavine. Takvo razmi{ljanje nas mo`e odvesti opasnom pitanju o granicama dr`avnog postupanja. Kad se ovo postavi, mogli bismo se zapitati i o dopu{tenosti upravnikovih konkretnih radnji. Red koji on odr`ava u avliji mogao bi do}i pod znak pitanja. Prosu|ivanje da li je taj red prihvatljiv ili ne zavisilo bi od odnosa konkretnih radnji i postupanja, na kojima je zasnovan, prema pravu. 116 Misao o pravu u “Prokletoj avliji” Politi~ki krivac svojom pojavom postavlja pravo kao apstraktni koncept naspram upravnikovog postupanja. Upravnikov nemir poti~e otud {to on nije navikao na apstraktnu i nepristrasnu procenu svog pona{anja, kakva bi bila zasnovana na unapred postavljenoj, svima dostupnoj i bezli~noj pravnoj normi. On zna da ga veziri s Divana mogu smeniti i ume da prilagodi svoje pona{anje njihovom ukusu, kako se to ne bi desilo. Dalje od toga on ne ide i ne ume. Zato se mo`e re}i da je Andri}, iako izbegav{i razmatranje najvi{eg reda – ono o ograni~enju sultana Koranom – ipak progovorio o vezanosti dr`avne volje pravom. Svest o takvoj mogu}nosti pru`a Kara|ozov strah i njegovo zaziranje od politi~kih krivaca. Ovi su su{tinski krivi zbog toga {to postavljaju pitanje o pravnoj zasnovanosti vladavine. 4.5. Zasnivanje i legitimnost vladavine Misao o zasnivanju i legitimnosti vladavine, ina~e po mnogo ~emu klju~na za ]amilov predmet i Andri}evu ideju o pravu, nalazi se u kazivanjima nesre}nog zanesenjaka iz Smirne o povesnici carstva, kroz pri~u o Bajazitu i D`emu. Ta pri~a po~inje smr}u jednog sultana, o ~ije }e se nasle|e otimati dvojica njegovih sinova. Svaki od ovih zasnivao je svoje pretenzije na izvesnim pravnim argumentima. Bajazit je stariji, ali je ro|en kad mu otac jo{ nije bio sultan i od majke ropkinje. D`em je, iako mla|i, ro|en kad je otac ve} bio sultan i od majke plemkinje. Sudar pretendenata ne}e me|utim, biti re{en normama prestolonaslednog reda u carevini, nego oru`jem i borbom. Andri} zato ka`e kako je svaki od dvojice takmaca nalazio za ono {to tra`i “dovoljno vere u svoje pravo i svoju silu”. Zanimljivo je kako je pisac na ovom mestu stavio jedno pored drugog pravo i silu, ali ne kao suprotstavljene pojmove. ^italac naprotiv, dobija utisak da su te dve pojave koordinisane i na neki na~in uskla|ene. Pravo i sila kao da idu zajedno. Onaj od dva brata koji je u pravu ima}e dakle i ve}u silu. Ili mo`da obrnuto: onaj ko bude silniji bi}e u pravu! Andri}evo razmatranje o pravu ovde dosti`e klju~nu ta~ku. Postoji dakle, neka zagonetna veza prava i sile i ona izgleda, le`i na po~etku svake vladavine. Onaj koji bude postao sultan, gospodar fetvi i kanuna, prvi me|u pravovernima, makar ograni~en Prorokovim otkrovenjem i objavom, posta}e to tek kad na boji{tu savlada vojsku svoga brata, koga }e naterati u bekstvo. Andri} dodu{e, ne ide tako daleko da tvrdi kako je po~etak vladavine zlo~in. Pobednik na boji{tu je bio jedan od takmaca ~ije su pretenzije bile osnovane sa stanovi{ta prestolonaslednog reda. Pobednik u bici 117 Hereticus, 3-4/2010 Dragoljub M. Popovi} nije uzurpator prestola, ali uprkos tome njegova vladavina nije mogla biti zasnovana druk~ije do upotrebom sile. Ako ne ba{ zlo~in, onda svakako sila zasniva vladavinu. I onda kad se ova, usled dugog trajanja, ukazuje nespornom i sasvim legitimnom, osnov te legitimnosti izvodi se u nepristrasnom razmatranju iz nekakve praiskonske upotrebe sile. Nesre}ni mladi} pometene svesti ose}a upravo tu ~injenicu, koja ga mu~i i razdire, da bi ga kona~no odvela u propast. ]amil ne mo`e da se integri{e u poredak zato {to ga pe~e nepravda, ogromna i neizle~iva, mo`da kosmi~ki zasnovana, nepravda po~etka vladavine i porekla i prauzroka njene legitimnosti. Vladavina je, kao da je u pometenoj svesti uspeo sebi da do{apne neute{ni ]amil, zasnovana ne na Prorokovoj objavi, koja mo`e ustaviti i samog sultana, nego upravo na nasilju. *** Zanimljivo je da je na{ pisac objavio svoje delo sredinom pedesetih godina pro{log veka, kad je u li~nom iskustvu ostavio iza sebe veliku koli~inu nedoumice koja je mu~ila njegovog junaka. Posmatraju}i to iskustvo gotovo se dobija utisak da je ]amil svojevrstan pi{~ev alter ego, koji treba da do~ara ono {to se sa samim piscem moglo dogoditi. Pisac i njegov lik iz avlije se ne razlikuju u politi~ko-filozofskom saznanju. I jedan i drugi su spoznali da se dr`avna vladavina zasniva silom i da je ova u stvari prapo~etak legitimnosti. Njihove reakcije na tu ~injenicu se me|utim, razilaze. Razmotrimo zato pi{~ev li~ni slu~aj, po{to je o onom ]amilovom bilo ve} dovoljno re~i. Andri} je bio doktor stranog univerziteta, ugledni knji`evnik, karijerni diplomat, visoki funkcioner Ministarstva spoljnih poslova, kona~no poslanik na strani (u ono vreme male dr`ave nisu imale ambasadore). Bio je akreditovan u, za ono doba, svakako najmo}nijoj i najva`nijoj zemlji na{eg kontinenta – Nema~koj. U slu`bi je bio besprekoran i uspe{an, diplomata kakvog bi u svakom vremenu po`elela svaka vlada. Uz to, bio je patriotski nadahnut, a najbolji dokaz njegovog patriotizma predstavlja povratak u Beograd, u okupiranu zemlju, uprkos ponudi Nemaca da ga, kad su se na{li u ratu s Jugoslavijom, odvedu kud `eli; recimo u neku neutralnu dr`avu. Patriotski ~in povratka u okupiranu zemlju dove{}e pisca u kovitlac, donekle sli~an onome koji je u razmi{ljanju zahvatio njegovog junaka iz “Proklete avlije”. Kao nekad izme|u Bajazita i D`ema u Andri}evoj otad`bini pod okupacijom po~e}e oru`ani sukob dveju struja mi{ljenja, bespo{tedan gra|anski rat dve ideologije i dveju gerila. Ugledni, visoko obrazovani karijerni diplomat, koji }e u to vreme prevaliti pedesetu, ostaje izvan sukoba i to nekako deluje prirodno. Dodu{e, jedna neproverena, ali izgleda ipak verodostojna, verzija pi{~eve li~ne povesnice tvrdi kako se jednom prilikom obratio pismom vo|i jedne od 118 Misao o pravu u “Prokletoj avliji” gerila, savetuju}i mu da uni{ti one druge. Dobija se utisak kao da se pisac, bar donekle, bez dovoljno odlu~nosti i svakako bez posebnog odu{evljenja, ipak svrstao uz jednu stranu. U ratu je me|utim, pobedila ona druga... Usled nepouzdanosti podataka ostaje nejasno i da se poslu`imo pravnim re~nikom, nepotkrepljeno dokazima, pi{~evo svrstavanje uz pora`enu stranu. ^injenica je opet i to da pre i za vreme rata ni~im nije pokazivao posebnu naklonost za one koji }e odneti pobedu. Utoliko je zanimljivije njegovo pristajanje uz pobednika posle pobede i integrisanje u novoustanovljeni poredak. Predrag Palavestra tvrdi, komentari{u}i kratke i jedine sa~uvane pi{~eve dnevni~ke bele{ke, da je preokret mi{ljenja kod Andri}a nastao pri kraju rata, tokom 1944. godine. Pisac je svoje mi{ljenje prilagodio prilikama i gotovo da bi se grubo moglo kazati kako je postigao preobra}enje ili konverziju. To je bila pojava kojom se jo{ na po~etku karijere bavio u doktorskoj raspravi. Andri} je doktorirao na Univerzitetu u Gracu 1924. godine, odbraniv{i rad na temu “Razvoj duhovnog `ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine”. U tezi je, izla`u}i o konverziji bosanske srednjevekovne vlastele i njenom prelasku s hri{}anstva na islam ovako napisao: “slede}i svoju vekovnu atavisti~ku ljubav i privr`enost prema zemlji bosanski vlastelin opredelio se za ’carstvo zemaljsko’: da bi spasao svoju zemlju i svoje tle, on je prihvatio veru osvaja~a”. Zanimljivo je da je ovo mesto u pi{~evoj doktorskoj tezi nai{lo na razli~ita tuma~enja. Tako je Sima ]irkovi} bio mi{ljenja da je Andri} “motive za prelazak na islam nalazio prvenstveno u sferi materijalnih interesa”. Zoran Konstantinovi} je naprotiv dr`ao kako je Andri} smatrao da je “konverzija bila prinudna” zato {to se bez ove jedino moglo postati obespravljenom rajom. O~igledno je da se razlika u tuma~enju javlja usled shvatanja prinude i njenih oblika. Koliki je pritisak, u ~emu je `rtva, {ta se gubi, na {ta sve treba pristati? Takva pitanja su sasvim izvesno morala mu~iti pisca koji je stvorio ]amilov lik. Andri} je postao ~lan Komunisti~ke partije. Slavoljub \uki} ka`e da je to bilo 1953. godine. Toj partiji je na{ pisac ostao veran do kraja. Kad su ga 1968. godine, obolelog i hospitalizovanog, posetila dva predstavnika pobunjenih studenata, tra`e}i njegovu podr{ku za svoj bunt, rekao im je da ih ne mo`e podr`ati, jer je on ~lan dva saveza – Saveza knji`evnika i Saveza komunista. Mora se re}i i to kako bi bilo te{ko o~ekivati od vreme{nog i usamljenog karijernog diplomate predratnog re`ima, a u tom trenutku ve} i nobelovca, da se upli}e u jedan omladinski pokret i pobunu. Neodoljivo se name}e pore|enje pi{~eve sudbine sa sudbinom njegovog junaka. S pravom je Petar D`ad`i} primetio o stogodi{njici na{eg pisca da se Andri}u moglo desiti da do`ivi “sudbinu svog junaka, ]amila 119 Hereticus, 3-4/2010 Dragoljub M. Popovi} iz Smirne”. Pisac i njegov lik su do{li do saznanja da je svaka vladavina u osnovi i u su{tini vladavina sile. ]amil to nije mogao preboleti – razdirala ga je nepravda. Mora se me|utim, pretpostaviti da je kroz sve muke i tegobe sopstvenog junaka, stvaraju}i ga, verovatno pro{ao i pisac sam. I on je bio suo~en s tim saznanjem, ali je za razliku od ]amila, Andri} trezveno procenio okolnosti i dobro razumeo neumitnost sile, ali i neumitnost ljudskog izbora. Pobuniti se protiv sile, to zna~i u neku ruku pribe}i i sam, svejedno na koji na~in, upravo primeni nasilja. Onaj ko osporava vladavinu, neizostavno osporava i silu koja je vladavinu snabdela legitimno{}u. Andri} nije osporavao silu, a to zna~i da se odrekao pribegavanja nasilju. Stoga se priklonio legitimnom poretku, bez obzira na to kako je legitimnost bila uspostavljena. Pisac je, lako je mogu}e, ba{ zbog toga stvorio ]amila. Taj lik ima alternativnu pi{~evu sudbinu. S Andri}em bi se po svoj prilici desilo ono {to se dogodilo njegovom junaku, da nije u sebi, po cenu ko zna kakvih lomova, odricanja i gr~evitih razgovora sa sobom samim, uspeo da savlada stra{no ose}anje nepravde, kakvo je utisnuo u lik koji je stvorio. Isidora Sekuli} je nastojala na pi{~evom poistove}ivanju s jednim drugim likom, rekav{i kako je Andri} sav kao njegova Gospo|ica. To je verovatno, ali bi valjalo dodati da je Andri} i ]amil, ili ispravnije re~eno, ]amilov alter ego, odnosno, pisac je razumna suprotnost sudbine sopstvenog lika. Izgleda da je Migel de Unamuno imao pravo, rekav{i kako je svaki veliki roman u stvari autobiografski. “Prokleta avlija” je nesumnjivo veliki roman. Nedavno je Havijer Serkas oti{ao jo{ dalje od svoga zemljaka, Unamuna. Jedna li~nost u njegovoj knjizi izgovara ove re~i: “Svi su romani autobiografski, dragi moj, ~ak i oni lo{i.” Knji`evnik se ne mo`e razumeti odvojen od onog {to je napisao, od sopstvene umetnosti i dela kakvo je stvorio. On je kao Peki}ev Megalos Mastoras, peloponeski drvodelja, koga ni smrt u stra{nom po`aru ne mo`e odvojiti od stolice, koju je istesao u plemenitom drvetu. Pisanje mo`e doneti utehu, kao recimo i muzika ili filozofija, koje nam poma`u da se uzdignemo iznad mu~ne stvarnosti. U knji`evnost je zato bilo preto~eno pi{~evo saznanje i iskustvo, ali isto tako i njegova misao o pravu. Kod ove, kao i u knji`evnom postupku, Andri} ostaje realist, a pokazuje i osobine skeptika. Pravo je, po shvatanju kakvo nam se ukazuje u “Prokletoj avliji”, deo legitimnog poretka, koji se mora po{tovati. I upravnik zatvora i valija i kadija, svi se oni u kona~nom ishodu upravljaju prema nekom redu. Samo je taj red uveden posredstvom sile i to je ono {to je odnelo prevagu u pi{~evom mi{ljenju o pravu i u njegovom pravno-filozofskom, ali i u `ivotnom stavu. 120 Misao o pravu u “Prokletoj avliji” Dragoljub M. Popovic THE IDEA OF LAW IN “THE DAMNED YARD” Summary In this paper the author analyzes the eminent work of Ivo Andric, “The Damned yard”, in his subtle legally aesthetic manner. Even though it was not easy at all, he undertook a task to extract the idea of law from a literary work without violating an artistic tissue and artistic value of this work, without ruining what makes it an artistic creation, thus without touching its artistic autonomy and artistic status. Based on a thoughtful legally aesthetic observation and examination, he managed to present an entire spectrum of the idea of law which was literary shaped and contained in Andric’s work, different lighting of the legal phenomenon realized by a literary procedure and performed by literary means. For these reasons every reader of this text, especially if he/she is a lawyer, will enrich epistemologically his/her knowledge of law by the idea of law as well, skillfully discovered by its author where it is rarely searched for and even more rarely found. Key words: state, individual, authority, ruler, political guilt, legitimacy of governing Vladimir Veli~kovi} – Tamnica, 1961. 121 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} UDK 342.726-056.24(497.11) Damjan Tati} ~lan Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom, Beograd USKLA\IVANJE DOMA]EG ZAKONODAVSTVA SA ODREDBAMA KONVENCIJE O PRAVIMA OSOBA SA INVALIDITETOM Rezime: Iako osobama sa invaliditetom pripadaju sva prava garantovana univerzalnim dokumentima o pravima ~oveka usvojenim pod okriljem Ujedinjenih nacija, ove osobe susretale su se sa preprekama u ostvarivanju ovih prava u praksi – predrasudama, marginalizacijom, diskriminacijom! Da bi otklonile ove probleme, Generalna skup{tina je razmatrala i jednoglasno usvojila Me|unarodnu konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 13. decembra 2006. godine. Konvencija je otvorena za potpis i ratifikaciju od 30. marta 2007. godine. Konvencija je stupila na snagu 3. maja 2008. godine. Republika Srbija potpisala je Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom i Opcioni protokol uz nju 17. decembra 2007. godine, a posle uskla|ivanja propisa na{e zemlje, Narodna skup{tina usvojila je zakone o potvr|ivanju Konvencije i Opcionog protokola uz nju 29. maja 2009. godine. Posle deponovanja ratifikacionih instrumenata kod generalnog sekretara UN, Konvencija i Opcioni protokol po~eli su da va`e izme|u Srbije i ostalih strana ugovornica od 31. jula 2009. godine. Dosledna primena Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom trebalo bi da osigura puno i jednako u~e{}e ovih osoba u dru{tvu. Klju~ne re~i: Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, ratifikacija, uskla|ivanje, doma}e zakonodavstvo, ravnopravnost Ljudska prava predstavljaju ogledalo unutra{njeg napretka odre|enog dru{tva i pitanje na kojem ispit zrelosti pola`u postoje}i dru{tveno-ekonomski sistemi, naglasio je u drugoj polovini pro{log veka veliki indijski dr`avnik Nehru.1 Ona predstavljaju osnov ljudskog postojanja i koegzistencije, primetio je svojevremeno generalni sekretar Ujedinjenih nacija Anan, apostrofiraju}i univerzalnost, nedeljivost, uzajamnu povezanost i me|uzavisnost ljudskih prava.2 Iz nedeljivosti i univerzalnosti ljudskih prava mo`e se izvu}i zaklju~ak da ona pripadaju svim pripadnicima ljudskog roda, samim 1 2 122 S. Avramov, M. Kre}a, (1990.), Me|unarodno javno pravo, Beograd, str. 243. Human Rights: A Compilation of International Instruments, Volume I (First Part), Universal Instruments, (2002), New York, Geneva, p. xiii Uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva sa odredbama Konvencije ... tim i osobama sa invaliditetom! Dru{tvo ne mo`e pretendovati na epitet istinski demokratskog ukoliko su ~itavi delovi stanovni{tva obespravljeni i susre}u se sa kontinuiranom diskriminacijom i marginalizacijom. Iako osobama sa invaliditetom pripadaju sva prava garantovana univerzalnim dokumentima o pravima ~oveka usvojenim pod okriljem Ujedinjenih nacija, ove osobe susretale su se sa preprekama u ostvarivanju ovih prava u praksi – predrasudama, marginalizacijom, diskriminacijom! Sve do Konvencije o pravima deteta invalidnost nije bila navo|ena izri~ito kao zabranjen osnov diskriminacije, a osobe sa invaliditetom ostajale su “nevidljivi gra|ani”, nisu uspevale da se izbore za u`ivanje svojih prava. Da bi otklonile ove probleme, Ujedinjene nacije od sredine pro{log veka po~inju da rade na usvajanju specifi~nih akata ~ija svrha je bila da predvide mere i pru`e smernice za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom u praksi. Degenerova i Kvin navode da su Generalna skup{tina UN i Ekonomsko-socijalni savet usvojili niz rezolucija. Od dokumenata usvajanih neposredno posle Drugog svetskog rata posebno apostrofiraju rezoluciju o socijalnoj rehabilitaciji fizi~ki hendikepiranih osoba iz 1950.3 Posle deklaracija Generalne skup{tine UN o pravima osoba sa intelektualnim invaliditetom, o pravima osoba sa invaliditetom, Svetskog programa akcije, Principa za{tite osoba sa mentalnim oboljenjima i unapre|enja za{tite mentalnog zdravlja, Generalna skup{tina 1993. godine usvaja Standardna pravila za izjedna~avanje mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom. Na tragu neuspelih inicijativa Italije i [vedske sa kraja osamedesetih i po~etku devedesetih godina pro{log veka o usvajanju pravno obavezuju}eg ugovora me|unarodnog prava o statusu osoba sa invaliditetom, Generalna skup{tina 2001. godine na inicijativu Meksika pokre}e izradu Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i usvaja je 13. decembra 2006. godine. I Me|unarodna organizacija rada usvaja vi{e preporuka i rezolucija kojima ure|uje prava osoba sa invaliditetom u oblasti radnih odnosa. U decembru 2001. godine Generalna skup{tina Ujedinjenih nacija konsenzusom je usvojila rezoluciju 56/168, kojom je formiran Ad hoc komitet za razmatranje predloga nacrta Sveobuhvatne i integralne konvencije o za{titi i promovisanju prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom. Komitet je radio uz administrativnu i logisti~ko-tehni~ku podr{ku Biroa Odseka za ekonomska i socijalna pitanja UN. Na ~elu Komiteta bio je predsedavaju}i, kome su pomagala 4 potpredsednika izabrana uz uva`avanje ravnomerne geografske zastupljenosti (po jedan iz Latinske Amerike, Afrike, Azije i Evrope). Od 1. do 5. zasedanja Ad hoc komitetom je 3 G. Quinn, T. Degener, with A. Bruce, C, Burke, J. Castellino, P. Kenna, U. Kilkelly, S. Quinlivan, Human Rights and Disability – The current use and future potential of United Nations human rights instruments in the context of disability, New York and Geneva 2002, p. 30. 123 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} predsedavao ambasador Ekvadora pri UN, Galjegos ]iriboga, a posle 5. zasedanja za predsedavaju}eg je izabran ambasador Novog Zelanda pri UN Don Makej, koji je pre toga rukovodio Radnom grupom Ad hoc komiteta i neformalnim pregovorima. U radu Ad hoc komiteta mogle su u~estvovati sve dr`ave ~lanice Ujedinjenih nacija (to pravo aktivno je koristilo vi{e od stotinu dvadeset dr`ava), posmatra~i, predstavnici organa i agencija UN, predstavnici nacionalnih ustanova za ljudska prava i nevladine organizacije akreditovane pri UN (prevashodno organizacije osoba sa invaliditetom, ali i druge NVO). Posle osam zasedanja, Ad hoc komitet je 25. avgusta 2006. godine uspe{no okon~ao rad usvajaju}i predlog Konvencije koji je posle tehni~ke redakture prosle|en Generalnoj skup{tini Ujedinjenih nacija na razmatranje i usvajanje. Generalna skup{tina je razmatrala i jednoglasno usvojila Me|unarodnu konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 13. decembra 2006. godine. Konvencija je otvorena za potpis i ratifikaciju od 30. marta 2007. godine, a stupila je na snagu 3. maja 2008. Do 25. oktobra 2010. Konvenciju je ratifikovalo 95, a potpisalo ju je 147 dr`ava ~lanica UN. Opcioni protokol uz Konvenciju do 10. maja 2010. godine ratifikovalo je 58 dr`ava ~lanica, a 90 ga je potpisalo. Republika Srbija potpisala je Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom i Opcioni protokol uz nju 17. decembra 2007. godine, a posle uskla|ivanja propisa na{e zemlje Narodna skup{tina usvojila je zakone o potvr|ivanju Konvencije i Opcionog protokola uz nju 29. maja 2009. Posle deponovanja ratifikacionih instrumenata kod generalnog sekretara UN, Konvencija i Opcioni protokol po~eli su da va`e izme|u Srbije i ostalih strana ugovornica od 31. jula 2009. godine. Period od potpisivanja Konvencije i Opcionog protokola uz nju vlasti Republike Srbije su iskoristile da usklade doma}e propise sa odredbama Konvencije. Ovaj proces odvijao se u partnerstvu izme|u dr`ave i nacionalnih organizacija osoba sa invaliditetom, uz podr{ku kancelarije Programa Ujedinjenih nacija za razvoj UNDP u Srbiji. Svrha Konvencije je da promovi{e, {titi i osigura puno i jednako u`ivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda od strane osoba sa invaliditetom i da promovi{e po{tovanje njihovog uro|enog dostojanstva (~lan 1). Konvencija u preambuli daje opisnu definiciju invalidnosti, nagla{avaju}i da je re~ o konceptu koji se razvija. Sama invalidnost proisti~e iz interakcije izme|u osoba sa o{te}enjima i okolinskih i barijera koje se odra`avaju u stavovima zajednice i ote`avaju puno i efektivno u~e{}e osoba sa invaliditetom u dru{tvu na osnovu jednakosti sa ostalim ~lanovima tog dru{tva. Stav 2. ~lana 1. predvi|a da osobe sa invaliditetom obuhvataju i osobe koje imaju dugoro~na fizi~ka, mentalna, intelektualna ili senzorna o{te}enja koja u sadejstvu sa razli~itim barijerama mogu ote`ati puno i efektivno u~e{}e ovih osoba u dru{tvu na osnovu jednakosti sa 124 Uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva sa odredbama Konvencije ... drugima. Definicije osoba sa invaliditetom predvi|ene Zakonom o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, Strategijom unapre|enja polo`aja osoba sa invaliditetom u Srbiji 2007–2015. godine i Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom prate trend zacrtan Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom i posmatraju invalidnost kao interakciju izme|u osoba sa razli~itim o{te}enjima i barijerama sa kojima se one suo~avaju u dru{tvu. U leto 2010. godine Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom Srbije iskoristila je inicijativu Vlade za izmene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kako bi podnela amandman po kome se u ovom zakonu invalidnost vi{e ne bi izjedna~avala sa potpunim gubitkom radne sposobnosti. Sr` Konvencije ~ine ~lanovi 4, o op{tim obavezama dr`ava potpisnica, i 5, o garantovanju ravnopravnosti i nediskriminacije osoba sa invaliditetom. Dr`ave potpisnice obavezuju se da }e osigurati puno ostvarivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda za sva lica pod njihovom jurisdikcijom bez ikakve diskriminacije po osnovu invalidnosti. Da bi to ostvarile, dr`ave potpisnice obavezuju se da }e: (a) usvojiti sve odgovaraju}e zakonodavne, administrativne i druge mere kako bi sprovele prava priznata ovom Konvencijom; (b) preduzeti sve odgovaraju}e mere, uklju~uju}i zakonodavne, radi izmene, opozivanja ili poni{tavanja svih zakona, podzakonskih akata, obi~aja i prakse koji predstavljaju diskriminaciju osoba sa invaliditetom; (c) uzeti u obzir pitanja za{tite i promovisanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom prilikom formulisanja i primene svake politike i svih programa; (d) uzdr`ati se od preduzimanja bilo kog akta ili prakse koja nije u skladu sa ovom Konvencijom i osigurati da se javne vlasti i ustanove pona{aju u skladu sa Konvencijom; (e) preduzeti sve odgovaraju}e mere kako bi uklonile diskriminaciju po osnovu invalidnosti koju vr{i bilo koje lice, bilo koja organizacija ili privatni preduzetnik (~lan 4). Ustav Republike Srbije u ~lanu 21. izri~ito zabranjuje diskriminaciju na osnovu fizi~kog i intelektualnog invaliditeta, a Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom i op{ti Zakon o zabrani diskriminacije pru`aju izuzetno kvalitetan antidiskriminacijski okvir. Dr`ave }e dalje promovisati istra`ivanje, razvoj, dostupnost i upotrebu univerzalno dizajniranih dobara, usluga, opreme i novih tehnologija, uklju~uju}i informacijske i komunikacijske tehnologije, asistivnu tehnologiju pogodnu za osobe sa invaliditetom. One }e osobama sa invaliditetom pru`ati pristupa~ne informacije o asistivnoj tehnologiji i drugim oblicima asistencije, slu`bama podr{ke. Dr`ave }e promovisati trening i obuku 125 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} stru~njaka i osoblja koje radi sa osobama sa invaliditetom u oblasti prava priznatih ovom Konvencijom koja zacrtava zna~ajno na~elo i na~in rada. Prilikom razvoja i sprovo|enja politike i zakonodavstva usmerenih na primenu ove Konvencije, kao i drugim procesima dono{enja odluka o pitanjima koja se neposredno ti~u osoba sa invaliditetom, dr`ave potpisnice }e to ~initi uz bliske konsultacije i aktivno u~e{}e osoba sa invaliditetom, kroz organizacije koje ih predstavljaju i zastupaju (st. 3 ~l. 4). Po{to se izjedna~avanje mogu}nosti koje se pru`aju osobama sa invaliditetom mo`e posmatrati kao razvojno pitanje, zemlje u razvoju insistirale su da Konvencija ponovi na~elo zacrtano Me|unarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima o progresivnom sprovo|enju ovih prava, {to je Ad hoc komitet i prihvatio. Dakle, ova prava }e se ostvarivati postepeno, a dr`ave potpisnice preduzima}e mere za ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava uz maksimalnu upotrebu svojih raspolo`ivih resursa, po potrebi u sklopu me|unarodne saradnje. Izuzetno je zna~ajno {to je u Zakon o javnim nabavkama iz 2008. godine na predlog organizacija osoba sa invaliditetom uneta odredba da se prilikom javnih nabavki mora voditi ra~una o dostupnosti objekata, dobara i usluga, ~ime se spre~ava da nove investicije dovode do dalje diskriminacije, ve} se one stavljaju u slu`bu jednakosti. Dr`ave potpisnice priznaju da su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku za{titu pred zakonom, bez ikakvih diskriminacija (~l. 5). Dr`ave potpisnice zabranjuju bilo kakvu diskriminaciju po osnovu invalidnosti i garantuju svim osobama sa invaliditetom jednaku i efektivnu pravnu za{titu od diskriminacije. Da bi promovisale ravnopravnost i ukinule diskriminaciju, dr`ave potpisnice se obavezuju da preduzmu sve odgovaraju}e korake kako bi osigurale pru`anje razumnih adaptacija.4 Posebne mere neophodne za postizanje i ubrzavanje de fakto jednakosti osoba sa invaliditetom, tj. afirmativne akcije, ne}e se smatrati diskriminacijom po osnovu invalidnosti shodno odredbama ove Konvencije (st. 4 ~l. 5). Pored napred pomenutih antidiskriminacijskih zakona i ustavne zabrane diskriminacije, treba pomenuti da zabranu diskriminacije na osnovu invalidnosti sadr`e i Zakon o radu, Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o zdravstvenoj za{titi, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom. Konvencija posve}uje pa`nju i podizanju nivoa svesti, po{to je re~ o zna~ajnom instrumentu u naporima za unapre|enje polo`aja osoba sa invaliditetom i ure|uje ovo pitanje ~lanom 8. 4 126 ^lan 2 Konvencije izraz “razumna prilago|avanja” defini{e kao neophodne i odgovaraju}e modifikacije i prilago|avanja koje ne predstavljaju nesrazmeran ili neprimeren teret a potrebne su u konkretnim slu~ajevima kako bi se osobama sa invaliditetom garantovalo u`ivanje prava na jednakim osnovama. Uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva sa odredbama Konvencije ... Po{to pristupa~nost predstavlja jedan od su{tinskih preduslova za puno i ravnopravno u~e{}e osoba sa invaliditetom u svim oblastima dru{tvenog `ivota, Konvencija izuzetno detaljno ure|uje ovu materiju u ~lanu 9: Dr`ave potpisnice preduze}e odgovaraju}e mere da osobama sa invaliditetom, na osnovu jednakosti sa drugima, osiguraju pristup izgra|enom okru`enju, prevozu, informacijama i komunikacijama, uklju~uju}i informacijske i komunikacijske tehnologije, kao i drugim uslugama i pogodnostima namenjenim javnosti. Ove mere, koje }e uklju~ivati identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera pristupa~nosti, izme|u ostalog }e se primenjivati na: (a) zgrade, puteve, prevoz i druge unutra{nje i spoljne pogone i postrojenja, uklju~uju}i {kole, stambene objekte, medicinska zdanja i radna mesta; (b) informacije, komunikacije i druge usluge, uklju~uju}i elektronske usluge i slu`be za slu~aj vanrednih situacija. Stav 2. ~lana 9. dalje ure|uje neke od konkretnih mera koje }e dr`ave preduzimati kako bi osigurale pristupa~nost za osobe sa invaliditetom. Izmenama Zakona o izgradnji i planiranju iz 2006. godine zakonodavac je kona~no izri~ito propisao obavezu po{tovanja standarda pristupa~nosti za nove objekte u javnoj upotrebi, kao i sankcije (nov~ane kazne) za investitore koji ne po{tuju standarde pristupa~nosti. Novi Zakon o ure|enju prostora i izgradnji iz 2009. godine uva`io je tekovine ranijeg zakona kojima je garantovano po{tovanje standarda pristupa~nosti: Zakon propisuje obavezu projektovanja i gradnje objekata visokogradnje javne i poslovne namene i stambenih i poslovno-stambenih zgrada sa 10 i vi{e stanova tako da se osobama sa invaliditetom, deci i starim osobama osigura nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad u njima (~l. 5). Zakon defini{e standarde pristupa~nosti (~l. 2) koji se dalje preciziraju podzakonskim aktom. Organ nadle`an za izdavanje gra|evinske dozvole donosi re{enje kojim se odobrava otklanjanje prepreka za osobe sa invaliditetom (~l. 149). Prihva}eni su amandmani pokreta osoba sa invaliditetom na ~lanove 156. i 157. o obavezi izvo|a~a radova i investitora da po{tuje standarde pristupa~nosti, ali nisu prihva}eni predlozi da se prilikom izdavanja gra|evinske dozvole i inspekcije detaljnije uredi obaveza po{tovanja standarda pristupa~nosti, po{to }e se ta materija razraditi podzakonskim aktom. Propisana je kazna od 100.000 do 500.000 dinara za investitora koji ne po{tuje standarde pristupa~nosti i kazna od 10.000 do 50.000 dinara za odgovornog pojedinca. Konvencija ure|uje polo`aj `ena i dece sa invaliditetom primenom paralelnog koloseka. S jedne strane, svakoj od ovih grupacija posve}en je po jedan zaseban ~lan. Ti ~lanovi predvi|aju op{te odredbe o njihovom 127 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} polo`aju. Tako je polo`aj `ena sa invaliditetom ure|en na uop{ten na~in ~lanom 6, a polo`aj dece sa invaliditetom ~lanom 7. Konvencije. S druge strane, u odgovaraju}im ~lanovima, kao {to su obrazovanje, zdravstvena za{tita, za{tita od nasilja i zloupotreba, pored op{tih odredbi koje se odnose na celokupnu populaciju osoba sa invaliditetom postoje i posebne mere, posve}ene samo `enama i deci sa invaliditetom. ^lanom 10. Konvencija jezgrovito potvr|uje da osobama sa invaliditetom pripada ono {to neotu|ivo pripada i svim drugim ljudskim bi}ima – pravo na `ivot, a ~lanom 11. predvi|a da }e dr`ave u situacijama rizika preduzimati mere radi za{tite osoba sa invaliditetom. ^lan 12. jedan je od najkontroverznijih ~lanova Konvencije, po{to je trebalo na}i balans izme|u garantovanja pune poslovne sposobnosti za sve osobe sa invaliditetom i realnosti ograni~enja u vr{enju te sposobnosti u slu~ajevima starateljstva i zakonskog zastupni{tva. Afirmisano je na~elo pru`anja potrebne podr{ke osobama sa invaliditetom u ispoljavanju njihove poslovne sposobnosti, {to ne zna~i ukidanje zakonskog zastupni{tva i starateljstva. Na insistiranje delagacija Kine, Ruske Federacije i brojnih arapskih dr`ava, izraz “legal capacity” (“poslovna sposobnost”) na kineski, ruski i arapski preveden je kao “pravna sposobnost”, {to mo`e dovesti do izazova u sprovo|enju ovog ~lana Konvencije. Novim Zakonom o socijalnoj za{titi, ~ije usvajanje se o~ekuje do kraja 2010. godine, trebalo bi urediti na odgovaraju}i na~in slu`be podr{ke za osobe sa invaliditetom, a mo`da }e biti potrebne i izmene i dopune va`e}eg Porodi~nog zakona. Konvencija predvi|a da }e dr`ave preduzeti mere kako bi osobama sa invaliditetom osigurale pristup pravdi, pravosudnim i upravnim organima pod jednakim uslovima sa ostalima (~l. 13). Na osnovu jednakosti sa ostalima, osobama sa invaliditetom garantova}e se i sloboda i sigurnost li~nosti, a u slu~ajevima kada one budu li{ene slobode u skladu sa zakonom one }e u`ivati sve one me|unarodno-pravne garancije korektnog tretmana. Dr`ave }e pru`ati razumne adaptacije za osobe sa invaliditetom li{ene slobode u skladu sa zakonom (~l. 14). Dr`ave }e {tititi osobe sa invaliditetom od torture, nehumanog, poni`avaju}eg postupanja i ka`njavanja, a naro~ito od medicinskih i drugih eksperimenata koji se vr{e bez saglasnosti osoba sa invaliditetom (~l. 15). Ipak, nije usvojen ambiciozan predlog nekih aktivista za prava osoba sa invaliditetom o automatskom izjedna~avanju svakog eksperimenta i prisilnog sme{tanja osobe u ustanovu sa torturom. Konvencija detaljno ure|uje mere za za{titu osoba sa invaliditetom od nasilja, zlostavljanja i eksploatacije (~l. 16). Dr`ave }e {tititi mentalni i fizi~ki integritet osoba sa invaliditetom na osnovu jednakosti sa drugima (~l. 17). Na `alost, ~lan 38. Zakona o zdravstvenoj za{titi Srbije sadr`i retrogradnu odredbu da u izuzetnim slu~ajevima “kada je to u medicinskom interesu pacijenta”, 128 Uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva sa odredbama Konvencije ... zakonski zastupnik osobe li{ene poslovne sposobnosti mo`e dati pristanak na eksperimentalni medicinski tretman. Organizacije osoba sa invaliditetom insistirale su kod Ministarstva zdravlja da se ova odredba stavi van snage. U oktobru 2010. godine predstavnici Ministarstva zdravlja izrazili su spremnost da uva`e ove predloge osoba sa invaliditetom i stave van snage sporne odredbe stava 4, ~lana 38. Konvencija predvi|a da dr`ave priznaju osobama sa invaliditetom na osnovu jednakosti sa drugima pravo na dr`avljanstvo, slobodu kretanja i izbora prebivali{tva (~l. 18). Dr`ave osobama sa invaliditetom priznaju jednako pravo da `ive u zajednici i u`ivaju pravo izbora jednako sa drugim osobama i preduze}e efektivne i odgovaraju}e mere kako bi olak{ale osobama sa invaliditetom da u potpunosti u`ivaju ovo pravo, punu uklju~enost u zajednicu i u~e{}e u `ivotu zajednice (~l. 19). Ovo podrazumeva pravo osoba sa invaliditetom da biraju s kim }e i gde `iveti i pristup spektru servisa podr{ke u lokalnim zajednicama, uklju~uju}i i servise personalnih asistenata. Dalje, one imaju pravo pristupa uslugama u lokalnoj zajednici koje su dostupne svim gra|anima. Ipak, po{to je re~ o ekonomsko-socijalnim pravima, treba imati na umu mogu}nost postepene realizacije ~lana 19. Pravo na dnevni boravak Zakon o socijalnoj za{titi izme|u ostalih predvi|a za decu ometenu u fizi~kom ili psihi~kom razvoju, decu obolelu od autizma, odrasla lica koja imaju pravo na sme{taj u ustanovu, a dnevni boravak predstavlja najcelishodniji oblik za{tite u zavisnosti od stepena i vrste ometenosti odraslog lica (~l. 33). Iako zakon predvi|a obavezu centara za socijalni rad da ispitaju uslove za vaninstitucionalno zbrinjavanje potencijalnih korisnika/korisnica sme{taja u ustanove, sve do po~etka novog milenijuma preovla|uju}a praksa u Srbiji bila je sme{tanje osoba sa invaliditetom, ~ak i mladih osoba sa telesnim invaliditetom, u stara~ke domove, ili osoba sa intelektualnim invaliditetom u ustanove mentalnog zdravlja sa osobama sa psiho-socijalnim o{te}enjima. Tek od 2000. godine u Srbiji se po~inje sa poku{ajima organizovanja vaninstitucionalnih servisa podr{ke za osobe sa invaliditetom, pre svega kroz pilot projekte. Usvajanje novog Zakona o socijalnoj za{titi, koji }e uvesti u sistem razli~ite servise podr{ke za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom (personalna asistencija, stanovanje uz podr{ku...) o~ekuje se do kraja 2010. godine. Konvencija detaljno ure|uje efektivne mere koje }e dr`ave preduzeti da bi osigurale li~nu mobilnost osoba sa invaliditetom sa njihovom najve}om mogu}om samostalno{}u (~l 20). Zakon o zdravstvenom osiguranju Republike Srbije ~lanom 34. predvi|a da pravo na zdravstvenu za{titu izme|u ostalog obuhvata i medicinsko-tehni~ka pomagala: proteze, ortoze i druga pomagala za kretanje, stajanje i sedenje, za vid, sluh, govor, stomatoloske nadoknade i druga pomagala (~l. 34). ^lan 44. izme|u 129 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} ostalog predvi|a da se u okviru obaveznog osiguranja osiguranim licima pokriva 100% cene za medicinsko-tehni~ka pomagala u vezi sa le~enjem povreda i bolesti iz stava 1 ovog ~lana. Kriterijumi i postupak za ostvarivanje prava na pomagala dalje su ure|eni Pravilnikom o medicinsko-tehni~kim pomagalima koja se obezbe|uju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. No, ovaj podzakonski akt poo{trio je uslove za ostvarivanje prava na pomagala. U pripremi je nacrt Zakona o kretanju slepih osoba uz pomo} psa vodi~a. Dr`ave }e preduzeti sve odgovaraju}e mere kako bi osigurale da osobe sa invaliditetom mogu da ostvare slobodu izra`avanja i mi{ljenja, uklju~uju}i slobodu tra`enja, primanja i {irenja informacija i ideja na osnovama jednakosti sa drugima kroz upotrebu znakovnog jezika, Brajevog pisma i augmentativne i alternativne komunikacije i kroz sve druge pristupa~ne na~ine, sredstva i formate po izboru tih osoba (~l. 21). Zakon o javnom informisanju Srbije iz 2003. godine predvi|a uop{tenu obavezu dr`ave, teritorijalne autonomije i lokalne samouprave da informacije u~ine pristupa~nim osobama sa invaliditetom. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom Srbije predvi|a obavezu organa dr`ave, teritorijalne autonomije i lokalnih samouprava nadle`nih za pitanja kulture i medija da preduzmu mere za obezbe|ivanje pristupa informacijama i komunikacijama osobama sa invaliditetom kroz upotrebu odgovaraju}ih tehnologija (~lan 35). Mogu}nost organizovanja nastave na znakovnom jeziku izri~ito je predvi|ena Zakonom o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja i Zakonom o visokom obrazovanju Srbije. U sklopu harmonizacije doma}eg zakonodavstva sa odredbama Konvencije od 2008. godine radna grupa priprema Nacrt Zakona o upotrebi srpskog znakovnog jezika. Konvencija predvi|a mere radi za{tite privatnosti osoba sa invaliditetom (~l. 22), kao i efektivne mere za spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom u svim pitanjima vezanim za bra~ne, porodi~ne i li~ne odnose i osigura}e spre~avanje diskrimincije po osnovu invalidnosti u oblastima braka, porodi~nih i li~nih odnosa (~l. 23). Pravo na obrazovanje osoba sa invaliditetom detaljno je ure|eno ~lanom 24. Konvencija afirmi{e pravo osoba sa invaliditetom na obrazovanje bez diskriminacije i na osnovu jednakosti sa drugima, daju}i prednost inkluzivnom obrazovanju ali ne zabranjuju}i izri~ito ni specijalno obrazovanje u izuzetnim okolnostima. Skup{tina Srbije usvojila je u leto 2009. novi Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Zakon predvi|a jednako pravo i dostupnost obrazovanja bez diskriminacije i izdvajanja po osnovu te{ko}a i smetnji u razvoju i invaliditeta (~lan 3). Konvencija predvi|a da sve osobe sa invaliditetom imaju pravo na u`ivanje najvi{eg mogu}eg standarda zdravlja bez diskriminacije po osnovu invalidnosti. Mere za ostvarenje ovog prava detaljno su ure|ene ~lanom 130 Uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva sa odredbama Konvencije ... 25. Konvencije. ^lanom 11. Zakona o zdravstvenoj za{titi predvi|eno je da se dru{tvena briga za zdravlje pod jednakim uslovima obezbe|uje pru`anjem zdravstvene za{tite grupacijama koje su pod ve}im rizikom od oboljevanja i socijalno ugro`enom stanovni{tvu, izme|u ostalog osobama sa invaliditetom i mentalno nedovoljno razvijenim licima. Pitanje habilitacije i rehabilitacije ure|eno je detaljno ~lanom 26. Konvencije. Dr`ave }e preduzeti efektivne i odgovaraju}e mere da osobama sa invaliditetom omogu}e da postignu maksimalnu samostalnost, potpune fizi~ke, mentalne, socijalne i stru~ne kapacitete, i potpunu uklju~enost i u~e{}e u svim aspektima `ivota. Narodna skup{tina usvojila je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom u maju 2009. godine. Profesionalna rehabilitacija obuhvata karijerno vo|enje, savetovanje, individualni rad, radno osposobljavanje, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, tehni~ku pomo}, individualno savetovanje, edukaciju i trening za poslodavce, pru`anje saveta i obuka za primenu odgovaraju}ih tehni~kih i tehnolo{kih pomagala i slu`be podr{ke, kao i druge relevantne aktivnosti. Konvencija izuzetno detaljno ure|uje mere za ostvarivanje prava na rad i srodnih prava osoba sa invaliditetom, a poseban naglasak stavlja na zabranu diskriminacije u ovoj oblasti, jednake uslove, zapo{ljavanje na otvorenom tr`i{tu rada, samozapo{ljavanje, podsticaje za poslodavce. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom iz maja 2009. godine ure|uje podsticaje za zapo{ljavanje osoba sa invaliditetom, procenu njihove radne sposobnosti, profesionalnu rehabilitaciju, obavezu zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom, uslove za osnivanje i delovanje preduze}a za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje osoba sa invaliditetom, radnih centara i socijalnih preduze}a, kao i druga pitanja od zna~aja za profesionalnu rehabilitaciju i zapo{ljavanje osoba sa invaliditetom. Osobe sa invaliditetom imaju pravo na adekvatan standard `ivljenja. Konvencija ovo pravo i socijalnu za{titu ure|uje izuzetno detaljno ~lanom 28, predvi|aju}i niz mera. Ovde je re~ o ekonomsko-socijalnim pravima, koja se realizuju postepeno. Konvencija osobama sa invaliditetom garantuje politi~ka prava i u`ivanje tih prava na osnovu jednakosti sa drugim gra|anima, detaljno ure|uju}i mere koje dr`ave treba da preduzmu radi osiguravanja realizacije ovih prava ~lanom 29. ^lanom 30. Konvencije detaljno su ure|ene mere za osiguravanje u~e{}a osoba sa invaliditetom u kulturnom i sportskom `ivotu zajednice, rekreaciji i slobodnim aktivnostima. U sklopu mera za sprovo|enje Konvencije, Konvencija ure|uje mere za prikupljanje statisti~kih podataka vezanih za osobe sa invaliditetom 131 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} (~l. 31) i me|unarodnu saradnju, koja treba da olak{a i pospe{i primenu Konvencije, iako primarna odgovornost za sprovo|enje Konvencije le`i na svakoj dr`avi potpisnici ponaosob (~l. 32). Konvencija detaljno ure|uje i osnivanje tela za pra}enje sprovo|enja Konvencije na nacionalnom nivou i Komiteta za prava osoba sa invaliditetom, koji }e ~initi nezavisni eksperti. U septembru 2010. godine dr`ave strane ugovornice su prilikom izbora za nove ~lanove Komiteta za prava osoba sa invaliditetom izme|u ostalih izabrale i eksperta koga je predlo`ila Republika Srbija. Dr`ave imaju i mogu}nost da potpi{u Opcioni protokol o individualnim predstavkama posle ratifikacije Konvencije. Za dosledno sprovo|enje Konvencije izuzetno je va`an mehanizam za pra}enje primene kako na nacionalnom tako i na me|unarodnom planu. Pored organa dr`ave u ovom procesu klju~nu ulogu ima}e osobe sa invaliditetom i njihove organizacije koje }e pratiti primenu Konvencije. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom ne stvara nova prava za osobe sa invaliditetom ali predvi|a efikasne mehanizme i mere koje bi dr`ave strane ugovornice trebalo da preduzmu da bi osobama sa invaliditetom omogu}ile efikasno i puno u`ivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda na osnovu jednakosti sa drugima. Ovaj prvi instrument o ljudskim pravima usvojen u novom milenijumu predstavlja zna~ajno sredstvo u borbi za ravnopravnost osoba sa invaliditetom. Dosledna primena Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom trebalo bi da osigura puno i jednako u~e{}e ovih osoba u dru{tvu. LITERATURA S. Avramov, M. Kre}a, (1990.), Me|unarodno javno pravo, Beograd. Human Rights: A Compilation of International Instruments, Volume I (First Part), Universal Instruments, (2002), New York, Geneva. J. Kotevi}, D. Tati}, “Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom Republike Srbije”, Zbornik XX Kopaoni~ke {kole prirodnog prava, tom IV, (2007). J. Kotevi}, D. Tati}, “Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom”, Zbornik XXI Kopaoni~ke {kole prirodnog prava, tom IV, (2008). G. Quinn, T. Degener, with A. Bruce, C. Burke, J. Castellino, P. Kenna, U. Kilkelly, S. Quinlivan, Human Rights and Disability – The current use and future potential of United Nations human rights instruments in the context of disability, New York and Geneva. D. Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, Beograd 2008. D. Tati}, Gra~anica: Grad jednakih mogu}nosti, Gra~anica 2007. D. Tati}, Uvod u Me|unarodnu konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, Beograd 2006. 132 Uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva sa odredbama Konvencije ... D. Tati}, “O pozitivnoj diskriminaciji osoba sa invaliditetom”, u: M.A. Jovanovi} (ur.), Kolektivna prava i pozitivna diskriminacija u ustavnopravnom sistemu Republike Srbije, Beograd. Damjan Tatic HARMONIZING DOMESTIC LEGISLATION WITH THE REGULATIONS OF THE UN CONVENTION ON THE RIGHTS OF PERSONS WITH DISABILITIES Summary Even though persons with disabilities have all the rights set forth in the universal human rights instruments adopted under the auspices of the United Nations, they faced various barriers such as prejudice and discrimination in the attempts to exercize the above- mentioned rights. United Nations adopted a series of specific documents aimed at prescribing measures for the implementation of the rights of persons with disabilities. UN General Assembly unanimously adopted Convention on the Rights of Persons with Disabilities.It was open for signature and ratification on March 30th 2007. The Convention that entered in force on May 3rd 2008. Republic of Serbia signed the Convention on the Rights of Persons with disabilities and the Optional Protocol to it on December 17th 2007. After harmonizing the national legislation with the provisions of the Convention, Parliament of Serbia ratified the Convention and Optional Protocol to it on May 29th 2009. After depositing the instruments of ratification at the UN, Convention and Optional Protocol to it became legally binding international treaties between Serbia and other state parties on July 31st 2009. The purpose of this instrument of international public law is to promote, protect and ensure the full and equal enjoyment of all human rights and fundamental freedoms of persons with disabilities. Key words : Convention on the Rights of Persons with Disabilities, ratification, harmonization, national legislation, equality 133 Hereticus, 3-4/2010 Damjan Tati} Vladimir Veli~kovi} – Rana, 1999. 134 .............. TOKOVI .............. Kristi Braun MOJE LEVO STOPALO Slovo “A” Ro|en sam u bolnici Rotunda 5. juna 1932. Devetoro dece bilo je ro|eno pre, a dvanaestoro posle mene, te, prema tome, pripadam srednjoj grupi. Od ukupno dvadeset dvoje, sedamnestoro je pre`ivelo, ~etvoro ih je umrlo u ranom detinjstvu, ostavljaju}i jo{ trinaestoro da brane porodi~nu tvr|avu. Poro|aj je bio te`ak, rekli su mi. Oboje, i majka i sin, samo {to nisu umrli. ^itava armija ro|aka prestajala je u redu ispred bolnice do ranih jutarnjih ~asova i{~ekuju}i vesti i mahnito se mole}i da budu dobre. Po mom ro|enju majku su poslali na nekoliko nedelja da se oporavi, a mene su, dok je ona bila odsutna, zadr`ali u bolnici. Ostao sam tamo izvesno vreme, bez imena, jer nisam kr{ten sve dok majka nije bila u stanju da me odnese u crkvu. Majka je bila ta koja je prva uvidela da sa mnom ne{to nije u redu. U to vreme mi je bilo oko ~etiri meseca. Primetila je, kad god je htela da me nahrani, da moja glava ima naviku da pada unazad. Poku{avala je ovo da koriguje tako {to je postavljala {aku na zadnji deo moga vrata ne bi li ostala uspravna, no ~im bi povukla ruku, glava bi ponovo pala. Bio je to prvi znak upozorenja. Potom je, kako sam rastao, postala svesna drugih nedostataka. Videla je da su mi ruke gotovo stalno uko~ene i da mi se savijaju iza le|a; usta nisu mogla da uhvate cuclu na fla{ici jer bi mi se, ~ak i u tim najranijim danima, vilice stegle toliko ~vrsto da nije bila u stanju da ih otvori, ili bi se spustile i pale povla~e}i cela usta na jednu stranu. U {estom mesecu nisam mogao da sedim bez planine jastuka oko sebe; u dvanaestom, bilo je isto. Veoma zabrinuta zbog ovoga, majka je rekla ocu za svoje strepnje i oni se, bez ikakvog daljeg odlaganja, odlu~i{e da zatra`e lekarski savet. Imao sam malo vi{e od godinu dana kada su po~eli da me vode u bolnice i na klinike, ube|eni da sa mnom nesumnjivo ne{to nije u redu, ne{to {to nisu mogli da razumeju ili imenuju, ali {to je bilo veoma stvarno i uznemiruju}e. 135 Hereticus, 3-4/2010 Kristi Braun Gotovo svaki lekar koji me je primio i pregledao, okarakterisao me je kao zanimljiv, ali i beznade`an slu~aj. Mnogi su, vrlo uvi|avno, kazali majci da sam mentalno retardiran, a da }u takav i ostati. Bio je to te`ak udarac za mladu majku koja je ve} odgajala petoro zdrave dece. Lekari su bili toliko uvereni u to {to govore da je maj~ina vera u mene delovala gotovo kao drskost. Uveravali su je da se za mene ni{ta ne mo`e u~initi. Odbila je da prihvati ovu istinu, neizbe`nu istinu – kako se tada ~inilo – da ne postoji mogu}nost za moje izle~enje, spas, ~ak ni za nadu. Nije mogla i nije htela da poveruje da sam imbecil, kako su joj lekari rekli. Nije imala ni{ta na svetu da je vodi, ni mrvicu dokaza koja bi podr`ala njeno uverenje da, premda je moje telo bilo ubogaljeno, um nije. Uprkos svemu {to su joj lekari i specijalisti kazali, ne}e se slo`iti. Ne verujem da je znala za{to, jednostavno je znala, bez i najmanje senke sumnje. Osetiv{i da lekari ni na koji na~in ne mogu da pomognu, sem toga {to su joj govorili da ne pola`e veru u mene ili, drugim re~ima, da zaboravi da sam ljudsko stvorenje, ve} da na mene pre gleda tek kao na ne{to {to treba da se hrani i kupa i potom ponovo ostavlja, majka je odlu~ila onde i tada da uzme stvari u svoje ruke. Bio sam njeno dete, pa prema tome i deo porodice. Bez obzira na to koliko bih slab i nesposoban mogao da budem kad odrastem, ~vrsto je odlu~ila da se prema meni ophodi kao prema ostalima, a ne kao prema “bolesniku” u zadnjoj sobi o kome se nikad ne pri~a u prisustvu posetilaca. Ovo je bila zna~ajna odluka bar {to se ti~e mog budu}eg `ivota. Zna~ilo je to da }u uvek uz sebe imati majku da mi pomogne da izborim sve bitke koje }e do}i i da me podstakne novom snagom kada budem bezmalo pobe|en. Ali nije joj bilo lako jer su se sada ro|aci i prijatelji druk~ije opredelili. Tvrdili su da se prema meni treba odnositi ne`no i sa sa`aljenjem, ali ne i ozbiljno. To bi bilo pogre{no. “Za tvoje dobro”, rekli su joj “ne gledaj ovog de~aka kao na ostale; to bi ti kona~no samo slomilo srce.” Sre}om po mene, majka i otac su se udru`ili protiv svih njih. Ali majka se nije zadovoljila samo da ka`e da nisam idiot, latila se to i da doka`e, ne iz sna`nog ose}aja du`nosti, ve} iz ljubavi. Zato je i imala toliko uspeha. U ovo vreme, trebalo je da se stara o petoro druge dece, pored “problemati~nog”, mada to jo{ uvek, ni u kom smislu, nije bila puna ku}a. Tu su bili moja bra}a D`im, Toni i Pedi i moje dve sestre Lili i Mona, svi vrlo mali, tek godina ili ne{to vi{e izme|u svakog, te su zaista bili ba{ kao stepenici na nekom stepeni{tu. ^etiri godine su se otkotrljale i sada sam imao pet, a jo{ uvek sam bio bespomo}an poput novoro|en~eta. Dok je moj otac bio napolju, na gradili{tu, i zara|ivao nam hleb i puter, majka je polako i strpljivo ru{ila zid, ciglu po ciglu, koji se, ~inilo se, uvukao izme|u mene i ostale dece, polako, strpljivo prodiru}i iza debele zavese koja je zaklanjala moju svest, 136 Moje levo stopalo odvajaju}i je od njihove. Bio je to te`ak posao koji slama srce, jer ~esto je sve {to je za uzvrat od mene dobijala bio samo neodre|en osmeh, ili mo`da slaba{no grgljanje. Nisam mogao da govorim, ~ak ni da mumlam, niti sam mogao sam da sedim, da kora~am samostalno. Ali nisam bio trom i nepokretan. ^inilo se, u stvari, da se gr~im u pokretima, divljim, grubim pokretima zmije, koji me nikada, osim u snu, nisu napu{tali. Prsti na rukama su mi se stalno krivili, ko~ili, ruke su mi se izvijale unazad i ~esto bi se iznenada pru`ale na ovu ili na onu stanu, a glava bi mi pala i obesila se sa strane. Bio sam neobi~no, iskrivljeno malo stvorenje. Majka mi re~e kako je jednoga dana sedela sa mnom u sobi na spratu i pokazivala mi slike iz velike knjige pri~a koju sam prethodnog Bo`i}a dobio od Deda Mraza i kazivala mi nazive razli~itih `ivotinja i cve}a, poku{avaju}i, bez uspeha, da me navede da ih ponovim. Satima je tako pri~ala i smejala se sa mnom. Onda se na kraju nagnula ka meni i ne`no mi na uho rekla: “Da li ti se dopalo ovo, Kris? Jesu li ti se dopali medvedi i majmuni i sve ovo divno cve}e? Klimni glavom ako jesu kao dobar de~ko.” Ali ja nisam mogao da dam nikakav znak da sam je razumeo. Privila je svoj obraz uz moj, s nadom. Odjednom, nehotice, moja se neobi~na {aka pomakla i uhvatila jednu od tamnih lokni koje su joj, u malom grozdu, padale po vratu. Ne`no je oslobodila stisnute prste mada je nekoliko tamnih pramenova ipak ostalo uklje{teno me|u njima. Nakon toga se okrenula od mog radoznalog piljenja i pla~u}i napustila sobu. Vrata su se za njom zatvorila. Sve se to ~inilo beznade`nim. Delovalo je kao opravdanje za stav mojih ro|aka da sam idiot i da mi se ne mo`e pomo}i. Sada su govorili o nekakvoj ustanovi. “Nikad”, rekla je moja majka gotovo divlje kad su joj to predlo`ili.“Znam da moj de~ak nije idiot. To {to je uni{teno jeste njegovo telo, a ne njegov razum. Sigurna sam u to.” Sigurna? [tavi{e, u sebi se molila Bogu da joj da neki dokaz za njenu veru. Znala je: jedno je bilo verovati, a ne{to sasvim drugo to i dokazati. Bilo mi je sada pet godina, a jo{ uvek nisam pokazao pravi znak inteligencije O~igledno interesovanje nisam pokazao ni za {ta, osim za svoje prste na nogama – posebno na levoj. Premda su mi fiziolo{ke navike bile redovne, nisam mogao da budem sebi od pomo}i, ali u tom se pogledu otac starao o meni. Obi~no sam sve vreme le`ao na le|ima u kuhinji, ili za svetlih toplih dana napolju, u ba{ti, mali zave`ljaj iskrivljenih mi{i}a i uvrnutih nerava okru`en porodicom koja me je volela i nadala se i koja me je smatrala delom svoje topline i ~ove~nosti. Bio sam usamljen, zarobljen u svom svetu, nesposoban da komuniciram sa drugima, odse~en, odvojen od njih kao da je stakleni zid stajao izme|u mog i njihovog postojanja 137 Hereticus, 3-4/2010 Kristi Braun i povla~io me izvan sfere njihovog `ivota i aktivnosti. ^eznuo sam da tr~karam i igram se sa ostalima, ali nisam bio sposoban da se oslobodim ropstva. Onda, iznenada, to se dogodilo! U jednom trenutku – sve se izmenilo. Moj budu}i `ivot oblikovao se u ne{to odre|eno. Maj~ina vera u mene je nagra|ena, a njen potajni strah pretvorio se u otvorenu pobedu. Desilo se to tako brzo, tako jednostavno posle svih tih godina i{~ekivanja i neizvesnosti, da mogu ~itav taj prizor da vidim i osetim kao da se odigrao pro{le nedelje. Bilo je hladno, sivo decembarsko popodne. Napolju su se ulice caklile od snega, bele pahulje gomilale su se i udarale o prozorska okna i visile na granama drve}a poput otopljenog srebra. Vetar je zlokobno zavijao {ibaju}i uskovitlane gomilice snega koje su se dizale i padale pri svakom novom njegovom naletu. I povrh svega, tmurno mra~no nebo protezalo se kao tamni baldahin, golemi beskraj sivila. Unutra se cela porodica okupila oko velike kuhinjske vatre koja je toplim plamenom osvetljavala malu prostoriju i pravila d`inovske senke na zidovima i plafonu. U jednom uglu su, skupljeni jedno pored drugog, sedeli Mona i Pedi sa nekoliko pocepanih bukvara ispred sebe. Ispisivali su sitne brojke na jednoj staroj jeftinoj tabli sjajnim par~etom `ute krede. Bio sam blizu njih, poduprt o zid s nekoliko jastuka, i gledao. Kreda je bilo to {to me je toliko privuklo. Bio je to dug, tanak {tapi} jarko `ute boje. Nikada nisam video ni{ta sli~no, a izgledalo je tako dobro na crnoj povr{ini table da sam bio o~aran njime kao da je od zlata. Odjednom sam o~ajni~ki po`eleo da radim ono {to je moja sestra radila. Tada – ne razmi{ljaju}i i zapravo ne znaju}i {ta ~inim, primakao sam se i uzeo {tapi} krede iz sestrine ruke – svojim levim stopalom. Ne znam za{to sam upotrebio levo stopalo da bih ovo u~inio. To je zagonetka za mnoge koliko i za mene jer, mada sam u najranijem detinjstvu pokazivao `ivo interesovanje za svoje prste na nogama, nikada ranije ni na koji na~in nisam poku{ao da koristim nijedno od svojih stopala. Mogla su da budu isto toliko beskorisna koliko i {ake. Toga dana, me|utim, moje se levo stopalo, o~igledno svojevoljno, pru`ilo i veoma grubo uzelo kredu iz sestrine ruke. Dr`ao sam je ~vrsto izme|u prstiju, i, reaguju}i impulsivno, po~eo divlje da {krabam po tabli. Slede}eg trenutka se zaustavih, pomalo zbunjen, iznena|en, gledaju}i dole u {tapi} `ute krede me|u prstima. Nisam znao {ta s tim dalje da radim, jedva da sam znao kako je on tu do{ao. Tada sam podigao pogled i postao svestan da su svi prestali da pri~aju i da nemo zure u mene. Niko se nije pomakao. Mona, sa njenim crnim kovrd`ama koje su uokvirivale malo bucmasto lice, piljila je u mene svojim ogromnim o~ima otvorenih usta. Nasuprot otvorenom ognji{tu, s licem koje je 138 Moje levo stopalo bilo osvetljeno plamenom, sedeo je moj otac, nagnut napred, ruku spu{tenih na kolena, napetih ramena. Osetio sam kako mi znoj izbija na ~elo. Moja majka je u{la iz radnog dela s loncem iz koga se pu{ilo u ruci. Zaustavila se na pola puta izme|u stola i vatre ose}aju}i napetost u prostoriji. Pratila je njihov uko~eni pogled i ugledala me u }o{ku. Pogledom je po{la od mog lica, dole do stopala sa kredom uklje{tenom me|u prstima. Spustila je lonac. Onda mi je pri{la i kleknula kraj mene kao {to je to i ranije mnogo puta ~inila. “Pokaza}u ti kako se s tim radi, Kris”, rekla je, veoma lagano i na neobi~an na~in, drhtavo, lice joj se ozarilo kao od nekog unutra{njeg uzbu|enja Uzimaju}i jo{ jedno par~e krede od Mone, oklevala je, a onda je, vrlo promi{ljeno, na podu ispred mene napisala jedno jedino slovo “A”. “Prepi{i to, du{o”, rekla je, gledaju}i me ~vrstim pogledom. “Prepi{i ovo, Kristi.” Nisam mogao. Gledao sam oko sebe. Gledao okolo u lica koja su bila okrenuta prema meni, napeta, uzbu|ena lica koja su se u tom trenutku sledila, nepokretna, nestrpljiva, duboko u sebi o~ekuju}i ~udo. Zavladala je duboka ti{ina. Prostorija je bila ispunjena plamenom i senkom koja mi je igrala ispred o~iju i povla~ila moje napete nerve u neku vrstu sna u budnom stanju. Mogao sam da ~ujem zvuk kapanja slavine u radnom delu, glasno kucanje sata na kaminu i meki pisak i pucketanje cepanica na otvorenom ognji{tu. Ponovo sam poku{ao. Izbacio sam levo stopalo i divlje, drhtavo zabô kredu iz ~ega je proizi{la jedna izlomljena linija i ni{ta vi{e. Majka mi je ~vrsto dr`ala tablu. “Poku{aj ponovo, Kris”, {aputala mi je na uho. “Ponovo.” Poku{ao sam. Ukrutio sam se i po tre}i put izbacio levo stopalo. Napisao sam jednu stranu slova, napisao sam polovinu druge. Tada se {tapi} krede slomio i ostao mi je samo patrljak. Hteo sam da ga odgurnem i odustanem. Onda sam osetio maj~inu ruku na ramenu. Probao sam jo{ jednom. Izvukao sam nogu, tresao se, znojio, napregao svaki mi{i}. [ake su mi bile toliko stisnute da su mi se nokti zarili u meso. Stegnuo sam zube tako ~vrsto da sam gotovo probio donju usnu. U prostoriji je sve plivalo dok su lica oko mene bila tek bele mrlje. Ali – napisao sam ga – slovo “A”. Bilo je na podu ispred mene. Nesigurno, nespretno, s klimavim ivicama i veoma krivom sredi{njom linijom. Ali bilo je to slovo “A”. Pogledao sam gore. Na trenutak sam video maj~ino lice, suze na njenim obrazima. Tada je otac ustao i podigao me na ramena. 139 Hereticus, 3-4/2010 Kristi Braun Uradio sam to! Po~elo je – ono {to }e mom umu dati mogu}nost da se izrazi. Istina, nisam mogao da govorim svojim usnama, ali sada }u progovoriti kroz ne{to dugotrajnije od govorenih re~i – pisanim re~ima. To jedno slovo, na{krabano na podu slomljenim komadi}em krede uklje{tene izme|u no`nih prstiju, bilo je moj put u novi svet, klju~ do mentalne slobode. Ono }e stvoriti izvor opu{tanja za uko~enu, napetu stvar, {to sam ja bio, koja je ~eznula da progovori i pored iskrivljenih usta. M-a-j-k-a Po{to me je nau~ila da levim stopalom napi{em slovo “A”, majka je naumila da me na, po mnogo ~emu sli~an na~in, nau~i celom alfabetu. ^vrsto je odlu~ila da iskoristi priliku koja joj se tako ~udnovato pru`ila i da mi pomogne da po~nem da komuniciram sa ostalima kroz pisanu re~, ako ne, kroz njenu. Prili~no se jasno se}am na~ina na koji je ovo zapo~ela. Odnela bi me gore u prednju spava}u sobu onih dana kad nije bila suvi{e zauzeta oko doma}instva, i provodila sate u~e}i me slovo po slovo. Svako slovo napisala bi na podu komadom krede. Potom bi ih krpom za pra{inu obrisala i terala me da ih po se}anju ponovo ispi{em kredom koju sam dr`ao me|u prstima. Bio je to te`ak posao za oboje. ^esto bi u radnom delu spremala ve~eru kada bih ja kriknuo ne bi li do{la da vidi jesam li ispravno napisao neku re~. Ukoliko bih pogre{io, terao bih je da klekne s bra{njavim rukama i poka`e mi kako to treba da uradim. Se}am se, prvo {to sam nau~io da pi{em bili su moji inicijali: “K.B.”, mada bih se ~esto zbunio i stavio “B.” pre “K.”. Kad god me je neko pitao za ime, zgrabio bih par~e krede i napisao “K.B.” sa velikim ukrasom. Ubrzo nakon toga nau~io sam da pi{em svoje puno ime umesto inicijala. Bio sam strahovito ponosan na sebe kada sam ovo uspeo. Ose}ao sam se veoma va`nim. Bio sam u {estoj godini i ubrzo sam se zamorio od toga da pi{em samo vlastito ime. @eleo sam da radim ne{to drugo – ne{to ve}e. No, nisam mogao jer nisam umeo da ~itam. Nisam, u stvari, znao {ta zna~i umeti ~itati. Samo sam znao da D`im ume to da radi, Toni ume to da radi, da Mona i Piter umeju to da rade, i da su podsticali u meni `elju da i sam to radim. Mislim da sam bio ljubomoran. Polako, veoma mukotrpno, pre{ao sam sa majkom svih dvadeset i {est slova i postepeno ih sve redom savladao. Ono {to je majku ovoga puta prili~no ohrabrilo bila je moja sposobnost da slu{am i pa`ljivo gledam dok je ona sedela pored mene i podu~avala me. Pa`nja mi je retko lutala. Se}am se kako smo jedne ve~eri sedeli kraj vatre u velikoj fotelji od konjske dlake. S druge strane ognji{ta spavala je beba u kolicima. Nas 140 Moje levo stopalo dvoje smo bili sami u slabo osvetljenoj kuhinji. Otac je bio na sastanku zidara, a sestre i bra}a su se igrali na ulici. Majka je imala u rukama Piterovu ~itanku i ~itala mi je pri~ice o Lirovoj sirotoj deci, koju je zla ma}eha pretvorila u labudove, o Darmidu i Grejni i kralju koji je sve {to bi dotakao pretvarao u zlato. ^itala mi je sve dok senke nisu zamra~ile prostoriju, a mali Ejmon se pomerio i zaplakao u snu. Tada je ustala i upalila svetlo. ^ini su bile razbijene i ~arolije je nestalo. Time {to sam znao alfabet, bitka je samo napola dobijena jer ubrzo sam umeo da povezujem slova i sklapam kratke re~i. Posle izvesnog vremena nau~io sam kako se spajaju re~i i formiraju re~enice. Napredovao sam. Ali to nije bilo tako lako niti jednostavno kao {to zvu~i. Majka je do tada morala da se brine o sedmoro druge dece pored mene. Sre}om, imala je pravog saveznika u mojoj sestri Lili, ili “U~i”, kako su je ostali zvali. Bila je najstarija i bila je mala majka svima njima, `ilavo detence sa lepr{avim crnim loknama i o~ima koje su sijale. Mogla je da bude veoma zlatna kada je to htela – gotovo pravi an|elak. No nije ba{ bila nalik an|elu kada se razljuti. Shvatila je maj~inu nezavidnu situaciju br`e nego {to bi ijedna odrasla `ena i reagovala na nju. Preuzela je na sebe brigu o ostalima tako da je majka mogla da provodi vi{e vremena sa mnom. Kuvala je, i prala, i obla~ila, i svakoga jutra proveravala da li su se stariji oprali iza u{iju pred polazak u {kolu. Mo`da je bila za mrvicu suvi{e revnosna jer bi se D`im i Toni ~esto uvukli u kuhinju pokunjeni, nose}i dokaze predanog gazdovanja male Lili u obliku nateklih u{iju ili modrica. Jo{ uvek nisam mogao razumljivo da govorim, ali do sada je moj jezik bio svojevrsno roktanje koje je porodica vi{e ili manje razumela. Kad god bih upadao u te{ko}e i oni nisu mogli da shvate {ta govorim, pokazao bih na pod i levim stopalom ispisao re~i na njemu. Ukoliko ne bih mogao da sro~im re~i koje sam `eleo da napi{em, padao bih u jarost usled ~ega sam samo jo{ nedoslednije roktao. Mada sa sedam godina nisam mogao mnogo da pri~am, sada sam mogao da sedim i puzim od mesta do mesta na donjem delu svog tela, a da nijednu kost ne slomim ili razbijem ne{to od maj~inog porculana. Nisam nosio cipele, niti {ta drugo od obu}e. Majka je od malih nogu poku{avala da me navikne da pokrivam noge i govorila mi da bos izgledam mnogo zapu{tenije. Ali kad god mi je ne{to obula, ja sam to uvek iznova brzo izuvao. Mrzeo sam da imam ne{to na nogama. Kad mi je majka obuvala ~arape ili cipele, ose}ao sam se kao {to se verovatno ose}a normalna osoba kada joj ve`u ruke na le|ima. Kako je vreme odmicalo, sve sam vi{e u svemu po~eo da zavisim od svog levog stopala. Ono je bilo moje osnovno sredstvo komunikacije, zahvaljuju}i njemu porodica me je razumela. Postepeno mi je postajalo neophodno. Njime sam nau~io da ru{im neke barijere koje su stajale 141 Hereticus, 3-4/2010 Kristi Braun izme|u mene i drugih uku}ana. To je bio jedini klju~ od vrata zatvora u kome sam bio. Imao sam naviku da, kad ne{to napi{em na podu, pljunem i obri{em to petom, a zatim ponovo po se}anju napi{em, kao {to sam ~inio dok me je majka u~ila. Jednoga dana kad mi je bilo oko {est i po godina, do{ao je lokalni lekar da obi|e moga brata koji je i{~a{io ~lanak igraju}i ragbi. Si{ao je u prizemlje, ugledao me je, sa nekakvom kredom me|u no`nim prstima, kako pi{em na podu. Bio je vrlo skepti~an. Po~eo je da ispituje majku o meni, a ona, `ude}i da mu poka`e da ja razumem sve {to se govori, podigla me je na sto i pozvala ga da me zamoli da mu ne{to napi{em. Razmi{ljao je jedan trenutak, onda je izvukao veliki rokovnik iz svoje torbe, ponudio mi veliku crvenu olovku i zamolio me da u knjigu napi{em svoje ime. Uzeo sam olovku me|u prste, privukao knjigu, ispravio se i na prvoj ne{tampanoj stranici napisao svoje ime velikim ~etvrtastim slovima. “Izvanredno! Gospo|o Braun, ja sam odu{evljen. To je zaista…”, po~eo je. Tada je zastao, iznena|en, a majka je pocrvenela od neprijatnosti, jer sam, oklevaju}i malo, namerno pljunuo na tu stranicu i uporno poku{avao da izbri{em ono {to sam napisao, ne shvataju}i za{to slovo napisano olovkom ne}e tako lako da se skine kao ono napisano kredom! Doktor je s osmehom odbacio maj~ina izvinjenja, potap{ao me po glavi i rekao da sam sjajan momak. Nakon toga me je ~esto pose}ivao i tokom mnogih godina pratio moj razvoj. U me|uvremenu, porodica se stalno uve}avala. Stepenice su se sve vi{e i vi{e dizale. I ja sam rastao. Telo mi se popunjavalo i postajalo ve}e, a tako isto i razum. Majka je uvidela da sam ve} prevazi{ao nivo savla|ivanja pisma, a i gotovo prevazi{ao njene mo}i podu~avanja. Vi{e mi nije bilo dovoljno samo da sedim i slu{am dok mi majka glasno ~ita. Goreo sam od `elje da umem sam da ~itam kao Piter ili Mona. @udeo sam tako|e da im poka`em da i ja mogu da radim sve {to i oni. Sada sam po~eo da upotrebljavam olovku umesto krede, mada na penkalo nisam nikada mogao da se naviknem. Jednom sam poku{ao da napi{em svoje ime o~evim najboljim nalivperom dok je nekoliko suseda stajalo u i{~ekivanju. Ali na maj~ino veliko razo~arenje, s ga|enjem sam ga odbacio kada sam ustanovio da njime ne}u ni{ta posti}i. Samo bi se zabolo u papir svaki put kada bih poku{ao da pi{em. Znaju}i da nije mogu}e da me dâ u {kolu kao ostale, majka se zamislila nad tim kako da mi na tom putu najbolje pomogne, jer, mada je bila zadovoljna {to je moje du{evno stanje bilo sasvim normalno, veoma ju je pla{ila mogu}nost da odrastem nepismen i zbog toga budem na velikom gubitku kako intelektualno tako i fizi~ki. Taj strah je gotovo neprekidno bio sa njom. Proganjao ju je. Nije to bilo zbog nekakvog ose}aja stida {to ima nepismenog sina, uz to i bogalja. Mislila je jedino na stvarnu smetnju, 142 Moje levo stopalo koju bi to, kad odrastem, i predstavljalo za mene. @elela je povrh svega da na svaki mogu}i na~in u~ini da budem ravnopravan sa svojim sestrama i bra}om, a kako nisam mogao da idem {kolu, ~inila je sve {to je mogla da sama umanji posledice ovog nedostatka. Ali nije bilo vremena da to svakodnevno ~ini, jer je ve} imala pune ruke posla, bore}i se da sve nas sa~uva u vremenima nezaposlenosti, bolesti i mnogih drugih briga. Ponekad bi nalazila da joj je te{ko da se smeje, ali bi uvek, na ovaj ili na onaj na~in, i to uspevala. Kada je majka bila zauzeta, radio sam sâm poku{avaju}i da protuma~im nove re~i kad god na njih nai|em. Obi~no sam poku{avao i ispisivao nazive predmeta oko sebe u ku}i, kao {to su vatra, slika, pas, vrata, stolica i sli~no. Veoma sam se ponosio sobom kada savladam novu re~ i mogu da je napi{em majci, da joj poka`em kako sam dobar u~enik. Jednoga dana sam s naro~itom uporno{}u poku{avao da savladam novu re~, na koju sam nai{ao u Piterovoj ~itanci. Na kraju sam uspeo i okrenuo se prema majci koja je sedela na stolici kraj vatre i hranila mog malog brata. Bilo je ve~e, aprilsko svetlo na umoru stvorilo je oblik na podu i obasjavalo poliranu plo~u sto~i}a od mahagonija isti~u}i cikcak linije na njenoj povr{ini. ^aj jo{ nije po~eo, a ostali su bili na spratu i igrali se {kole. Sedeo sam skupljen u uglu sofe s Piterovom knjigom pred sobom i olovkom u levom stopalu. Mnogo sam puta mole}ivo skretao pogled ka mestu gde je majka sedela, o~ajan {to ovu re~ sam ispisujem. Ali videv{i je kako se lagano ljulja na stolici dr`e}i bebu na grudima, ponovo sam se okretao, ose}aju}i na neodre~en na~in da moram nekako sam da savladam ovu re~, bez maj~ine pomo}i. Nekoliko minuta kasnije ispustio sam dug uzvik trijumfa usled ~ega je majka ustala i beba se prome{koljila u njenom naru~ju. “[ta je, Kris?” pitala me je. “Probudi}e{ bebu.” Ali ja nisam mario. Na svoj neobi~an na~in, rok}u}i, rekao sam joj da smesta do|e do mene. “Nova re~, zar ne?”, rekla je prilaze}i i sela na ivicu sofe. Beba joj je spavala na rukama. Iskezio sam se i uzev{i olovku napisao re~ zbog koje sam tako dugo razbijao glavu. Kad je to bilo u~injeno, podigao sam pogled ka njenom licu radi pohvale i video da ona nemo zuri u ono {to sam napisao na ivici stranice. Ostala je tako tiha i zami{ljena toliko dugo da sam postao nestrpljiv i lako je gurnuo stopalom. Okrenula se, spustila ruku preko mene i nasme{ila se. Nova re~ koju sam po prvi put nau~io da pi{em bila je – M-a-j-k-a.1 1 Christy Brown, My left foot, The Minerva edition publishd 1990. by Mandarin Paperbacks, Reissued 1994. Prevod Mima Ru`i~i} 143 Hereticus, 3-4/2010 Kristi Braun Vladimir Veli~kovi} – Po`ar, 1996. 144 ............... POGLEDI ............... Gordana Rajkov predsednica Centra za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije; narodna poslanica u Skup{tini Republike Srbije, Beograd RAZLI^ITI, PA [TA? Nekoliko misli o razli~itom pristupu invalidnosti U nizanju ovih misli, volela bih da po|em od pitanja – Ko ~ini dru{tvo? Jedna od mogu}nosti je da odgovor potra`imo u umetnosti, koja je uvek odraz stvarnog `ivota. Ako po|emo od filma, mo`da }emo se setiti ~uvene fraze iz filma “Forest Gamp”, dobitnika {est Oskara, koju izgovara glavni lik (tuma~i ga Tom Henk), koji je ina~e osoba sa intelektualnim te{ko}ama, a koja u slobodnom prevodu glasi – “Nezgode se doga|aju”. (Shit happen). Drugi poznati lik, [rek, iz istoimenog animiranog filma, tako|e dobitnika Oskara za 2001, koji se ina~e razlikuje od svojih sunarodnika, na pitanje “[ta sa tobom nije u redu?” odgovara “Nema ni{ta {to sa mnom nije u redu. Svet je taj koji nije u redu.” Dakle, ko ~ini dru{tvo i ko odre|uje ko su osobe sa invaliditetom? O~igledno, to je takozvana “normalna” ve}ina, koja svoje percepcije bazira na medicinskom modelu, ali i mi sami, prihvataju}i “dokaze” da “nismo sposobni” da obavimo odre|ene radnje. Ali kao {to je jedan od vode}ih lidera invalidskog pokreta, gospodin Adolf Racka, rekao: “Sve dok svoju invalidnost do`ivljavamo kao tragediju, sa`aljeva}e nas. Sve dok se stidimo sami sebe, na{i `ivoti }e se smatrati bezvrednim. Sve dok }utimo, drugi }e nam govoriti {ta da radimo.” Osobe sa invaliditetom odbijaju da }ute ve} ~etiri decenije. Kao i mnogi drugi pokreti, pokret za prava osoba sa invaliditetom nastao je u Americi, sedamdesetih godina, i od tada se osobe sa invaliditetom {irom sveta bore da poka`u, doka`u i zahtevaju da ostvare ista prava kao i svi ostali ljudi koji nemaju invaliditet. Klju~no u ovom razmatranju je razumevanje pojmova “sposobnosti” i “nesposobnosti”. Svi }e se setiti ~uvenog gr~kog mita o Ikaru i Dedalu, koji nas u~i da ljudska bi}a nemaju sposobnost da lete. Pa opet, kroz vekove, ~ovek je ovladao novom tehnologijom koja omogu}ava ljudima da 145 Hereticus, 3-4/2010 Gordana Rajkov} lete u “lete}im ma{inama”, odnosno avionima. Da li to zna~i da se prvobitna ljudska nesposobnost pretvorila u ljudsku sposobnost? Tako|e znamo da osoba sa povredama ki~menog stuba i kvadriplegijom kao posledicom nema sposobnost da hoda, da se kre}e. Pa opet odavno ljudsko dru{tvo omogu}ava osobama sa kvadriplegijom da se kre}u koriste}i “stolice sa to~kovima”, poznatije kao invalidska kolica, od kojih neka mogu da se kre}u i pomo}u elektromotora i obezbe|uju potpunu samostalnost u kretanju osobi koja ih koristi. Da li se i u ovom slu~aju nesposobnost kretanja tako pretvara u sposobnost? Zato razmi{ljajmo van zadatog okvira, van stereotipa koji su nam predstavljani godinama. Prihvatanje “sposobnosti” je klju~no pitanje. Treba da govorimo o razli~ito sposobnim ljudima ili razli~itim sposobnostima, jer ako smo mi, kao osobe sa invaliditetom, za ne{to “ne-sposobni”, za{to primenjivati ne-sposobnost samo na nas? Mi se razlikujemo od ve}ine, od ljudi koji nemaju invaliditet po na~inu na koji mi sami, na{i organi ili um “funkcioni{u”, po na~inu na koji obavljamo odre|ene funkcije (kre}emo se, komuniciramo, u~imo...). Kao posledica, diskriminisani smo po bilo kojoj od ovih razli~itosti. Ovaj pristup uva`ava i do sada najpotpuniji dokumenat o na{im pravima, Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih nacija. Ona se bazira na holisti~kom pristupu fenomenu invalidnosti, u kojem se prepoznaje da je invalidnost rezultat me|usobne interakcije izme|u osobe sa odre|enim o{te}enjem, prepreka u fizi~kom i socijalnom okru`enju i `ivotnih navika odre|enog ~oveka. Tako invalidnost prakti~no predstavlja smetnje u funkcionisanju odre|enog ~oveka u bilo kojem segmentu njegovog `ivota, a odgovornost je dru{tva da u otklanjanju tih prepreka prepozna i vrstu i nivo potrebne podr{ke. Samo ovakav pristup omogu}ava po{tovanje razli~itosti i obezbe|uje dostojanstvo za sve pripadnike jednog dru{tva. Ovakav pristup podsti~e razvoj, poma`e u tra`enju re{enja i omogu}ava razmi{ljanje izvan zadatog kli{ea i okvira. *** Ko ~ini dru{tvo i ko odre|uje ko su osobe sa invaliditetom? O~igledno, to je takozvana “normalna” ve}ina, koja svoje percepcije bazira na medicinskom modelu, ali i mi sami, prihvataju}i “dokaze” da “nismo sposobni” da obavimo odre|ene radnje. Osobe sa invaliditetom bore se za promenu ovog pristupa ve} ~etiri decenije, bore se da poka`u, doka`u i zahtevaju da ostvare ista prava kao i svi ostali ljudi koji nemaju invaliditet. Klju~no u ovom razmatranju je razumevanje pojmova “sposobnosti” i “nesposobnosti”. Treba da govorimo o razli~ito sposobnim ljudima ili razli~itim sposobnostima, jer ako smo mi, kao osobe sa invaliditetom za ne{to “ne-sposobni”, za{to primenjivati “ne-sposobnost” samo na nas? 146 Razli~iti, pa {ta? Mi se razlikujemo od ve}ine, od ljudi koji nemaju invaliditet po na~inu na koji mi sami, na{i organi ili um “funkcioni{u”, po na~inu na koji obavljamo odre|ene funkcije (kre}emo se, komuniciramo, u~imo...). Kao posledica, diskriminisani smo po bilo kojoj od ovih razli~itosti. Ako razmi{ljamo van zadatog okvira, van stereotipa koji su nam nametani godinama, shvati}emo da invalidnost prakti~no predstavlja smetnje u funkcionisanju u bilo kojem segmentu `ivota odre|enog ~oveka, a odgovornost je dru{tva da u otklanjanju tih prepreka prepozna i vrstu i nivo potrebne podr{ke. Ovakav pristup omogu}ava po{tovanje razli~itosti i obezbe|uje dostojanstvo za sve pripadnike jednog dru{tva, podsti~e razvoj i poma`e u tra`enju re{enja. Vladimir Veli~kovi} – Kuka, 1990. 147 Hereticus, 3-4/2010 Ana Pavlovi} Ana Pavlovi} Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu SPRE^AVANJE DISKRIMINACIJE OSOBA SA INVALIDITETOM NA FAKULTETIMA Postoje brojni oblici dru{tveno nepo`eljnog pona{anja protiv kojih se bori celokupna dru{tvena zajednica. Diskriminacija je jedan od oblika nepo`eljnog pona{anja ~ije manifestovanje ugro`ava {irok spektar prava i veliki broj razli~itih grupa i pojedinaca. Govore}i o diskriminaciji osoba sa invaliditetom na fakultetima, ne mo`emo da ne spomenemo njihovo pravo na obrazovanje kao ljudsko pravo svakog pojedinca zagarantovano brojnim me|unarodnim i doma}im pravnim aktima. Pravo na obrazovanje spada u grupu ekonomskih i socijalnih prava, tj. Drugu generaciju ljudskih prava. Obrazovanje je po~etak dru{tvenog `ivota svakog ~oveka i ozna~ava prekretnicu u integrisanju u svakodnevni `ivot i normalno funkcionisanje. Do pre samo 200 godina obrazovanje je bila retkost, do pre 100 godina luksuz dostupan bogatijim ~lanovima dru{tva, a do nedavno nedostupno `enama i osobama sa invaliditetom. Danas se mo`emo pohvaliti dostupno{}u ili bar te`njom ka dostupno{}u obrazovanja osobama sa invaliditetom. Kako se ~esto govori u medijima, marginalizovane grupe dobijaju sve vi{e prava i prepoznaju se kao punopravni ~lanovi dru{tva. Tako su i osobe sa invaliditetom dobile svoj status u dru{tvu, na`alost jo{ uvek prili~no ograni~en zbog brojnih predrasuda, ali u zakonodavstvu ima sve vi{e prostora za njih. Naro~it napredak u obrazovanju osoba sa invaliditetom zapa`a se posle Drugog svetskog rata. Osnivanje nove svetske organizacije Ujedinjenih nacija, koja ima za cilj odr`anje mira i sigurnosti u svetu, predstavlja veliki korak ka po{tovanju ljudskih prava. Zemlje ~lanice Ujedinjenih nacija `elele su da kreiranjem nove organizacije stvore bolji me|unarodni poredak i svet u kome }e svi ljudi biti jednaki i njihova prava uva`avana i po{tovana. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija iz 1948. godine u ~lanu 26. govori o pravu na obrazovanje i jednakosti u ostvarivanju ovog prava. Za potrebe ovog teksta citira}emo st. 1. i 2. ovog ~lana. “1. Svako ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje treba da bude besplatno bar u osnovnim i ni`im {kolama. Osnovno obrazovanje je obavezno. Tehni~ko i stru~no obrazovanje treba da bude svima podjednako dostupno na osnovu njihove sposobnosti. 148 Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom na fakultetima 2. Obrazovanje treba da bude usmereno ka punom razvitku ljudske li~nosti i u~vr{}ivanju po{tovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapre|uje razumevanje, trpeljivost i prijateljstvo me|u svim narodima, rasnim i verskim grupama kao i delatnost Ujedinjenih nacija za odr`anje mira.”1 U ovom ~lanu se isti~e neophodnost osnovnog obrazovanja, koje mora da bude obavezno i besplatno. Ono {to nas interesuje u ovom tekstu je fakultetsko odnosno stru~no obrazovanje, koje mora da bude dostupno svima. Sve definicije prava na obrazovanje, naro~ito u me|unarodnim pravnim aktima, pisane su po ugledu na definiciju iz citiranog ~lana 26. Univerzalne deklaracije. Jo{ jedan bitan pravni akt Ujedinjenih nacija, Me|unarodni pakt o socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima iz 1966. godine, u ~lanu 13. pravo na obrazovanje defini{e na slede}i na~in: “1. Dr`ave ~lanice ovog Pakta priznaju svakom licu pravo na obrazovanje. One se sla`u da obrazovanje treba da ima za cilj pun razvoj ljudske li~nosti i dostojanstva i da poja~a po{tovanje prava ~oveka i osnovnih sloboda. One su saglasne osim toga da obrazovanje treba da omogu}i svakom licu da igra korisnu ulogu u slobodnom dru{tvu, da potpoma`e razumevanje, toleranciju i prijateljstvo izme|u svih naroda i svih rasnih, etni~kih ili verskih grupa i da podsti~e razvoj delatnosti Ujedinjenih nacija na o~uvanju mira. 2. Dr`ave ~lanice ovog pakta priznaju da u cilju obezbe|enja punog kori{}enja ovog prava: a) Osnovno {kolovanje mora da bude obavezno i svima dostupno besplatno; b) Srednje {kolovanje, u svojim raznim vidovima, uklju~uju}i tu i srednje tehni~ko i stru~no {kolovanje, treba da bude op{te i dostupno svima kroz odgovaraju}e mere, a naro~ito kroz postupno uvo|enje besplatnog {kolovanja; c) Vi{e {kolovanje treba da bude dostupno svima podjednako, zavisno od sposobnosti svakoga kroz odgovaraju}a sredstva, a naro~ito kroz postupno uvo|enje besplatnog {kolovanja;”2 Kao {to mo`emo primetiti, ~lan 13. Pakta je veoma sli~an ~lanu 26. Univerzalne deklaracije, s tim {to malo bli`e defini{e nivoe obrazovanja. Pravo na obrazovanje mora razvijati toleranciju, razumevanje i prijateljstvo bez razlike prema li~nim svojstvima. Ovde se konkretno ne navodi invaliditet kao osnov razli~itosti, ali se iz te`nje dr`ava potpisnica da je 1 2 Vid. http://www.poverenik.org.rs/index.php/yu/doc/medjunarodni-dokumenti-/ 146-eaa-eaaja-o-aa Ceo tekst Pakta videti na: http://www.unmikonline.org/regulations/unmikgazette/04serbian/SChri/SCIntCovEcSocCulRights.pdf 149 Hereticus, 3-4/2010 Ana Pavlovi} svakome zagarantovano pravo na obrazovanje, koje mora biti dostupno svima po~ev od osnovnog do vi{eg, mo`e zaklju~iti da se to odnosi i na osobe sa invaliditetom. Pravni akt Ujedinjenih nacija koji se konkretno odnosi na osobe sa invaliditetom je Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom iz 2006. godine, koju je ratifikovala Narodna skup{tina republike Srbije, tako da danas ~ini deo na{eg pozitivnog prava. ^lan 24. Konvencije ure|uje pravo na obrazovanje osoba sa invaliditetom. “1. Dr`ave strane ugovornice priznaju pravo osoba sa invaliditetom na obrazovanje. U cilju ostvarivanja ovog prava bez diskriminacije i na osnovu jednakih mogu}nosti, dr`ave strane ugovornice }e obezbediti inkluzivni sistem obrazovanja na svim nivoima i do`ivotno u~enje u cilju: A) Punog razvoja ljudskog potencijala i ose}anja dostojanstva i vlastite vrednosti kao i ja~anje po{tovanja ljudskih prava, osnovnih sloboda i razli~itosti me|u ljudima; B) Razvoja li~nosti, talenata i kreativnosti osoba sa invaliditetom kao i njihovih umnih i fizi~kih sposobnosti do punog stepena njihovih potencijala; C) Omogu}avanja osobama sa invaliditetom da efikasno u~estvuju u slobodnom dru{tvu. 2. U ostvarivanju ovog prava, dr`ave strane ugovornice }e obezbediti da: A ) Osobe sa invaliditetom ne budu isklju~ene iz sistema op{teg obrazovanja na osnovu invaliditeta kao i da deca sa invaliditetom ne budu isklju~ena iz slobodnog i obaveznog osnovnog ili srednjeg obrazovanja, na osnovu invaliditeta; B) Osobe sa invaliditetom imaju pristup inkluzivnom, kvalitetnom i slobodnom osnovnom i srednjem obrazovanju, ravnopravno sa drugima u zajednici u kojoj `ive; C) Se pru`e razumna prilago|avanja u skladu s potrebama pojedinca na kojeg se to odnosi; D) Osobe sa invaliditetom dobiju potrebnu podr{ku u okviru sistema op{teg obrazovanja radi njihovog efikasnijeg obrazovanja; E) Efektivne mere individualizovane podr{ke budu obezbe|ene u sredinama koje maksimalno pogoduju akademskom i dru{tvenom razvoju u skladu sa ciljem punog uklju~ivanja. 3. Dr`ave strane ugovornice }e omogu}iti osobama sa invaliditetom da u~e ve{tine `ivota i dru{tvenog razvoja radi njihovog punog u~e{}a u obrazovanju i ravnopravnog pripadanja zajednici. U tom cilju, dr`ave strane ugovornice }e preduzeti odgovaraju}e mere, uklju~uju}i da: 150 Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom na fakultetima A) Omogu}e lak{e u~enje Brajevog pisma, alternativnog pisma, uveli~avaju}ih i alternativnih na~ina, sredstava i formata komunikacije kao i ve{tina orijentacije i kretanja, uz podr{ku i usmeravanje od strane lica sa sli~nim problemima; B) Olak{aju u~enje znakovnog jezika i unaprede lingvisti~ki identitet zajednice gluvih; C) Obezbede da se {kolovanje osoba, posebno dece, koja su slepa, gluva ili i slepa i gluva, organizuje na najprikladnijim jezicima, na~inima i sredstvima komunikacije za pojedinca, kao i u sredinama koje maksimalno pogoduju akademskom i dru{tvenom razvoju. 4. Da bi pomogle da se obezbedi ostvarivanje ovog prava, dr`ave strane ugovornice }e preduzeti odgovaraju}e mere u cilju zapo{ljavanja nastavnika, uklju~uju}i i nastavnike sa invaliditetom, koji su kvalifikovani za znakovni jezik ili Brajevo pismo, kao i obuke profesionalaca i osoblja koji rade na svim nivoima obrazovanja. Takva obuka }e obuhvatiti svest o invaliditetu i kori{}enje odgovaraju}ih uveli~avaju}ih i alternativnih sredstava, na~ina i formata komunikacije, obrazovnih tehnika i materijala kao podr{ke osobama sa invaliditetom. 5. Dr`ave strane ugovornice }e obezbediti da osobe sa invaliditetom imaju pristup op{tem tercijernom obrazovanju, stru~noj obuci, {kolovanju odraslih i do`ivotnom u~enju bez diskriminacije i ravnopravno sa drugima. U tom cilju, dr`ave strane ugovornice }e voditi ra~una da se osobama sa invaliditetom obezbede razumna prilago|avanja.”3 Dr`ave potpisnice Konvencije se zala`u za inkluzivno obrazovanje kao najbolji vid izjedna~avanja osoba sa invaliditetom sa ostalim pripadnicima dru{tva u kome `ive. Obrazovanje mora biti inkluzivno na svim nivoima, kako bi se obezbedilo po{tovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, razumevanje, tolerancija i po{tovanje razli~itosti me|u ljudima. Konvencija promovi{e razvijanje ljudske li~nosti i njenog umnog i fizi~kog potencijala, kao i kreativnost i talente osoba sa invaliditetom. Osobe, a naro~ito deca sa invaliditetom ne smeju biti isklju~eni iz sistema osnovnog i srednjeg obrazovanja, a u sredinama gde je to mogu}e mora se podsticati akademski i dru{tveni razvoj svakog pojedinca. Pravo na obrazovanje }e se lak{e i efikasnije ostvarivati ukoliko se primene odgovaraju}e individualizovane mere i posebna pa`nja obrati na potrebe svakog pojedinca i u tom smislu u~ine razumna prilago|avanja. Radi lak{eg pristupanja obrazovnom procesu neophodno je osobe sa invaliditetom nau~iti nekim `ivotnim ve{tinama i ve{tinama dru{tvenog razvoja. Pri tome se misli na u~enje Brajevog pisma (taktilnog pisma, sastavljenog od 6 ispup~enih 3 www.autizambg.org.rs/.../Medjunarodna%20konvencija%20o%20pravima% 20osoba%20sa%20invali... 151 Hereticus, 3-4/2010 Ana Pavlovi} ta~aka, koje koriste slepe osobe, ~iji je utemeljitelj bio Luj Braj u 19. veku), znakovnog – gestovnog govora, kojim se slu`e osobe o{te}enog sluha, kao i kori{}enje drugih na~ina, formata i sredstava komunikacije, kojima bi se obrazovanje u~inilo dostupnijim. Pod `ivotnim ve{tinama se naravno podrazumeva i u~enje orijentacije i kretanja osoba sa invaliditetom, pri ~emu poseban akcenat stavljamo na kretanje slepih i slabovidih osoba uz pomo} belog {tapa i pasa vodi~a, koji, uzgred budi re~eno, jo{ uvek ne potpadaju pod pravnu regulativu na{e dr`ave. Treba tako|e re}i da podjednako veliki problem predstavlja i kretanje osoba sa invaliditetom, korisnika invalidskih kolica, koji se suo~avaju sa arhitektonskim preprekama i nemogu}no{}u pristupa brojnim objektima. U cilju kvalitetnijeg obrazovanja, potrebno je osposobiti nastavnike kroz razne vidove obuke u kori{}enju nastavnog materijala prilago|enog posebnim obrazovnim potrebama osoba sa invaliditetom, edukacije o pojmu i pristupu invaliditetu, pa i zapo{ljavanja nastavnika sa invaliditetom koji bi pru`ili dodatnu podr{ku tokom obrazovnog procesa. Osobama sa invaliditetom se mora obezbediti pristup op{tem tercijernom – fakultetskom obrazovanju, kao i ostalim vidovima do`ivotnog u~enja i usavr{avanja. Fakultetsko obrazovanje u svesti dru{tva mora biti podjednako prihva}eno kao neophodno jer je dugo smatrano da je ovim osobama dovoljno osnovno i eventualno srednje obrazovanje. Na regionalnom – evropskom planu Evropska Unija je dosta pa`nje posvetila pobolj{anju polo`aja i kvaliteta `ivota osoba sa invaliditetom. Sa 27 dr`ava ~lanica i te`njom pro{irenja na zemlje zapadnog Balkana, Unija }e pokriti ve}i deo evropskog prostora na kome }e se primenjivati pravo i standardi koji su obavezuju}i i koji }e doneti vi{e ravnopravnosti za osobe sa invaliditetom. Brojni projekti i pravni akti doneti su proteklih godina u ovoj oblasti. Treba pomenuti da je 2003. godinu Evropska Unija proglasila godinom osoba sa invaliditetom.4 Poveljom o osnovnim pravima Evropske Unije iz 2000. godine, koja je postala va`e}i pravni akt i sastavni deo Lisabonskog ugovora, Unija pored ostvarivanja ekonomskih ciljeva i interesa po~inje da dobija i ulogu za{titnika i ~uvara ljudskih prava svih svojih gra|ana. U ~lanu 14. Povelja garantuje pravo na obrazovanje. “1. Svako ima pravo na obrazovanje i pristup profesionalnom i trajnom usavr{avanju, 2. Ovo pravo uklju~uje i mogu}nost dobijanja besplatnog obaveznog obrazovanja. 3. U skladu sa nacionalnim zakonima koji ure|uju njihovu primenu, po{tuje se sloboda osnivanja nau~nih centara uz po{tovanje demokratskih 4 152 Vid. 2001/903/CE: Decisión del Consejo, de 3 de diciembre de 2001, sobre el Año Europeo de las personas con discapacidad 2003. Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom na fakultetima principa, kao i pravo roditelja na zagarantovano obrazovanje njihove dece u skladu sa njihovim filozofskim, verskim i pedago{kim uverenjima.”5 Ovde se pravo na obrazovanje prepoznaje kao pravo svih koje }e se ostvarivati bez razlika u pogledu verskih, filozofskih, pedago{kih i drugih uverenja. ^lan 26. se konkretno odnosi na osobe sa invaliditetom i promovi{e njihovu dru{tvenu integraciju. “Unija prepoznaje i po{tuje pravo osoba sa invaliditetom da iskoriste mere koje garantuju njihovu autonomiju, dru{tvenu i profesionalnu integraciju i u~e{}e u `ivotu zajednice.” Pod dru{tvenom i profesionalnom integracijom se podrazumeva najpre integracija kroz obrazovanje, a kasnije i radno anga`ovanje osoba sa invaliditetom. Tri najva`nija stuba integracije osoba sa invaliditetom u pravnim aktima Evropske Unije su obrazovanje, zapo{ljavanje i uklju~ivanje u dru{tveni `ivot. Unija je pre 20 godina po~ela da se bavi ure|enjem obrazovnog procesa osoba sa invaliditetom. U tom cilju Savet ministara obrazovanja dr`ava ~lanica doneo je 31. maja 1990. godine Rezoluciju o integraciji dece i mladih sa invaliditetom u redovne obrazovne sisteme. Jo{ tada je bilo jasno da je vi{e nego neophodno uklju~iti decu i mlade sa invaliditetom u redovne obrazovne sisteme kako bi se postigao `eljeni kvalitet u njihovom obrazovanju i dru{tvo nau~ilo da `ivi i prihvati razlike me|u ljudima, a da se to u~ini jo{ u detinjstvu kroz {kolovanje i dru`enje dece sa invaliditetom sa vr{njacima koji nemaju nikakav ili imaju neki drugi oblik invaliditeta. Usledila je i Rezolucija Saveta ministara o jednakim mogu}nostima u obrazovanju i usavr{avanju u~enika i studenata sa invaliditetom od 5. maja 2003. godine.6 Ova rezolucija u devet ta~aka navodi neka re{enja koja se mogu primeniti radi uspe{nog premo{}ivanja odre|enih problema u obrazovanju. Rezolucija poziva dr`ave ~lanice da: “I – pomognu i podr`e punu dru{tvenu integraciju dece i mladih sa posebnim potrebama kroz adekvatno obrazovanje i usavr{avanje, kao i njihovo uklju~ivanje u {kolski sistem koji }e se prilagoditi njihovim potrebama; II – u~ine dodatne napore kako bi trajno obrazovanje bilo {to je mogu}e dostupnije osobama sa invaliditetom i u tom kontekstu obrate posebnu pa`nju na upotrebu novih tehnolo{kih dostignu}a, multimedija, 5 6 Vid. Diario Oficial no C 364 de 18 de diciembre de 2000 p. Carta de los derechos fundamentales de la Unión Europea Vid. Resolución del Consejo de 5 de mayo de 2003 sobre la igualdad de oportunidades en educación y formación para los alumnos y estudiantes con discapacidad – Diario Oficial no C 134 de 07 de junio de 2003 153 Hereticus, 3-4/2010 Ana Pavlovi} interneta radi pobolj{anja kvaliteta u~enja, omogu}uju}i pristup izvorima i uslugama kao {to su razmene i saradnja na daljinu (u~enje elektronskim putem), III – promovi{u mogu}nosti pristupa svim javnim sajtovima vezanim za obrazovanje i profesionalno usavr{avanje osoba sa invaliditetom, po{tuju}i propise o dostupnosti mre`e; IV – u neophodnim slu~ajevima pove}aju pru`anje usluga i tehni~ke pomo}i u~enicima i studentima sa posebnim potrebama pri obrazovanju i usavr{avanju,” Prve ~etiri ta~ke rezolucije govore o najve}im te{ko}ama sa kojima se suo~avaju osobe sa invaliditetom. Najpre je neophodno podr`ati njihovu integraciju u dru{tveni `ivot, uklju~iti ih u redovne obrazovne sisteme, koji }e biti prilago|avani njihovim potrebama, umesto izolacije u specijalnim obrazovnim ustanovama. Posebna pa`nja je usmerena na informati~ko osposobljavanje – opismenjavanje osoba sa invaliditetom, jer se svakodnevni `ivot ne mo`e zamisliti bez ra~unara i pristupa internetu. Moramo ista}i da su ra~unari u u~enju mo`da najzastupljeniji kod osoba o{te}enog vida, jer im uz pomo} programa tzv. Sintetizatora glasa i ~ita~a ekrana poma`u pri i{~itavanju ud`benika, pretra`ivanju po internetu, pisanju i drugo. Da ne govorimo o tome da se veliki broj raznovrsnih informacija i onlajn izdanja pisanih i elektronskih medija mo`e prona}i na internetu kao i vr{iti pla}anje ra~una, kupovina i mnogo toga {to savremenom ~oveku pru`a komfor i u{tedu vremena. Naravno, rezolucija govori o neophodnosti nesmetanog pristupanja javnim sajtovima u cilju {to boljeg obave{tavanja i prikupljanja informacija vezanih za obrazovanje. Veoma va`no je i pru`anje tehni~ke podr{ke i ostalih neophodnih usluga pomo}i. Pri tome se, naravno, misli na pomo} pri kori{}enju knjiga koje }e biti u adekvatnim formatima dostupnim za u~enje studentima o{te}enog vida, ~injenje fizi~ki dostupnim objekata u kojima se nastava izvodi, kao i, gde je to potrebno, na anga`ovanje personalnog asistenta – lica koje }e se starati da u~enik odnosno student sa invaliditetom uspe{no prevazi|e prepreke u obrazovanju. U pozitivnom pravu republike Srbije kao posebne pravne akte vezane za pitanja osoba sa invaliditetom treba pomenuti Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom iz aprila 2006. godine, Zakon o potvr|ivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom od maja 2009. godine i Zakon o visokom obrazovanju koji je usko vezan za temu o kojoj govorimo u ovom tekstu. Zakon o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom u ~lanu 18. govori o obrazovanju: 154 Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom na fakultetima “1. Zabranjena je diskriminacija zbog invalidnosti na svim nivoima vaspitanja i obrazovanja. 2. Diskriminacija iz st. 1. ovog ~lana obuhvata: 1. Uskra}ivanje prijema deteta pred{kolskog uzrasta, u~enika odnosno studenta sa invaliditetom u vaspitnu odnosno obrazovnu ustanovu koja odgovara njegovom prethodno ste~enom znanju odnosno obrazovnim mogu}nostima. 2. Isklju~enje iz vaspitne odnosno obrazovne ustanove koju ve} poha|a dete pred{kolskog uzrasta, u~enik odnosno student sa invaliditetom iz razloga vezanih za njegovu invalidnost. 3. Postavljanje neinvalidnosti kao posebnog uslova za prijem u vaspitnu odnosno obrazovnu ustanovu, uklju~uju}i podno{enje uverenja o zdravstvenom stanju i prethodnu proveru psihofizi~kih sposobnosti, osim ako je taj uslov utvr|en u skladu sa propisima kojima se ure|uje oblast obrazovanja.”7 Osobe sa invaliditetom nailaze na brojne prepreke pri uklju~ivanju u obrazovni proces. Ovaj zakon izri~ito zabranjuje diskriminaciju u obrazovanju po osnovu invaliditeta i nabraja koja ~injenja odnosno propu{tanja }e se sankcionisati. Uskra}ivanje prijema, isklju~enje iz obrazovne ustanove i postavljanje neinvalidnosti kao dodatnog uslova neophodnog za prijem u vaspitnu odnosno obrazovnu ustanovu su radnje koje su ranijih godina stajale na putu redovnom obrazovanju osoba sa invaliditetom. Treba ista}i da postoje dva modela obrazovanja osoba sa invaliditetom – specijalizovano i inkluzivno obrazovanje. Specijalizovano obrazovanje, koje je duboko ukorenjeno u na{ obrazovni sistem, odnosi se na osnovno i srednje obrazovanje. Mali procenat u~enika sa invaliditetom koji poha|aju ova dva nivoa obrazovanja se upisuje u redovne obrazovne ustanove. Oni se upu}uju u specijalizovane centre, gde se radi sa u~enicima odre|ene vrste invaliditeta uz kori{}enje auditivnih, taktilnih, vizuelnih i drugih specijalizovanih metoda uz stru~nu pomo} defektologa. Mana ovakvih centara je izolovanje u~enika, nedostatak porodi~nog okru`enja. Imaju}i u vidu da se centri nalaze u ve}im gradovima ili samo u glavnom gradu, u slu~aju Srbije, za u~enike je uglavnom neophodan internatski sme{taj. U slu~aju visokog obrazovanja je ne{to druga~ije. Zakon o visokom obrazovanju republike Srbije u ~lanu 8. navodi ko sve ima pravo na visoko obrazovanje u republici Srbiji. “Pravo na visoko obrazovanje imaju sva lica sa prethodno ste~enim srednjim obrazovanjem, bez obzira na rasu, boju ko`e, pol, seksualnu 7 Vid. Slu`beni glasnik, br. 33/2006. 155 Hereticus, 3-4/2010 Ana Pavlovi} orijentaciju, etni~ko, nacionalno ili socijalno poreklo, jezik, veroispovest, politi~ko ili drugo mi{ljenje, status ste~en ro|enjem, postojanje senzornog ili motornog hendikepa ili imovinsko stanje.” Kao {to mo`emo primetiti, zakonodavac je izme|u ostalih uslova koji ne smeju biti prepreka pri prijemu studenta u bilo koju visoko{kolsku ustanovu, naveo i invaliditet odnosno postojanje senzornog ili motornog hendikepa. Malo u~enika sa invaliditetom odlu~i da nastavi {kolovanje po zavr{etku srednje {kole. U nedostatku podr{ke dr`ave, dru{tva, organizacija osoba sa invaliditetom, materijalnih sredstava, pa ponekad i same porodice, osobe sa invaliditetom se ne usu|uju na preduzimanje ovako velikog koraka. Studenti sa invaliditetom imaju mogu}nost da se upi{u na redovne dr`avne i privatne fakultete. Posle dugogodi{nje izolacije, oni dolaze u dodir sa spoljnim svetom, susre}u se sa kolegama i profesorima ~iji zadatak nije isklju~ivo bavljenje specijalizovanim obrazovanjem. Pred njih se postavljaju nove i mnogo ozbiljnije obaveze, kao i u slu~aju studenata bez invaliditeta. Oni se tada suo~avaju sa brojnim tehni~kim, ali i psiholo{kim preprekama. Neki se povla~e u sebe, postaju rezervisani i ne komuniciraju dovoljno sa svojim kolegama, dok drugi bivaju prihva}eni i po~inju da se integri{u. Akademska sredina upravo treba da podsti~e integraciju, po{tovanje ljudskih prava, toleranciju, prihvatanje razli~itosti, mada se ne sme izgubiti iz vida da studenti poti~u iz raznih sredina, da su vi{e ili manje formirane li~nosti, ponekad ve} optere}ene predrasudama i ne znaju da na pravilan na~in pristupe novim kolegama. Ustru~avaju}i se da pri|u jedni drugima, studenti ~esto ne uspostave nikakvu komunikaciju i studije jednostavno zavr{e jedni pored drugih, a ne kao {to bi trebalo, jedni sa drugima. Naravno, studije osoba sa invaliditetom su optere}ene brojnim tehni~kim preprekama. ^esto se de{ava da je studentima, korisnicima invalidskih kolica, onemogu}en pristup zgradama fakulteta, amfiteatrima, slu{aonicama i toaletima u samoj zgradi. Mali broj fakulteta ima postavljene ulazne rampe i pristupa~ne liftove unutar zgrade. Studenti o{te}enog vida nailaze na nedostupnu literaturu za pripremanje ispita i pra}enje nastave. Naime, oni koriste ~ita~ ekrana koji vizuelne poruke pretvara u zvu~ne, tako da ud`benici moraju biti u word formatu kako bi ih ~ita~ ekrana pro~itao kao obi~an tekst. Uz izgovor da {tite autorska prava, izdava~i nisu dovoljno senzibilisani za ustupanje ud`benika ovim studentima i nisu zainteresovani za pronala`enje kompromisnog re{enja, iako znamo da prema Zakonu o ud`benicima svi imaju pravo na dostupne ud`benike. Osobama o{te}enog sluha 156 Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom na fakultetima nisu dostupna predavanja koja nisu prevedena na gestovni govor ili ako pomo}u odre|enih ure|aja nije izvr{ena korekcija zvuka u amfiteatrima. Iz svega navedenog mo`emo zaklju~iti da je studentima sa invaliditetom vi{e nego neophodna podr{ka na polju visokog obrazovanja. ^inioci koji bi morali da u~estvuju u pobolj{anju kvaliteta visokog obrazovanja za studente sa invaliditetom su dr`ava, dru{tvena zajednica, organizacije osoba sa invaliditetom, univerziteti i fakulteti, profesori, studenti, kako oni bez invaliditeta tako i sami studenti sa invaliditetom. Treba pomenuti nekoliko pozitivnih primera podr{ke studentima sa invaliditetom u republici Srbiji. Beogradski univerzitet je osnovao Centar za studente sa hendikepom, koji je po~eo sa radom 2008. godine. Prevashodni zadatak centra je da pru`a neophodnu podr{ku studentima sa invaliditetom kroz prilago|avanje – skeniranje, ~itanje i prevo|enje ud`benika u audio i elektronski oblik, prevo|enje nastave na gestovni jezik, pru`anje neophodnih informacija vezanih za visoko obrazovanje kao i obavljanje drugih aktivnosti vezanih za visoko obrazovanje studenata sa invaliditetom.8 Kao pozitivan primer u prilago|avanju uslova studiranja za studente sa invaliditetom, pomenu}emo Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, koji obezbe|uje svim svojim studentima o{te}enog vida sve ud`benike u elektronskoj formi u word formatu, neophodne za pra}enje celokupnog studijskog programa na fakultetu. Tako|e su na Pravnom fakultetu postavljene rampe za studente korisnike invalidskih kolica, kao i zvu~ne petlje za studente o{te}enog sluha. Jo{ jedan vid diskriminacije koji se ne odnosi direktno na fakultete, ali je neposredno vezan za studiranje, jeste postojanje studentskog doma za studente sa invaliditetom u Beogradu. Opre~na su mi{ljenja o potrebi postojanja ovakvog doma. Neki smatraju da je to neophodno, me|utim, na taj na~in se studenti sa invaliditetom stavljaju u izolovan polo`aj i izdvajaju od ostatka akademske zajednice i {to boljeg upoznavanja i ostvarivanja kontakata sa kolegama bez invaliditeta. Problem na{eg dru{tva je jo{ uvek strah od zajedni{tva i uklju~ivanja osoba sa invaliditetom u redovne dru{tvene tokove. Neophodno je uskladiti praksu sa pozitivnim pravom, koje je, moramo priznati, dosta dobro i prestati sa izolovanjima i izdvajanjima osoba, pa samim tim i studenata sa invaliditetom u posebne ustanove. Poruka uspe{ne integracije i spre~avanja diskriminacije bi bila da treba raditi na po{tovanju ljudskih prava studenata sa invaliditetom, ohrabrivati ih da se {koluju, obezbediti im pristupa~ne studije kroz tehni~ku 8 Vid. http://www.bg.ac. rs/csrp/clanice/centri/csh.php 157 Hereticus, 3-4/2010 Ana Pavlovi} i personalnu podr{ku i, najva`nije, u~initi sve da se kroz neophodnu edukaciju nastavnog, administrativnog osoblja i studenata, uspostavi `iva i neposredna komunikacija sa studentima sa invaliditetom. Tako }e oni biti prihva}eni kao ravnopravni ~lanovi akademske zajednice, ~ije se studiranje ne}e svoditi samo na po{tovanje odre|enog ~lana zakona. Ne sme se dozvoliti da visoko obrazovanje osoba sa invaliditetom bude podvig najhrabrijih, niti puka obaveza dr`ave da po{tuje njihovo ljudsko pravo da se {koluju. To mora biti izbor svakog pojedinca da se obrazuje i na taj na~in doprinese zajednici u kojoj `ivi. Vladimir Veli~kovi} – Kuka, 1991. 158 Spre~avanje diskriminacije osoba sa invaliditetom na fakultetima Ilija Markovi} aforisti~ar, Novi Sad AFORIZAM KAO POSLEDNJI BEDEM ODBRANE (5) Mosti} do na{eg Ako po|emo od premise da zemlja pripada onima koji nas obra|uju, do}i }emo do zaklju~ka da treba graditi mostove preko reka, ali i jedan mosti} do na{eg ~oveka. [to vrh zaradi na mostu, dno izgubi pod njim. Pogotovo ako se zna, a zna se, da je prazna vre}a te`a od d`aka punog zaklju~aka. Kad otad`bina zove, patriote ne znaju za granice razuma, niti taj i taj tajkun zna za granice patriotizma. Teritorijalni princip je ma~ sa dve o{trice (bode vrhom): tu|e ne}emo osvojiti, svoje ne mo`emo odbraniti. Predsednik koji zna {ta ho}e glavna je prepreka onima koji mogu. Prema tome, ako nemate ni{ta protiv, vi ste za. Rogovi u vre}i sla`u se s pretpostavkom koju kapitalci imaju o sebi: samo sloga Srbina spasava, ali ale ne znaju – ~ija? Sve ima svoju cenu, samo je cena na{e gluposti nemerljiva do sada (dosada ubija) poznatim mernim instrumentima. Ljudi i objekti ugro`eni su od poplava gluposti. Na{i kandidati izigravali su budale dok nas nisu izigrali. Demagozi ne sabiraju babe i `abe d`abe. Fotogeni~nom politi~aru ni fotorobot ne mo`e primirisati, a da ne zapu{i nos. Narodu kome je du{a u nosu svaki smrad do|e glave. (Boj se onog ko je viko bez golema mrijet smrada.) Bojimo se da od novog boja ne}e biti ni{ta. U stvari, bi}e ni{ta. Ako ne znate granice ni~ije zemlje, kada }emo saznati da je srpska zemlja ni~ija?! Da |ubre zna za granice patriotizma, ne bi se razmetalo po ni~ijoj zemlji. Pre je pasulj bio narodna hrana, danas su knedle. Ko guta knedle, ima tvrdu stolicu. Kad su se slo`ile sve kockice, kocka, a ne koska, ba~ena je odozgo. Gde }e se zaustaviti, gde }e `ivot stati, |avo zna. U borbi na `ivot i smrt `ivot ima samo teoretske {anse. Zemlja van sebe Va`no je mi{ljenje Me|unarodnog suda pravde u Hagu, ali ne i u Beogradu. ^im je Pravda u autu, vozi Mi{ko s povezom preko o~iju. I Kosovo i Evropa i svet na jednu stranu, Srbi – na drugu. Srbija je zaslu`ila 159 Hereticus, 3-4/2010 Ilija Markovi} ve}a priznanja od Kosova. Kosovo je Srbija van sebe. [ta su Srbi bogu zgre{ili, |avo zna. I mi smo mislili da su ovi isti oni dok se oni nisu presvukli u ove. Osma ofanziva je nastavak Osme sednice. Nema promene stava: narod je u buli, vo|e u preambuli ustava. Samo sloga sa SPS I SNS DS spasava. Parlamentarna ve}ina nema pravo da kr{i ustav dok ne dobije befel sa najvi{eg mesta. Svi znamo da je gre{iti ljudski. Elem, jeste ljudski, al nije po{teno. Da nismo udarali glavom u zid, ne bismo pomerali pame}u. I obrnuto. Narodu koji udara glavom u zid svaka je ulica slepa. Da vlastoljupci nisu u formi, ne bi se formalizam izmetnuo u samoljublje. Va`nije je sa~uvati vlast nad narodom nego nad sobom. Stoga se vlast ~uva svim sredstvima poreskih obveznika. U kakvoj su nu`di oni gore, znamo mi dole. Kad se |ubre razme}e na politi~kom polju, svaki problem je ekolo{ke prirode. Zato u borbi protiv ki~a prva poklekne ki~ma. Odnosno, u borbi protiv korupcije pobedu odnese borba za funkcije. Dok je buba u uhu, dou{nik je u dosluhu sa va{ima. Kad pre~uje glas razuma, u{i pre ~uju glupost no {to je va{i demantuju. Menjaju srednji kurs kako kormilaru dune. Izme|u Scile i Haribde. Dinar je blago oja~ao. Blago nama. Ju~e su govorili jedno, danas drugo. Izgleda da zara|uju na razlici u ceni jednog i drugog. Stopa inflacije od ju~e ne}e biti prekora~ena sutra. Niti }e talas poskupljenja probiti granicu od 8 odsto. Potopi}e je. Naravno, {to su stope inflacije ve}e, polo`aj guvernera je stabilniji. Para-lele Oko centra mo}i sve vidi. A mi od vas ne vidimo bolje. Sad se vidi, sad se zna ko }e kome, ko je u komi. Ako nemate ni{ta protiv, vi ste za. Ako nemate ni{ta protiv boljeg sutra, recite danas, porecite ju~e: bolje sutra – gore danas. Narod se prevario u vama – vi u njemu. Bog i Bo`ja Vera stvorili su ovaj svet za sedam dana. Ovaj onaj – za minut. ]utanja, naravno. Bo`e, sa~uvaj i sakloni vo|a sklonih kloniranju! Od ostalih ~uva}emo se sami. A da li }emo se sa~uvati – |avo zna. Pogotovo {to je ne~astivom ispod ~asti da se izvla~i na ~asnu re~. Da bi se izvukao na{ ~ovek, treba u`e. U`e shvatanje – ve}a koncentracija. ^im se na ne{to skoncentri{emo, skre}u nam pa`nju na poredak. Da li }emo graditi sistem po meri jednog ili drugog, pitanje je demokratsko. Prvo lice uvek ima alternativu: on ili niko. I dok se veliki ra~und`ija prera~unava, bira~ko telo mno`i se deljenjem. 160 Aforizam kao poslednji bedem odbrane (5) Da nismo podlegli re~ima, ne bismo Vladu prepoznali po koraku: jedan napred – dva nazad. Rekonstrukcija ovoga puta ili vlade, na{e su para-lele. Fuj! Puj, pike! Kad se pikavac udene izme|u ka`iprsta i srednjeg, zakon je {ipak. [to prili~i volu, ne li~i Biku Koji Sedi na tri stolice. Gde nu`da zakon menja, smrad se {iri brzinom Njegove Obojene Svetlosti, bojene pokretnim slikama. Iza svakog uspe{nog mu{karca stoji televizija. Istina je jedna, a katodnih cevi – milion. Ako se televizija oglu{i o istinu, ne}e oni s kojima je u dosluhu; ako ha{ki istra`itelji ne mogu da u|u u trag na{ima, mogu va{i, u{i, dou{nici. Mobilni. Da prijemnik nije odbojnik, ne bi se istina obijala o glave. Odbijala, riko{etirala do krajnje ta~ke. Crna ta~ka je, u stvari, crna rupa. U njoj je sva sila onoga sveta. Ako je lepota prolazna, {to o politi~kom mrtvacu govorite sve najlep{e? U superlativu. Kao da u istoriji nije bilo i ve}ih budala. Kukavi~luk mu}ak Jeste nepismen, ali je podoban – ~ita izme|u redova. Ba{ kao i ~itaoci. Elem, belem – bu}: ako jedni i drugi ~itaju izme|u, i pisci treba da pi{u izme|u. [ta je pisac hteo da ka`e, zna islednik. Kad su instrumenti prisile na{timovani, istinu gude zaslepljeni vla{}u. Drugi bi znali {ta je prvi hteo da ka`e da su u~ili nemu{ti jezik predvodnika. Zato, od magarca koji snosi odgovornost nikad predvodnik. Mozak nacionalnog tima je veliki potencijal: {to on mo`e, mali ne mo`e da pojmi. U radi{e svega bi{e. Da je zavr{io likovnu akademiju, mogao bi da se slika. Kakav Koko{ka i kakvo jaje! Od aktuelnih grabljivica hrabrije su kukavice – podme}u svoja. Kad se kukavac sinji ugnezdi, niko ne zna cenu svojih i tu|ih jaja. Da nije zagrejao stolicu, ne bismo znali koliki je smrad. Iliti ako sam ja isti on, vi ste mi prvi me|u jednakima. Nego, ako je ja pa ja prvo lice, ko je u koaliciji mu}ak? Otkad koalicioni partneri serviraju, svako obe}anje je na liniji – in. Itd., kad impotentni vlastoljupci igraju `ivim figurama, Figure veneris lista srednji prst. Status kandidata dogodine, voajera – do daljnjeg. Srbija je mlada. O~ijukanje i paradiranje sa starom frajlom bio bi atak na ponos, pogotovo {to je ponosan Srbin svoj na svome. A teritorijalni integritet i suverenitet odrednice koje spaja ni~ija zemlja. Dok se ubica ne vrati, mi }emo tapkati u mestu. Na licu mesta. Pogodak je pun sebe. Prema tome, pokretni cilj mo`e da odahne. Dok dogovor ku}u gradi, zavisnici vlasti kupuju ciglu – da posao ne trpi. U nedostatku odgovaraju}eg gra|evinskog materijala, majstori 161 Hereticus, 3-4/2010 Ilija Markovi} prvog reda ugra|uju procenat. Da `ivot nije bio – mrtvo slovo na papiru, ne bi pesme novog kosovskog ciklusa bile jedanaestera~ke: “@ivot damo, Trst ne damo! Ostale teritorije i Kosovo pride.” Zato se pamet u glavu uteruje odozdo. Pekin{ka patka i ptica rugalica Da u svakoj {ali nije polovica vica, istina bi oti{la bez traga, do vraga. I obratno, povratno. Na{ bumerang je najbolji – vra}a nam se vi{e puta. Da nije permutacije, ne bi vrag doneo {alu, do{ao po svoje, ostavio nam na{e. Ako u{i otka`u poslu{nost, ne}e va{i dou{ci. Kad su nam dojavili da je na{a {ansa u na{im rukama, uhvatili smo se za glavu. Pamet u glavu, kondom na glavu. Nije nepoznato da glava koja klima ne opire se kondomima, picipevcima, jebivetrima. Ko di`e glas, kondom }e mu do}i glave. Asan` nije optu`en zbog Vikiliksa, ipsilona i ostalih nepoznatih veli~ina, ve} zbog nekori{}enja kondoma, {to u [vedskoj ima karakter seksualnog uznemiravanja. Ako }emo se pozivati na rezultate istra`ivanja, u Srbiji se stide navla~enja na napetu stvar, ali ne i na nabrekle vijuge, na tanak led. Da stvari nisu izmakle kontroli, ne bi nebeski narod bio van doma{aja Zemljine te`e. Mi Srbi nismo jedni protiv drugih, ve} jedni i drugi protiv sebe. Sre}a u nesre}i gubi identitet. Odelo ne ~ini ~oveka, navodno, kako tvrdi prva postava. Nobele, izvini! Draga nam je istina, jo{ dra`a Kina. Vuk demantovao ornitologa: “Golub mira je ptica rugalica. Mira – pti~ica.” Shodno tome, pekin{ka patka je silica – seli se sa stupca u stupicu. Dr`ava rekla, pa porekla. Ni sama ne zna kako svet da umilostivi, kad od milostinje `ivi. Povuci, potegni, ne mo`e se i{~upati. Pozove Deda Mraz u pomo} Mi{ka. Kad bi vlada povukla ma~ka za rep, Mi{ko bi se i{~upao. Jagma jeste turska re~, ali je plja~ka srpska. Operacija je akcija koju kompjuteri obavljaju u ime i za ra~un ministra. Kad je ministar operisan od stida, ortoped operi{e po bud`etskim ustanovama. [uster-mat Dok Srbi ne izbore mesto pod Suncem, nebesko telo promeni}e putanju. Gde sve mo`e da bidne, ni{ta ne mo`e da bude. Mo`e i obrnuto, naopako – u Srbiji. [to je prvoj {pijunski satelit, drugoj Srbiji je {pijunka. Istina o {pijunskom satelitu obi{la je svet i vratila se u vidu bumeranga. Na{ je najbolji. Vra}a nam se vi{e puta. U satelitskoj dr`avi svi putevi vode u bud`et. Verovatno zato {to smo svi zavisnici vlasti. I {to je na snazi pravilo: ko skida sa sebe odgovornost, lak{e se penje. Kad politi~ki krugovi izazivaju potrese u zemlji, epicentar 162 Aforizam kao poslednji bedem odbrane (5) je u vrhu vlasti. [to je krug u`i, centar mo}i je ve}i. I tako dalje. [to se kolo vi{e {iri, centar je sve dalje. Po{to je njihov krug savr{ena kriva, svaka njegova ta~ka jednako je udaljena od cilja. Me|utim, u za~aranom krugu svaka ta~ka je potencijalni centar. Dok se centri mo}i vrte u koncentri~nim krugovima, te{ko se koncentrisati na jednu glupost. Glupost manja ve}oj se priklanja. Otuda i pitanje: kako znate da smo glupi koliko smo te{ki, kad vaga nije ba`darena?! Bilo kako bilo, dok pametni ne do|u sebi, budale }e tr~ati po~asne krugove. Kad se nevinost dokazuje na sudu, pretpostavka nevinosti je jo{ jedna dimenzija bra~nog trougla. Izme|u bra~nog i Bermudskog razme}e se znak jednakosti. Bermudski je ravnostran: isto odstojanje, ista meta, isti proma{eni ministri. Kad je ministar na braniku zemlje, istina je u zemlji. Elem, nije problem {to je lopta u na{em dvori{tu, ve} – {ta je na{e dvori{te? Na Dan pobede nismo bili sa pobednicima. Bili smo se na drugom mestu. Nismo dobili matu{ku, nego {uster-mat. Zato podvucite crtu i saberite se! S podvu~enom crtom minus iste veli~ine ~ini znak jednakosti. Odnos snaga je izjedna~en: svet nam ne mo`e pomo}i, sami sebi ne mo`emo vi{e odmo}i. Vlast Vlast je uradila za satiru vi{e od svih satiri~ara. Sve je druga~ije, samo se preokupacije satiri~ara ne menjaju. Kad je u procepu izme|u vlasti i gluposti, aforizam je karika koja nedostaje. Dra`i je dra`ej gorkog smeha od svih nadra`aja vlasti. Prepotentnom vlastoljupcu ispravljene vijuge golicaju ma{tu. Po pravilu, prvi potez izabrane vlasti jeste rokada malog i velikog mozga. U borbi za golu vlast impotentni su naj`ilaviji. Ko izgubi glavu za vla{}u, svaka mu je kapa taman. Ko voli vlast vi{e nego sebe, ima permanentnu krizu identiteta. Koliko je njima do nje, toliko je nama do njih. Jedan dan na njoj valja kao 365 u prestupnoj. Da je ljubav prema vlasti platonska, odnosi izme|u bira~kog tela i izabranih bili bi sno{ljiviji. Po zakonu gravitacije, nebeska tela se privla~e. Bira~ko je gravidno otkad se navuklo na obe}anja. Odgovorna vlast odgovara na pitanja koja niko ne postavlja. Dobra se menja da narod ne primeti. Lo{a ne prime}uje narod. Manji od makovog zrna su opojno sredstvo opijenih vla{}u. Vlast koju narod ne razume mora vi{e da radi na prevaspitanju naroda. Ne zna se {ta je gore: da vlast vodi tu|u brigu ili va{u. Kad je reakcija vlasti brza, kakva li joj je akcija?! Akcija “Birajmo doma}e” izaziva reakciju: “Birajmo najbolje!” Bili bismo evropska `itnica da u ovoj zemlji nije previ{e gladnih vlasti. 163 Hereticus, 3-4/2010 Ilija Markovi} Vlast kvari ~oveka, ali joj ni on ne ostaje du`an. Kad je vlast pokvarena, vlastodr`ac je klicono{a. Postigli su maksimum. Ni vlast ne mo`e vi{e da ih pokvari. Vlast je po~ela borbu s korupcijom – nastavlja s kriminalom. Da li je kriminal u vlasti ili je vlast u kriminalu, |avo zna. On je njihov koalicioni partner. Te{ko je re}i {ta je ve}i blam: vladati s njima ili biti pod njima? Test i testo Gde je demagogija nauka, med i mleko su osnovne namirnice. Prirodno, nema meda bez radilica, ni mu`e poreskih obveznika bez dr`avnog aparata. Ako je Talmud sveta jevrejska knjiga, Palamud je, gospodo ministri, ud`benik srpske politike. U tom smislu je i smicalica: da nije demokratskih promena, ne bi bira~i bili (i ostali) bera~i bostana. Otkad se gladni vlasti sprdaju s demokratijom, siti svega tancuju kako creva sviraju. [to zna~i da }e obe}anja demagoga dr`ati vodu dok se bira~ko telo ne popi{mani, dok mu ne do|e odozdo. Retrogradno, lakat je parametar, metar – {ut u aut. U Srbiji lakat ima du`u tradiciju od du`nog metra. O zloj pari da ne govorimo. [to je dinar ja~i prema evru nominalno, interes Evrope je slabiji za Srbiju, realno. Srbija je iza{la iz krize, a da to niko nije primetio. Sem predsednika vlade, prvog ministra, premijera itd. Elem, gde god igra nebeski narod, utakmica je visokog rizika. Patriotske snage dejstvuju sinhrono – anahrono. Mo`emo zajedno ru{iti, ali ne i graditi. Kad nacionalne boje brane nacionalisti svih boja, pobednici isti~u trobojku na pola koplja. Dok strane u sukobu ne na|u zajedni~ki jezik, slu`i}e se nemu{tim jezikom predvodnika. I ne samo to, ovo, ono i ovno: on u bo`jem stadu vidi sebe. Dok se partija igra na{im `ivcima, budale nas dr`e u {ahu. Da pametniji nisu popu{tali pod pritiskom, ne bi se budale opametile. Ne daju na se. ^im se mali mozak koristi 1%, veliki se okoristi 100%. Ko nas je napravio budalama, pod jedan, pravi se lud; drugo, zna majka otad`bina. Kako prve dozvati pameti, kad se drugima ne odazivaju na glas razuma?! U borbi protiv zdravog razuma ne biraju se sredstva, ve} protivnici. Kako bi dr`ava polo`ila test. A na testu inteligencije mese hleb oni koji su ovo zamesili. Sud i usud Svaki na{ problem ima svoje re{enje. Ali ne i na{e. Nismo imali {anse. Pravda je bila na na{oj strani. Srbi zapeli za pravdu. Kao da ne postoji zakon. Jasno je zna~enje dok ne usledi njegovo tuma~enje. Pravda 164 Aforizam kao poslednji bedem odbrane (5) je spora samo za one koji je tra`e. [to smo tra`ili, to smo i dobili. Ta~nije, Srbija je dobila {to je zaslu`ila druga strana. Sve deklaracije o Kosovu na jednu stranu, jedna – na drugu. Dok politika svr{enog ~ina daje o~ekivane rezultate, uvek }e biti kriv neko drugi. U stvari, niko nije kriv, dok se ne doka`e suprotno. Narod nije kriv za ovo, nije za ono. Nije niza{ta. Niko ne zna {ta nam je. Svi znaju {ta nije. Tek sada je svima jasno da nikome ni{ta nije jasno. Na{ stav jasan je svima. Osim nama. Dok oni tamo vrte pal~eve, ovi ovde sisaju palac. Nije revan{izam. Ovo je za ono. Mnogim odgovorima ne odgovaraju pitanja. Ko se ne pita ni za {ta – za sve ima jedan odgovor. Zadr`a}emo svoje mi{ljenje. I ono }e nas. Ko druk~ije misli, na{ je istomi{ljenik. Srbija izlazi iz recesije i ulazi u krizu mi{ljenja. Kad bude suo~enje, ne}emo prepoznali svoje mi{ljenje. Politika kvari ~oveka, ali joj ni on ne ostaje du`an. Da dirigentu nije buba u uhu, imao bi sluha za disonantne tonove. Diplomatija radi na dva koloseka. Uskom i slepom. Kad slepe vo|e upru poglede u crnu ta~ku, naprave crnu rupu. Prevelika doza istine ubija u pojam. Kalibar katodne cevi meri se brojem ispaljenih. Neke su nule te{ke kao |ule. U kakvoj su nu`di oni gore, znamo mi dole. Mi po Vuku, a Me|unarodni sud pravde po nama. Mi{ljenje suda je jedno ali vredno po lule mira koju smo popu{ili. I pored toga {to smo znali da pu{enje i mi{ljenje {kode zdravlju. Zemlja van sebe Va`no je mi{ljenje Me|unarodnog suda pravde u Hagu, ali ne i u Beogradu. ^im je Pravda u autu, vozi Mi{ko s povezom preko o~iju. I Kosovo i Evropa i svet na jednu stranu, Srbi – na drugu. Srbija je zaslu`ila ve}a priznanja od Kosova. Kosovo je Srbija van sebe. [ta su Srbi bogu zgre{ili, |avo zna. I mi smo mislili da su ovi isti oni dok se oni nisu presvukli u ove. Osma ofanziva je nastavak Osme sednice. Nema promene stava: narod je u buli, vo|e u preambuli ustava. Samo sloga sa SPS I SNS DS spasava. Parlamentarna ve}ina nema pravo da kr{i ustav dok ne dobije befel sa najvi{eg mesta. Svi znamo da je gre{iti ljudski. Elem, jeste ljudski, al’ nije po{teno. Da nismo udarali glavom u zid, ne bismo pomerali pame}u. I obrnuto. Narodu koji udara glavom u zid svaka je ulica slepa. Da vlastoljupci nisu u formi, ne bi se formalizam izmetnuo u samoljublje. Va`nije je sa~uvati vlast nad narodom nego nad sobom. Stoga se vlast ~uva svim sredstvima poreskih obveznika. U kakvoj su nu`di oni gore, znamo mi dole. Kad se |ubre razme}e na politi~kom polju, svaki problem je ekolo{ke prirode. 165 Hereticus, 3-4/2010 Ilija Markovi} Zato u borbi protiv ki~a prva poklekne ki~ma. Odnosno, u borbi protiv korupcije pobedu odnese borba za funkcije. Dok je buba u uhu, dou{nik je u dosluhu sa va{ima. Kad pre~uje glas razuma, u{i pre ~uju glupost no {to je va{i demantuju. Menjaju srednji kurs kako kormilaru dune. Izme|u Scile i Haribde. Dinar je blago oja~ao. Blago nama. Ju~e su govorili jedno, danas drugo. Izgleda da zara|uju na razlici u ceni jednog i drugog. Stopa inflacije od ju~e ne}e biti prekora~ena sutra. Niti }e talas poskupljenja probiti granicu od 8 odsto. Potopi}e je. Naravno, {to su stope inflacije ve}e, polo`aj guvernera je stabilniji. Istina i katodne cevi Da EU ponudi ono {to ne nudi, odbili biste s indignacijom. Dakako, kad bi Rusija ponudila isto, prihvatili biste oberu~ke. Prema tome, pitanje je biti il’ ne biti u jednoj ili drugoj orbiti? Da Srbija zna gde je, znala bi gde }e, koji joj je. Datum. Dvanaesti mart je ta~ka u kojoj se seku interesi dve Srbije. [to se prepona{a ti~e, on }e nastaviti diplomatski da ru{i prepone na putu saradnje: ping-pong – gong! Vreme je isteklo. U cajtnotu smo ba{ zato {to imate vremena na pretek. Ako svaki narod zaslu`uje vlast kakvu ima, onda pokvarenoj vlasti odgovara neodgovoran narod. Vlast po~ne borbu protiv korupcije i kriminala, a zavr{i kao koalicioni partner. Kontrolni punkt je kriti~na ta~ka: kada narod ne mo`e da kontroli{e svoju vlast, mo`e ona njega. Odozgo do dna. Itd. – u sredi{te zemlje. Ko se penje crvenim tepihom, ne crveni se dok silazi u narod. Narod je odvajao od svojih usta da bi imali oni koji nemaju {ta nemaju. Od zaplenjene imovine kriminalaca dava}e se siroma{nima. Ne kriminalcima, za ime boga. Ostalima. Novi paket mera je za nove siroma{ne. Stari, izvinite! Da mediji nisu nezavisni od istine, ne bi vlast u borbi protiv korupcije i kriminala koristila manevarsku municiju – uz podr{ku katodnih cevi. ^im katodna cev zine, zagrize pola istine. Pola istine i pola istine – cela poluistina. Kad istina zaglavi u katodnoj cevi, masovni ubica ubija u pojam. Ubijeni u pojam odaju znake `ivota, te otkrivaju svoj nezavidan polo`aj. Jedni zavide drugima, a nama – niko. Borba protiv korupcije je kriminalna. Vlast ne mo`e da se pomiri s korupcijom i kriminalom istovremeno. Gubi iz vida da ta~na vaga ta~nije zakida. Mera besmrtnosti je ono {to ~ovek ostavi iza sebe, a ne ispod. Me|utim, kad ono u|e u proces reprodukcije, dobije se ovo. Od svakog ~oveka ispadne g..... 166 Reagovanje ................... POLEMIKE ................... Povodom “Uputstva za standardizovan nediskriminatorski govor i pona{anje” obudsmana Sa{e Jankovi}a na stranicama nedeljnika NIN vo|ena je polemika o tzv. jeziku invalidnosti. Ovom prilikom objavljujemo stavove profesora Ivana Klajna, Ivanke Jovanovi}, izvr{ne direktorke Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom i Jelene Milo{evi}, predsednice Nacionalne organizacije za retke bolesti. Ivan Klajn Filolo{ki fakultet Univerziteta u Beogradu UKIDAJU SE INVALIDI? Vratimo se jo{ jednom na “Uputstva za standardizovan nediskriminativni govor i pona{anje” ombudsmana Sa{e Jankovi}a, o kojima je bilo re~i pro{li put na ovom mestu. U tim uputstvima bilo je re~eno, izme|u ostalog, da “nisu dozvoljeni pojmovi lezbijka (koristi se lezbejka), peder, perverzni, nenormalni, seka persa, `enski petko, lezba~a, topli brat, mu{kara~a, seksualno devijantni, bolesni, jer su uvredljivi i degradiraju}i za dostojanstvo i li~nost LGBT osoba”. U me|uvremenu, ombudsmanu je stiglo pismo od “Gej lezbijskog info centra” u kome se ka`e: “Smatramo da pojmovi lezbijka, peder, topli brat sami po sebi ne spadaju u uvredljive i degradiraju}e”, ve} da sve zavisi od konteksta u kome se koriste. Ombudsman je zahvalio na pismu i rekao da }e “razmotriti sugestije i ugraditi ih u Uputstvo, koje je dokument u stalnom razvoju”. Ono {to nas ovde zanima jeste neobi~na tvrdnja da je lezbijka uvredljivo i stoga zabranjeno, dok je lezbejka dozvoljeno. Obja{njenja o sufiksima nisu ba{ mnogo uzbudljiva za ~itaoce, ali ih moramo dati da bi se ra{~istio jedan o~igledan nesporazum. Sufiksi -ejac i -ejka, sa pridevom na -ejski, javljaju se samo u izvedenicama koje ve} u izvornom jeziku imaju “ej”. Ka`emo epikurejac i epikurejski jer je u gr~kom Epikoureios, plebejac, plebejka i plebejski jer je u latinskom plebeius, crvenoarmejac prema ruskom krasnoarmeec. Od imena ostrva Lezbos (rodnog mesta pesnikinje Safo, koja se zaljubljivala u devojke) pridev ne glasi Lesbeios nego Lesbios. 167 Hereticus, 3-4/2010 Ivan Klajn Sufiks -ijski i ina~e koristimo za izvo|enje od imena na koja se zbog te{ke suglasni~ke grupe na kraju osnove ne bi moglo dodati samo -ski, kao baskijski od Bask, gardijski od garda, nordijski od nema~kog Nord. Sve ovo zna~i da je lezbijka (i lezbijski) gramati~ki ispravno, lezbejka (lezbejski) je pogre{no, a besmislica je tvrditi da je jedan oblik uvredljiv dok drugi nije. U tre}em delu “Uputstava” nala`e se: “Uvek koristiti izraze ’osoba sa invaliditetom’, ’dete sa smetnjama u razvoju’, nikako termine invalid, ometeno dete... Ne koristiti izraz ’parking za invalide’ ve} ’parking za vozila osoba sa invaliditetom’, ’invalidne organizacije’ ve} ’organizacije osoba sa invaliditetom’.” Svi lingvisti koje sam ikad poznavao ili ~itao borili su se protiv birokratskog gomilanja re~i, zahtevali da se raspisuje konkurs za direktora a ne “za izvr{ioca poslova i radnih zadataka direktora”, da red i mir odr`avaju policajci a ne “pripadnici Ministarstva unutra{njih poslova”, da se ka`e “ve}i nego pre” a ne “ve}i u odnosu na prethodni period”, “vreme }e se prolep{ati” a ne “do}i }e do procesa stabilizacije vremenskih prilika”... Sada ombudsman zahteva suprotno: nemoj re}i u jednoj re~i ono {to se mo`e re}i sa tri! Ja ne znam da li }e i predstavnici invalidskih organizacija (ne invalidnih, kako pi{e u dokumentu) napisati pismo za{titniku gra|ana, ali oni bi se sigurno slo`ili da invalid nije neka pogrdna re~ koju treba izbegavati. Mo`e ~ak imati i prizvuk po~asti, kad je re~ o ratnim vojnim invalidima (kako li }emo ih ubudu}e zvati: ratne vojne osobe sa invaliditetom? osobe sa ratnim vojnim invaliditetom?). Pouka iz svega ovoga je da ubudu}e ne treba izdavati “uputstva za standardizovan govor” a da se prethodno ne konsultuju stru~njaci za jezik. NIN, 5. avgust 2010. Vladimir Veli~kovi} – Ponor, 1990. 168 Reagovanje Ivanka Jovanovi} Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom Srbije, Beograd NA[E RE^I ODSLIKAVAJU NA[E STAVOVE Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom Srbije Beograd Broj: 75 Datum: 16.08.2010. godine Uredni{tvu NIN-a Gospodinu Ivanu Klajnu Reagovanje Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije na tekst pod nazivom “Ukidaju se invalidi” Po{tovani gospodine Klajn, uz svo du`no uva`avanje Va{eg poznavanja jezika, odlu~ili smo da uredni{tvo NIN-a zamolimo da objavi reagovanje Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije (NOOIS) kao krovne organizacije koja zastupa interese svih osoba sa invaliditetom u Srbiji, na tekst pod nazivom “Ukidaju se invalidi”, zbog potrebe da odgovorimo na stavove koje ste izneli u svojoj kolumni u vezi dela o tzv. jeziku invalidnosti (povodom “Uputstva za standardizovan nediskriminativni govor i pona{anje”), koji po na{em uverenju apsolutno ne odslikavaju i stavove invalidskog pokreta. Naime, kada se govori o korektnoj upotrebi jezika kojim se opisuju pripadnici marginalizovanih grupa, me|u koje spadaju i osobe sa invaliditetom kojih u Srbiji `ivi oko 800.000, onda to vi{e nije samo pitanje jezika, lingvistike, pravopisa. Jedan od osnovnih principa kada govorimo o politi~ki korektnoj upotrebi jezika i to kako u pokretu osoba sa invaliditetom, tako i me|u pripadnicima drugih marginalizovanih grupa jeste slede}i – korektno je upotrebljavati one izraze koje prihvata ve}ina pripadnika te grupacije. U skladu sa tim i ~injenicom da se svest razvija br`e od jezika, kao i u skladu sa me|unarodnim i doma}im dokumentima koji defini{u ove pojmove, a imaju}i u vidu da je invaliditet samo jedna od karakteristika osobe, invalidski pokret u Srbiji, ali i u svetu, koristiti izraz “osoba/ lice sa invaliditetom” a ne fraze – “invalidno lice/ osoba, dete sa smetnjama u razvoju ili sa posebnim potrebama” i sli~no. Izraz “osoba sa invaliditetom” dolazi iz socijalnog modela invalidnosti, jer akcenat stavlja na samu li~nost i njene potencijale, dok je invalidnost u drugom planu. Dakle, invaliditet je samo jedna od mogu}ih 169 Hereticus, 3-4/2010 Ivanka Jovanovi} ~ovekovih karakteristika i ne odnosi se na celu osobu, te je upotreba politi~ki korektnih termina iz ove oblasti zajedni~ka odgovornost u procesu senzibilizacije javnosti na razli~itost, dakle odgovornost onih koji zastupaju interese osoba sa invaliditetom, ali i medija i pojedinaca koji oblikuju i prosle|uju informacije. Uostalom, da li su Vuk Karad`i}, Betoven, Helen Keler, Ruzvelt, Stiven Hoking, Rej ^arls, Stivi Vonder i mnogi drugi ostali upam}eni po svojim nedostacima, invalidnostima koje ih sve povezuju, ili po svojim veli~anstvenim dostignu}ima u oblastima umetnosti, nauke, kulture, politike... Do pre desetak godina, u Srbiji je dominirao tzv. medicinski model invalidnosti iz koga je dolazio i tzv. “medicinski” i “dijagnosti~ki” govor, poput re~i: invalid, pacijent, slu~aj, vezan za kolica ili paraplegi~ari, cerebralci, distrofi~ari... Zajedni~ko za sve ove izraze jeste to da se osobama sa invaliditetom implicira manja vrednost, smanjenost kapaciteta i potencijala, posebnost, koji mogu slu`iti kao opravdanje za omalova`avanje, segregaciju, izolaciju, osnov za shvatanja da osobe sa invaliditetom predstavljaju teret za dru{tvo u kome `ive i kona~no ~esto osnov za diskriminaciju (postoji puno na~ina da se sprovede diskriminacija nad nekim, ali su naj~e{}a tri osnovna oblika: putem govora, kroz pona{anje i direktnim ugro`avanjem/oduzimanjem prava). Nasuprot ovome, adekvatni su bilo koji izrazi koji kombinuju li~nost i invalidnost, kao na primer: osoba sa invaliditetom, osoba sa distrofijom/kvadriplegijim..., korisnik/ca invalidskih kolica, organizacija osoba sa invaliditetom (jer izraz “invalidna organizacija” bi trebalo da zna~i da je re~ o organizaciji sa kojom ne{to nije u redu). [to se ti~e Va{e opaske u vezi “birokratskog gomilanja re~i” to tako|e nema opravdanja, jer upravo mediji to koriste kao izgovor kada pothranjuju stereotipe i negativne stavove. Jer, kako objasniti ~injenicu da }ete u naslovima novinskih tekstova, naravno i u samim tekstovima, naj~e{}e nalaziti izraze “Cigani”, iako je politi~ki korektno upotrebljavati izraz Rom, a pri tom je i kra}e?! Ako na{e re~i odslikavaju na{e stavove, a ako mediji konstrui{u a ne samo re-prezentuju stvarnost, onda je i ovaj na~in skretanja pa`nje javnosti na ovo pitanje izuzetno zna~ajan, jer mediji nude tuma~enja doga|aja, uzore pona{anja, sisteme vrednosti... Ne treba zaboraviti da mediji pored informativne, imaju i edukativnu ulogu, da treba da obrazuju javnost, ru{e stereotipe, pokre}u na razmi{ljanje, podi`u svest posebno o marginalizovanim grupama. Oni obezbe|uju “slike” koje ljudi koriste da mapiraju sopstvenu stvarnost. Zato je veoma va`no kako pi{emo, o ~emu izve{tavamo, jer i izborom tema i na~inom na koji se to ~ini, mediji {alju implicitne poruke o onome {to je dru{tveno prihvatljivo. Ljudi se tako nekriti~ki oslanjaju na medijske poruke – na njihove predstave dobra i zla, 170 Na{e re~i odslikavaju na{e stavove za i protiv, nas i njih, normalnog i devijantnog... Kroz te predstave mediji daju vi{e od informacije – nude pri~e o neprihvatanju, opovrgavanju drugih koji nisu kao “mi”... A {to se ti~e pouke za kraj, i stru~njaci za jezik, i predstavnici vlasti, i institucija, i civilnog dru{tva, uvek bi pre svih drugih trebali da konsultuju same predstavnike marginalizovanih grupa o tome koji izrazi su za njih prihvatljivi, pre nego {to o tome zauzmu sopstveni stav! Izvr{na direktorka NOOIS Ivanka Jovanovi}, dipl. politikolog Vladimir Veli~kovi} – Veliko gonjenje, fig. III, 1986. 171 Hereticus, 3-4/2010 Jelena Milo{evi} Jelena Milo{evi} Nacionalna organizacija za retke bolesti Srbije, Beograd NA SMRT ^EKA 600.000 MLADIH Datum: 11. 12.2010. godine Uredni{tvu Vesti online Gospodinu Glavnom i odgovornom uredniku Reagovanje Nacionalne organizacije za retke bolesti Srbije na tekst pod nazivom “Na smrt ~eka 600.000 mladih” Po{tovani Gospodine uredni~e, Kao dru{tveno odgovorna grupa gra|ana, odlu~ili smo da zamolimo uredni{tvo Vesti-online da objavi reagovanje Nacionalne organizacije za retke bolesti Srbije (NORBS) na tekst pod nazivom “Na smrt ~eka 600.000 mladih” autora Tomislava Ze~evi}a. Nacionalna organizacija za retke bolesti Srbija je osnovana sa ciljem da na principima punog gra|anskog u~e{}a i dostojanstva radi na unapre|enju kvaliteta `ivota osoba sa retkim bolestima i porodica ovih osoba. Tekst je navodno pisan na osnovu izjava datih na Pres konferenciji, povodom osnivanja ove organizacija, koja je 26. novembra odr`ana u Medija Centru, a na kojoj novinar koji je pisao tekst o~igledno nije ni bio, niti je bilo koga od predstavnika na{e organizacije intervjuisao. Pres konferencija, otvorena za javnost, a naro~ito za predstavnike medija, je bila organizovana upravo sa ciljem da se odgovori na nedoumice i predrasude koje u dru{tvu postoje o retkim bolestima. Zaista je nedopustivo, a i po zakonu ka`njivo, da neko ko sebe naziva ozbiljnim novinarem iznosi ovakve neistine u tekstu, izmi{lja citate sagovornika, da uredni{tvo isti tekst objavi, a da se onda svi zajedno krijete iza nekakve pri~e o `elji da se pomogne “nesre}nim ljudima”. Prvo i osnovno, {to se ti~e pompeznog naslova i cifre od 600.000 osoba sa retkim bolestima, na konferenciji je vi{e puta napomenuto da ta~an broj osoba sa retkim bolestima ne postoji, ve} postoje procene. Drugo, zahvaljuju}i modernoj medicini, mnogo osoba sa retkim bolestima do`ivi i srednje, kao i pozne godine, `ive}i `ivot u skladu sa svojim fizi~kim mogu}nostima, nadogra|uju}i se, u~e}i, rade}i, osnivaju}i svoje porodice i sli~no. Na konferenciji nije bilo ni re~i o tome da osobe sa retkim bolestima “Nemaju pravo na zdravstveno osiguranje, na zdravstvenu knji`icu, nemaju pravo da podi`u lekove na recepte, nemaju pravo na pratioca, 172 Reagovanje preostalo im je samo ono najgore. Ovo je sudbina svih obolelih od retkih, a smrtonosnih bolesti u Srbiji, koja ih je odbacila, zaboravila, izbrisala...” ^injenica jeste da je socijalni polo`aj osoba sa retkim bolestima i njihovih porodica te`ak, ali je daleko od toga da nam “je `ivot opusto{en zbog neizle~ive bolesti”. Niko nema prava da ne~iji `ivot ovako karakteri{e, a ponajmanje neko ko se temom retkih bolesti do sada o~igledno nije bavio, niti se potrudio da prisustvuje samoj konferenciji ili eventualno pro~ita Saop{tenje za javnost. Na samoj konferenciji se sve vreme govorilo o pozitivnim aktivnostima koje Nacionalna organizacija za retke bolesti Srbije namerava da inicira, sa velikim entuzijazmom i pozivom na saradnju upu}enim nadle`nim institucijama, vladinim i nevladinim organizacijama, kao i strukovnim udru`enjima, s obzirom da je jedan od ciljeva NORBS-a upravo ostvarivanje partnerskog odnosa sa navedenim dru{tvenim akterima. Ko god je tog dana prisustvovao konferenciji mo`e da potvrdi da smo sve vreme govorili da na{im ciljevima pristupamo ozbiljno, profesionalno i bez `elje da izazovemo sa`aljenje u javnosti. Uvereni smo da je to pravi put da svoje ideje i ciljeve sprovedemo u delo. [to se ti~e korektne upotrebe jezika kojim se opisuju pripadnici marginalizovanih grupa, me|u koje spadaju i osobe sa invaliditetom, od kojih neke, ali ne sve, imaju retku bolest, u skladu sa me|unarodnim i doma}im dokumentima koji defini{u ove pojmove, invalidski pokret u Srbiji i u svetu koristi izraz “osoba sa invaliditetom”, “korisnik/ca invalidskih kolica”, a ne fraze poput “prikovana za kolica” i sli~no. Izrazi “osoba sa retkom bole{}u” ili “osoba sa invaliditetom” dolaze iz socijalnog modela invalidnosti, jer akcenat stavljaju na samu li~nost i njene potencijale, dok su bolest i invalidnost u drugom planu i samo jedna od karakteristika li~nosti. Izrazi koji se koriste u ovom tekstu za osobe sa retkim bolestima impliciraju manju vrednost, smanjenost kapaciteta i potencijala, posebnost, i kao takvi mogu slu`iti kao opravdanje za omalova`avanje, segregaciju, izolaciju, osnov za shvatanja da ove osobe predstavljaju teret za dru{tvo u kome `ive i, kona~no, ~esto osnov za diskriminaciju. Diskriminacija se mo`e sprovesti na mnogo na~ina, ali su naj~e{}a tri osnovna oblika: putem govora, kroz pona{anje i direktnim ugro`avanjem/oduzimanjem prava. Ako na{e re~i odslikavaju na{e stavove, a ako mediji konstrui{u a ne samo re-prezentuju stvarnost, onda je i ovaj na~in skretanja pa`nje javnosti na ovo pitanje izuzetno zna~ajno, jer mediji nude tuma~enja doga|aja, uzore pona{anja, sisteme vrednosti... Ne treba zaboraviti da mediji pored informativne, imaju i edukativnu ulogu, da treba da obrazuju javnost, ru{e stereotipe, pokre}u na razmi{ljanje, podi`u svest posebno o marginalizovanim grupama. Oni obeze|uju “slike” koje ljudi koriste da mapiraju sopstvenu stvarnost. Zato je veoma va`no kako pi{emo, o ~emu izve{tavamo, jer i izborom tema i na~inom na koji se to ~ini, mediji {alju 173 Hereticus, 3-4/2010 Jelena Milo{evi} implicitne poruke o onome {to je dru{tveno prihvatljivo. Ljudi se tako nekriti~ki oslanjaju na medijske poruke – na njihove predstave dobra i zla, za i protiv, nas i njih, normalnog i devijantnog...Kroz te predstave mediji daju vi{e od informacije – nude pri~e o neprihvatanju, opovrgavanju drugih koji nisu kao “mi”... Zato bismo Vas zamolili da, ukoliko Vam je cilj da se bavite profesionalnim novinarstvom i po{tedite sebe tu`bi, teme obra|ujete kako dolikuje ozbiljnim medijima i da sagovornicima pristupate sa po{tovanjem, citiraju}i njihove izjave ispravno, a ne prema sopstvenom naho|enju. Tako|e, smatramo da je neophodno da objavite tekst u kome }ete se izviniti Nacionalnoj organizaciji za retke bolesti Srbije i svim osobama sa retkim bolestima zbog etiketiraju}eg na~ina na koji ste predstavili osobe sa retkim bolestima, ~ime se izaziva efekat stigmatizacije i diskriminacije ovih gra|ana i pove}ava socijalna distanca zajednice, koja ve} ionako postoji, kao i {iroj javnosti, ako ste ~lankom izazvali ovakav efekat u javnosti. S po{tovanjem, Jelena Milo{evi} Predsednica Nacionalne organizacije za retke bolesti Srbije Vladimir Veli~kovi} – Veliko gonjenje, 1986. 174 ..................... INTERVJUI ..................... Jovica Trkulja Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu STRAST U POLITICI * Tema NIN-a za novogodi{nji broj bi}e: Ima li strasti u politici danas? Nedavno je u jednom intervjuu Slavoj @i`ek rekao da se ne samo na Balkanu, nego “u ~itavoj Evropi danas politikom sa stra{}u bavi jo{ samo rasisti~ka desnica koja je neprijateljski raspolo`ena prema imigrantima”. @i`ek podse}a na Francusku – samo je Le Penu po{lo za rukom da probudi politi~ke strasti. Isti scenario je u Holandiji, Norve{koj i [vedskoj. @i`ek ka`e da se balkanske zemlje (ex Yu) nalaze u glavnom evropskom toku jer “postoji izbor izme|u ne-politike {irokog srednjeg sloja i strasti nacionalisti~ke desnice”. • Kako Vi ocenjujete strast u politici danas? Ima li je i gde? Delite li @i`ekovo mi{ljenje? Slavoj @i`ek u strasti u politici vidi pozitivan na~in delovanja koji te`i promenama postoje}eg. Nasuprot tome, ja u strasti vidim iracionalni elemenat u politici i sumnjam u njenu stvarala~ku mo}. Dodu{e, strast ima ogromnu mo} u mobilisanju grupa, naroda i zajednica i njihovom integrisanju prema odre|enom cilju. Politika bazirana na strasti je, po pravilu, iracionalna. Kao takva ona je voluntarsiti~ka i nekriti~na, podlo`na manipulaciji ljudskim nevoljama i utire put samovolji i diktaturi. Mo} iracionalnog je potpomognuta upravo strastima. Zato su eksplozije iracionalnog ~esto burne, eufori~ne i li~e na planinske bujice koje ru{e sve pred sobom. Istorija je puna tragi~nih primera iracionalne politike zasnovane na strastima. Posebno su porazni i stra{ni primeri onih koji su no{eni voljom za mo} i stra{}u za vla{}u izgubili ljudski lik i naneli velika zla svom narodu i ~ove~anstvu. U njihovim rukama vlast je “duh iz Aladinove lampe, koji slu`i svakoj budali koja ga dr`i. Odvojeni ne predstavljaju ni{ta, zajedno, kob su ovoga sveta”. (M. Selimovi}). * Intervju sa novinarkom NIN-a Zorom Latinovi}, autorizovan 7. decembra 2010. Nije objavljen. 175 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja Tek kada ovlada interes, strasti gube na zna~aju. Od tog momenta zajednicom, narodom grupama i pojedincima po~inje da dominira racionalno. Tada na scenu stupa racionalna politika zasnovana na razumu i interesu, a ne na strastima i iracionalnom. Takvoj politici odgovara autoritet zakona, koji je iznad i izvan iracionalnih ljudskih strasti. • Danas u Srbiji (i ne samo u Srbiji) nedostaje levi~arska alternativa. U pore|enju s vremenom posle Prvog svetskog rata, kada se verovalo da se idejama i politi~kim delovanjem ne{to moglo promeniti, a komunisti me|u studentima bili neobi~no popularni, gde se danas “denula” ta strasna vera da se politi~kim delovanjem i novim idejama ne{to mo`e promeniti? Posle pada Berlinskog zida 1989. g. do{lo je do krize i poraza levice. Rast desnice zapo~et 80-ih godina XX veka sa krizom dr`ave blagostanja, do`iveo je tada renesansu. U zapadnoevropskim zemljama konzervativni liberali su postali glavna ideolo{ka struja i preovla|uju}a politi~ka snaga. Njima su se pridru`ili socijal-demokrati u Velikoj Britaniji i Nema~koj, koji su napustili socijalisti~ke ideale, pribli`ili se neoliberalizmu i postali stranka umerene desnice. Levica koja je u vreme hladnog rata bila mo}na i brojna (lenjinisti, trockisti, staljinisti, maoisti, titoisti, evrokomunisti, demokratski socijalisti, leve socijal-demokrate i dr.) do`ivela je poraz i gurnuta na marginu politi~kog spektra. Dominanto mesto zauzela je sve mo}nija i raznorodnija desnica. Za razliku od pora`ene levice u Evropi i svetu, ona je u Srbiji formalno vladala u poslednjoj deceniji XX veka. Naime, levica, duboko ukorenjena u srpskoj politi~koj tradiciji, postala je vladaju}a politi~ka snaga, oli~ena u Socijalisti~koj partiji Srbije. Me|utim, iza proklamovanih socijalisti~kih dru{tvenih odnosa, formiran je autoritarni socijalizam (unutar kojeg se razvio politi~ki kapitalizam), a od socijalisti~ke nomenklature postali su novobogata{i-kapitalisti. Padom Milo{evi}a 2000. g. nove, tzv. demokratske snage radikalno su ukinule sva formalna obele`ja socijalisti~kih odnosa i {iroko otvorile vrata neoliberalizmu i divljem kapitalizmu. To je dovelo do velikog poraza levice u Srbiji. U postoje}em partijskom spektru: LDP – LSDV – SPS/PUPS – DS – G17 – DSS/SPO/NS – SNS – SRS, nema levi~arske alternative, nema jake politi~ke stranke oko koje bi levica mogla da se okupi. Zato danas u Srbiji levica ne predstavlja nikakvu opasnost za divlji kapitalizam i vladaju}u koaliciju centra i umerene desnice. U toj ta~ki Srbija potvr|uje @i`ekovu tezu po kojoj su balkanski narodi u glavnom evropskom toku, jer “postoji izbor izme|u ne-politike {irokog srednjeg sloja i strasti nacionalisti~ke desnice”. 176 Strast u politici • Desni~ari iz vremena Slobodana Jovanovi}a i Nikole Pa{i}a bili su bez obzira na svoju desnu orijentaciju ugledni i po{tovani. Za{to desnica danas nema ugled kakav je nekad imala? Taj ugled i po{tovanje desnice u Srbiji umnogome su naru{eni za vreme Drugog svetskog rata, kada su vode}e politi~ke snage desnice preuzele idejne postavke fa{izma i kompromitovale se kolaboracijom sa okupatorom. Kada je do{lo do raspada SFRJ i sloma real-socijalizma u svetu, i srpska politi~ka scena se pomerila udesno. Tokom 90-ih godina najve}a gu`va u partijskom spektru je bila na prostoru desnice, gde je formiran najve}i broj partija, od SPO, SNO, mno{tva radikalnih stranka, preko DSS, DHPS, NS do SRS i NSS. Iako heterogene, ove stranke su se oslanjale i danas se oslanjaju na socijalnu demagogiju, na borbu protiv egalitarnih ideologija (marksizma i liberalizma), poricanje individualisti~ke prirodnopravne osnove ljudskih prava, zalaganje za nacionalizam i organsku zajednicu. Ugled desnice su posebno naru{ili ekstremni desni~ari ~iju okosnicu ~ini SRS, koji se zala`u za etni~ko ~i{}enje postoje}e nacionalne dr`ave od pripadnika manjinskih etni~kih i konfesionalnih zajednica ili za osvajanje prostora naseljenih pripadnicima srpske nacije u susednim dr`avama, te njihovo pripajanje mati~noj dr`avi. Ova stranka je poslednjih godina postala sto`er okupljanja mnogobrojnih nacionalno frustriranih, socijalno ranjivih, li~no osuje}enih marginalizovanih ljudi bez perspektive, koji su `rtve tranzicije. Bez obzira na to {to se jedno krilo SRS distanciralo od ovakve politike i formiralo Srpsku naprednu stranku Srbije, u Srbiji je otvoren put ekstremnim desni~arima, uklju~uju}i i neonaciste. Oni su velika opasnost za ugled srpske desnice i Srbije kao moderne dr`ave. • S druge strane, politi~ko nasilje (kao negativan aspekt strasti) je, kako jednom rekoste, politi~ka konstanta, “jer smo pored nere{enog nacionalnog i socijalno-ekonomskog problema, imali i stalno prisutan politi~ki ekstremizam, represije i kr{enja ljudskih prava”. Na koje doga|aje iz na{e politi~ke istorije pre svega mislite? Od samog oslobo|enja od Turaka do po~etka XXI veka dru{tveni `ivot u Srbiji je bio obele`en nasiljem i `estokim obra~unima ostra{}enih politi~ara gladnih vlasti. U {irokom luku od ubistva vo`da Kara|or|a 1817. g. do ubistva premijera \in|i}a 2003. g. nalazi se politi~ko nasilje kao konstanta. Nacionalna sloboda i li~ne ambicije vladara i politi~kih lidera po pravilu uvek su stavljane ispred gra|anskih i politi~kih sloboda pojedinaca. U Srbiji je svagda vi{e cenjen poredak od slobode, autoritarni re`im od demokratskog, a njeni podanici su radije voleli da budu u ~vrstim i pouzdanim rukama autoritarnog vo|e. Jo{ od ustani~kih dana policija i sila u rukama vladara kori{}eni su za obra~un sa politi~kim protivnicima i za odr`anje li~ne vlasti. Pri tom se politi~ki neistomi{ljenik vrlo lako 177 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja kvalifikovao kao dr`avni neprijatelj i izdajnik koga treba odstraniti ~ak i fizi~ki iz dru{tvenog `ivota. Netolerancija, rigidnost, politi~ki ekstremizam i revan{izam, govor mr`nje i sl. postali su i do danas ostali sasvim “normalni” na~ini politi~kog op{tenja u Srbiji. Istra`ivanja istori~ara jasno ukazuju da su politi~ko nasilje i ekstremizam, u novijoj srpskoj politi~koj istoriji, pro{li kroz ~etiri razdoblja koja su bila obele`ena razli~itim oblicima nasilja. U prvom razdoblju (1804–1914) nosilac nasilja bili su, po pravilu, vladari. Oni su se pokazali kao osobe sa despotskim sklonostima koje ne trpe protivljenje i koji su bili spremni da se surovo obra~unaju sa svakim ko im je ograni~avao vlast. U drugom razdoblju (1918–1941) izvor politi~kog nasilja postaju nere{eni me|unacionalni odnosi. U tre}em razdoblju (1944–1990) izvor politi~kog nasilja u Jugoslaviji bila je komunisti~ka diktatura i njena totalitarna ideologija. Najzad, u ~etvrtom razdoblju (1990–2010), recidivi politi~kog ekstremizma su prisutni ispod fasade liberalno-demokratskog politi~kog sistema, a manifestuju se u obliku plebiscitarno-cezaristi~ke vladavine, u rigidnosti politi~kih stranaka, u satanizaciji i likvidaciji politi~kih protivnika, u govoru mr`nje i sl. • Je li u Srbiji mogu}e odvojiti “politi~ko nasilje” od “strasti u politici” kao pozitivnog na~ina politi~kog delovanja koje ne{to mo`e da promeni? Istorija Srbije potvr|uje da su politi~ko nasilje i strast u politici bili i ostali tesno povezani i da su predstavljali izvor velikih nevolja. Dr`ava je ovde vazda imala potpunu kontrolu nad pojedincem-podlo`nikom, a politi~ka vlast se svodila na tehnologiju vladanja. Nosioci vlasti imaju, po pravilu, bo`anski ili harizmatski legitimitet, a njihova ovla{}enja su iznad prava i neograni~ena. Iz tih razloga, politi~ka vlast je magijski privla~na za sve smrtnike koji, ne biraju}i sredstva, te`e da je osvoje i da je po svaku cenu zadr`e, jer dok su na vlasti, njihove `elje imaju snagu zakona. Ni~u}i na ovakvoj tradiciji i potcenjuju}i dostignu}a gra|anskog dru{tva i vladavine prava, politi~ki sistem Srbije je tokom poslednje dve decenije izgradio autoritarne politi~ke strukture, zasnovane na ideolo{kom i politi~kom monopolu, u odnosu na koje je ~ovek sveden na glinu koja se oblikuje po zamisli dr`avno-partijskog uma. Rezultat toga je krut pravni sistem koji podr`ava ideolo{ke dogme i koji je ugu{io inicijativu, li{io ljude motiva za rad, onemogu}io da se raspolo`ivi materijalni i ljudski potencijali koriste u skladu sa mogu}nostima koje pru`aju savremena tehnologija i moderna organizacija dru{tva. U takvoj situaciji uno{enje strasti u politiku mo`e biti kontraproduktivno dolivanje ulja na vatru. Pozitivan na~in politi~kog delovanja koji ne{to mo`e da promeni vidim u sricanju lekcija moderne politi~ke istorije, na prvom mestu pravne dr`ave i vladavine prava. 178 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju ................. - SECANJA ................. Venceslav Gli{i} istori~ar i publicista, Beogradu RODOLJUB ^OLAKOVI] – PRILOZI ZA BIOGRAFIJU Ove godine navr{ava se 110 godina od ro|enja poznatog revolucionara Rodoljuba ^olakovi}a, prvog predsednika vlade Bosne i Hercegovine, od 1945. do 1948. godine, koji je ro|en na prelazu iz 19. u 20. vek. Po~eo sam ga sretati kao mlad istori~ar na raznim tribinama posve}enim istoriji Saveza komunista Jugoslavije i radni~kom pokretu po~etkom 60-tih godina pro{log veka. Od trenutka kad je oti{ao u penziju, 1961. godine, posvetio je svoje interesovanje istoriji Partije, pi{u}i memoare i istovremeno vode}i dnevnik. Nastupao je i na skupovima istori~ara jer je bio jedan od autora prvog Pregleda istorije SKJ, objavljenog 1963. godine. Osim toga, bio je predsednik Saveta Instituta za istoriju radni~kog pokreta Jugoslavije, pa je u tom svojstvu organizovao diskusije o tom Pregledu {irom Jugoslavije. Kad je Pregled objavljen, Tito je po~etkom 1964. primio Rodoljuba ^olakovi}a da mu iznese svoje mi{ljenje o prvoj pisanoj istoriji Partije posle rata. Dijalog koji je vo|en tom prilikom prema zabele{ci tekao je ovako: “Tito: Trebalo je uneti razgovor sa Ribarom i Dragoljubom Jovanovi}em juna 1941. Rodoljub: Dragoljub Jovanovi} je bio bitanga. Tito: To je ta~no. Rodoljub: Drug Kardelj je imao razgovore u U`icu. Tito: To je bio razgovor sa prvacima iz mjesta. Rodoljub: Da, radilo se o lokalnim prvacima radikalne i demokratske stranke, koje smo poku{avali da pridobijemo. Tito: Dobro bi bilo da se ka`e da su to lokalni prvaci. Ja se toga vrlo dobro sje}am – sje}am se onih koji su u U`ice do{li iz ^a~ka. Rodoljub: Velike koristi nismo o~ekivali ali smo ipak poku{avali da se uklju~e u pokret svi koji su imali nekog uticaja u narodu. Tito: [to se ti~e Pljevalja oni su (Crnogorci) na svaki na~in htjeli da poka`u svoju borbenost, uprkos nare|enju koje sam dao. ^er~il je priznao pravo Jugoslovena na Istru ali ne i na Trst. Grad Pulu zajedno sa aerodromom tra`io je kao bazu za snabdijevanje savezni~kih trupa. Smatram da pitanje na{eg zadrugarstva treba obraditi bolje, naro~ito razloge zbog ~ega su zadruge propale. Sam na~in stvaranja zadruga je bio pogre{an. Isto tako pogre{no je za to izabrano vrijeme, jer tada nismo 179 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} imali tehni~kih sredstava. To su bili razlozi zbog kojih se nisu mogle odr`ati. Osim toga to je bilo ~isto kopiranje ruskog metoda, onog najgoreg, pogre{nog, zato je stvar propala. A to nam se jo{ i danas sveti, {iroka masa seljaka nema vi{e poverenja. Zapadni blok i socijalisti~ki lager. Ne koristiti izraz blokovi. Da se komunisti nisu sna{li i da je bilo negativnih posledica. Komunisti su se demobilisali posle 6. Kongresa i to treba kazati. Da je to bilo nepravilno, pokazuje nam dana{nja situacija kada smo Partiji morali dati onu odgovornost, uprkos ~injenici da je Socijalisti~ki savez daleko oti{ao od Narodnog fronta. O tome smo govorili na Brionskom plenumu u junu 1953. godine. Bilo je ne~ega u odlukama 6. Kongresa {to nije odgovaralo na{em vremenu, u tome je stvar. Mo`da se mo`e re}i da su odluke shvatili kao ne{to {to ne mo`e da se prilagodi stvarnosti i da te odluke nisu znali da prilagode svojim komunisti~kim i revolucionarnim shvatanjima. Ta demobilizacija je do{la zbog unutra{njeg otpora. Mnoge od tih mjera su bile prenagljene i prerane. To se odnosi na ve}i deo odluka 6. Kongresa. U tom pogledu mi smo predaleko oti{li.” Iz ovog razgovora se vidi da Tito nije ~itao Pregled istorije KPJ/ SKJ ali je ne{to trebalo da ka`e, pa se uglavnom sve svelo na zadrugarstvo i odluke 6. Kongresa. Prema ^olakovi}evim informacijama kako je Tita obavestio, ni drugi rukovodioci nisu ~itali istoriju Partije izuzev Petra Stamboli}a i Veljka Vlahovi}a, od kojih se o~ekuju primedbe. “Jo{ Bla`o Jovanovi} i ne{to malo Koli{evski”. Posle primedbi na Pregled od strane najvi{ih rukovodilaca organizovane su diskusije po svim republikama, na kojima su u~estvovali prete`no istori~ari, ali i politi~ari. U se}anju su mi ostale zajedni~ke diskusije o Pregledu predstavnika iz svih republika u Beogradu u Domu sindikata koje su organizovali Rodoljub ^olakovi} i Milka Mini}, koji su i predsedavali tom skupu. Na tom skupu bili su zastupljeni svi republi~ki instituti za prou~avanje radni~kog pokreta koji su izrasli iz biv{ih istorijskih arhiva svakog od republi~kih CK. Prisustvovao sam toj diskusiji ispred Zavoda za istoriju radni~kog pokreta Srbije i to za period NOB. U to vreme se nisam bavio istorijom Partije nego ratnim zlo~inima i terorom nacisti~ke Nema~ke u Srbiji za vreme okupacije 1941–1944. Moja osnovna primedba je bila da se u istoriji Partije skoro ne pominju ratni zlo~ini okupatora i doma}ih saradnika, koji su jedan od razloga {to je 1941. do{lo do ustanka u Jugoslaviji. Na tu moju primedbu nije niko reagovao, ni da to treba ni da ne treba pominjati u istoriji Partije. Na toj raspravi ispred Instituta za historiju radni~kog pokreta Hrvatske prisustvovali su direktor Franjo Tu|man i dva njegova najbli`a saradnika, [erif [ehovi} i Dragutin [}ukanec. Tu|man se jo{ tada bio osmelio da zastupa tezu da je Hrvatima bilo bolje pod Austro-Ugarskom nego u Kraljevini Jugoslaviji. Za nas je bilo iznena|enje da na tu tezu nisu 180 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju reagovali predsedavaju}i skupa Milka Mini} i Rodoljub ^olakovi}. Jedino se za re~ javio pukovnik Bogdan Gledovi}, saradnik Vojnoistorijskog instituta, koji je ~esto bio na tapetu svoje partijske organizacije zbog toga {to je na ovakvim skupovima beskompromisno reagovao na nacionalisti~ke istupe hrvatskih i albanskih istori~ara. Ovoga puta rekao je Tu|manu: “Kad vam je bilo bolje tamo za{to se do{li ovamo, a mo`ete opet da se vratite tamo”, misle}i na Austriju. Kasnije sam kao recenzent ^olakovi}evog dnevnika na{ao u njemu da se ^olakovi} po`alio Titu zbog ovog njegovog stava, ali mu je Tito uzvratio: “Ne pakujte Tu|manu” i nije bio spreman bilo {ta da preduzme protiv Tu|mana, jer ga je podr`avao Krle`a. Tek posle tri godine, kada je Tu|man do{ao u sukob sa Bakari}em, Tito je digao ruke od njega i on je bio smenjen sa mesta direktora Instituta 1967. godine. Prvi put sam kratko razgovarao sa ^olakovi}em na otvaranju sajma knjiga u Beogradu 1962, kada sam se na{alio: “Da li mo`emo i mi obi~ni smrtnici da stojimo sa vama na platou gde stoje rukovodioci i istaknuti knji`evnici?” “Za{to da ne mo`e”, odgovorio je lakonski. Od diskusije o Pregledu pro{lo je pet godina, kad mi se ponovo pru`ila prilika da du`e razgovaram sa njim. Za vreme proslave 50. godi{njice SKJ mene su bili odredili da budem ~lan Sekretarijata odbora za proslavu u Srbiji. Kao ~lan Odbora putovao sam na proslave u razne gradove po Srbiji: Valjevo, ^a~ak, Jagodina, [id i druga mesta. Na tim proslavama imao sam prilike da se upoznam sa starim revolucionarima i da sa njima kasnije vodim du`e razgovore. Na proslavi u ^a~ku, pored ostalih, prisustvovao je i Rodoljub ^olakovi}. Posle sve~anosti oti{li smo na ve~eru u hotel “Moravu” i po{to sam za stolom sedeo do njega iskoristio sam priliku da razgovaramo celo ve~e na samo o njemu nego i o revolucionarnoj generaciji kojoj je pripadao. Na kraju, posle pono}i, kada sam ga prili~no zamorio, otvoreno mi je rekao: “Ama ~ove~e, ti me udavi”. ^olakovi} je bio istaknuti jugoslovenski revolucionar i ~lan KPJ od njenog osnivanja 1919. godine. On je pripadao onom malom broju partijskih kadrova KPJ iz 20-tih i 30-tih godina 20. veka koji su se uprkos usponima i padovima po nare|enjima svemo}ne Kominterne odr`ali u njenom vrhu. Dva puta je bio na ivici da ga Partija izbaci iz svojih redova. Najpre 1938. kao ~lana Politbiroa CK KPJ, jer je bio u rukovodstvu KPJ sa Milanom Gorki}em, koji je likvidiran u Moskvi, a zatim kao predsednika vlade Bosne i Hercegovine zbog kolebanja u odnosu na Informbiro. Tito ga je ~ak 1940. isklju~io iz Partije na {est meseci zbog dr`anja u zatvoru posle njegovog povratka iz Pariza u zemlju, ali ga je 1941. vratio u Partiju i poverio mu odgovorne funkcije u isto~noj Bosni. Politika i pisanje su mu bile dve osnovne preokupacije, ali kako je stario sve ve}u je pa`nju posve}ivao pisanju, sa saznanjem da su politika i ideologija prolazne a da trajno 181 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} ostaje ono {to je napisao. Ne samo da je umeo lepo da pi{e nego je bio i nenadma{an usmeni pripoveda~ da ga je bilo zadovoljstvo slu{ati ~ak i kada je pri~ao o suvoparnim temama kao {to je istorija KPJ. Kao dogmatski marksista verovao je da se istorija mo`e usmeravati, ~ak i kreirati, ne obaziru}i se na tezu \er|a Luka~a da su istorijski tokovi nepredvidljivi. Uo~avao je slabosti socijalizma, posebno na{eg samoupravljanja. ^esto mi je govorio da je vlast iskvarila komuniste, ali da se to mo`e otkloniti intervencijom SKJ i da je socijalizam dru{tveno politi~ki sistem budu}nosti. Bio je beskompromisan kriti~ar partijske birokratije, navode}i mi da “odprilike postoji 500 glavara koji nikome ne pola`u ra~una i protiv njih se u narodu {iri nezadovoljstvo”. Kao jugosloven posebno je bio o{tar u kritici nacionalizma i {ovinizma ma sa koje strane dolazio, zastupaju}i stav da svako treba da ga po~isti u svom dvori{tu a ne da preko plota viri u tu|e. Po njegovom mi{ljenju, za komuniste je najva`nije tu}i svoj nacionalizam. Jo{ 60-tih godina je shvatio kuda vode pogor{ani odnosi izme|u jugoslovenskih naroda. “Uskoro }emo se stideti da pomenemo re~ jugoslovenski.” U tom pogledu je bio principijelan i prestao je da se dru`i sa Miroslavom Krle`om i Dobricom ]osi}em kada su oni, po njegovom shvatanju, postali nacionalisti. ^olakovi} je prezirao primitivnost duha, java{luk i lenjost. Verovao je u dobru organizaciju rada, koji je, po njegovom mi{ljenju “jedini izvor istinske radosti”. Nije voleo “prazne hodove u `ivotu”, ble{tave a prazne sve~anosti, parade i sahrane. Njegova osnovna orijentacija bili su rad i komunikacija sa ljudima bez obzira kom dru{tvenom sloju pripadali. I u penziji, svake godine je pravio plan {ta }e da uradi i na kraju godine bi sumirao rezultate svog jednogodi{njeg rada. Pored pisanja memoara, u penziji je svakodnevno vodio dnevnik. U njemu je bele`io utiske i razmi{ljanja o najva`nijim doga|ajima u svetu i Jugoslaviji, o istaknutim li~nostima iz politi~kog, privrednog i kulturno-umetni~kog `ivota, o obi~nim ljudima, njegovim saborcima iz nekog sela. U dnevniku je pratio istaknute li~nosti sa kojima se dru`io ili susretao, iznose}i njihove stavove prema problemima koji su optere}ivali Jugoslaviju kao dr`avu i dru{tvo u celini. Svoje kriti~ke ocene o vode}im jugoslovenskim politi~arima, Titu, Kardelju, Bakari}u i drugima, koje nije mogao javno da iznese, unosio je u svoj dnevnik. Dragocene su i njegove interpretacije razgovora sa najistaknutijim jugoslovenskim piscima sa kojima se decenijama dru`io, kao {to su: Ivo Andri}, Miroslav Krle`a, Aleksandar Vu~o, Branko ]opi}, Gustav Krklec, Oskar Davi~o, Dobrica ]osi} i drugi. U pojedinim slu~ajevima uspeo je da pronikne u kome }e se pravcu kretati odre|eni doga|aji i pojave u svetu i Jugoslaviji. Jo{ po~etkom 60tih godina pro{log veka uo~io je negativne procese koji su vodili ne samo razbijanju Partije nego sa njom i Jugoslavije kao dr`ave, napominju}i da 182 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju su se “na{a kola zaglibila zbog vlastite nebudnosti”, da se SKJ pretvara u “federaciju Partije” i da na jednoj strani vlada izvesna naivnost da se samo re~ima mo`e delovati na ljude, koja ne mo`e zaustaviti negativne procese, a da na drugoj strani vlada “lopovluk” najgore vrste. Tih godina je jo{ verovao da je sre}a {to na ~elu Partije postoji tako sna`na li~nost kao {to je Tito i da }e on smo}i snage da to prese~e. Ve} od 1967. po~eo je da gubi nadu i u Tita i postajao je sve vi{e kriti~ki raspolo`en prema njemu, ukazuju}i na njegove negativne osobine: da je vlastoljubiv, sujetan i autokrata, da je saradnike birao ne po sposobnostima nego kako su se odnosili prema njemu i da su sva klju~na pitanja re{avana u uskom krugu oko Tita a samo formalno izno{ena na sednice Centralnog komiteta SKJ. Izme|u ostalog uspeo je da shvati su{tinu mnogih doga|aja u Jugoslaviji, kao {to su bili: studentske demonstracije 1968. godine; Deseta sednica CK Hrvatske; “cestna afera” u Sloveniji; “masovni pokret” u Hrvatskoj i drugi. Ponekad nije uo~avao zakulisne igre iza scene pojedinih doga|aja, pa je podr`ao Tita u obra~unu sa Aleksandrom Rankovi}em, o~ekuju}i demokratizaciju dru{tva, ili koncept teritorijalne odbrane, koji je ubrzao razbijanje Jugoslavije. Zabrinjavalo ga je {to je Partija zanemarila komunisti~ku ideologiju. ^esto mi je govorio da su nama potrebni ljudi koji }e o tome da pi{u. Godinama se borio da se objave sabrana dela Marksa i Engelsa i u vreme kad se Partija za njih nije dovoljno interesovala. Formirao je neku vrstu posebnog izdava~a, “Socijalisti~ku knjigu”, da bi taj posao zavr{io krajem 70-tih godina pro{log veka i sabrana dela Marksa i Engelsa predao Titu neposredno pred njegovu smrt, u decembru 1979. godine. ^olakovi} je prvi dao inicijativu da se rehabilituju nedu`no optu`eni ~lanovi KPJ u staljinisti~kim ~istkama. “Bolje da to u~inimo mi koji smo aminovali nekim Rusima, nego da to ~ine posle nas, jer }e na nas pasti sramota da nismo imali smelosti da svoju gre{ku priznamo”, zapisao je u svom dnevniku. Razo~aran u politi~are, u penziji sve se vi{e dru`io sa knji`evnicima i umetnicima. Kada mu je Mikuli} podmetnuo magnetofon da snimi ^olakovi}eve primedbe na rad bosanskog rukovodstva, odbio je da vi{e sa njima sara|uje. Od politi~ara, nastavio je da se dru`i jedino sa Petrom Stamboli}em i ostali su nerazdvojni prijatelji do Rodoljubove smrti. Me|u njegovim najbli`im prijateljima bili su knji`evnici: Ivo Andri} i Aleksandar Vu~o, sa kojima se neprekidno dru`io od 1945. godine. Posle oslobo|enja Beograda Petar Stamboli} ga je upoznao sa Ivom Andri}em, koji je prihvatio ^olakovi}ev poziv da po|e kasnije u oslobo|eno Sarajevo i da mu kao ve}nik ZAVNOBiH pomogne u izgra|ivanju Bosne i Hercegovine kao dr`ave. ^olakovi} je smatrao svojim velikim uspehom {to je ubedio Andri}a da postane ~lan KPJ, iako su mu preporuku za ~lanstvo pisali 183 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} knji`evnici Aleksandar Vu~o i Milorad Pani} Surep. Sa Ivom Andri}em i Aleksandarom Vu~om ^olakovi} se dru`io na knji`evnim susretima, letovanjima, putovanjima po zemlji, ku}nim posetama i do~ecima nove godine. Zahvaljuju}i ^olakovi}u ostali su zabele`eni njihovi razgovori o raznim temama iz jugoslovenske i svetske kulture i politike. On je uspeo da od introvertnog Andri}a izvu~e brojne misli i komentare ne samo o knji`evnosti nego i o `ivotnim pitanjima, koje nisu uspeli ni najve{tiji novinari. “Aca u razgovoru unosi svoj gamenski duh, a Andri} dostojanstveno ubaci po neku svoju mudru re~. Otmen i suzdr`an retko je kada upotrebljavao vulgaran izraz, ali kad ga upotrebi u pri~i to ne zvu~i vulgarno.” Ipak naveo je jednu takvu Andri}evu misao: “Ostarilo se a svet se sve vi{e prokurvava”. Andri}a je smatrao “pravim Jugoslovenom od svojih mladi}kih dana kojima je ostao veran do danas”. U stara~kim godinama opsedao ga je pesimizam u pogledu budu}nosti Jugoslavije. “Andri} gorak i razo~aran ka`e da 1945. godine nije ni slutio da }e se povampiriti {ovinizam i ste}i pravo gra|anstva, ~ak podr{ku komunista. U bratstvu i jedinstvu video je neko o`ivotvorenje svojih mladi}kih snova. Zna~i opet proklete ograde i tarabe, a mislili smo iza}i na druge {ire prostore ~ove~nosti i internacionalizma, pitao me je i gledao tu`no svojim umornim pogledom.” U vezi sa porastom masovnog pokreta u Hrvatskoj 1971. godine “Andri} je pesimist. I na{i }e sinovi kroz 50. godina raspravljati o odnosima Srba i Hrvata”. ^esto je citirao Marka Aurelija: “Ne brinite se i ne obazirite se ni na pohvale ni pokude, brzo }e vas zaboraviti a za 30 godina svi ovi {to o vam danas govore bi}e mrtvi”.U pogledu jugoslovenstva i ^olakovi} i Andri} su se slagali i bili su skoro istog mi{ljenja. Koliko je bio privr`en Andri}u, brinuo je ne samo o njemu, a posle njegove smrti kao prvi predsednik o njegovoj zadu`bini, nego je `eleo da pored njega bude i sahranjen, da budu zajedno i u onostranom svetu. Verovatno da se nikad ne bih zbli`io sa ^olakovi}em da se njegova supruga Milica Zori} ^olakovi} nije nalazila zajedno sa mojom suprugom Darom na le~enju u Onkolo{kom institutu 1976, kada su one postale prijateljice. Od tada pa do njegove smrti 1983. odlazili smo povremeno u posetu ^olakovi}ima. Prilikom tih poseta, dok su Milica i Dara razgovarale o svojim problemima, ja sam sa Rodoljubom koristio vreme da razgovaramo o istoriji Partije i njegovom u~e{}u u revolucionarnom radni~kom pokretu. Do tada sam pro~itao sve {to je o tome objavio, a Kazivanje o jednom pokoljenju sam prikazao u novinama. ^olakovi} je umeo lepo da pri~a i zadovoljstvo ga je bilo slu{ati, pa i o suvoparnim temama kakva je istorija Partije. Prilikom prvog susreta u njegovom stanu poklonio sam mu moju knjigu Komunisti~ka partija u Srbiji 1941–1945. Kasnije sam saznao iz njegovog dnevnika da ju je pro~itao i o njoj u svom dnevniku 1. aprila 184 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju 1976. zapisao: “Posle podne kod ku}e ~itao Venceslava Gli{i}a KPJ u Srbiji. Dobra knjiga, savesno ra|ena i dokumentovana”. Posle tri meseca je dodao: “Opet se vratio knjizi V. Gli{i}a o KPJ u Srbiji koju sam prekinuo da ~itam zbog predgovora ’Zapisima’. Ta savesno i dobro pisana knjiga je i uzbudljiva za one koji znaju {ta se sve krije iza suhoparnih podataka o mu~noj obnovi partijske organizacije, koliko upornosti i po`rtvovanosti kod ljudi, uprkos malodu{nosti ~ak izdaje. Za mene je veoma pou~no koliko ima sli~nih propusta u radu Partije u vremenu kad smo postizali vajne uspehe u Zapadnoj Srbiji i Isto~noj Bosni. Kad budem o tome pisao pozva}u se i na ovu knjigu. Te gre{ke nisu bile slu~ajne”. U prvim razgovorima (12. juna 1976.) po~eli smo pri~u o NOB-u i njegovim Zapisima o narodnooslobodila~koj borbi. Pitao sam ga za Zapise, koliko su to autenti~ne bele{ke iz rata a koliko je vr{ena njihova rekonstrukcija na osnovu se}anja, ne samo li~nih nego i ostalih u~esnika u tim doga|ajima. “Autenti~ne bele{ke iz vremena rata sa~uvao sam samo one od 1943. do 1945. godine. Njih sam sa~uvao a ostale su propale u toku rata. Jedan deo zabele{ki od 1941. do 1943. bio sam sklonio kod Rada Jak{i}a, ali su one propale od amonijaka u njegovom klozetu. Zbog toga sam morao da ih naknadno rekonstrui{em na osnovu svojih i se}anja u~esnika u pojedinim va`nim doga|ajima.” Interesovao sam se za neke doga|aje i li~nosti o kojima nema podataka u dokumentima a koje nije pominjao u svojim memoarima, kao na primer da li je u Fo~i po~etkom 1942. napisao bro{uru o gra|anskom ratu, o kojoj mi je pri~ao Sreten @ujovi}? “Zaista sam napisao tu bro{uru, koja nikad nije objavljena a rukopis je uni{ten posle sastanka CK KPJ u Fo~i 6. aprila 1942, kada je nagla{ena oslobodila~ka borba a Dra`a Mihailovi} svrstan u saradnike okupatora. Naslov bro{ure ’Hteli ste gra|anski rat, dobili ste ga’ nisam ja dao, nego neko od redaktora. Posebno se zalagao za gra|anski rat Svetozar Vukmanovi} Tempo ~im je do{ao u Bosnu 1941. kao opunomo}enik CK KPJ, a mene je optu`ivao za saradnju sa ~etnicima. @alim {to nisam studirao istoriju jer mi nedostaje zanatska strana za pisanje istorije, pa sam se uglavnom ograni~io na memoarska kazivanja.” Poku{avao sam da ga razuverim da nije toliko va`no {to nije studirao istoriju, da mnogi borci, kao Pero Mora~a, nisu studirali istoriju pa se uspe{no njome bave, jer ne robuju nikakvom metodolo{kom {ablonu koji se primenjuje u istorijskoj nauci. Savetovao me je da ne rasipam svoje dragoceno vreme kao predsednik Komisije za kulturno istorijske nauke i delegat u Skup{tini zajednice za nauku Srbije, gde se bavim organizacionim pitanjima tih nauka. “Tim poslom treba da se bave oni koji nemaju smisla za pisanje”, zaklju~io je ^olakovi}. Kad smo raspravljali o Centralnom komitetu KPJ iz tridesetih godina pro{log veka kome se na ~elu nalazio Milan Gorki}, rekao je da ne 185 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} zna na osnovu ~ega i kako je utvrdio Pera Damjanovi} da je ^olakovi} bio organizacioni sekretar u tome CK. “Odgovorno tvrdim da nije postojala u to vreme funkcija organizacionog sekretara CK KPJ. Ina~e, Pera pi{e dosta razvu~eno, a interes prou~avanja mu je razu|en.” Zatim smo razgovarali o Milovanu \ilasu i njegovoj prevrtljivosti: da je najpre bio pristalica Gorki}a a potom Tita, mada je meni \ilas tvrdio da je bio titovac. Sla`e se sa mnom da je u vreme Titovih jubileja dolazilo do velike poplave jeftinih knjiga i napisa o Titu i da one ne doprinose rasvetljavanju njegove li~nosti i uloge u istoriji Jugoslavije. Mnogi su imali u vidu konjunkturu da objave jo{ jednu knjigu i zarade novac. Za Radivoja Uvali}a navodi da je u Francuskoj kao predsednik udru`enja jugoslovenskih studenata bio protiv Tita. Nije sve ta~no {to ti je ispri~ao o sebi kada si pisao njegovu biografiju za Enciklopediju Jugoslavije i nije se slu~ajno Partija tako ponela prema njemu 1941. Tada je bila data direktiva sa vrha Partije da se Uvali} i ^eda Kru{evac likvidiraju kao trockisti iako su bili saradnici Mustafe Golubi}a, rezidenta sovjetske obave{tajne slu`be u Beogradu. Uvali} se sticajem sre}nih okolnosti spasio, a ^eda Kru{evac je likvidiran kao trockista u Ju`noj Srbiji 1941. godine. ^olakovi} je posebno uva`avao svoga druga iz pariskih dana Sretena @ujovi}a, ~lana Politbiroa CK KPJ za vreme Milana Gorki}a. Pored toga {to je bio istaknuti rukovodilac KPJ, Rodoljub navodi da je bio izuzetno hrabar i da ga je Tito slao da razre{ava kriti~ne situacije u kojima se nalazila glavnina NOP-a. Tako npr. na Sutjesci zahvaljuju}i njegovoj inicijativi Prva proleterska divizija kojom je komandovao Ko~a Popovi} izvr{ila je proboj kod Balinovca, {to mu je 1948. pripisano za jednu od gre{aka, da je to izvr{io na svoju ruku da bi vrhovnog komandanta Tita ostavio u nema~kom obru~u. Posebno smo razgovarali o isto~noj Bosni u NOB, gde je Rodoljub bio jedan od rukovodilaca NOP-a. “Tempo nije poznavao i shvatao situaciju u Bosni 1941. pa je mene optu`ivao za nebudnost prema klasnom neprijatelju zbog saradnje sa ~etnicima Jezdimira Dangi}a i da je ta saradnja dovela do ja~anja ~etni~kog pokreta a kasnije i do pu~eva u pojedinim partizanskim odredima. Zbog toga smo bili prinu|eni svi mi koji smo rukovodili partizanskim odredima u Isto~noj Bosni da polemi{emo sa Tempom kad je 1971. objavio svoje memoare Revolucija koja te~e, u kojima je neobjektivno prikazao situaciju u Isto~noj Bosni 1941. i po~etkom 1942. godine.” Najvi{e smo se zadr`ali na njegovom stavu prema IB 1948. godine. “U vreme sukoba KPJ sa IB nalazio sam na ~elu vlade Bosne i Hercegovine i zajedno sa vladom i Pokrajinskim komitetom KPJ za BiH, sem \ure Pucara, izjasnio sam se da se po{alju jugoslovenski predstavnici na sastanak IB u Bukure{t sa namerom da dobijemo podr{ku nekih KP sa zapada. 186 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju Kad je o tome Pucar obavestio Tita, on me je pozvao na razgovor na Brdo kod Kranja. Tamo su mi Tito i Kardelj objasnili {ta ho}e Staljin i zahtevali od mene da pomognem Pucaru da se ubedi rukovodstvo BiH u ispravnost Titovog puta. Tek posle razgovora donekle sam u{ao u su{tinu spora. Mi u Bosni o mnogim stvarima iz odnosa Jugoslavije prema Sovjetskom Savezu nismo bili obave{teni, pa sam Tita prilikom tih razgovora koji su trajali dva dana prekoreo: “Dobro Jo`a, {to nam nisi rekao {ta Staljin ho}e”. Posle ovog razgovora odr`an je sastanak izme|u Politbiroa CK KPJ i ~lanova PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu, 7 jula 1948. godine. Na tom sastanku Tito je reagovao pomirljivo, a ~lanovi PK zajedno sa ^olakovi}em su se raskritikovali priznaju}i svoje gre{ke. Na rastanku Tito je zamolio ^olakovi}a da pomogne \uri Pucaru “da iz ove borbe iza|emo sa {to manje gubitaka. Ho}u i to iz dubokog uverenja a ne po direktivi”, odgovorio je ^olakovi}. To mu nije pomoglo jer je odmah smenjen sa polo`aja predsednika vlade BiH i povu~en u Saveznu vladu za ministra prosvete, na kojoj du`nosti je ostao sve do penzionisanja 1961, od kada je po~eo da vodi dnevnik. Nije mu pomoglo ni {to je morao da krstari Bosnom i Hercegovinom po fabrikama i da radnicima obja{njava su{tinu spora sa IB. Navodio mi je iskaze i proteste pojedinih radnika da oni nose Staljina u srcu i da ga odatle ne mogu i{~upati. Izri~ito mi je tvrdio da nije bio ibeovac mada su ga neki rukovodioci za to optu`ivali. “Sve je to nastalo zbog na~ina rukovo|enja Partijom od strane nekoliko ljudi u tada{njem Politbirou CK KPJ. Do nas u provinciji nisu dopirale neke zna~ajne odluke, odnosno nismo bili dovoljno obave{teni {ta se doga|a u vrhu Partije.” Ispri~ao mi je izme|u ostalog kako je do{lo do raspleta slu~aja Pa{age Mand`i}a, koji se pona{ao kao turski pa{a u Tuzlanskom regionu. On je izme|u ostalog okrivljavao ^olakovi}a i Cvijetina Mijatovi}a za izbijanje ~etni~kih pu~eva u partizanskim odredima na Majevici, a Todora Vujasinovi}a za neuspehe NOP-a na tom terenu i {ovinizam. Istovremeno je kritikovao u svojim govorima i rukovodioce BiH. ^olakovi} se zbog toga obratio ~lanovima Izvr{nog komiteta CK SK Bosne i Hercegovine i oni su Pa{agu stavili na dnevni red ovog foruma. Posle kritike koju je pretrpeo od Hamdije Pozderca i Hasana Grap~anovi}a, Pa{aga je izvr{io samokritiku, da bi mu ^olakovi} na kraju rekao da mu ni{ta ne veruje. Istovremeno zbog raznih ispada osu|en je na 8 godina robije Bu|oni Selimovi}, brat Me{e Selimovi}a. Rodoljub ne simpati{e ni Me{u, jer blati Bosnu, a to mu ne treba. Njegov brat [efkija, kao komandant mesta u oslobo|enoj Tuzli, zloupotrebio je svoj polo`aj i nezakonito uzeo neki name{taj za svoj stan. Zbog toga je komesar korpusa Vladimir Popovi} naredio da se strelja, a Cvijetinu Mijatovi}u da to saop{ti [efkijinoj porodici uklju~uju}i i Me{u. Od tada Me{a sumnji~i Cvijetina da je ume{an u ubistvo njegovog brata. U [efkijinom slu~aju niko nije pitao za mi{ljenje 187 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} {ta sa njim uraditi, ni Pokrajinski ni Oblasni komitet KPJ. Me{a u svojim memoarima ne navodi sve podatke iz svoje ratne biografije. Tako, na primer, po izlasku iz zatvora bio je godinu dana u domobranima, a pre{ao je na stranu partizana sa pukom domobrana kojim je komandovao Sulejman Filipovi} posle kapitulacije Italije. Kad su sahranjivali Ivu Andri}a, ^olakovi} se nije pozdravio sa Me{om i njegovom `enom Darkom. Rodoljub ne}e sa njim da komunicira, jer optu`uje Partiju da mu je ubila brata. S druge strane, Darka ga ohrabruje da je on najve}i knji`evnik na ovim prostorima, pa su vodili kampanju da bude predlo`en za Nobelovu nagradu za knji`evnost. U toku Titovih jubileja 1977. godine ~esto smo razgovarali o Titu. O tome je ostavio i svedo~enje u svom dnevniku 12. juna 1977. godine: “Posetili nas dr Venceslav Gli{i} i njegova supruga Darinka, s kojom se Milica upoznala u Onkolo{kom institutu. Gli{i} je istori~ar, objavio je vi{e radova, od kojih sam pro~itao KPJ u Srbiji 1941–1945. Pisao sam o njoj u ovom dnevniku. Danas smo razgovarali malo o njoj a vi{e o pojedinim li~nostima i doga|ajima o kojima se pi{e ali nedovoljno: Gorki} na primer, ili Josip Broz. Ne dopada mu se kako neki pi{u u ovoj jubilarnoj godini. Svak mo`e da nadrlja {ta ho}e, pod uslovom da hvali i uzdi`e slavljenika, bez obzira da li je to ta~no ili nije, da li je kazano sa ukusom i merom. Gli{i} ostavlja utisak ozbiljna i po{tena ~oveka, koji sa ose}anjem odgovornosti radi svoj posao.” Drugi put iste godine Antoni} i ja smo razgovarali sa Ro}kom o Titu i o tom razgovoru on je zabele`io: “Svi ozbiljniji istori~ari nau~nici vide da se preteruje sa veli~anjem Tita, da se neke stvari neta~no predstavljaju, ~ak falsifikuju, da bi se, poltronski, istakla njegova uloga u svemu. Maltene kao sa Staljinom (biografija, istorija lingvistika i dr.). Osjetio sam to kod nekih ali ne smeju da ka`u, jo{ manje da napi{u, ali }e to re}i, mora}e radi sebe, radi istine. Neki dan sam razgovarao sa Antoni}em i Gli{i}em. Video sam kako su reagovali da se sa mnom sla`u. Rekli su, sve }e se postepeno re}i kako je i bilo. Olju{ti}e se ono {to su dvorski istori~ari (dopisali), jer to nije nikome potrebno, najmanje Titu.” Spontano u razgovoru ja sam izgovorio ovu re~enicu: “Olju{ti}e vreme sve {to su nadogradili dvorski istori~ari”, ali ju je Ro}ko zapisao po se}anju malo druk~ije, mada ima isti smisao. Za vreme Titovog ro|endana 1977. pisao je: “Ali ne volim, nije mi ukusna ovolika buka koja se pravi cele godine a pogotovu ovih dana oko njegovog imena i dela. Govori se o skromnosti Lenjina i Ho [i Mina, `ao mi je {to Tito nije takav. Voli bljesak i svetlost pozornice, voli da se stalno talambasa oko njega i dela. Veli~ina Titova nije u tome, a kad ga progla{avaju za teoreti~ara, onda ga izvrgavaju smehu i ruglu, kao {to je uradio Mikuli}, da je jedan od najve}ih teoreti~ara na{eg vremena.” Upore|uju}i 188 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju Tita i Kardelja napominjao je da }e se Titu malo oduzeti a dodati Kardelju kao kreatoru dru{tveno-politi~kog sistema. “[ta je od njega ostalo?”, pita se Ro}ko. “Samo vlastoljublje i ta{tina a ostalo je i{~ilelo. Postao je povodljiv, neotporan na laskanje, neprincipijelan i kolebljiv. Na re~ima se javi onaj Stari, ali u praksi pod uticajem ovoga ili onoga on postupa druk~ije i gubi autoritet, {to nije samo njegova {teta nego zajedni~ka. I niko ne sme da mu to ka`e, jer svako zna da bi ga onda bacio preko palube, bez obzira na sve. Nad svim lebdi senka povodljivog i }udljivog vo|e koga okru`uju ko zna kakvi ljudi i obave{tavaju ga na starinski na~in prislu{kivanjem. On se rukovodi li~nim simpatijama, pa ovoga ne mari, te onoga treba smeniti, onoga tamo, drugoga ovamo. Nije to dobro, zaglibili smo se u neprincipijelnost, najve}e zlo za jednu revolucionarnu partiju”. Nije mu se se svi|alo ni Titovo preterano bavljenje spoljnom politikom. “Izgleda da je Tito toliko zaokupljen spoljnopoliti~kim problemima i da je uobrazio da on svojom akcijom mo`e ne{to u~initi za re{avanje zapetljanih me|unarodnih odnosa, da je potpuno zanemario na{e unutra{nje prilike i nevolje.” Posebno mu se nisu dopadali pompezni do~eci Tita pri povratku iz inostranstva. “Na aerodromu po dolasku takvo prangijanje da je to neugodno, deluje nekako primitivno. Ta muzika, pucnjava, bukti sve nekakav bljesak i parada. Zar nam je to danas potrebno u ovakvoj prete{koj ekonomskoj situaciji i politi~koj razrovanosti? Najzad to je i neozbiljno, li~i sve na operetu i to skupu.” Krajem februara 1980. bio sam kod ^olakovi}a. Za nekoliko godina smo postali prijatelji pa sam po~eo da ga oslovljavam sa dru`e Ro}ko, kako su ga oslovljavali iz najbli`eg okru`enja. Kad god se sretnemo dugo pri~amo o istoriji Partije i ulozi Tita u njenom oblikovanju. Kad sam od 1979. postao direktor Jugoslovenskog bibliografskog instituta koji finansiraju sve republike i pokrajine, on mi je pomagao da Institut adekvatno finansiraju iz BiH. U tom cilju je razgovarao sa D`evadom Dautovi}em, sekretarom Samoupravne interesne zajednice za kulturu i Zvonkom Petrovi}em, koji je vodio obrazovanje u BiH. Bio sam jedan od inicijatora da Institut uradi bibliografiju Ro}kovih radova, koju je finansirao SIZ za kulturu Bosne i Hercegovine. Ovog puta smo razgovarali kako ocenjuje kolektivni rad na novoj verziji istorije Partije, koji je zapo~eo formiranjem Komisije za istoriju SKJ 1976. godine. Prethodno sam ga upoznao kako taj posao sporo napreduje jer posle Ustava od 1974. godine treba o svemu da se dogovaraju predstavnici republika i pokrajina, pa i o istoriji. Njemu se ne svi|a taj pristup, tro{e se velika sredstva, gubi se dosta vremena u diskusijama. a u~inci se jo{ ne vide. On je skeptik, sumnja da }e taj posao sa tako glomaznim nau~nim timovima biti uspe{no zavr{en. Ispri~ao mi je kako su radili na prvom Pregledu istorije KPJ/SKJ. Po njegovom mi{ljenju, mora se na}i dobar istori~ar da to napi{e. Peri Mora~i nedostaje 189 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} nau~ni metod jer on nije {kolovani istori~ar. Se}a se da mu je Tito jednom prilikom rekao kad su razgovarali o istoriji Partije kako mi nemamo jednog Meringa da nam napi{e istoriju SKJ. Zaista kod nas je bilo malo ljudi koji su se nau~no bavili istorijom Partije, a i oni su se bavili pojedinim njenim delovima po republikama i pojedinim parcelama iz njene istorije. On se izja{njavao protiv uravnilovke prilikom obrade NOP-a. “Nisu svi jugoslovenski narodi odmah krenuli u oslobodila~ku borbu kao srpski narod. Za{to to ne napisati, kakvih je sve bilo te{ko}a da se ostali jugoslovenski narodi i nacionalne manjine pokrenu na borbu, jer su u po~etku bili u zabludi da su se oslobodili srpskog hegemonizma.” Za njega je Ali Hadri u tom pogledu falsifikator istorije Albanaca na Kosovu i Metohiji. Izneo sam mu probleme u vezi sa pisanjem istorije Partije na teritoriji republike Srbije, da istori~ari iz pokrajina pru`aju otpor da zajedni~ki pi{u istoriju Partije sa nama iz u`e Srbije, jer su imali posebna rukovodstva, kao da Partija u to vreme nije bila jedinstvena. Ro}ko se posebno interesovao kako napreduje rad na bibliografiji njegovih radova. Obavestio sam ga da se taj rad privodi kraju i kad bude gotov odne}u ga sa Zdravkom Antoni}em, koji je pisao predgovor zajedno sa Perom Mora~om, u Sarajevo da ga {tampa izdava~ko preduze}e “Svetlost”. Razgovaramo i o politi~koj situaciji u svetu. On ocenjuje da niko nije u~inio tako veliku uslugu Karteru kao Bre`njev upadom ruskih trupa u Avganistan. Sad se odjednom Karter javlja u ulozi za{titnika islamskog sveta, kod koga je bio omra`en. Polovinom aprila 1980. Institut je zavr{io rad na ^olakovi}evoj bibliografiji. Pozvao sam ga u Institut zajedno sa piscima predgovora, Perom Mora~om i Zdravkom Antoni}em, da zajedni~ki pogledamo kako izgleda pre svega predgovor. Bio je veoma raspolo`en {to je taj posao okon~an i re~it kao i u drugim situacijama. Po{to smo jo{ jednom pro~itali predgovor, popravljao je svaku jezi~ku gre{ku koju su u~inili pisci predgovora, nedoslednosti oko Mora~ine ijekavice i drugo. Kad smo obavili razgovor o rukopisu Bibliografije jo{ jednom je izrazio zadovoljstvo {to je taj posao priveden kraju i rekao da je i on iznena|en koliko je toga napisao u svom `ivotu. Uputio sam mu nekoliko re~enica zahvalnosti {to je ovaj posao poverio Institutu, a ja sa svoje strane sam taj posao ubrzao obezbe|uju}i i finansijska sredstva za {tampanje, mada se on interesovao da li sam imao bilo kakvih problema oko izrade i finansiranja bibliografije. Posle toga skrenuli smo razgovor na pitanja istorije i istori~ara i tu smo svi bili kod ku}e. Ro}ko tvrdi da je prvi Pregled istorije Partije jo{ najbolja istorija jer druge nema. Svi izra`avamo skepsu da se nova verzija istorije Partije mo`e napisati sa tako glomaznim kolektivom timova za pojedine periode njene istorije, kako je zami{ljeno. U tom pogledu Mora~a je najglasniji. ^olakovi} opet pominje da je Ali Hadri frazer i da iza toga ni{ta ne stoji i da su Mare Petrovi}, koji je obra|ivao Srem u NOB-u i Ali 190 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju Hadri pisari istorije. Skre}em mu pa`nju da je Ali Hadri i kao takav postao ideolog albanske nacionalne manjine u Jugoslaviji i da {to on govori i pi{e Albanci prihvataju kao istorijsku istinu. Mora~a navodi kako su vojvo|anski istori~ari dali negativnu ocenu svome PK i @arku Zrenjaninu u onom pregledu NOB-a ~ije sam pisanje organizovao sa profesorom Jovanom Marjanovi}em i bio jedan od koautora, a koji je objavila Srpska knji`evna zadruga. Komentarisali smo i izjavu akademika Jovana \or|evi}a u kojoj je porekao sve {to je uradio kao pisac ustava Jugoslavije zaklju~no sa Ustavom od 1963. godine. Tako|e je u to vreme bila aktuelna polemika izme|u Fuada Muhi}a, muslimanske, i Predraga Matvejevi}a, jugoslovenske orijentacije. Posle ovog dogovora rukopis bibliografije odneli smo Antoni} i ja i predali ga Jesenkovi}u, direktoru “Svetlosti”, da ga objavi. Krajem septembra 1981. svratio sam kod Ro}ka u kancelariju u Savetu federacije. Kad se sretnemo, prvo se interesuje za zdravlje moje supruge Dare. Obave{tavam ga da joj nije dobro, da se metastaze {ire. “Jako mi je `ao jer je ona izuzetna `ena”, te{i me Ro}ko. Taj na{ susret dogodio se neposredno posle na{eg zajedni~kog u~e{}a na nau~nom skupu u Kragujevcu o vojno-politi~kom savetovanju u Dulenu 1941, kome sam zajedno sa njim predsedavao. Komentarisao je taj skup i bio je malo nezadovoljan nastupom generala Rogli}a da je ustanak u Srbiji bio najuspe{niji u pore|enju sa drugim krajevima Jugoslavije. “Ta~no je da su u Srbiji krenule mase na ustanak mimo na{ih najoptimisti~kijih predvi|anja, ali ne bi trebalo previ|ati ni u~e{}e drugih, na primer u Bosni.” Bibliografija ^olakovi}evih radova objavljena je iste godine i promovisao ju je Kasim Proki} na sajmu knjiga u Beogradu. Na toj promociji poslednji put sam video Branka ]opi}a, koga sam upoznao 60-tih godina. Poku{ao sam sa njim da razgovaram, ali on je odgovarao kratko, sa dve tri re~i. Delovao je nekako odsutno i kao da je pogubio re~i. Polovinom novembra 1981 pozvao me je Zdravko Antoni} da sa jednom bosanskom delegacijom posetimo Ro}ka. Najpre su mu predali knjigu o muslimanskoj brigadi, a Zdravko neke svoje separate iz istorije NOB-a u isto~noj Bosni. Poku{avao sam da skrenem razgovor na teme koje su mene interesovale, izme|u ostalih o marksizmu kako su ga shvatali jugoslovenski komunisti i njegovoj primenu u toku NOR-a i revolucije. Ro}ko pri~a kako \ilas, koji je sebe smatrao za jednog od glavnih ideologa KPJ, nije ~itao Marksov “Kapital” i kako se kruto dr`ao Staljina i nije mogao da shvati za{to nema uspeha revolucija 1941 u Crnoj Gori. Njega i Oskara Davi~a na robiji Petko Mileti} je oslobodio marksisti~kih kru`oka. I ovoga puta Ro}ko ne mo`e da ne pomene Tempa i njegovo rukovo|enje ustankom u Bosni i Hercegovini. Kad se povela re~ za{to BiH nije imala svoj PK i Glavni {tab, nego je sve klju~ne funkcije vr{io Tempo, ^olakovi} ka`e: “Princip i ja poku{avali smo celu jednu no} da ga ubedimo da 191 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} shvati {ta je Bosna i o~ekivali smo da je on to razumeo. Me|utim nije i od tada smo samo zvani~no razgovarali”. Pri~u smo nastavili o tome kako je KPJ zami{ljala revoluciju pre rata i koliko se ta zamisao razlikuje od na~ina na koji je ona izvedena u toku oslobodila~ke borbe. “Kominterna je posle svog [estog kongresa razvrstala KPJ da jo{ nije stasala za revoluciju, nego da se nalazi na nivou bur`oasko-demokratske revolucije. \uka Cviji} je napisao bro{uru u kojoj je neve{to negirao ovaj stav Kominterne tvrde}i da je u Jugoslaviji 1918. izvr{ena bur`oasko-demokratska revolucija. Sadr`aj ove bro{ure sam kritikovao 1935. zastupaju}i stav da je to 1918. bila kontrarevolucija. Razvrstavanje seljaka na kulake, srednje i siroma{ne i poseban stav prema svakim od tih slojeva prema direktivama Kominterne KPJ je izbegla i to joj je bio najgenijalniji potez, jer razvrstavanje kod nas ne bi uspelo. Prvi je Blagoje Parovi} posle Splitskog plenuma KPJ upotrebio pojam narodna revolucija, odnosno da kod nas treba i}i u masu naroda i pripremati je za revoluciju. Potom je Plenum CK KPJ u januaru 1937. doneo rezoluciju u kojoj se izjasnio za federativnu narodnu Jugoslaviju.” ^olakovi} sa pravom zahteva da treba najpre izneti sve te stavove KPJ o revoluciji izme|u dva rata, pa ih zatim uporediti sa onim {to je KPJ u~inila u toku oslobodila~ke borbe, odnosno na koji je na~in izvela revoluciju. Moja supruga je saznala da u Moskvi postoji D`avita{vili D`una koja bioenergijom le~i rak i po{to je i Milica bila operisana od raka dogovorile su se da uz Ro}kovu pomo} dospeju do D`une. On je napisao pismo na{oj ambasadi u Moskvi, gde je ambasador bio Marko Orlandi}, a konzul Ahmed Mufti}, koji je uva`avao ^olakovi}a. Da se ne bi ambasada me{ala u posredovanje kod D`une, anga`ovala je Ja{u, brata Merime Isakovi}, glumice, koja je bila na le~enju na Krimu, da nam uspostavi kontakt sa D`unom. Po{to je sa nama i{la i Milica, ispratio nas je Ro}ko na aerodrom. Avion za Moskvu je dosta kasnio i meni se pru`ila prilika da dugo sa njim razgovaram. Po povratku sa aerodroma u svoj dnevnik 17 januara 1982. je zabele`io: “^ekali smo na aerodromu tri sata ali su mi brzo pro{li u razgovoru sa ~estitim i pametnim Venceslavom Gli{i}em. Pri~ao mi je kako se namu~io u detinjstvu, gladovao, bio bolestan, prodavao novine, prao su|e u studentskom domu, gladovao ali ipak zavr{io fakultet. Pomogao mu je Slobodan Penezi} da dobije stipendiju Saveza boraca Srbije i svr{io je fakultet me|u najboljima u svojoj generaciji. Bio je na specijalizaciji u Nema~koj i doktorirao na Humbolt univerzitetu u Berlinu. On putuje sa svojom Darom u Moskvu. On zna da joj D`una (niti iko) ne mo`e pomo}i, ali je prati, toliko je plemenit i dobar suprug”. Na aerodromu u Moskvi sa~ekao nas je konzul Mufti} i prevezao do hotela Kosmos, iako je turisti~ka agencija preko koje smo do{li mogla 192 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju to da uradi. Slede}eg dana do{ao je Ja{a sa Krima i odveo nas kod D`une, odnosno svakog dana su nas vozila kola ambasade na seanse kod D`une. Ono {to me je fasciniralo je da je D`una prelaze}i rukom ispred tela mogla da ustanovi obolelo mesto u organizmu, odnosno na tom mestu bi se zadr`ala njena ruka. Tako je mojoj supruzi prona{la metastaze na lumbalnom delu ki~me, {to se potvrdilo posle na{eg povratka u Beograd, kada je snimila ki~mu na VMA. Kod Milice je utvrdila da je senilna i da ima problema sa be{ikom. Po{to moja supruga nije mogla da se kre}e jer ju je usled metastaze ve} bolela jedna noga, ja sam sa Milicom obilazio znamenitosti Moskve iako je bilo minus 20 stepeni i od tada se ona sprijateljila i sa mnom. Tada sam saznao dosta podataka iz njene `ivotne pri~e o porodici Zori}, o vereniku, knji`evniku Branimiru ]osi}u koji je umro od tuberkuloze veoma mlad, o biv{em mu`u Miodragu Mileti}u, a i o ro|acima Nade`di i Rastku Petrovi}u. Prilikom povratka iz Moskve sa~ekao nas je Ro}ko na aerodromu i uzeo nam stvari na carini tako da ih carinici nisu pregledali. U Moskvi sam se nadao da }e mi pomo}i kod D`une Maja, k}erka Mihaila Suslova, koja se bavila istorijom Jugoslavije i sa kojom sam se upoznao desetinu godina ranije. Svratio sam kod Maje u Institut slavenovedenija da je pitam da li je ta~na vest koja se pronosila u zapadnoj {tampi da je D`una le~ila Bre`njeva i Suslova. Ona mi je to negirala, ali sam od nje saznao da je Suslov te{ko bolestan i to sam preneo na{em konzulu, koji mi je rekao da oni o tome ni{ta ne znaju. Kad je on obavestio ambasadora Marka Orlandi}a, on je prepotentno reagovao: “Ko je taj Gli{i}, da o tome ne{to zna {to mi ne znamo”. Posle ~etiri dana nazvao me je konzul Mufti} u hotel pre podne da me obavesti da sam bio u pravu, da je umro Suslov i da }e to isto ve~e objaviti. Uz pomo} Mi{e Markovi}a, sina na{eg prvoborca i lekara u Moskvi, napisao sam telegram sau~e{}a i poslao Maji. U nedelju 18 februara Dara i ja smo oti{li u posetu kod Ro}ka i Milice, jer je trebalo da se dogovore kada ponovo da krenu kod D`une. Dugo smo sedeli i pri~ali. Ro}ko me svesrdno i prijateljski podr`ava da na|em neki bolje pla}eni posao ne napu{taju}i struku istori~ara, uz koji bih obezbedio i bolje stambene uslove, jer sam kao nau~ni radnik skoro neprekidno imao male plate. On mi je predlagao da konkuri{em za predsednika Komisije za istoriju CK Srbije. Stalno mi je govorio da nije posao za mene da tr~im po Jugoslaviji i moljakam republi~ke funkcionere da finansiraju Bibliografski institut. “Nama trebaju ljudi koji }e da pi{u, posebno nam nedostaju ideolozi i ja te ne predla`em {to smo prijatelji nego {to smatram da ti taj posao mo`e{ da radi{. Ja }u o tome razgovarati s Perom Stamboli}em, sa kojim se ~esto vi|am, a i ti razgovaraj sa njim i drugim vode}im ljudima u Srbiji.” Predlo`io sam mu da zajedni~ki napi{emo njegovu biografiju. On je to prihvatio sa odu{evljenjem: “Napravi 193 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} plan, pa da krenemo sa radom”. Posle ovog razgovora zabele`io je u svom dnevniku: “Venceslav Gli{i} `eli da napusti Jugoslovenski bibliografski institut i da se bavi naukom. Mislim da je u pravu, podr`a}u ga i govoriti s drugovima u Srbiji”. U razgovorima smo ~esto pominjali Tita i njegov odnos prema ^olakovi}u. “Bio je jako netolerantan prema meni, naro~ito kad bih poku{avao da mu objasnim neku slo`enu situaciju u kojoj bi se na{ao, odmahivao je nervozno rukom prekra}uju}i mi re~, kao da `eli da ka`e: dosta mi je tvojih obja{njenja. Za vreme borbi na Sutjesci tra`io je od mene da mu po{aljem sve vojne jedinice iz isto~ne Bosne na Sutjesku. Ja sam mu poslao, ali ne sve jedinice. Kad se sreo sa mnom u isto~noj Bosni posle borbi na Sutjesci, to vi{e nije bio onaj ~ovek koga sam poznavao pre rata, sa njim se sad nije moglo razgovarati, izdavao je samo nare|enja o kojima se nije moglo raspravljati. Nije mi dozvolio da mu objasnim slo`enost politi~ke i vojne situacije u isto~noj Bosni i zbog ~ega mu nisam mogao poslati sve jedinice na Sutjesku. Smenio me je sa du`nosti sekretara Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Hercegovinu, na koju sam du`nost bio postavljen pre dva meseca. Dedijer je neta~no prikazao moje odnose sa Titom i ja }u na}i podesnu priliku da mu odgovorim.” U Novim prilozima za biografiju Josipa Broza Tita Dedijer je napisao da je Tito bio posebno popustljiv prema ^olakovi}u. Izme|u ostalog on pi{e: “Taj ~ovek se bio pokolebao i 1937. i 1940, kada se vratio u Jugoslaviju, ali Tito je imao razumevanje za ~itav njegov `ivot, pa ga je odmah prihvatio i dao mu odgovaraju}e visoke funkcije. Taj ~ovek je gre{io i za vreme rata ali Tito mu je i to oprostio. Godine 1948, kada je izbio sukob izme|u Staljina i Tita, taj se ~ovek opet pokolebao i privukao na svoju stranu veliki deo uglednih partijaca u svojoj republici. On je posle do{ao kod Tita sa kapom u ruci i na Titovo pitanje {ta je to u~inio odgovorio je: prepao sam se ba Stari. Tito je pre{ao i preko ovog njegovog kolebanja i nije mu se svetio niti mu je oduzimao funkcije”. Na kraju zaklju~uje da su on i Krle`a nekoliko puta izneverili Tita i da im je ovaj oprostio. “To uop{te nije ta~no, ja tu re~ ’ba’ uop{te ne upotrebljavam, tako govore muslimani”, ka`e ^olakovi}. Potom smo dugo razgovarali o slo`enim me|unacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini. Po popisu, muslimana ima oko 2 miliona i oni su tre}i narod u Jugoslaviji. I on misli da su oni ne{to posebno, ali im vera ne mo`e biti osnovno obele`je nacije. Govorili smo i o raznim oblicima ispoljavanja njihovog nacionalizma. Kad smo pomenuli Blagoja Ne{kovi}a, on smatra da je on bio vlastoljubiv ~ovek i da se negde sudario sa Titom, koji nije trpeo suprotstavljanja. Na kraju me je zapitao da li sam razgovarao sa Perom Stamboli}em o mom budu}em poslu. Odgovorio sam da mi se javio telefonom ali da do sada na tom planu nije ni{ta uradio, iako stalno obe}ava. 194 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju Po~etkom marta 1982. zvao Ro}ko iz Dubrovnika. Na telefonu je bila Dara, kojoj je rekao da je odli~an moj ~lanak u Ilustrovanoj politici, u kome sam pobijao neke tvrdnje o NOP-u u Srbiji koje su izneli Tempo i Dedijer. Nekoliko dana kasnije stigla je i razglednica iz Dubrovnika, u kojoj izme|u ostalog pi{e: “Dragi prijatelji, pro~itali smo oboje Venceslavljev ~lanak, vrlo je dobar, nivo visok, argumentacija ubistvena”. Kad smo bili kod D`une u Moskvi, ona je izrazila `elju da do|e u Jugoslaviju, pa su joj Milica i Dara poslale poziv sa garancijom overenom kod suda da }e biti njihov gost i da }e snositi tro{kove njenog boravka u Jugoslaviji. Ro}ko se nije sa tim sagla{avao, kao komunista nije verovao u alternativnu medecinu, govorio je: nemojte me u to uvaljivati. ^ak je i u dnevniku zapisao da on ne veruje D`uni, “isto~noj varalici”. Ubedili smo ga da njega ne}emo time optere}ivati, da }u se ja ako slu~ajno do|e o tome brinuti. Milica i Dara su odlu~ile da ponovo u aprilu idu kod D`une. Zbog toga sam u Moskvi zvao konzula Ahmeda Mufti}a i Savu Radovi}a da mi provere da li }e ih D`una primiti, a zatim sam svratio kod ^olakovi}a. Milica me ube|uje da i ja po|em sa njima u Moskvu, jer se sa mnom ose} a sigurnije i voli da joj pravim dru{tvo pri razgledanju Moskve, da se kao senilna ne izgubi. Ro}ko me obave{tava da }e da se spori sa Dedijerom, ali na nau~noj osnovi, pred istori~arima u Institutu za savremenu istoriju, jer ga je Dedijer u Prilozima za biografiju Tita “opasno kalpio”. Na promociji knjige u Subotici rekao je da je Rodoljub ^olakovi} “izvukao guzicu” a da su ostali koje je on zaveo u Bosni zavr{ili na Golom Otoku. Milica deluje senilno, uobra`ava da i ona poseduje bioenergiju, {to Ro}ku te{ko pada i gleda da skrene razgovor sa te teme. Meni je pogotovu neprijatno kad se razgoropadi i po~ne da grdi Ro}ka pred nama, pa smo po~eli da izbegavamo da ih ~e{}e pose}ujemo. Kao istori~ara, ve} du`e vremena zapitkivao me je moj drug iz gimnazije u U`icu a sada pravnik u Beogradu Dra{ko Pavlovi} da li postoji mogu}nost, po{to je Tito umro, da se rehabilituje njegov ujak @ivojin Pavlovi}, koga je Tito prvog smenio kad je do{ao u Pariz 1937. godine. Pavlovi} je vr{io du`nost tehni~kog sekretara CK u Parizu i imao je dobre veze sa francuskom Komunisti~kom partijom. Imao je nadimak “@drebe”, a partijsko ilegalno ime mu je bilo Vlada. Zamolio sam Ro}ka da mi ispri~a {ta zna o @iki. On se se}a da su jedno vreme i zajedni~ki stanovali kod @ikinog tasta u Versaju, da je bio o`enjen Francuskinjom i da su se dru`ili u Parizu dok @ika nije bio smenjen. Zajedno su tra`ili i prona{li prostorije za partijsku knji`aru “Horizonti”. @ika je bio ~ovek Milana Gorki}a i kad ga je Tito smenio napustio je svoju `enu i vratio se u zemlju, gde se zaposlio u vladinom presbirou, koji je vodio poznati novinar Predrag Milojevi}. Prema ^olakovi}evom kazivanju, u @iku se sumnjalo jo{ u Parizu da 195 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} je odr`avao veze sa jugoslovenskom ambasadom. Za rukovodstvo KPJ je bila prava zagonetka kako se on zaposlio u vladinom presbirou. Kasnije sam istra`ivanjem saznao da ga je njegov drug iz U`ica, advokat Milija Jovi~i}, ~lan Zemljoradni~ke stranke, odveo kod {efa stranke Milana Gavrilovi}a, koji ga je zaposlio u vladinom presbirou. Cena koju je platio za to zaposlenje bila je da napi{e knjigu o Staljinovim zlo~inima pod naslovom Bilans sovjetskog termidora, za koju mu je podatke obezbedio sam Milan Gavrilovi}. Knjiga je objavljena 1940. godine u trenutku kad je princ Pavle uspostavio odnose sa Sovjetskim Savezom i odmah je bila zabranjena i uni{tena, tako da su sa~uvani retki primerci. Ro}ko se se}a da se on, kad se vratio iz Pariza u Beograd krajem 1939, sretao sa @ikom. Samo bi se pogledali i nisu se pozdravljali. On misli da @ika nije nikog odao, ~ak u knjizi nije pomenuo ime nijednog `ivog rukovodioca KPJ. Ne navodi ni ime Tita, samo pi{e da je “do{ao crveni komesar i gvozdenom metlom sve po~istio”. To je isti @ika Pavlovi} koga je uhapsio Slobodan Penezi} Krcun sa svojim saradnicima iz odeljenja za borbu protiv pete kolone u U`icu u jednoj {tali u rodnom selu na Zlatiboru i to na sedam dana pre nego {to }e uslediti nema~ki napad na slobodnu teritoriju. Kako su mi pri~ali \ilas i Dedijer, istaknuti srpski rukovodioci Partije Rankovi}, \ilas, Krcun, Dedijer i Pera Stamboli} saslu{avali su i mu~ili @iku da im oda svoje tajne, sa kim je sara|ivao od zvani~nika Kraljevine Jugoslavije, a Mitra Mitrovi} je vodila zapisnik. On je za njih bio izdajnik Partije ~im je stupio u slu`bu bur`oaskog re`ima. I pored intenzivne istrage @ika im ni{ta nije priznao. Dedijer mi je prvi ispri~ao da ga je saslu{avao Pera Stamboli} i da ga je molio da to ne unese u svoj dnevnik. Kada je 2001. Slobodan Gavrilovi} objavio da je Pera tukao @iku volovskom `ilom da bi mu iznudio priznanje i da mu je uzeo vindjaknu i cokule, pozvao me je Pera da zabele`im njegovu izjavu, jer je smatrao da bi to bilo kontraproduktivno ako objavi u {tampi. Tada mi je rekao: “Nisam tukao Pavlovi}a gove|om `ilom niti sam mu uzeo ne{to od njegovog odela. Ni Krcun ni Dedijer nisu ga maltretirali. U bele`nici je imao telefone Uprave Beograda. U vladin presbiro mogao je u}i samo ~ovek koji je imao vezu sa policijom. Da je imao pet ili sedam glava, kao takav ne bi ostao `iv”. Prilikom saslu{anja @ika se pozivao na ^olakovi}a, koga je jedino bolje poznavao od rukovodilaca KPJ. ^olakovi} je pozvan iz Bosne da do|e u U`ice i Pera ga je odveo u zatvor. Najpre je sa @ikom razgovarao Pera, dok je Ro}ko seo u }o{ak kancelarije sa natu~enom {apkom na ~elu tako da ga @ika nije poznao. Kad su ga pomenuli, Pera je ostavio Ro}ka da nasamo sa @ikom razgovora. Ovu pojedinost mi nikad nije pomenuo, a ja nisam o tome ni{ta znao dok mi Pera nije rekao, a tada je bilo uveliko kasno, jer je Ro}ko bio mrtav ve} 18 godina. Po{to je proveo u zatvoru 6 dana, @ika je streljan u Kr~agovu, predgra|u U`ica, kasno u no}i 28. novembra 1941. sa 196 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju ostalim zatvorenicima. Po~etkom 70-tih godina pri~ali su mi Vidan Mi}i} i Milivoje Nikitovi} Furtula, koji su streljali zatvorenike, da su oni pevali Internacionalu, jer je me|u njima bilo starih ~lanova Partije koji su bili optu`eni za trockizam. Krajem aprila 1982. odr`an je plenum CK Srbije, na kome je konstatovano da je predlo`eno 100 kandidata vi{e za ~lanove CK nego {to se bira i da }e ti predlozi biti vra}eni u op{tine i regione da se izvr{i reduciranje kandidata do Kongresa u maju. To mi je dalo povoda da ponovo razgovaram sa Ro}kom. On me savetuje da ponovo razgovaram sa Budom Vuka{inovi}em, predsednikom kadrovske komisije CK Srbije i da on vi{e ne}e o meni da razgovara sa Perom Stamboli}em. Iako mu je Pera prijatelj, on me je jednom njemu preporu~io, pa ako propadne moja kandidatura, mo}i }e da mu prigovori da nema uticaja na kadrove u Srbiji. “ Ja te podr`avam ne zato {to smo prijatelji, nego {to sam ube|en da }e{ ti pokrenuti posao na pisanju istorije Partije u Srbiji. Nije za tebe da vegetira{ u Jugoslovenskom bibliografskom Institutu.” Iako je ~esto govorio da je istorija “nepotkupljiva gospa” i da se zarad vi{ih interesa ne smeju izneveriti neke istorijske ~injenice, ipak je neke va`ne stvari pre}utao, kao {to su slu~ajevi @ike Pavlovi}a i Jezdimira Dangi}a, zbog koga je i{ao u “Lubjanku” da ga prepozna. Oba slu~aja mi uop{te nije pominjao, da je u njima u~estvovao. Da o tome po~nemo da razgovaramo podstakao me je Sreten @ujovi}, kad sam ga upitao {ta misli o Ro}kovim knjigama Kazivanja o jednom pokolenju i kad je odgovorio da Ro}ko pri~a lepe pri~e i da dosta toga nije tako bilo. Kad sam mu to rekao, priznao mi je da ne{to nije smeo, a drugo nije hteo da iznese i da ga je me|u prvima Pavle Jak{i} podsticao da ostavi potomstvu i ono {to je pre}utao. Dogovorili smo se da ja pro~itam sve tri knjige Kazivanja o jednom pokolenju i da odpo~nemo razgovore o onome {to je propu{teno. Iznenadio se {to mi te knjige nije poklonio i ve} posle ~etiri dana obezbedio je sve tri knjige sa posvetom: “Gli{i}evima Dari i Venceslavu, Rodoljub ^olakovi} 4. maja 1982”. Posle ovog razgovora u njegovoj kancelariji u Savetu federacije oti{li smo na predaju prvomajskih nagrada Saveznog izvr{nog ve}a. On je seo negde u prvi red a ja pozadi, do generala Du{ana Kora}a i Vlade [}eki}a. Krajem juna iste godine posetio sam Ro}ka, iako smo dugo razgovarali delovao mi je nekako umorno i nije kao ranije bio `ivahan u razgovoru. Kao i ostali revolucionari, smatra da su oni ostvarili epohalno delo i da }e njihova generacija bez obzira na ne~iju `elju u}i u istoriju kao generacija koja je izvr{ila istorijsku prekretnicu u istoriji svih na{ih naroda, jer je izvela socijalisti~ku revoluciju. Milica je kao i obi~no bila sarkasti~na i ironi~na: “Moja `ivotna deviza je {to dalje od revolucionara”. Ja sam poku{ao da joj oponiram, govore}i da Ro}ko pohvalno pi{e u svojim 197 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} kazivanjima o njoj i da mu je pomagala da {to bolje stilski oblikuje svoja kazivanja. “Ne mogu da ga vi{e podnosim ovako stara~ki d`angrizavog kad mi stalno ponavlja da ja starim od glave, a on od nogu.” Kao da sam predose}ao da ne}e jo{ dugo `iveti, pa sam ga po`urivao da otpo~nemo razgovore o kazivanjima, odnosno o njegovoj biografiji. Nekako u isto vreme pojavio se kod njega neko od filmskih radnika sa zahtevom da snime priloge za njegovu biografiju. U dnevniku pominje njih i moje ime uz komentar: “evo ose}aju da ne}u dugo `iveti pa ho}e od mene da im jo{ ne{to ispri~am o sebi”. Po~etkom jula do{ao sam kod njega da zapo~nemo razgovor o njegovim memoarima. Prethodno sam ga obavestio da je postojala skoro sinhronizovana akcija nekih politi~ara i istori~ara, koje je predvodila Desa Pe{i}, da ne budem izabran za predsednika komisije, slu`e}i se tra~em da sam isklji~iv, tezgaro{ koji }e da trguje sa istorijom, navode}i i druge negativne osobine. ^olakovi} mi je na to uzvratio da je sa tim poslom gotovo, iako to mesto jo{ nije popunjeno ne vredi vi{e poku{avati. Pitao me je {ta je sa mestom direktora Instituta za istoriju radni~kog pokreta Srbije. Rekao sam mu da je upravo u tom institutu grupa istori~ara, iz zavisti ili ne znam zbog ~ega, sve u~inila da ne uspem u svojoj nameri da na|em neki bolje pla}eni posao i da zbog toga ne `elim da se vra}am u taj institut. Taman kad smo zapo~eli razgovor o kazivanjima pozvao ga je na razgovor Pera Stamboli}, tada{nji predsednik Predsedni{tva Jugoslavije, pa smo razgovor prekinuli. Ostavio sam mu knjigu Bilans sovjetskog termidora @ivojina Pavlovi}a da je pro~ita, pa da i o njoj razgovaramo. Ve} 9. jula posetio me je ^olakovi} u mojoj kancelariji u Jugoslovenskom bibliografskom Institutu. Pro~itao je @ikinu knjigu i do{ao je da o njoj razgovaramo. On je @ivojina Pavlovi}a upoznao u Briselu 1936. godine. Zajedno su organizovali sme{taj CK KPJ u Parizu i kupovinu prostorija za partijsku knji`aru “Horizonti”. Bolje i du`e od njega poznavao ga je Pre`ihov Voranc, koga je Tito postavio na @ikino mesto, kad je uhap{en Gorki}, a @ika otpu{ten. On je propali student prava, bavio se novinarstvom, bio je ~lan KPJ, ali ^olakovi} ne zna od kada, i imao je vezu sa francuskim patronima rada radi pomo}i protiv terora u Jugoslaviji. Mnogo je znao o Partiji, jer su veze sa zemljom i francuskom KP i{le preko njega, i ko je ko u Partiji. Me|utim, od poznatih rukovodilaca KPJ, koji su pre`iveli Staljinove ~istke, nikog nije provalio niti je pominjao u svojoj knjizi. Jedino misli da nije istina {to iznosi o Krndelju–Jankovi}u da je bio ulizica i da je posle hap{enja Gorki}a bio najgrlatiji protiv njega. Sve u svemu, on misli da je nizak nivo publikacije i da je nedovoljno pismena. ^ini mu se kao da mu je policija davala instrukcije kako da pi{e ovu bro{uru, ne kao disident nego kao razo~arani komunista sa namerom da demorali{e ~lanove KPJ, tvrde}i da je sve to {to radi KPJ jedna velika 198 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju iluzija, uklju~uju}i i socijalizam u Sovjetskom Savezu. Kasnije, pretra`uju}i dokumenta Specijalne policije u Istorijskom arhivu Beograda, na{ao sam zabele{ku Bo`idara Be}arevi}a, {efa antikomunisti~kog odeljenja, da je bro{ura objavljena sa znanjem policije, ali je @ika do`iveo ~udnu sudbinu da ga goni i jedna i druga strana. Nisu ga progonili samo njegovi biv{i drugovi kao izdajnika, nego je i Specijalna policija raspisala poternicu za biv{im komunistom. Zato se on krio u svom zavi~aju po zlatiborskim selima, gde su ga prona{li mla|i ~lanovi KPJ iz U`ica, koji ga nisu poznavali niti su imali pojma o njegovim zaslugama u KPJ. ^olakovi} za sebe ka`e da nije bio gorki}evac, iako ga je Tito proglasio da je to bio. “Tito je bio izabran u Politbiro CK KPJ na 4. partijskoj konferenciji. Imao je dobre veze u zemlji, a i u Kominterni, gde je radio oko godinu dana, dok smo @ujovi} i ja znali neke kadrovike koji nisu imali presudnog uticaja. U leto 1936. pozvani su ~lanovi rukovodstva KPJ iz Be~a u Moskvu zbog sva|e izme|u Gorki}a i Muka s jedne i Stjepana Cviji}a, ]opi}a i Hudomala, s druge strane. Muk je ostao u Be~u, a iz zemlje su pozvali @ujovi}a i mene da poma`emo Muku. U novembru iste godine Kominterna je poslala Tita u Be~ da oja~a rukovodstvo KPJ. Tito je sedeo u Be~u dok Gorki} ne re{i pitanje KPJ u Kominterni tokom decembra 1936. godine. Iz Moskve je do{ao kao generalni sekretar sa pravom veta na sve odluke rukovodstva u zemlji. Na prvoj sednici novog rukovodstva KPJ odlu~eno je da Tito ide u zemlju i da sprovodi odluke objavljene u Proleteru i Proglasu po~etkom 1937. godine. Tito je radio po direktivama CK i na njegov poziv do{ao je u Pariz da podnese usmeni i pismeni izve{taj Gorki}u a ne Kominterni, jer je bio odgovoran CK a ne Kominterni. Sa @ujovi}em sam se dogovorio da posle hap{enja Gorki}a pozovemo Tita u Pariz, jer se sami nismo mogli izboriti protiv Iva Mari}a i Labuda Kusovca, koji su se proglasili novim rukovodstvom KPJ. Kad je Tito stigao u Pariz, javio se odmah Kominterni, ali otuda nije stizao odgovor, jer je Kominterna ignorisala na{e rukovodstvo zato {to se Mari} preko Kusovca povezao sa CK Francuske, koji mu je omogu}io vezu sa predstavnikom Kominterne. Po{to je Tito bio zaobi|en, umesto da nastavi saradnju sa @ujovi}em i sa mnom on je raspustio na{ krnji CK u prole}e 1938. i oti{ao u zemlju, gde formira novi, njegov CK od mla|ih ljudi koji su mu bili privr`eni.” “Pre toga, dok je bio sa nama u Parizu na njegovu inicijativu doneli smo odluku 1937. da pokrenemo akciju protiv Petka Mileti}a i njegove grupe na robiji. Pismo upu}eno ~lanovima Partije na robiji pisao sam ja a ne Tito, kako se tvrdi u nekim istorijama Partije, i ono je i{lo kao pismo CK KPJ. Kad su u Kominterni doznali da je Tito formirao novo rukovodstvo u zemlji, pozvali su ga i on je do{ao u Pariz, gde je ~ekao do avgusta 1938, kada je dobio poziv da do|e u Moskvu. Tamo je uspeo da se probije 199 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} do sekretara Kominterne Georgi Dimitrova, koji ga je prihvatio kao jedino mogu}e re{enje za rasplet krize u rukovodstvu KPJ.” Kako su i za{to odstranjeni iz CK KPJ @ujovi} i ^olakovi}, saznali smo iz Titovih izve{taja Kominterni, pre svih Viljemu Piku, u kojima je negativno ocenjivao njihov rad i naveo da su pogre{no odre|eni za ~lanove Politbiroa CK KPJ. Za ^olakovi}a je napisao da je prerano do{ao na taj polo`aj jer “nije imao nikakvog iskustva iz rada napolju i da je pao pod uticaj Gorki}a (nesvesno) i da ne mo`e do}i u obzir u budu}oj kombinaciji, ali da ga ne treba uni{titi... ukoliko tamo nema ni{ta protiv njega”. Ti Titovi izve{taji su doprineli da je Pik krajem 1937. sugerisao Titu da ^olakovi}a i @ujovi}a izoluje od bilo kakvog partijskog rada. Tek pred smrt ^olakovi} je ovo saznao i bio je veoma razo~aran da su ga oni pozvali da zajedno rade, a on ih je ovako okarakterisao kod Kominterne. “U svojoj borbi za vo|u KPJ postupao je odlu~no, bezobzirno i ve{to”, rekao mi je Ro}ko. Ne samo da ih je udaljio od partijskog rada, nego im je zabranio povratak u Jugoslaviju sve dok nije bio siguran da }e do}i na ~elo Partije. Istovremeno ih je prijavio francuskoj policiji da budu proterani iz Francuske. Da ne bili izba~eni iz Francuske, @ujovi} je uspeo da se legalizuje kao biv{i pripadnik legije stranaca, a ^olakovi} je morao da upotrebi la`ni paso{ na ime Zvonka Petni~kog. U Francuskoj je upoznao Milicu Zori}, koja je bila udata za veterana iz Prvog svetskog rata i invalida Miodraga Mileti}a, koga je napustila i po{la sa Ro}kom u zemlju krajem 1939, kad im je Tito dozvolio. Ven~ali su se u zatvoru na Adi Ciganliji, gde im je upravnik zatvora bio kum. ^olakovi} se kad je do{ao u Beograd prijavio policiji i bio je uhap{en i odle`ao je u zatvoru do aprila 1940. godine. [to je ostao kratko u zatvoru, zasluga je Milice, koja je zamolila kuma Zori}evih Milana Gavrilovi}a, predsednika Zemljoradni~ke stranke da interveni{e kod policije i Ro}ko je pu{ten iz zatvora. Zbog izjave u policiji da je isklju~en iz KPJ Tito ga je isklju~io iz Partije. Ali i tu se opet ume{ala Milica, koja je imala dobre veze u gra|anskim krugovima, pa je oti{la u Zagreb i preko Stevana Galoga`e uspela da do|e do Tita, sa kojim je dogovoreno da ^olakovi}a isklju~i iz Partije na 6 meseci. Nakon isteka tog vremena vra}en je u Partiju krajem 1940. godine. Imaju}i u vidu svoje posrtanje u Partiji, ~esto je ponavljao svoju omiljenu misao: “^ovek je kao sr~ika, brzo se slomi”. “Nikad mi nije objasnio za{to me je 1938. udaljio iz rukovodstva KPJ, da li je to ~inio na svoju ruku, da se distancira od Gorki}evih kadrova, ili po zahtevu Kominterne. Posedovao je neobi~nu intuiciju u procenjivanju te{kih situacija u kojima se nalazio. Kao primer mogu da navedem moj razgovor s Titom posle Rezolucije IB na Brdu kod Kranja. Tada sam smatrao da predstavnici KPJ treba da idu na sastanak IB u Bukure{t i da se objasne sa Rusima. Tito mi je na to rekao da oni ho}e da ih slu{amo. 200 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju [to mi ranije nisi govorio o tim tendencijama pa da budem u toku, uzvratio sam mu. Ne samo da je bio tvrdoglav, nego je voleo laskanje, zatim da se lepo nosi, ma{ne, prstenje, jednom re~ju dr`ao je do spoljnog izgleda. Bio je od onih radnika koji su bili sposobni, kao Blagoje Parovi}, Andrija Hebrang, Kole{a i drugi. Svi su oni bili radnici i nisu izabrani prema klju~u, nego su se u Partiji nametnuli svojim radom i sposobnostima. Mladi ljudi intelektualci kao Rajko Jovanovi}, \uka Cviji}, pa i Gorki} rano su postali rukovodioci KPJ i vlast im je u{la u u{i, bili su na to ponosni.” Za razliku od njih, za sebe pri~a da je rekao Gorki}u da njegov izbor u Politbiro CK KPJ predstavlja za njega optere}enje i da on ne voli vlast i da nikad nije razme{tao ljude na polo`aje niti je baratao novcem, a to su simboli vlasti. Usput mi napominje da je bio jako dobar prijatelj sa Dedijerom, ali da se neko izme|u njih ubacio. Pominje jedan susret sa Dedijerom u Tesli}u kad su snimali ne{to o etici revolucionara. Dedijer mu je tada u poverenju rekao da je Tito mnogo u~inio na stvaranju bratstva i jedinstva, a sad sve ~ini da to razjebe. “To ti najbolje pokazuje koliko je bio intiman sa mnom. Ono {to je napisao u Prilozima za biografiju Tita, to je \ilasov stav jo{ iz 1940. godine. Jo{ tada je hteo da se obra~una sa nama, starijim kadrovima Partije.” Ispratio sam ga iz Instituta, jer je `urio u Bijeljinu da dovr{i dom za omladinu, kome }e dati ime “Crvena pravda”, kako se zvala omladinska grupa komunista kojoj su pripadali on i Alija Alijagi}, koji je izvr{io atentat na ministra unutra{njih poslova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Milorada Dra{kovi}a 1921. godine. Zbog tog atentata Alija je pogubljen, a Rodoljub osu|en na dugogodi{nju robiju. On je sav okrenut toj gradnji, gde }e smestiti svoju biblioteku. To je kao neka vrsta njegove zadu`bine. “Prava je {teta {to se nalazi{ u ovom Institutu”, re~e mi na kraju. Pita me da li sam skoro razgovarao sa Perom Stamboli}em. Rekao sam da nisam. Dao mi je ideju da ponovo sa njim razgovaram. Rekao sam da mi niko nije po{teno objasnio za{to su me predlagali kad me nisu hteli za taj posao. Krajem septembra 1982. bio sam na otvaranju spomen-doma “Crvena pravda” u Bijeljini na poziv ^olakovi}a. Ve} sam kupio autobusku kartu, kad me je nazvao Zdravko Antoni} da me obavesti da }e iz Bijeljine po nas do}i op{tinska kola da prevezu Danicu Abramovi}, Ubavku Vujo{evi}, Bo{ka Rokvi}a, Ro}kovog sekretara i mene. Ro}ko je sa Milicom u Bijeljini izgradio ne veliku ali lepu prizemnu ku}u od sredstava dobijenih prodajom vikendice na Hvaru i uz pomo} op{tine Bijeljina. Na otvaranju doma govorio je Franjo Herljevi}, sekretar za unutra{nje poslove Jugoslavije, a prisustvovali su Hamdija Pozderac, Cvijetin Mijatovi}, Hasan Grap~anovi} i drugi bosanski rukovodioci. Posle njegovog govora nastupio je Ro}ko, govorio je, kako on to ume, re~ito, nadahnuto i toplo o nameni doma omladini, koja }e u tom prostoru biti okru`ena njegovom 201 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} bibliotekom. Prilikom ~estitanja Ro}ku na ovom njegovom poslednjem delu, kako se ubrzo ispostavilo, rekao sam mu: “^estitam vam, va{e zamisli i `elje su se kona~no ostvarile”. Bojao se da ne}e ovaj trenutak do`iveti, a kad mu je to uspelo, bio je neobi~no radostan, ~ak pomalo eufori~an za njegove godine. Imao je tada 82 godine. Ovaj dan je za njega bio izuzetno naporan posle prele`anih stoma~nih bolesti. Kao i uvek, bio je prema meni pa`ljiv i upitao je kako je Dara. U ovom za njega sve~anom trenutku po{tedeo sam ga {irih obja{njenja i rekao da se nekako dr`i. Pokazujem Milici na njeno malo pismo u vitrini upu}eno Ro}ku u zatvoru 7. marta 1940, u kome izme|u ostalog pi{e: “Ja te volim i verujem ti, ostalo je |ubre”. Iako skleroti~na Milica svakom kre{e svoju istinu u brk, odnosno neposredno iznosi {ta misli, bosanski rukovodioci se odnose prema njoj sa uva`avanjem, a mo`da je se pla{e da ih ne potka~i kako ona ume. “Ko ste vi?”, pita ona Hasana Grap~anovi}a. Ovaj prili~no zbunjeno odgovara: “Milice, zar me ne poznaje{?” Njega, koga je znala Bosna kao sekretara CK BiH, a i Jugoslavija. Posle ceremonije otvaranja i{li smo na ru~ak u motel na Drini. Iznenada, na ko{arka{ko igrali{te pored motela spustio se helikopter i njime su otputovali bosanski rukovodioci, uklju~uju}i i Herljevi}a, a Bosi} i ja smo se vratili njegovim kolima za Beograd. Voza~ nam pri~a da su, dok su putovali ka Bijeljini, nai{li na spu{tenu rampu i kako mu je Herljevi} rekao: “Udri, jebo ga ti”. Hteo je i na taj na~in da poka`e svoju mo}. Sredinom januara 1983. posetio sam Rodoljuba ^olakovi}a, koji se le~io na VMA. Po{to nije bilo vreme posete, zatekao sam ga kako spava po`utela lica, ali se usled mog prisustva probudio. “[ta radi{, kako je Dara?”, bilo je njegovo uobi~ajeno pitanje. Izvinuo sam se {to sam ga iznenada posetio. “Eto, borim se sa bole{}u, sad sam u njihovim rukama”, rekao je misle}i na osoblje VMA. Obave{tavam ga da sam odlu~io da se kona~no skrasim u Institutu za savremenu istoriju i da sam pretra`uju}i dosijea koja je vodio Gestapo nai{ao na dosije njegovog brata Radoslava i njegove `ene Milice, jer je ona najve}i deo okupacije provela u logorima Jasenovac i Banjica. Za brata ka`e da je bio radikal, ali je imao zeta ljoti}evca, koji je uspeo da ga izvadi iz zatvora kad je bio uhap{en. Ro}ko je pozvao svog sekretara Bo{ka Rokvi}a da napi{e testament, jer je ose}ao da ne}e jo{ dugo `iveti. Polovinom februara Dara i ja posetili smo Milicu Zori} Ona se sirotica u pravom smislu povremeno gubi, pri~injava joj se da je podkradaju, uklju~uju}i i ku}nu pomo}nicu Katicu, i da gubi stvari. Ona nikog ne trpi, pa ni Ro}ka, koga ~esto grdi. Ne znam kako joj je Dara prona{la slabu ta~ku, prema njoj je bila pa`ljiva i prihvatila ju je kao najbli`u prijateljicu. Valjda {to je uva`ava i ukazuje joj pa`nju, a stari ljudi su na to osetljivi. Dok su one razgovarale, razmi{ljao sam o sudbini Milice Zori}. Sve 202 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju je imala {to je u `ivotu po`elela, nikad ni{ta nije ozbiljno radila i stalno je imala sluge u ku}i. Poku{ala je da pi{e pri~e, koje je navodno hvalio i Ivo Andri}, a zatim je desetinu godina radila na tapiseriji, pa je i od toga odustala. Gledam je ostarelu i izgubljenu u velikom stanu i izobilju i ponovo sebi postavljam pitanje o smislu bitisanja za vreme na{ih kratkih `ivota. Javio se Ro}ko telefonom sa VMA i svi smo ga pozdravili, sumnjaju}i da }e se ovog puta izvu}i. Po~etkom marta 1983. posetili smo Milicu i Ro}ka, koji se unekoliko oporavljen vratio sa VMA ku}i. “Ne umemo da vladamo”, vajka se Ro}ko. On to pri~a u prisustvu To{e Vujasinovi}a, njegove k}erke lekara i zeta Sirijca, koje smo zatekli kad smo do{li. To{a posle udesa u Ma|arskoj ne ~uje dobro {ta pri~a Ro}ko, pa ga stalno zapitkuje. Ro}ko se u`iveo u pri~u da mu je iznenada procurela pljuva~ka iz usta, {to ga je posebno iznerviralo. Po reakciji se moglo zaklju~iti da je svestan da te{ko vlada sobom. Slu{aju}i ga {ta govori, dolazim do zaklju~ka da ~ovek {to vi{e stari postaje sve konzervativniji. Izme|u ostalih kritikuje Esada ]imi}a da je bolesni karijerista, Vuka Dra{kovi}a da mu je dru{tvo dalo dvosoban stan a on pi{e nacionalisti~ke pamflete, Dobricu ]osi}a {to tra`i apstraktnu slobodu kao alternativu samoupravljanju, kome ne odri~e nadarenost kao knji`evniku i kao politi~kom misliocu. “Ma`en kao talentovan mladi}, prihva}en kao pisac i vi{e no {to vredi, objavljivan i nagra|ivan, ali politi~ka ambicija ga prosto opsela. Uobrazio da je spasilac srpskog naroda, koji je `iv ra{~ere~en u SFRJ. Sad se bori da stekne neke pozicije za okupljanje Srba. Izjeda ga politi~ka ambicija i gura u naru~je antikomunista, koji se svi okupljaju pod nacionalisti~kom zastavom.” Prema ^olakovi}evom kazivanju, sve to vodi restauraciji kapitalizma i birokratisanju dru{tva. Smatra da se prestalo sa ideolo{kim ube|ivanjem i da su ljudi bez ~vrstih socijalisti~kih ube|enja izgubljeni. Jednostavno nije se delovalo na svest ljudi, nego se suvi{e oslanjalo na vojsku i policiju. U krajnjoj liniji, on je pristalica represije. Sve to treba zatvoriti, Momu Kapora, Branu Petrovi}a, Gojka \oga, za koga su Tempovi memoari knjiga godine, jer iznosi pravu istinu. Kod ^olakovi}a smo bili da im poklonimo monoflorni med, koji proizvodi Bora Coki} iz Rgotine, za koji vlada mi{ljenje da poma`e br`em oporavku bolesnog ljudskog organizma. Iznenada, 30. marta 1983. umro je Ro}ko. Srce ga je izdalo dok je iz fotelje posmatrao prenos utakmice izme|u Jugoslavije i Rumunije. Sutradan smo Dara i ja oti{li da izjavimo Milici sau~e{}e. Te ve~eri u njegovom stanu puno smo pri~ali o Ro}ku sa njegovom sestri~inom Sokom, sinovcem Dimitrijem Dikom i vanbra~nom k}erkom Sonjom. O njoj mi nije govorio ali sam znao da postoji i prvi put sam je sreo te ve~eri. Deluje simpati~no i ne li~i na Ro}ka, verovatno na majku u~iteljicu, koju je Ro}ko sreo neposredno posle rata. Za sina sa jednom Nemicom sam znao. 203 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} On ga je prona{ao i jednom posetio i to je Ro}ko zabele`io u dnevniku i napisao da prema njemu ni{ta ne ose}a. Sonja je imala malog Rodoljuba, koji je tako|e bio vanbra~no dete. Pri~a mi da je bila izgubila posao i da joj je posao bibliotekara u Vojnoj akademiji na Banjici na{ao Ro}ko preko svojih veza. Dok je bio na le~enju na VMA po~etkom ove godine sro~io je testament, ~iju smo sadr`inu saznali te ve~eri. U testamentu je zabranio bilo kakve ceremonije prilikom njegove sahrane. Izrazio je `elju da bude kremiran i da se njegova urna polo`i pored urne Ive Andri}a u aleji zaslu`nih gra|ana na Novom groblju u Beogradu. Nabrojao je 11 lica koja mogu da prisustvuju kremiranju njegovih zemnih ostataka. To su bili: supruga Milica, sestri~ina Soka, sinovac Dika, a od ratnih drugova Petar Stamboli}, Cvijetin Mijatovi}, Uglje{a Danilovi}, Ethem ^amo, Rudi Petovar, Oskar Danon i predsednik op{tine i sekretar komiteta iz Bijeljine. U testamentu je napisao i `elju da mu hor “Abra{evi}” otpeva staru radni~ku pesmu “Da ste zdravo, drugovi”. U `ivotu je sve planirao, ne samo {ta }e svake godine da uradi nego i kako }e biti sahranjen. @eleo je da umre na nogama i mentalno sve` i to je do`iveo. U testamentu je opunomo}io Zdravka Antoni}a da brine o njegovoj intelektualnoj zaostav{tini, pre svega o njegovom dnevniku, koji je vodio preko 20 godina. Mnogi su se ~udili, kao Pera Stamboli}, da nije meni ostavio da se o tome brinem, znaju}i da smo poslednjih godina bili prijatelji. Me|utim. Antoni} je daleko du`e bio Ro}kov saradnik kad je u pitanju istorija, a jedno vreme i u Savetu federacije, a poticao je iz okoline Bijeljine. Milici je ostavio odre|enu sumu novca da objavi knjigu o svojim tapiserijama. O objavljivanju knjige starao se Miodrag B. Proti}, direktor Muzeja savremene umetnosti, koji je napisao i pogovor. Knjiga je uskoro izi{la i promovisana je u legatu ^olakovi}a. Prisustvovali smo promociji i Milica nam je poklonila knjigu sa posvetom. U toku razgovora sa Bosancima Dara je odjednom po~ela da se gubi, ponavljaju}i Ro}kove re~i: “Daro, ne verujem u D`unu, ali ako misli{ da }e to koristiti u le~enju pomo}i}u ti da ode{ kod nje u Moskvu”. Kad sam primetio da se Dara gubi, upla{io sam se da }e umreti u Ro}kovom stanu. Nekako su mi pomogli da je polo`imo u kola i pozvao sam hitnu pomo}. Na rastanku, rekao sam Milici da je Ro}ko ostavio amanet Peri Stamboli}u da brine o njoj, a ona mi je uzvratila da je Pera dolazio, ali da on ima svoju porodicu i da je optere}en dr`avnim poslovima. ^olakovi} u braku sa Milicom nije imao dece, pa je ona nasledila stanarsko pravo i penziju, jer je svoju ku}u na Dedinju predala kao legat gradskoj skup{tini. @ivela je jo{ {est godina sama i umrla je 2. februara, a sahranjena 6. februara 1989. godine. Dara nije mogla da je pose}uje jer je bila te{ko pokretna, ali su se ~esto ~ule telefonom. Umrla je 1987, dve 204 Rodoljub ^olakovi} – prilozi za biografiju godine pre Milice. Pomalo je bilo tu`no na Mili~inoj sahrani, nije imala rodbine i prijatelja, nego su na sahranu do{li samo Ro}kovi ro|aci i prijatelji, Petar Stamboli} sa suprugom Juditom, Velja Stojni}, Rudi Petovar, sa kojim sam se tada prvi put upoznao. Pera me upoznaje sa Juditom nagla{avaju}i da sam poznati istori~ar i pita me je li napisana istorija Saveza komunista Srbije. Nisam hteo da mu ka`em da od tog posla ni{ta ne}e biti i da kao predsednik redakcije pomi{ljam na ostavku, nego sam rekao da sve {to se kolektivno radi sporo napreduje. Na moje pitanje kako se ose}a odgovorio je oslanjaju}i se na {tap ne “starim”, kao ranije, nego “ostarilo se”. Nije ispratio Milicu do groba, nego je posle formalnih govora koji su odr`ali predstavnici udru`enja likovnih umetnika Srbije i mesni oci Bijeljine oti{ao ku}i. Milica je sahranjena u grobnici zajedno sa ocem Svetozarom Zori}em i kona~no se posle smrti razdvojila od Ro}ka. Iako je upla}ivala da bude kremirana, sahranjena je na klasi~an na~in. Na spomeniku pi{e da je ro|ena 1909, na piramidi 1908, ali koliko se se}am bila je 1907. godi{te. Kao da je nesvesno `elela da sakrije godine ili je zaboravila kad je ro|ena. Ona i Ro}ko su potekli iz gra|anske sredine, s tim {to se on uputio neizvesnim revolucionarnim stazama, a Milica je, iako okru`ena revolucionarima, do`ivotno ostala gra|anka, ne pomi{ljaju}i da postane ~lan Partije. Ona je bila jedinstveni fenomen, jer je poznavala vode}e ljude kapitalisti~kog dru{tva, a kasnije i vode}e ljude socijalisti~kog dru{tva. Njena `ivotna pri~a ostala je kod mene zabele`ena na magnetofonskoj traci, koju sam negde zaturio. Tako|e su mi ostale njene razglednice, koje je redovno slala sa putovanja i letovanja sa Ro}kom, kao i sve njegove knjige sa posvetom. Njegova pri~a o svom `ivotu ostala je nezavr{ena iako je puno toga o sebi napisao. Kako to u `ivotu obi~no biva, ljudske pri~e se iznenada prekidaju, pa i ova sa Ro}kom. Pera Stamboli} je napisao i objavio se}anje na Ro}ka i njihovo dru`enje umesto nekrologa. Pomi{ljao sam da ne{to napi{em, ali posle toliko izjava poznatih ljudi iz politike i knji`evnosti u~inilo mi se pretencioznim, pa to ~inim tek sada. Ina~e Ro}ko me je ~esto podse}ao: “Venceslave, pi{i memoare” i o~ekivao je da }u ne{to napisati i o na{em prijateljstvu, a kad nismo uspeli da zajedni~ki napi{emo njegovu biografiju ostalo je samo ovo kratko se}anje na poslednje godine njegovog `ivota. Antoni} i Rokvi} u bosanskoj ku}i na Dedinju prekucavali su sedam godina ^olakovi}ev dnevnik i pripremali ga za {tampu. Bilo je pripremljeno da se objavi 11 knjiga dnevnika i sarajevsko “Oslobo|enje” je dobilo sredstva da to objavi, ali je rat, koji je usledio devedesetih godina, to spre~io. Mene su uzeli za recenzenta i ja sam pro~itao svih tih oko 5000 stranica dnevnika. Antoni} je jedino uspeo da uo~i rata objavi jednu knjigu izbora iz dnevnika preko “Nove knjige” iz Beograda, koju smo promovisali u Bijeljini krajem 1991. godine. Osim toga, izvukao je posebno razgovore sa Ivom 205 Hereticus, 3-4/2010 Venceslav Gli{i} Andri}em i objavio kao posebnu bro{uru. Pro{le, 2008, kao da je predose}ao da ne}e do`iveti da objavi celovit ^olakovi}ev dnevnik. Pitao me je za savet koji deo dnevnika da objavi jo{ u jednoj knjizi, jer je uspeo da namakne neka sredstva. Slo`ili smo se da to bude 1971. i 1972, koje su bile karakteristi~ne za unutra{nji razvoj Jugoslavije posle rastakanja federacije i pojave nacionalizma u jugoslovenskim republikama, prvenstveno u Hrvatskoj i u pokrajini Kosovo. Uspeo je da to objavi iste godine, ali nije do`iveo da je najpre predstavimo u Bijeljini, kako smo se dogovorili, jer je umro iznenada po~etkom 2009. godine. Predlagao sam da dr`ava Bosna i Hercegovina objavi ovaj dnevnik, jer je ^olakovi} ne samo jedan od zaslu`nih ljudi za osnivanje dr`ave BiH, nego je bio i prvi predsednik njene vlade od 1945. do 1948. godine. Ro}ko nas je fizi~ki napustio, ali ostali su njegovo delo i duh da nas uznemiravaju i ohrabruju. On je uspeo da osmisli svoj `ivot tako {to je celog `ivota te`io vi{im i humanijim ciljevima, ne {tede}i sebe, i nije posrnuo ako se oni usled raznih prepreka nisu ostvarili onako kako je zami{ljao. Bio je pomalo razo~aran u {ta se izrodila njegova utopija, koja se zvala socijalizam, za koju se borio ~itavog `ivota. ^esto je govorio da je vlast pokvarila komuniste i `eleo je o tom kvarenju da napi{e knjigu, ali nije vi{e imao snage da to ostvari. Vladimir Veli~kovi} – Podrum, 1958. 206 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a ............... DOSIJE ............... Jovica Trkulja Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu SUDSKA ZA[TITA OD NEDOPU[TENE DISKRIMINACIJE OSOBA SA INVALIDITETOM Nedopu{tena diskriminacija je takvo razlikovanje (isklju~enje, ograni~enje ili favorizovanje) lica u istoj ili sli~noj situaciji, izvr{eno zbog li~nog svojstva (rase, nacionalnosti, pola, invaliditeta i dr.), koje ugro`ava, ograni~ava ili onemogu}ava prava i slobode, bez opravdanog, razumnog razloga i nesrazmerno. Takva diskriminacija je zabranjena, a sloboda od nje zajem~ena. Zajem~enost slobode od diskriminacije zabranom diskriminacije u Ustavu Srbije iz 2006. godine (~l. 21. st. 3), u Evropskoj konvenciji za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (~l. 14, i Dodatnom protokolu broj 12 uz tu konvenciju (~l. 1), u Me|unarodnom paktu o gra|anskim i politi~kim pravima (~l. 26), name}e dr`avi, izme|u ostalog, obavezu da obezbedi za{titu od diskriminacije u slu~ajevima nedopu{tene diskriminacije. Pravo zajem~eno Ustavom ili me|unarodnim aktom mora biti prakti~no i efektivno, a to ne mo`e da bude ako nije propra}eno obezbe|enom za{titom za slu~aj nepo{tovanja. Za{titu od diskriminacije u prvom redu obezbe|uje na{a dr`ava, a ako ona diskriminisanom ne pru`i za{titu od diskriminacije, podredno (supsidijerno) za{titu obezbe|uje Evropski sud za ljudska prava. Dr`ava ostvaruje svoju obavezu za{tite od diskriminacije, tako {to propisuje pravna sredstva za{tite, i tako {to postupa po tim propisima, primenjuju}i u slu~ajevima diskriminacije ta sredstva na propisanom pravnom putu.1 Poslednjih godina u Srbiji su zabele`eni pozitivni primeri uspe{ne za{tite od diskriminacije. Jo{ pre nego {to je Zakonom o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom (2006. godine) izri~ito priznata tu`ba za propu{tanje u slu~aju diskriminacije zbog invaliditeta, sudovi su 1 Vid. Vladimir Vodineli}, “Tu`be za za{titu od diskriminacije”, u: Sa{a Gajin (ur.), Vladimir V. Vodineli}, Tanja Drobnjak, Borko Nikoli}, Antidiskriminaciono pravo, vodi~, CUPS, Beograd, 2008, str. 29–50. 207 Hereticus, 3-4/2010 preventivni zahtev za za{titu od diskriminacije usvojili u jednom slu~aju kada je 2000. godine nekoliko tu`ilaca bilo spre~eno da u|u na bazen tu`enog zato {to su Romi (tzv. [aba~ki slu~aj – Sportsko rekreativni centar “Krsmanovi}”). Usvojili su ga na osnovu odredbe o zahtevu za propu{tanje iz. ~l. 157. Zakona o obligacionim odnosima. Ovom prilikom objavljujemo primer sudske za{tite od nedozvoljene diskriminacije. Re~ je o presudi Op{tinskog suda u [apcu P-1751/07 od 5. septembra 2007. godine. Vladimir Veli~kovi} – Hronopost, 1989. 208 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a PRESUDA OP[TINSKOG SUDA U [APCU P-1751/07 U IME NARODA OP[TINSKI SUD U [APCU, prvostepeni parni~ni, sudija Dragan Jakovljevi}, u parnici tu`ioca Miodraga Nikoli}a iz [apca ul. Pocerska 63, koga zastupa advokat Milovan Marinkovi} iz Vladimiraca, a ovoga po zameni~kom punomo}ju advokat Vladislav Marinkovi} iz [apca, protiv tu`ene Republike Srbije – Ministarstvo rada, zapo{ljavanja i socijalne politike iz Beograda, koju zastupa Republi~ki javni pravobranilac iz Beograda, radi ~inidbe, vrednost predmeta spora 20.000,00 dinara, posle odr`ane glavne rasprave dana 05.09.2007. godine, u prisustvu tu`io~evog punomo}nika i u odsustvu uredno pozvanog zakonskog zastupnika tu`ene, doneo je slede}u PRESUDU OBAVEZUJE SE tu`ena Republika Srbija – Ministarstvo rada, zapo{ljavanja i socijalne politike iz Beograda da tu`iocu Miodragu Nikoli}u iz [apca vr{i isplatu dodatka za pomo} i negu drugog lica na teku}i ra~un tu`ioca broj 15935332 kod Banke Po{tanska {tedionica a. d. Beograd i da mu naknadi tro{kove parni~nog postupka u iznosu od 11.400,00 dinara, sve to u roku od 15 dana po prijemu prepisa presude. Obrazlo`enje Tu`io~ev punomo}nik je u tu`bi i tokom glavne rasprave naveo da je tu`ilac osoba sa invaliditetom, jer mu je vid o{te}en 100%, da mu je re{enjem Centra za socijalni rad u [apcu od 22.02.2007. godine priznato pravo na uve}an dodatak za pomo} i negu drugog lica, da mu isplatu ovog dodatka vr{i tu`ena, a preko po{tanskog dostavlja~a na tu`io~evu ku}nu adresu, da takav na~in isplate tu`iocu stvara probleme, jer je zaposlen, tako da u radno vreme dostavlja~a ni tu`ilac, niti bilo koje drugo lice, se ne nalazi kod ku}e, pa je tu`ilac dana 15.03.2007. godine uputio molbu tu`enoj da uplatu ovog dodatka vr{i na njegov teku}i ra~un kod Banke Po{tanska {tedionica a. d. Beograd, da mu je tu`ena pismeno odgovorila dana 02.04.2007. godine odbijaju}i njegovu molbu navode}i da nije mogu}e, te da bi takav na~in isplate za invalidna lica predstavljao veliku te{ko}u, dalje je naveo da je tu`ena ovakvim postupanjem povredila odredbe ~lana 11. Zakona o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom (“Sl. glasnik RS” br. 33/03) pa je u smislu ~lana 43. navedenog Zakona tu`bom tra`io da se tu`ena obave`e da isplatu dodatka za pomo} i negu drugog lica vr{i na teku}i ra~un tu`ioca kod Banke Po{tanska {tedionica a. d. Beograd i to pod brojem 15935332. Njegov punomo}nik je naknadu tro{kova parni~nog postupka tra`io na ro~i{tu za glavnu raspravu bli`e opredeljuju}i visinu i vrstu u~injenih tro{kova ~iju naknadu tra`i. Tu`enoj, preko njenog zak. zastupnika je tu`ba dostavljena na odgovor shodno odredbama ~lana 284–285. ZPP-a sa prilozima i poukom o sadr`ini odgovora, roku u kojem se isti mora podneti, posledicama propu{tanja da odgovori na tu`bu u odre|enom roku i posledicama nedostataka u sadr`ini odgovora na tu`bu. Zakonski zastupnik tu`ene je u blagovremeno dostavljenom odgovoru na 209 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja tu`bu u~inio nespornim da je tu`ilac korisnik prava na uve}an dodatak za pomo} i negu drugog lica, te da mu je isplata uve}anog dodatka za pomo} i negu drugog lica vr{ena dostavom na ku}nu adresu, da se takav na~in isplate primenjuje od 1994. godine, da osnovni razlozi koji su opredelili ovakav na~in isplate jesu medicinski uslovi koje lice treba da ispunjava da bi ostvarilo pravo na dodatak za pomo} i negu drugog lica i ~injenica da je veliki broj korisnika ovog prava iz seoskih podru~ja gde su usluge banka i po{te nedostupne zbog nepostojanja potrebne {alterske mre`e, pa bi im zbog udaljenosti mesta prebivali{ta od najbli`e poslovnice banke ili po{te bilo ote`ano ili onemogu}eno kori{}enje nov~anih sredstava koja ostvaruju po osnovu ovog prava. Tako|e je navedeno da tu`ena nije imala nameru da vr{i diskriminaciju tu`ioca, da ovakav na~in isplate tu`iocu znatno ote`ava kori{}enje prava, pa je Ministarstvo rada i socijalne politike, preduzelo sve mere za otklanjanje prepreka koje ote`avaju i onemogu}avaju tu`ioca u kori{}enju svoga prava tako da }e ubudu}e isplata dodatka za pomo} i negu drugog lica biti vr{ena na tu`io~ev teku}i ra~un koji se vodi kod Po{tanske {tedionice. Izri~itog izja{njenja o tome da li se zahtev priznaje ili osporava u odgovoru na tu`bu nema, ve} zakonski zastupnik tu`ene predla`e sudu da odluku o glavnoj stvari donese u skladu sa zakonima, te da odlu~i da svaka stranka snosi svoje tro{kove. Sud je u toku glavne rasprave, odr`ane u odsustvu uredno pozvane tu`ene shodno ovla{}enju iz ~lana 296. stav 1. ZPP-a, izveo dokaze ~itanjem re{enja Centra za socijalni rad “[abac” od 22.02.2007. godine, re{enja RSIZ PIO radnika – Beograd OZ podrinjsko-kolubarskog regiona Valjevo, Slu`ba [abac, od 30.04.1981. godine, pismene molbe tu`ioca od 15.03.2007. godine Ministarstvu rada, zapo{ljavanja i socijalne politike u Beogradu. pismenog odgovora Ministarstva rada, zapo{ljavanja i socijalne politike od 02.04.2007. godine i izve{taja o stanju na teku}em ra~unu tu`ioca kod Banke Po{tanska {tedionica a. d. Beograd. Po svestranoj oceni izvedenih dokaza u smislu ~lana 8. ZPP-a i na osnovu rezultata celokupnog postupka sud je utvrdio da je tu`beni zahtev u celini osnovan. Stvarne legitimacije stranaka u konkretnom slu~aju nisu sporne. Tu`ilac je aktivno legitimisan kao korisnik prava na isplatu uve}anog dodatka za pomo} i negu drugog lica, a tu`ena pasivno legitimisana budu}i da ona i vr{i isplatu tog dodatka tu`iocu. Pravni interes, koji je ina~e potreban za podno{enje svake tu`be, nesumnjivo postoji, jer tu`ena isplatu ovog dodatka tu`iocu vr{i preko po{tanskog dostavlja~a, iako se tu`ilac prethodno obratio tu`enoj molbom da mu se ta isplata vr{i preko njegovog teku}eg ra~una kod Banke Po{tanska [tedionica a.d. Beograd i naveo opravdane razloge tra`e}i da mu se isplata vr{i na takav na~in, jer po{tanski dostavlja~ isplatu ovog dodatka vr{i u radno vreme tu`ioca, kada je tu`ilac na svom radnom mestu, ne nalazi se kod ku}e, niti tamo ima koje drugo lice, koje bi od po{tanskog dostavlja~a moglo primiti nov~ani iznos pomenutog dodatka za pomo} i negu drugog lica. Tu`ena je ovakvu molbu tu`ioca odbila pozivaju}i se na to da je dosada{nji na~in vr{enja isplate – preko po{tanskog dostavlja~a u interesu tu`ioca, te da }e mu se i ubudu}e na takav na~in vr{iti dostava na ku}nu adresu isti~u}i da korisnici dodatka za pomo} i negu drugog lica zbog prirode i te`ine stanja povrede ili bolesti nisu sposobni za samostalno kretanje i da bi podizanje nov~anih sredstava upla}enih na teku}i ra~un za njih predstavljalo veliku te{ko}u. Zbog negativnog odgovora tu`ene na njegovu molbu, tu`ilac svakako ima nesumnjiv pravni interes za podno{enje ovakve tu`be i tra`enje sudske za{tite u skladu sa odredbama ~lana 11. i 43. Zakona o spre~avanju diskriminacije 210 Presuda Op{tinskog suda u [apcu osoba sa invaliditetom. Ovako ~injeni~no stanje nije sporno, proizlazi ne samo iz navoda u tu`bi i odgovoru na tu`bu, nego i iz prilo`enih pismenih dokaza pro~itanih tokom glavne rasprave. Radi se samo o pravnom pitanju, dok ~injeni~no stanje nije sporno. Po oceni suda, u konkretnom slu~aju postoji o~igledna diskriminacija tu`ioca od strane tu`ene u smislu ~lana 11. Zakona o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom (“Sl. glasnik RS” br. 33/06), jer je tu`iocu kao osobi sa invaliditetom uskra}eno pravo da slobodno izabere na~in vr{enja isplate dodatka za pomo} i negu drugog lica na tra`eni na~in – preko Po{tanske {tedionice na teku}i ra~un, a ovo pravo se u istim okolnostima priznaje osobama bez invaliditeta. Odbijanje tu`ene da udovolji molbi tu`ioca nije zasnovana na opravdanim razlozima. U svom odgovoru na tu`io~evu molbu resorno Ministarstvo priznaje da ima zaklju~en ugovor sa Po{tanskom {tedionicom a. d. o isplatama naknada korisnicima prava te da se isplata dodatka za pomo} i negu drugog lica vr{i dostavom na ku}nu adresu. Navod u tom dokumentu da nije mogu}e vr{iti tu isplatu preko teku}eg ra~una zato {to zbog prirode i te`ine stanja povrede ili bolesti korisnici tog prava nisu u mogu}nosti da samostalno zadovoljavaju osnovne `ivotne potrebe i da vrlo ~esto nisu sposobni za samostalno kretanje i da bi podizanje nov~anih sredstava sa teku}eg ra~una za njih predstavljalo veliku te{ko}u je o~igledno neosnovano. Tu`ilac ve} ima teku}i ra~un kod Po{tanske {tedionice a.d. Beograd, podi`e sa tog ra~una upla}ene iznose, pa je o~igledno u mogu}nosti da podigne i uplatu dodatka za pomo} i negu drugog lica ukoliko bi tu`ena uplatu tog dodatka vr{ila na tu`io~ev teku}i ra~un koji je tu`enoj poznat. O~igledno je neosnovana kvalifikacije tu`ene da takav na~in isplate dodatka za pomo} i negu nije mogu}e vr{iti preko teku}eg ra~una. Ovakvim postupanjem od strane tu`ene se grubo ignori{e volja tu`ioca. Svrha prava na dodatak za pomo} i negu drugog lica je da se nov~ana sredstva na taj na~in dobijena mogu iskoristiti, {to zna~i da tu`iocu budu na raspolaganju, a tu`ilac najbolje zna kako da to ostvari, da mo`e da do|e u Po{tansku {tedionicu i sa teku}eg ra~una ista podigne pod uslovom da budu upla}ena. Do ove situacije nije do{lo isklju~ivo diskriminatorskim postupanjem od strane tu`ene, koja tu uplatu i ne vr{i na taj teku}i ra~un nego {alje preko po{tanskog dostavlja~a u vreme kada je tu`ilac na radnom mestu, jer je zaposlen, pa se zato i ne nalazi kod ku}e u vreme dolaska po{tanskog dostavlja~a, niti kod ku}e ima neko drugo lice koje bi tu isplatu primilo, pa zato i ne mo`e da dobije nov~ana sredstva na ime tog dodatka. Za tu`ioca nije od zna~aja kakve su mogu}nosti drugih korisnika ovog prava, jer se uvek moraju gledati okolnosti konkretnog slu~aja, isticanje zakonskog zastupnika tu`ene da tu`ena nije imala nameru da vr{i diskriminaciju tu`ioca je neosnovano i u suprotnosti sa prilo`enim pismenim dokazima, naro~ito odgovorom tu`ene od 02.04.2007. godine na tu`io~evu molbu, kojim je na tu molbu odgovoreno negativno. Tu`ilac je obrazlo`io da upravo dotada{nji na~in isplate njemu ote`ava kori{}enje prava. Pozivanje zakonskog zastupnika tu`ene da veliki broj korisnika ovog prava je iz seoskih podru~ja gde nema potrebne {alterske mre`e, te da zbog udaljenosti mesta prebivali{ta od najbli`e poslovnice banke ili po{te ote`ava ili onemogu}ava kori{}enje nov~anih sredstava koja se ostvaruju po osnovu ovog prava je neosnovano. Naime tu`ilac nije na seoskom podru~ju – `ivi u gradu, ima teku}i ra~un kod Po{tanske {tedionice a. d. Beograd i podi`e sredstva sa tog ra~una, pa su razlozi navedeni u odgovoru na tu`bu potpuno neosnovani. 211 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja S obzirom na utvr|enu diskriminaciju u postupcima pred organom javne vlasti u smislu ~lana 11. stav 1. i stav 2. ta~ka 1. citiranog zakona, sud je, u skladu sa odredbom ~lana 43. stav 2. presudom usvojio tu`beni zahtev i nalo`io izvr{enje radnje radi uklanjanja posledica diskriminatorskog postupanja, kako je to tu`bom i tra`eno. Kod utvr|ivanja postojanja diskriminatorskog postupanja potrebno je samo to da se izvr{enim radnjama vr{i diskriminacija osobe sa invaliditetom, {to je organu javne vlasti, kakvo je resorno Ministarstvo, izri~ito zabranjeno odredbom ~lana 11. stav 1. citiranog Zakona. Ne tra`i se postojanje namere, bitno je da takva radnja po svom karakteru predstavlja diskriminaciju. Tu`ena uop{te ne ceni okolnosti konkretnog slu~aja tu`ioca, da ovaj nije sa seoskog podru~ja ve} u gradu, gde su mu dostupne usluge banke, odnosno po{te, da kod Po{tanske {tedionice ve} ima otvoren teku}i ra~un, da je zaposlen i da se nalazi na radnom mestu u vreme kada po{tanski dostavlja~ na tu`io~evu ku}u adresu dostavlja ovaj dodatak za pomo} i negu drugog lica. Odredbom ~lana 6. citiranog Zakona odre|eni su oblici diskriminacije, neposredna i posredna diskriminacija, te povreda na~ela jednakih prava i obaveza. Odredbom ~lana 2. ovog Zakona odre|ena su na~ela na kojima se isti zasniva, a odredbom ~lana 3. definisani pojmovi “osobe sa invaliditetom”, “diskriminacija” i “diskiminatorsko postupanje”, kao i “organ javne vlasti”, dok je odredbom ~lana 4. propisana obaveza organa javne vlasti da osobama sa invaliditetom obezbede u`ivanje prava i sloboda bez diskriminacije, odredbom ~lana 7. je definisano kada postoji povreda na~ela jednakih prava i obaveza. Isticanje zakonskog zastupnika tu`ene da je resorno Ministarstvo preduzelo sve mere za otklanjanje prepreka koje ote`avaju i onemogu}avaju tu`ioca u kori{}enju svog prava te da }e ubudu}e isplata dodatka za pomo} i negu drugog lica biti vr{ena na tu`io~ev teku}i ra~un kod Po{tanske {tedionice ne zna~i priznanje tu`benog zahteva, niti tu`iocu pru`a garancije da }e, bez pravnosna`ne sudske odluke, zaista ubudu}e primati nov~ani iznos navedenog dodatka na teku}i ra~un kod Po{tanske {tedionice. Zato su i svi u~injeni parni~ni tro{kovi tu`ioca bili opravdani, jer je tu`ena svojim postupanjem u potpunosti prouzrokovala nastanak ovih parni~nih tro{kova, najpre neopravdanim odbijanjem tu`io~eve molbe, a zatim i davanjem odgovora na tu`bu koji ne sadr`i izja{njenje da li se tu`beni zahtev priznaje ili osporava, {to je obavezno u smislu ~lana 284. stav 1. ZPP-a. Zato je tu`iocu dosu|ena naknada stvarnih i nu`nih tro{kova parni~nog postupka koje je imao za anga`ovanje advokata za sastav tu`be u iznosu od 1.800,00 dinara i zastupanje na dva ro~i{ta u iznosu od 5.400,00 dinara shodno tarifnom broju 7, 9, 14 i 17 advokatske tarife i za pla}anje sudske takse na tu`bu i presudu u iznosu od 4.200,00 dinara shodno taksenoj tarifi. Tra`enje zakonskog zastupnika tu`ene da svaka strana snosi svoje tro{kove nije u skladu sa zakonom, budu}i da ih je tu`ena prouzrokovala svojom krivicom. Op{tinski sud u [apcu, dana 05. septembra 2007. godine. Za ta~nost otpravka upravitelj sudske pisarnice Dragan Sin|eli} POUKA: Protiv ove presude mo`e se izjaviti `alba u roku od 15 dana od dana prijema iste, Okru`nom sudu u [apcu, a preko ovog suda. 212 REHABILITACIJA POLITI^KIH OSU\ENIKA I KA@NJENIKA U SRBIJI (6) U pravnom savladavanju autoritarne pro{losti jedan od va`nih koraka je rehabilitacija politi~kih osu|enika i ka`njenika. Taj korak je veoma te`ak i bolan jer su tokom poluvekovne autoritarne vladavine i nepravne dr`ave mnogobrojna lica bila osu|ivana mimo va`e}ih pravnih normi, ili na osnovu neprimerenih i necivilizacijskih propisa. Zapravo, osnov ka`njavanja bila je politika partijske dr`ave i njena rigidna ideologija. Time je `rtvama politi~ke represije naneta velika nepravda, a dru{tvu istorijska sramota. Zakon o politi~koj rehabilitaciji i prate}i zakoni koji treba da ozna~e raskid sa praksom kr{enja ljudskih prava u pro{losti odavno su postali stvarnost u drugim dr`avama u tranziciji iz autoritarnog u demokratski poredak. Nakon sloma autoritarnih re`ima, ve}ina zemalja u tranziciji (Ma|arska 1989, DDR 1990, ^e{ka i Ruska Federacija 1991, ne{to kasnije Poljska, Slova~ka, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Makedonija i Slovenija) su uspostavljanjem mehanizama vladavine prva i pravne dr`ave uspele da prevazi|u ovu istorijsku sramotu. One su, izme|u ostalog, otvorile procese moralne, politi~ke, pravne i ekonomske rehabilitacije. U Srbiji je tek {est godina posle pada Milo{evi}evog autoritarnog re`ima uspostavljen dru{tveni konsenzus u pogledu dono{enja Zakona o rehabilitaciji `rtava politi~ke represije. Naime, Narodna skup{tina Republike Srbije donela je 17. aprila 2006. godine Zakon o rehabiliaciji (Slu`beni glasnik, broj 33/2006). Na`alost, on nije bio pra}en dono{enjem nu`nih, tzv. restitucionih zakona i propisa (zakona o dosijeima tajnih slu`bi, zakona o denacionalizaciji i sl.), tako da je srpski Zakon o rehabilitaciji izneverio velike nade i o~ekivanja kako `rtava politi~ke represije, tako i stru~ne i {ire javnosti. Re~ je o zakonu koji daje `rtvi politi~ke represije pravo samo na to da se presuda proglasi ni{tavom i `rtva smatra neosu|ivanom, a kada je ka`njena bez odluke, da se utvrdi da je bila `rtva iz politi~kih razloga. O~igledno je da srpski zakonodavac u vreme dono{enja Zakona o rehabilitaciji nije imao, niti danas ima, izgra|en stav o na~inu na koji }e pristupiti zakonskom regulisanju prava na obe{te}enje `rtava politi~ke represije. Stoga se on opredelio za pravnu rehabilitaciju u u`em smislu, izostaviv{i potpuno pravnu rehabilitaciju u {irem smislu u vidu vra}anja napla}ene kazne, konfiskovane imovine, obe{te}ivanja za naru{eno zdravlje ili prekinutu karijeru, priznavanja u radni sta` vremena provedenog u zatvoru 213 Hereticus, 3-4/2010 i dr. Ove slabosti Zakona o rehabilitaciji su ote`ale, ali nisu onemogu}ile njegovu primenu. Zahvaljuju}i ve}ini nadle`nih okru`nih sudova na ~elu sa Vrhovnim sudom Srbije, Zakon se relativno uspe{no primenjuje. Redakcija ~asopisa Hereticus nastavlja da prati procese rehabilitacije politi~kih osu|enika i ka`njenika u Srbiji i da objavljuje pojedina dokumenta iz sudskih spisa koja imaju {iri, principijelan zna~aj za kriti~ko preispitivanje na{e autoritarne pro{losti. U ovom broju objavljujemo relevantnu dokumentaciju u vezi sa rehabilitacijom Ivana Ivanovi}a. Vladimir Veli~kovi} – Gubili{te br. 2, 1969. 214 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a REHABILITACIJA IVANA IVANOVI]A Ivan Ivanovi} je ro|en 19. decembra 1936. godine u Ni{u. Roditelji, otac Bo`idar, kraljevski oficir, i majka Milja, u~iteljica, poreklom su iz @itnog Potoka, gde je Ivan odrastao. Osnovnu {kolu i ni`u gimnaziju zavr{io je u @itnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju, Filolo{ki fakultet (op{tu knji`evnost) u Beogradu. Dvanaest godina je radio kao srednjo{kolski profesor knji`evnosti u Aleksandrovcu i Kur{umliji. U literaturu je Ivan Ivanovi} u{ao 1972. godine romanom Crveni kralj. Komunisti~ka vlast je roman zabranila, pisca osudila na zatvor i otpustila ga s posla kao moralno-politi~ki nepodobnog da vaspitava omladinu. Naime, prvo je Okru`ni sud u Pan~evu 28. decembra 1972. godine doneo re{enje o zabrani rasturanja knjige Crveni kralj. Dve godine kasnije Okru`ni sud u Prokuplju je 23. oktobra 1974. godine doneo presudu kojom je Ivanovi}a osudio na kaznu zatvora u trajanju od dve godine zato {to je u knjizi Crveni kralj izlo`io poruzi Socijalisti~ku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Vrhovni sud Srbije preina~io je 14. februara 1975. godine presudu Okru`nog suda u Prokuplju tako {to se Ivan Ivanovi} osloba|a od optu`be zbog krivi~nog dela povrede ugleda dr`ave, njenih organa i predstavnika. Jo{ pre izricanja presude Ivan Ivanovi} je odlukom Gimnazije u Kur{umliji, gde je bio zaposlen kao profesor knji`evnosti, otpu{ten s posla kao moralno-politi~ki nepodoban da vaspitava omladinu, jer je u romanu navodno delovao sa “pozicija klasnog neprijatelja”. Ova odluka je ostala trajna i vi{e nije mogao da se zaposli, jer je okvalifikovan kao “neprijatelj samoupravnog socijalizma”. Zabranom izdanja Crvenog kralja 1972. godine raskinuti su svi ugovori o snimanju filma prema romanu, kao i dramatizacija za televiziju i pozori{te. Njegovim uni{tenjem je, s druge strane, izdava~u naneta velika materijalna {teta. Godine 1984. roman je u BIGZ-u ponovo objavljen, tu`ila{tvo nije reagovalo, ali se ume{ala politika i spre~ila njegovo promovisanje u javnosti. Otpu{tanjem s posla u gimnaziji, Ivanovi}u je u stvari poni{tena diploma Filolo{kog fakulteta, jer vi{e nigde nije mogao da se zaposli, iako je godinama tra`io bilo kakav posao. Politi~kom odlukom poslat je u invalidsku penziju 1981. godine s minimalnim prinadle`nostima. Posle toga se preselio u Beograd, gde i danas `ivi i radi kao profesionalni pisac. Knji`evno delo Ivana Ivanovi}a mo`e se podeliti u dva ciklusa. Prvi ciklus SEVER – JUG zavr{en je i sadr`i deset naslova: dve knjige novela i osam romana. Naslovi novela su: [opska ambasada i Kozja krv. Naslovi 215 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja romana su: Crveni kralj, Fudbalska generacija ili Vreme sporta i razonode, Arizani, @ivi pesak – `ivo blato, Jugovac ili kako u}i u istoriju, Ni{ki gambit, Bra}a Jugovi}i ili kako iza}i iz istorije i Ukleti Srbijanac. Drugi ciklus SRBIJA NA JUGU jo{ nije zavr{en. Do sad su objavljena dva romana: Vojvoda od Leskovca i Crni dani Rake Drainca, drama Crveni pevac, Crni rak, kao i Drainac izme|u ~etnika i partizana (egzegeza romana Crni dani Rake Drainca i Antipoliti~ar: autobiografija jednog pisca. Pisac je zavr{io knjigu drama iz politi~kog `ivota Ni{a Ju`na pruga, radi na romanu Tre}i srpski ustanak. Pored knji`evne, zna~ajna je i Ivanovi}eva prosvetiteljsko-izdava~ka delatnost. Osnovao je “Zapis” – disidentsku izdava~ku ku}u, koja je u periodu 1978–1982. objavila desetak knjiga, od Sudije Vuka Dra{kovi}a do materijala sa su|enja knji`evniku Gojku \ogu. Zatim, “Altera” – izdava~ku ku}u “samizdatskog” karaktera u kojoj su sredinom osamdesetih godina mahom umno`avani rukopisi na ge{tetneru. Tu su objavljivane i knjige zabranjenih pisaca (Dragi{a Vasi}, Stanoje Stanojevi}), zabranjenih prevodilaca (Milovan \ilas), antire`imski tekstovi, knji`evni list. Pokrenuo je ~asopis Srpski Jug, koji je sredinom 90-tih godina otvorio svoje stranice za najo{trija pere tada{nje srpske opozicije (Slobodan Ini}, Kosta ^avo{ki i dr.). Osniva~ je i pokreta~ zavi~ajnog lista Topli~ke sveske, {to je redak primer vra}anja duga svom zavi~aju. Godine 1997. osnovao je izdava~ku ku}u “Ivanovi}–Tadi}”, koja je nastojala da pru`i otpor i podvrgne kritici tada{nji autoritarni re`im. U njoj su objavljene knjige: ^itanka srpske udvori~ke i satiri~ne poezije Marinka Arsi}a Ivkova i Ivana Ivanovi}a, Dijalog u paklu Morisa @olija, Ne pristajem Zoran Ivo{evi}a. Sa sli~nim ciljem je osnovao i pozori{te “Ogledalo” – anga`ovani politi~ki teatar, koji je odigrao izuzetnu ulogu u pru`anju otpora Milo{evi}evom re`imu. Najzad, Ivan Ivanovi} je jedan od osniva~a Hereticusa, ~asopisa za kriti~ko preispitivanje pro{losti, koji izlazi u Beogradu od 2003. godine. Po~ev od svojih studentskih dana do danas, Ivan Ivanovi} se anga`ovao kao autonomni kriti~ki intelektualac koji kriti~ki govori, pi{e i dela protiv autoritarnih re`ima. Bore}i se dosledno za slobodu, demokratiju i ljudska prava u Brozovom, Milo{evi}evom i dosovskom re`imu, do`ivljavao je marginalizaciju, ali je smogao snage da, po cenu represije, poni`enja i ostrakizma – sa~uva svoju autonomnu kriti~ku poziciju, te da se ~asno, odgovorno i profesionalno bavi svojim poslom. Iako se Ivanovi}evo traganje za alternativom u Srbiji pokazuje u svom krajnjem rezultatu kao zaludan posao, prustovska potraga za izgubljenim vremenom – njegovo delo }e imati zna~aj arheolo{kog belega iskopanog iz zgari{ta jedne civilizacije, koje }e budu}im generacijama slu`iti kao putokaz. 216 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a Postupaju}i po zahtevu za rehabilitaciju koji je podneo Ivan Ivanovi}, Okru`ni sud u Beogradu u ve}u sastavljenom od sudija Natalije Bobot, predsednika ve}a, Marine Govedarice i Jelene Bogdanovi}-Ru`i}, ~lanova ve}a, doneo je odluku 08.06.2009. godine o njegovoj rehabilitaciji.3 Naime, Sud je na osnovu uvida u dokumentaciju i utvr|enog ~injeni~nog stanja zaklju~io da su sva napred navedena re{enja i odluke donete iz ideolo{kih i politi~kih razloga. Stoga je “usvojio zahtev za rehabilitaciju Ivana Ivanovi}a... pa se utvr|uje da su re{enja Okru`nog suda u Pan~evu K. br. 159/72 od 28. decembra 1972. g. i Vrhovnog suda Vojvodine K`. 25/73 od 15. januara 1973. godine, te odluka Radne zajednice Gimnazije ‘Rado{ Jovanovi}-Selja’ u Kur{umliji br. 596/2 od 27. decembra 1972. g. ni{tavi od trenutka njihovog dono{enja i da su ni{tave sve njihove pravne posledice, a rehabilitovano lice Ivan Ivanovi} smatra se neosu|ivanim”.4 2 J. Trkulja Vladimir Veli~kovi} – Pejza`, 1990. 2 3 4 Uz zahtev za rehabilitaciju Ivan Ivanovi} je dostavio sudu i knjigu dokumenata Slu~aj “Crveni kralj”, osuda i izgon Ivana Ivanovi}a (prir. Dragoljub Todorovi} i Jovica Trkulja), Centar za unapre|ivanje pravnih studija, Beograd 2005. Re{enje Okru`nog suda u Beogradu o rehabilitaciji Ivana Ivanovi}a, Reh. br. 260/06 od 8. juna 2009. godine. Isto. 217 Hereticus, 3-4/2010 SUDSKI DOKUMENTI PRESUDA OKRU@NOG SUDA K. br. 99/73 U IME NARODA OKRU@NI SUD U PROKUPLJU, kao prvostepeni u ve}u sastavljenom od sudije Niketi} \. Branislava, kao predsednika ve}a i sudija porotnika Radivojevi} Jovana i Stani{i} Milisava, kao ~lanova ve}a, uz sudelovanje zapisni~ara Man~i} Mirke, u predmetu krivice okrivljenog IVANOVI] IVANA, iz Beograda, optu`enog optu`nicom Okru`nog javnog tu`ioca u Prokuplju Kt. br. 144/72 od 7.12.1973. godine zbog krivi~nog dela povrede ugleda dr`ave, njenih organa i predstavnika iz ~l. 174. KZ koju zastupa zamenik OJT-a Miju{kovi} Velizar, po odr`anom usmenom, javnom i glavnom pretresu, na dan 23.10.1974. godine, posle kona~nih predloga optu`be i odbrane, doneo je i javno objavio u prisustvu stranaka istoga dana 23.10.1974. godine slede}u PRESUDU OPTU@ENI: IVANOVI] IVAN, od oca Bo`idara i majke Milje, ro|ene Dini}, ro|enog 19.12.1936. godine u Ni{u, `ivi u Beogradu – @arkovo, ul. 39 Nova br. 42, Srbin, dr`avljanin SFRJ, knji`evnik, o`enjen – otac jednog maloletnog deteta, pismen, zavr{io filolo{ki fakultet, vojsku slu`io 1962. godine u Umagu, vodi se kod VO pri SO ^ukarica, zaposlen kod Udru`enja knji`evnika Srbije u Beogradu, prima na ime li~nog dohotka 1.500 dinara, do sada neosu|ivan, KRIV JE [to je u knjizi “Crveni kralj”, {tampanoj 1972. godine, izlo`io poruzi Socijalisti~ku Federativnu Republiku Jugoslaviju, nazivaju}i je na vi{e mesta “Juga” i “Jugovina”, u kojoj je, pored ostalog, kroz usta nogometa{a Zorana Jugovi}a omalova`io Jugoslaviju i slede}im re~ima: “Nemam ni domovinu. [to da se la`emo, ne mogu da ka`em da mi je Jugovina majka. Isuvi{e toga mi se tamo desilo. A i da nije, ja sam internacionalac. Mi internacionalci nemamo ni ku}u, ni zemlju. Za Jugu me ba{ briga! Pa ipak je volim majke joj ga...”, – – ~ime je u~inio krivi~no delo povrede ugleda dr`ave, njenih organa i predstavnika iz ~l. 174. KZ, – pa ga sud na osnovu ~l. 3, 30, 38, 174. – KZ i 10. i 318. ZKP OSU\UJE Na kaznu zatvora u trajanju od dve godine dana, koju }e po~eti da izdr`ava po pravosna`nosti presude, kada slobode bude li{en. Optu`eni se obavezuje da plati sudu na ime pau{ala 200 dinara u roku od 15. dana po pravosna`nosti presude pod pretnjom izvr{enja. 218 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a O b r a z l o ` e nj e Izvedenim dokazima na glavnom pretresu, savesnoj i bri`ljivoj oceni ovako izvedenih dokaza, koji su cenjeni na osnovu ~l. 10. i 318. ZKP, sud je na{ao i utvrdio slede}e ~injeni~no stanje: Optu`eni je zavr{io filolo{ki fakultet. Zapo{ljava se kao profesor Gimnazije u Kur{umliji, sa ove du`nosti biva suspendovan 1972. godine. Januara 1973. godine preselio se u Beograd i iste godine primljen je u Udru`enje knji`evnika Srbije. Knjigu “Crveni kralj” optu`eni Ivanovi} napisao je u Kur{umliji 1969. godine. Iza{la je iz {tampe 1972. godine, kao tzv. samostalno izdanje. [tampana je u 1.000 primeraka. Okru`ni sud u Pan~evu re{enjem K. br. 159/72, od 28. decembra 1972. godine, zabranio je rasturanje knjige “Crveni kralj” od pisca optu`enog Ivanovi} Ivana. Ovo re{enje potvr|eno je re{enjem Vrhovnog suda Vojvodine K. br. 25/73 od 15. januara 1973. godine. Optu`eni u knjizi “Crveni kralj” izla`e poruzi Socijalisti~ku Federativnu Republiku Jugoslaviju, jer je na vi{e mesta naziva “Juga” i “Jugovina”. Ovi izrazi Jugoslaviju nipoda{tavaju, omalova`avaju je i izla`u poruzi. Optu`eni ovo ~ini kroz usta nogometa{a Zorana Jugovi}a, kojeg slika kao priprostog mladi}a, stavlja mu mnoge re~i, mnoga razmi{ljanja i mnoge psovke, pa i ove izraze: “Juga” i “Jugovina” majka. Isuvi{e toga mi se desilo... Za “Jugu” me ba{ briga! Pa ipak je volim, majke joj ga...”. Kroz ove inkriminisane izraze jasno se vidi da mu je Jugoslavija domovina, koju istina ne priznaje, jer mu se ne svi|a ovakva kakva je – socijalisti~ka, a da bi bila njegova, mora biti neka druga, a ne ova sada{nja. Zbog toga sa ponosom isti~e u razgovoru sa gazdom u Americi da u Jugoslaviji nije bio ~ak ni ~lan Socijalisti~kog saveza. Isti~e da sa jugoslovenskim paso{em u d`epu “samo budale ostaju u zemlji” (str. 12). U Jugoslaviji vladaju “bud`ovani” i ka`e: “dovoljno je da mrdnem malim prstom i ti si naj... za ~itav `ivot” (str. 13). Ti isti “bud`ovani” van zemlje su niko i ni{ta. “Mene su u Jugoslaviji izjeb... kao i tolike druge” (str. 12). Ne samo to da psuje, vre|a i omalova`ava Jugoslaviju izrazima “Juga” i “Jugovina”, ve} psuje i vre|a pod punim nazivom kad ka`e: “J.... ti ja gangstersku Ameriku! I svaku drugu pokvarenu dr`avu, pa makar bila to i moja ro|ena Jugoslavija” (str. 38). Optu`eni ne samo da ovo pi{e u knjizi “Crveni kralj”, ve} ovo ponavlja i u odlomku objavljenom 1969. godine u listu “Mladih 68” gde isti~e da ga za Jugoslaviju ba{ briga, da mu je Jugovina poslednja rupa na svirali, Amerika je zemlja velikih mogu}nosti i ne bi je menjao ni za {ta na svetu”. Ide toliko daleko da se najvulgarnije izra`ava o Jugoslaviji, isti~u}i da ga za Jugoslaviju boli k...., da nema nikakvog razloga da je voli i da su ga u Jugoslaviji zaj... i to su ~inili na hoh{taplerski na~in. Optu`eni ovakvim inkriminisanim izrazima nanosi povredu ~asti i ugleda na{ih naroda, i te{ko vre|a moral SFRJ. Optu`eni je obrazovan ~ovek. Ve{t je pisac koji se, negde prikrivenije a negde otvorenije, ispoljava kao politi~ki i klasni protivnik socijalizma, iako svuda uverava da se ne bavi politikom. Politi~ki je izvanredno upu}en kad ka`e: “za politiku sam duduk” (str. 33), ipak njegov junak Zoran Jugovi} zna da vodi politi~ke razgovore koji se uvek zavr{avaju na {tetu Jugoslavije i njenog socijalizma. Ova njegova politi~ka upu}enost dolazi do izra`aja u razgovoru fudbalera Zorana sa francuskim studentom (str. 34, 35, 36) kad ka`e: “Dole u mojoj Ju`noj Srbiji ima mnogo te sirotinje” (str. 34). On ne zna “nikog u partiji koji se odrekao svojih 219 Hereticus, 3-4/2010 primanja” u korist siroma{nih (str. 35). Radnici primaju “50.000 dinara mese~no” (str. 35), za Jugovi}a postoje dve kategorije ljudi u Jugoslaviji “neko crn~i a neko se zeza”. Iz ovoga se da zaklju~iti da po optu`enom crn~e radnici u fabrikama i rudnicima, a “zezaju” se “bud`ovani” u kancelarijama i kabinetima. Radnici po njemu rintaju u fabrici za 50.000 mese~no. U ovim slu~ajevima optu`eni nastoji da na{iroko ocrni Jugoslaviju i njeno dru{tveno ure|enje. “Bud`ovanima” naziva sve funkcionere klubova, politi~ke radnike, privrednike, oficire JNA i po njemu su oni svi siti, zezaju se, ban~e, hvataju tu|e `ene i devoj~ice, mu}kaju, gu{e slobodu, lome ljude, a radnici – rade, rintaju, crn~e. Iz ovako date mra~ne slike o Jugoslaviji francuski student izvodi zaklju~ak da je kapitalizam g..o, a potom dodaje “samo ja bih rekao da je i socijalizam .....” (str. 36). Ovde autor prekida re~enicu, ali svaki ~italac mo`e da je zavr{i, onako kako ju je komponovao i usmerio optu`eni kao autor, a to je – da je socijalizam jednak kapitalizmu. Po optu`enom i njegovom romanu “Crveni kralj” crna je i izopa~ena slika organa SUP-a, kada upore|uje SUP sa ameri~kom policijom i ka`e: u Americi je policija “naoru`ana na konjima, ali te ne dira ~ak i kada demonstrira{”, a na{i supovci te prate po re~ima autora i kad ide{ na k...{, kad ide{ kurvi i kad nema razloga. Tako optu`eni ~itavo poglavlje jedno u svojoj knjizi posve}uje “supovcu Bo`i}u”. Taj supovac “palamudi, glup je, besposlen, blesav, mamlaz”, (str. 28–33). Od tog “supovca” junak ne mo`e da {...a. U “Ni{u nema slobode za njega”. Za njegovog fudbalera Jugovi}a on je “gazda”, fudbaler zeza “blesavog Bo`i}a”, izjedna~ava ga po blesavosti sa emigrantima u Be~u. Ironija optu`enog je jo{ ve}a kada se Jugovi} `ali na {pijuniranje ni{kom “bud`ovanu” Mi{i Peri{i}u koji, ~ak u prisustvu nekih “bud`ovana” iz Republike, brani fudbalera a za supovca ka`e: “eto, .... godinama strpljivo gradimo, ciglu po ciglu, i onda do|e neki mamlaz i jednim udarcem repa sve poru{i!” (str. 32) i epilog ~udan-supovac Bo`i} je ude{en, on ide pognute glave, fudbaler Jugovi} trijumfuje. Optu`eni se u poglavlju 43. ponovo vra}a SUP-u i ponavlja najcrnju sliku. Ovoga puta je na udaru “Cvele”, koji sara|uje sa SUP-om. Po njemu je “Cvele” cinkaro{, “~ovek koji li`e du...e, ~ovek od koga svi strepe, koji upropa{}uje ljude” sad “sa sitnom decom” i tome sli~no. Njegov junak Jugovi} obra~unava se sa njim – tu~e ga na Kalemegdanu, izaziva ga “udri prvi”. “Ti radi{ za SUP!” (str. 95). Dakle, na ovom slu~aju je najjasniji stav i junaka knjige i optu`enog kao pisca, da tako mo`e da misli i pi{e jedino protivnik socijalizma, potu~eni protivnik i protivnik SFRJ. Ovakvo ~injeni~no stanje sud je utvrdio na osnovu pro~itane knjige “Crveni kralj”, dnevnika optu`enog “Roman oko romana Crveni kralj”, pri~e “Moj brat Dinda Arizanovi}”, objavljene u NIN-u 28.6.1970. godine, izve{taja Saveza boraca u Bojniku br. 141/1 od 11.10.1974. godine, pri~e “Ku~kini sinovi” objavljene u “Savremeniku” 1973. godine, pri~e iz 1969. godine objavljene u ~asopisu “Mladi 68” i najzad pri~e “Zoran Jugovi}, centarfor na radu u Ameriki”. Kod ovako utvr|enog ~injeni~nog stanja sud nalazi da se u radnji optu`enog sti~u sva obele`ja krivi~nog dela povrede ugleda dr`ave, njenih organa i predstavnika iz ~l. 174. KZ, jer je optu`eni izlo`io poruzi Socijalisti~ku Federativnu Republiku Jugoslaviju nanose}i joj povredu ~asti i ugleda i njenih naroda, te{ko vre|aju}i moral u Jugoslaviji, omalova`avaju}i Socijalisti~ku Jugoslaviju kao dru{tveno ure|enje i socijalizam kao ideologiju. 220 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a Optu`eni je punoletna i psihi~ki zdrava osoba. Ovo je krivi~no delo u~inio sa umi{ljajem, jer je bio svestan da upotrebom inkriminisanih izraza izla`e poruzi SFRJ, povre|uje njenu ~ast i ugled i ugled njenih naroda, pa je hteo izvr{enje ovog dela. Da je optu`eni bio zaista svestan i hteo da inkriminisanim izrazima izlo`i poruzi SFRJ, povredi njenu ~ast i ugled i ugled njenih naroda, proizilazi iz njegovih objavljenih pri~a i to, pri~e “Ku~kini sinovi” objavljene u “Savremeniku” 1973. godine, nakon zabrane rasturanja knjige “Crveni kralj” od strane Okru`nog suda u Pan~evu, re{enjem K. br. 159/72 – od 28. decembra 1972. godine, gde na strani 9. ka`e: “... milicioner je ~ovek samo kad ne nosi uniformu”. U pri~i “Moj brat Dinda Arizanovi}”, objavljenoj u NIN-u 28.6.1970. godine, jasan je stav optu`enog prema komunistima, prema socijalizmu, predstavnicima vlasti i Savezu komunista uop{te, njegova mr`nja prema borcima NOB-a, gde prvoborca pok. Dindu Arizanovi}a, iz G. Brestovca i prvog komandira Pustore~ke ~ete u Brestovcu, koga prikazuje kao negativnu li~nost da je Dinda “direktor”, koji sticajem okolnosti (“zato {to je bio `ilav”) postao prvoborac, da novac ~uva u [vajcarskoj, sin mu studira u inostranstvu, a ku}u ima na Banovom Brdu u Beogradu. Cilj pisanja romana “Crveni kralj” i obja{njenje sadr`ine ovog romana mo`e se shvatiti iz dnevnika optu`enog “Roman oko romana Crveni kralj”, stav optu`enog prema komunistima i kriti~arima ovog romana, njegov stav prema ljudima politi~arima u Kur{umliji, gde optu`eni sve svoje kriti~are poku{ava da diskvalifikuje, da ih predstavi kao nedou~ene, tupave, moralne i politi~ke propalitete, karijeriste, provincijalce, udba{e, ortodoksne komuniste, partija{e i sl. Daje iskrivljenu politi~ku sliku situacije u Toplici i njene vode}e ljude u najmra~nijem svetu prikazuje – posme{ljivo i zlurado, nastoje}i da sve diskredituje, a naro~ito one iz komiteta, jer komitet naziva menzom i ljude iz SUP-a i privrede. Ova zluradost naro~ito je uo~ljiva kod optu`enog u opisivanju boravka Predsednika Tita u Toplici (na str. 28). Sud je cenio odbranu optu`enog, da mu se potkrala gre{ka u romanu “Crveni kralj”, nazivaju}i Jugoslaviju “Jugom” i da je njegov kiks kada je u ovoj knjizi rekao “za Jugu me ba{ briga, ipak je volim majke joj ga...”, pa je na{ao da je ovakva odbrana optu`enog neosnovana, jer je optu`eni profesor srpskohrvatskog jezika, knji`evnik i vrlo ve{t pisac. Naprotiv, ovim je hteo da omalova`i SFRJ kao socijalisti~ku zemlju. Sud optu`enom nije poverovao da mu je u pri~i “Moj brat Dinda Arizanovi}” izmi{ljena li~nost, ve} je uzeo Dindu Arizanovi}a, prvoborca i komunistu da bi prikazao kao negativnu li~nost. Optu`eni je Arizanovi}a poznavao, u~io je gimnaziju u Prokuplju, gde je Arizanovi} bio na~elnik Vojnog odseka 1951. i 1952. godine. Iz same odbrane optu`enog proizilazi da je znao da inkriminisani izrazi u knjizi “Crveni kralj” vre|aju moral SFRJ, da }e negativno uticati na ~itaoca a posebno na omladinu, jer sam optu`eni ka`e da ovu svoju knjigu nikako ne bi dozvolio svom detetu da ~ita dok ga prethodno ne bi pripremio, i objasnio mu sadr`inu iste. I, najzad, sud nije mogao prihvatiti kao osnovanu odbranu optu`enog da je za pisanje knjige “Crveni kralj” bio inspirisan i vo|en Marksovom mi{lju “da novac izopa~ava osnovne dru{tvene vrednosti”, jer se optu`eni ovim problemom u knjizi veoma malo bavi, a mnogo vi{e problemima politi~ke prirode, 221 Hereticus, 3-4/2010 upore|ivanje kapitalizma i socijalizma, koja se upore|enja uvek zavr{avaju na {tetu socijalizma i socijalisti~ke Jugoslavije. Prilikom odmeravanja kazne optu`enom sud je cenio sve okolnosti, kako olak{avaju}e tako i ote`avaju}e, koje stoje na strani optu`enog, a u smislu ~l. 38. KZ, pa je od olak{avaju}ih okolnosti na{ao da na strani optu`enog stoji: da do sada nije osu|ivan, da je relativno mlad ~ovek, otac jednog maloletnog deteta, da mu supruga nije u radnom odnosu, njegovo detinjstvo i ~injenicu da je u toku rata ostao bez oca. Sud je optu`enom od ote`avaju}ih okolnosti posebno cenio ~injenicu da optu`eni kroz celokupan svoj knji`evni rad nastoji da negira dru{tveno i politi~ko ure|enje u Jugoslaviji, da prema njemu ovom zemljom vladaju korisnici revolucije, da su radnici obespravljeni politi~ki a ekonomski degradirani, tako da jedva vegetiraju. Da je zbog svega toga nastupila kod svakog pojedinca totalna dezintegracija li~nosti, svaki gra|anin u Jugoslaviji je izgubio i elementarno po{tenje, da nema nikakvih ideala, da su ljudi u Jugoslaviji postali krajnje amoralni i nihilisti, pa mu je u oceni svih ovih okolnosti izrekao kaznu zatvora u trajanju od dve godine, nalaze}i da je ovako izre~ena kazna srazmerna dru{tvenoj opasnosti u~injenog krivi~nog dela i radnji optu`enog i da }e se njome posti}i cilj i svrha ka`njavanja iz ~l. 3. KZ – da optu`eni i druga lica ne ~ine ovakva i sli~na krivi~na dela. Sud je optu`enog obavezao na pla}anje sudskog pau{ala u iznosu od 200 dinara imaju}i u vidu imovno stanje optu`enog i trajanje krivi~nog postupka. Okru`ni sud u Prokuplju, dana 23.10.1974. – K. 99/73 Zapisni~ar, Predsednik ve}a-sudija Man~i} Mirka s. r. Branislav Niketi} s. r. PRAVNA POUKA: Rok za `albu je 8. dana od dana prijema otpravka presude. @alba se podnosi ovome sudu za Vrhovni sud SR Srbije u Beogradu. PRESUDA VRHOVNOG SUDA SRBIJE K`. I.2192/74 U IME NARODA Vrhovni sud Srbije u Beogradu u ve}u sastavljenom od sudija: Slobodana Radakovi}a, kao predsednika ve}a, Dobrivoja Simi}a i ^aslava Ignjatovi}a, kao ~lanova ve}a i stru~nog saradnika Save Ivani}, kao zapisni~ara, u krivi~nom predmetu opt. Ivana Ivanovi}a, zbog krivi~nog dela iz ~l. 174. KZ, re{avaju}i o `albama optu`enog i njegovog branioca, izjavljenim protiv presude Okru`nog suda u Prokuplju K. 99/73 od 23. oktobra 1974. godine, posle sednice ve}a odr`ane u smislu ~l. 341. ZKP, dana 14. februara 1975. godine, u prisustvu zamenika Javnog tu`ioca Srbije Milo{a Aleksi}a, optu`enog i njegovog branioca Milivoja Perovi}a, doneo je PRESUDU PREINA^UJE SE presuda Okru`nog suda u Prokuplju K. 99/73 od 23. oktobra 1974. godine tako {to se opt. Ivan Ivanovi} OSLOBA\A od optu`be 222 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a zbog krivi~nog dela povrede ugleda dr`ave, njenih organa i predstavnika iz ~l. 174. KZ, za koje je tom presudom ogla{en krivim i osu|en na kaznu zatvora u trajanju od 2 – dve godine. Tro{kovi krivi~nog postupka padaju na teret bud`etskih sredstava. O b r a z l o ` e nj e Navedenom presudom ogla{en je krivim opt. Ivan Ivanovi} zbog krivi~nog dela povreda ugleda dr`ave, njenih organa i predstavnika iz ~l. 174. KZ i osu|en na kaznu zatvora od 2 godine. Obavezan je da plati pau{alni iznos od 200 dinara na ime tro{kova krivi~nog postupka. Protiv ove presude izjavili su posebne `albe optu`eni i njegov branilac pobijaju}i je zbog bitne povrede odredaba krivi~nog postupka, pogre{no i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, povrede krivi~nog zakona i odluke o kazni s predlogom da se ista presuda ukine ili preina~i osloba|anjem optu`enog od optu`be ili smanjenjem izre~ene kazne. U `albi branioca istaknut je i zahtev da on i optu`eni budu obave{teni o sednici ve}a drugostepenog suda. Vrhovni sud je u smislu ~l. 341. ZKP u prisustvu zamenika Javnog tu`ioca Srbije, optu`enog i njegovog branioca odr`ao sednicu ve}a na kojoj je razmotrio sve spise ovog predmeta i saslu{ao obja{njenja i predloge stranaka. Zamenik Javnog tu`ioca Srbije predlo`io je da se pobijana presuda preina~i izricanjem bla`e kazne, dok su optu`eni i njegov branilac ostali pri predlozima iz svojih `albi. Zatim je Vrhovni sud ispitao pobijanu presudu u smislu ~l. 346. ZKP, pa je po oceni navoda u `albama na{ao da su `albe osnovane, jer je prvostepeni sud povredio krivi~ni zakon na {tetu optu`enog – ~l. 335. ta~. 1. u vezi ~l. 321. ta~. 1. ZKP. Do tog zaklju~ka Vrhovni sud je do{ao rukovode}i se slede}im razlozima: Pravosna`nim re{enjem Okru`nog suda u Pan~evu K. br. 159/72 od 28. decembra 1972. godine zabranjeno je rasturanje romana “Crveni kralj” koji je napisao optu`eni. Prema izreci ovog re{enja zabrana se zasniva na propisu ~l. 49. st. 1. ta~. 7. Zakona o {tampi i drugim vidovima informacija. Izme|u ostalog, u izreci istog re{enja se navodi da se kroz lik junaka romana Zorana Jugovi}a vre|aju ~ast i ugled na{ih naroda izrazima “Juga” i “Jugovina” kao i re~enicom: “Nemam ni domovine {ta da se la`emo, ne mogu da ka`em da mi je Jugovina majka; suvi{e toga mi se desilo, a i da nije ja sam internacionalac, mi internacionalci nemamo ni ku}e ni zemlje; za Jugu me ba{ briga, pa ipak je volim, majke joj ga...”. Isti ovi izrazi stavljeni su optu`nicom na teret optu`enom, kao radnja izvr{enja krivi~nog dela iz ~l. 174. KZ. Me|utim, da bi optu`eni mogao u ovoj stvari biti krivi~no odgovoran potrebno je da budu ispunjeni uslovi odre|eni krivi~nim zakonom. Krivi~no delo povrede ugleda dr`ave iz ~l. 174. KZ i uslovi za zabranu rasturanja {tampanih stvari po Zakonu o {tampi mogu se u izvesnim slu~ajevima objektivno podudariti. Me|utim, za postojanje krivi~nog dela iz ~l. 174. KZ mora biti ostvarena i subjektivna strana, {to po Zakonu o {tampi nije neophodno. Prvostepeni sud nalazi da navedeni izrazi predstavljaju podrugljivo izra`avanje o Jugoslaviji kao dr`avi, a zaklju~ak o umi{ljaju optu`enog izvodi iz op{teg politi~kog stava optu`enog, o kome zaklju~uje i na osnovu drugih (objavljenih i neobjavljenih) literarnih radova optu`enog. 223 Hereticus, 3-4/2010 Me|utim, ovakvi pravni zaklju~ci prvostepenog suda nisu u skladu sa ~injenicama i okolnostima koje treba da ~ine obele`ja krivi~nog dela iz ~l. 174. KZ. Politi~ka opredeljenost, ma koliko da je negativna, ne povla~i za sobom krivi~nu odgovornost sve dok osoba ne u~ini neku radnju koja po zakonu predstavlja krivi~no delo. Sve dotle takva osoba mo`e biti izlo`ena dru{tveno-politi~koj osudi, ali ne i osudi po krivi~nom zakonu. Izrazi koji su predmet optu`be mogli bi predstavljati obele`ja objektivne strane ovog krivi~nog dela samo ako bi bili upotrebljeni umi{ljajno na izlaganje poruzi SFRJ kao dr`ave. Me|utim, iz samog romana se ne mo`e izvesti takav zaklju~ak. Roman “Crveni kralj” ~itavom svojom sadr`inom, uklju~uju}i i njegov inkriminisani deo, pre svega ilustruje samog pisca kao knji`evnika koji, bez neophodne intelektualne objektivnosti i sposobnosti da dru{tvene pojave tretira u njihovoj celokupnosti, govori o odre|enoj pojavi u Jugoslaviji, koja je, daleko pre literarnog kazivanja optu`enog, dru{tveno osu|ena kao negativna pojava, suprotna tokovima razvoja socijalisti~kih dru{tvenih odnosa u nas. Optu`eni, bezmalo u tekstu ~itavog romana, izra`ava svoj oponentni stav i omalova`avaju}i odnos prema ukupnim dru{tvenim zbivanjima u na{oj zemlji. Me|utim, dru{tvena zbivanja o kojima optu`eni govori u svom romanu, nisu predmet inkriminacije po ~l. 174. KZ. Za{tita dru{tva od takvog na~ina tretiranja odre|enih dru{tvenih odnosa postignuta je zabranom rasturanja knjige. S obzirom na izlo`eno, Vrhovni sud je na{ao da delo za koje se optu`eni goni, po zakonu nije krivi~no delo, pa je zato, po pravilnoj primeni zakona, optu`enog trebalo osloboditi od optu`be preina~enjem prvostepene presude na osnovu ~l. 357. st. 1. ZKP. Zapisni~ar, Sava Ivani}, s. r. B\. Predsednik ve}a-sudija, Slobodan Radakovi}, s. r. Za ta~nost otpravka Upravitelj pisarnice Miroslava Kova~evi} RE[ENJE O REHABILITACIJI Reg. br. 260/06 OKRU@NI SUD U BEOGRADU, u ve}u sastavljenom od sudija Natalije Bobot, predsednika ve}a, Marine Govedarice i Jelene Bogdanovi}-Ru`i}, ~lanova ve}a, u pravnoj stvari podnosioca zahteva Ivana Ivanovi}a iz Srem~ice – Beograd, ul. Miluna Petkovi}a 7, radi rehabilitacije Ivana Ivanovi}a iz Srem~ice – Beograda doneo je 08.06.2009. godine R E [ E NJ E USVAJA SE zahtev za rehabilitaciju Ivana Ivanovi}a iz Srem~ice – Beograda, ul. Miluna Petkovi}a br. 7, ro|en 1936. g. u Ni{u, od oca Bo`idara i majke Milje, ro|ene Dini}, pa se utvr|uje da su re{enja Okru`nog suda u Pan~evu K. br. 159/72 od 28. decembra 1972. g. i Vrhovnog suda Vojvodine K`. 25/73 od 15. januara 1973. godine, te odluka Radne zajednice Gimnazije “Rado{ Jovanovi}-Selja” 224 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a u Kur{umliji br. 596/2 od 27. decembra 1972. g. ni{tavi od trenutka njihovog dono{enja i da su ni{tave sve njihove pravne posledice, a rehabilitovano lice Ivan Ivanovi} smatra se neosu|ivanim. O b r a z l o ` e nj e Podnosilac zahteva Ivan Ivanovi}, knji`evnik, podneo je ovom sudu zahtev za rehabilitaciju u kome je naveo da je re{enjem Okru`nog suda u Pan~evu, koje je potvrdio Vrhovni sud Vojvodine u Novom Sadu, izdanje njegovog romana “Crveni kralj” iz 1972. g. bilo trajno zabranjeno i uni{teno, a da je ovo re{enje ostalo trajno i do danas nije ukinuto. Dodao je i to da je odlukom Gimnazije u Kur{umliji, gde je bio zaposlen kao profesor knji`evnosti otpu{ten s posla kao moralno-politi~ki nepodoban da vaspitava omladinu, jer je u romanu navodno delovao sa “pozicija klasnog neprijatelja”, a koja odluka je tako|e ostala trajna i vi{e nije mogao da se zaposli, jer je okvalifikovan kao “neprijatelj samoupravnog socijalizma”. Presudom Okru`nog suda u Prokuplju osu|en je na dve godine zatvora, jer je romanom navodno povredio ugled SFRJ, a koju presudu je preina~io Vrhovni sud Srbije u osloba|aju}u, ali je politi~ki uva`io sve njene kvalifikative o piscu kao “neprijatelju komunizma”. Nadalje je naveo da su zabranom izdanja “Crvenog kralja” 1972. g. ukinuti svi ugovori o snimanju romana na filmu, televiziji i prikazivanju u pozori{tu, a ~ijim uni{tenjem je izdava~u naneta velika materijalna {teta. 1984. godine u BIGZ-u je do{lo do novog {tampanja romana, kada tu`ila{tvo nije reagovalo, ali se ume{ala politika i spre~ila njegovu promotivnost. Otpu{tanjem s posla u gimnaziji ustvari mu je poni{tena diploma Filolo{kog fakulteta, jer vi{e nigde nije mogao da se zaposli, iako je godinama tra`io bilo kakav posao. Politi~kom odlukom poslat je u invalidsku penziju 1981. g. s minimalnim prinadle`nostima, a prvi put uspeo je da se zaposli tek 2003. g. kao pomo}nik Ministra kulture u Vladi Republike Srbije, a sada kada odlazi u starosnu penziju ne mo`e da re{i umetni~ki sta`, jer po propisima kao invalid rada nije mogao da pi{e i objavljuje knjige, te je napomenuo da je u periodu invalidnosti objavio oko 20-tak romana, a da je presudom Vrhovnog suda gurnut “kao politi~ki protivnik” na marginu knji`evnog i javnog `ivota, onemogu}ena mu je eventualna knji`evni~ka i druga karijera, a `ivot mu se sveo samo na borbu za golu egzistenciju. Okru`ni sud je odlu~uju}i o podnetom zahtevu, iz izvedenih dokaza, koje je ocenio na osnovu ~l. 8 ZPP-a, u vezi ~l. 30 st. 2 ZPP-a utvrdio: Uvidom u re{enje Okru`nog javnog tu`ila{tva br. A.41/72 od 27. oktobra 1972. g. utvr|eno je da se privremeno zabranjuje rasturanje knjige “Crveni kralj” od pisca Ivana Ivanovi}a, profesora knji`evnosti iz Kur{umlije, {tampane u Grafi~kom preduze}u “6. oktobar” iz Pan~eva u 1.000,00 primeraka, a ~iji je izdava~ Slobodan Ma{i} iz Beograda, zbog povrede ~l. 49 st. 1 i ta~. 7 i 8 i st. 2 istog ~lana Zakona o {tampi i drugim vidovima informacija “Sl. list SAP Vojvodine” br. 24/71. Iz izve{taja lekara specjaliste Mateje B. ]iri}a neuropsihijatra od 03.11.1972. g. utvr|eno je da je kod Ivana Ivanovi}a ustanovljeno da boluje od neutoklini~ke reakcije, te da njegovom klini~kom slikom dominira anksioznost, zbog ~ega mu je lekar odredio bolovanje u trajanju od 20 dana. 225 Hereticus, 3-4/2010 Uvidom u re{enje Okru`nog suda u Pan~evu K. br. 159/72 od 28. decembra 1972. g. utvr|eno je da se na osnovu ~l. 49 st. 1 ta~. 7 a u vezi ~l. 58 Zakona o {tampi i drugim vidovima informacije zabranjuje rasturanje knjige “Crveni kralj” od pisca Ivana Ivanovi}a. Uvidom u re{enje Vrhovnog suda Vojvodine posl. br. K`. 25/73 od 15. januara 1973. godine, utvr|eno je da se navedenim re{enjem odbija kao neosnovana `alba Slobodana Ma{i}a i Ivana Ivanovi}a, izdava~a knjige “Crveni kralj” i potvr|uje re{enje Okru`nog suda u Pan~evu K. br. 159/72 od 28. decembra 1972. godine. Uvidom u re{enje disciplinske komisije Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” br. 595 od 16.11 1972. godine, utvr|eno je da je direktor gimnazije Dragoljub Vuksanovi} pokrenuo postupak zbog naro~ito te{ke povrede radne du`nosti protiv Ivana Ivanovi}a, profesora Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji. Uvidom u odluku radne zajednice Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji udaljuje se sa radnog mesta i iz radne organizacije sve do okon~anja pokrenutog postupka zbog naro~ito te{kih povreda radnih du`nosti iz ~l. 60 st. 1 i 2 Pravilnika o me|usobnim radnim odnosima, a da za vreme udaljenja sa radnog mesta i iz radne organizacije radnik ima pravo na naknadu li~nog dohotka u visini od 1/2 u skladu sa Pravilnikom o raspodeli sredstava za li~ne dohotke, i da je odluka izvr{na danom uru~enja. Uvidom u odluku disciplinske komisije Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji posl. br. 595/2 od 27. decembra 1972. godine, utvr|eno je da je Ivan Ivanovi}, profesor Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji kriv zbog toga {to je u {tampanoj knjizi “Crveni kralj” ~iji je on autor, a koja je {tampana meseca avgusta 1972. godine u Pan~evu, a koja sadr`i 49 pri~a, kao i slike nogometa{a Zorana Jugovi}a, prikazao dru{tvene i moralne norme, koje prema njegovom mi{ljenju vladaju u na{em dru{tvu i to u najcrnjem negativnom obliku. Okrivljeni je kao autor knjige “Crveni kralj” u negativnom obliku prikazao prilike u socijalisti~kom dru{tvu kroz pornografske najvulgarnije izraze, vre|aju}i pri tom dr`avu SFRJ, te u radnji okrivljenog Ivana Ivanovi}a stoje naro~ito te{ke povrede radne du`nosti, koja u isto vreme predstavlja krivi~no delo i svesnu povredu zakona u smislu ~l. 60 st. 1 ta~., ta~. 1 i 2 Pravilnika o me|usobnim radnim odnosima Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja”. Stoga je disciplinska komisija, na osnovu ovla{}enja iz ~l. 65 i 66 Pravilnika o me|usobnim radnim odnosima Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji, okrivljenom Ivanu Ivanovi}u zbog ozna~enih naro~ito te`ih povreda radnih du`nosti, izrekla meru isklju~enja iz radne zajednice. Uvidom u optu`nicu Okru`nog javnog tu`ila{tva u Prokuplju Kt. br. 144/72 od 07.12.1973. godine, utvr|eno je da je protiv Ivanovi} Ivana podignuta optu`nica zbog izvr{enja kriv. dela povreda ugleda dr`ave iz ~l. 174 KZ. Uvidom u presudu Okru`nog suda u Prokuplju K. br. 99/73 od 23.10.1974. godine, utvr|eno je da je okr. Ivanovi} Ivan ogla{en krivim zbog izvr{enja krivi~nog dela povrede ugleda dr`ave, njenih organa i predstavnika iz ~l. 174 KZ i osu|en na kaznu zatvora u trajanju od dve godine. Uvidom u presudu Vrhovnog suda Srbije K`. 12192/74 od 14.02.1975. godine, utvr|eno je da je navedenom presudom preina~ena presuda Okru`nog suda u Prokuplju K. br. 99/73 od 23. oktobra 1974. godine, i to tako {to se optu`eni Ivan Ivanovi} osloba|a od optu`be zbog krivi~nog dela povrede ugleda dr`ave, 226 Rehabilitacija Ivana Ivanovi}a njenih organa i predstavnika iz ~l. 174 KZ, za koje je tom presudom ogla{en krivim i osu|en na kaznu zatvora u trajanju od dve godine. Iz izve{taja BIA i Arhiva Srbije br. 02–7138 od 04.04.2009. godine, utvr|eno je da je BIA na osnovu odluke 03–120 od 19.01.2006. godine dana 20.01.2006. godine predala arhivu Srbije dosije Ivana Ivanovi}a pod brojem 453 zapisnika o primopredaji izme|u BIA i Arhiva Srbije. Iz izve{taja Arhiva Srbije 05 br. 13/63 od 15.05.2009. godine, utvr|eno je da Arhiv Srbije u dosijeu Ivana Ivanovi}a br. 729–01–02956, preuzetog od BIA, poseduje samo presudu Vrhovnog suda Srbije K`. I 2192/74, koju overenu kopiju presude i dostavlja sudu (str. 98, 99 i 100), a da se u navedenom dosijeu ne nalazi prvostepena presuda. Kako Arhiv Srbije poseduje Fond Vrhovni sud NRS, istra`ivanjem istog do{li su do zaklju~ka da predmet K`.2192 nije sa~uvan, te dostavili kopiju strana iz upisnika K`. za 1993/1994. godinu pod rednim brojem 2192, iz koje se vidi da je Vrhovni sud re{avao po `albi na presudu Okru`nog suda Prokuplja K.99/73. Iz ovako utvr|enog ~injeni~nog stanja sud je na{ao da je zahtev za rehabilitaciju Ivana Ivanovi}a osnovan. Ovo stoga {to je u ~l. 1. Zakona o rehabilitaciji (“Sl. glasnik RS” br. 33/06), predvi|eno da se rehabilituju lica koja su od 06.04.1941. godine do dana stupanja na snagu tog zakona bez sudske i administrativne odluke, odnosno sudskom i administrativnom odlukom li{ena iz politi~kih ili ideolo{kih razloga `ivota, slobode ili nekih drugih prava, a imala su prebivali{te na teritoriji Republike Srbije. Podnosilac zahteva Ivan Ivanovi} ka`njen je u krivi~nom postupku zbog u~injenog krivi~nog dela iz ~l. 49 st. 1 a u vezi ~l. 58 Zakona o {tampi i drugim vidovima informacije, te je zabranjeno rasturanje knjige “Crveni kralj”, a ovo krivi~no delo, u smislu navedene zakonske odredbe Ivan Ivanovi} je izvr{io, obzirom da je njegova knjiga “Crveni kralj” nanela povredu ~asti i ugleda na{ih naroda, a kako je to ozna~eno u ~l. 49 st. 1 ta~. 7 Zakona o {tampi i drugim vidovima informacije, a koje re{enje je potvr|eno re{enjem Vrhovnog suda Vojvodine posl. br. K`. 25/73 od 15. januara 1973. godine. Tako|e je podnosilac zahteva Ivan Ivanovi} odlukom RZ Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji br. 596/1 od 17.11.1972. godine udaljen sa radnog mesta i iz radne organizacije zbog naro~ito te{kih povreda radnih du`nosti iz ~l. 60 st. ta~. 1 i 2 Pravilnika o me|usobnim radnim odnosima, za koje vreme ima pravo na naknadu li~nog dohotka u visini 1/2 polovine, te da protiv ove odluke nema mesta prigovoru, dok je odlukom disciplinske komisije Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji Ivan Ivanovi} ogla{en krivim zbog izvr{enja krivi~nog dela i povrede zakona u smislu ~l. 60 st. 1. ta~. 1 i 2 Pravilnika o me|usobnim radnim odnosima gimnazije, te je disciplinska komisija predlo`ila radnoj zajednici gimnazije da okrivljenom Ivanu Ivanovi}u zbog ozna~enih naro~ito te`ih povreda radne du`nosti, izrekne meru isklju~enja iz radne zajednice. Sa svega napred navedenog o~igledno je da su napred navedena re{enja i odluke denete iz ideolo{kih i politi~kih razloga. Stoga je Okru`ni sud uva`io zahtev za rehabilitaciju kao osnovan i utvrdio da se Ivan Ivanovi} rehabilituje, da su ni{tava re{enja Okru`nog suda u Pan~evu K.159/72 od 28.12.1972. godine i Vrhovnog suda Vojvodine K`.25/73 od 15.01.1973. godine, te odluka Radne zajednice Gimnazije “Rado{ Jovanovi} 227 Hereticus, 3-4/2010 Selja” u Kur{umliji br. 596/1 od 17.11.1972. godine i odluka disciplinske komisije Gimnazije “Rado{ Jovanovi} Selja” u Kur{umliji posl. br. 595/2 od 27. decembra 1972. godine ni{tavi od trenutka njihovog dono{enja i da se Ivan Ivanovi} smatra neosu|ivanim. Iz iznetih razloga, a na osnovu ~l. 5. st. 1 Zakona o rehabilitaciji odlu~eno je kao u izreci. Predsednik ve}a – sudija Natalija Bobot PRAVNA POUKA: Protiv ovog re{enja nije dozvoljena `alba. Vladimir Veli~kovi} – Gubili{te br. 3, 1969. 228 Letnja {kola o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom ... ................................. OSVRTI, PRIKAZI, RECENZIJE ................................. Maja Luki}, Damjan Tati} LETNJA [KOLA O ZABRANI DISKRIMINACIJE OSOBA SA INVALIDITETOM NA PRAVNOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu je u periodu od 20. do 24. septembra bio doma}in letnje {kole “Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom”, organizovane u saradnji sa Fondom za otvoreno dru{tvo u Beogradu, Pravnim fakultetom iz Kaena (Caen) i Me|unarodnim institutom za ljudska prava i mir iz Kaena u Normandiji, Francuska, kao i sa Za{titnikom gra|ana, Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, Ministarstvom rada i socijalne politike i Nacionalnom organizacijom osoba sa invaliditetom Srbije – NOOIS. Letnja {kola je bila namenjena studentima prava, organizacijama osoba sa invaliditetom, kao i organima javne vlasti, medijima i drugima koji se bave borbom protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom, kako bi se sagledali sada{nji problemi u ovoj oblasti i nazna~ili putevi njihovog prevazila`enja. Cilj Letnje {kole “Zabrana diskriminacije osoba sa invaliditetom” je bio upoznavanje studenata prava sa ostvarivanjem prava osoba sa invaliditetom. Ona je te`ila da odgovori na otvorena pitanja diskriminacije osoba sa invaliditetom, da na sistematski i multidisciplinaran na~in osvetli sada{nje stanje i nazna~i puteve prevazila`enja slabosti postoje}e pravne regulative u oblasti za{tite osoba sa invaliditetom, kao i da olak{a implementaciju novih normativnih re{enja saobra`enih svetskim standardima u ovoj oblasti. Na taj na~in bi osobe sa invaliditetom, stru~na i {ira javnost bile obave{tene o stanju, problemima i mogu}nostima pobolj{anja pravne za{tite osoba sa invaliditetom u na{oj zemlji. Petodnevni program poha|alo je ukupno 100 studenata – 75 sa beogradskog Pravnog fakulteta, 20 studenata sa pravnih fakulteta iz regiona – iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, kao i 5 studenata iz Francuske. 229 Hereticus, 3-4/2010 Maja Luki}, Damjan Tati} Na sve~anom otvaranju {kole, u prepunom amfiteatru “\or|e Tasi}” Pravnog fakulteta, polaznike i goste su pozdravili i po`eleli im uspe{an rad prof. dr Mirko Vasiljevi}, dekan Fakulteta, Sa{a Jankovi}, Za{titnik gra|ana Republike Srbije, dr Svetozar ^ipli}, ministar za ljudska i manjinska prava u Vladi Republike Srbije, Vladimir Pe{i}, pomo}nik ministra u Ministarstvu rada i socijalne politike u Vladi Republike Srbije, i prof. dr Jovica Trkulja, upravnik letnje {kole i profesor Pravnog fakulteta. Nakon pozdravnih govora, predsedavaju}i prve plenarne sesije prof. dr Branko Raki} dao je re~ Gordani Rajkov, poslanici Narodne skup{tine Republike Srbije, ~ija je tema izlaganja bila “Razli~iti, pa {ta?”. Prisutnima su se zatim obratili dr Damjan Tati}, iz Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom, koji je govorio o uskla|ivanju doma}eg zakonodavstava sa odredbama Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i prof. dr Zorica Mr{evi}, zamenica Za{titnika gra|ana za rodnu ravnopravnost i prava osoba sa invaliditetom, koja je govorila o ulozi Za{titinika gra|ana u za{titi prava osoba sa invaliditetom. Prvi deo plenarne sesije, u popodnevnim satima, okon~an je izlaganjima Sebastijana Botro-Bonetera (Sébastien Botreau-Bonneterre), direktora Me|unarodnog instituta za ljudska prava i mir iz Kaena, koji je govorio o za{titi osoba sa invaliditetom u me|unarodnom sukobu – primeru susreta me|unarodnog humanitarnog prava i me|unarodnih ljudskih prava, i prof. dr Katrin-Ameli [asan (Catherine-Amélie Chassin) ispred Pravnog fakulteta Univerziteta iz Kaena sa temom: “Praksa Evropskog komiteta za socijalna pitanja, osvrt na dve nedavne odluke u vezi sa pravima osoba sa invaliditetom”. U okviru druge sesije, pod nazivom “Nacionalna zakonodavstva u borbi protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom”, kojom je predsedavao prof. dr Miodrag Jovanovi}, predavanja su odr`ali: Vesna [kuli}, poslanica Sabora Republike Hrvatske, koja je govorila o pravnom okviru Republike Hrvatske za ravnopravnost osoba sa invaliditetom, Jelena Kotevi}, iz Sektora za za{titu osoba sa invaliditetom Ministarstva rada i socijalne politike, na temu: “Republika Srbija u borbi protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom”, dr Damjan Tati}, koji je govorio o pravnom okviru Republike Srbije za ravnopravnost osoba sa invaliditetom, prof. dr Marijana Pajvan~i} na temu: “Mogu}nost u~e{}a u politi~kom `ivotu, posebno na izborima”, prof. dr Jovica Trkulja na temu: “Razli~iti, ali ravnopravni – od objekta za{tite do nosioca prava”, i doc. dr Jasmina Petrovi}, sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Pri{tini sa privremenim sedi{tem u Kosovskoj Mitrovici, koja je govorila o dru{tvenom polo`aju osoba sa invaliditetom u Srbiji: “Izme|u diskriminacije i integracije – studija slu~aja (rezultati sociolo{kog istra`ivanja)”. U tre}oj sesiji pod naslovom: “Oblici borbe protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom”, kojom je predsedavao dr Damjan Tati}, predavanja 230 Letnja {kola o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom ... su odr`ali Lepojka ]arevi} Mitanovski, iz Organizacije za za{titu prava i podr{ku osobama sa invaliditetom izlo`enih nasilju i diskriminaciji “Iz kruga”, koja je govorila o diskriminaciji `ena sa invaliditetom, Milica Ru`i~i}-Novkovi}, iz Centra “@iveti uspravno”, iz Novog Sada, koja je govorila o diskriminaciji dece sa invaliditetom, Ljupka Mihailovski, iz Udru`enja studenata sa hendikepom, koja je govorila o polo`aju studenata sa invaliditetom, prof. dr Zorica Mr{evi}, zamenica Za{titnika gra|ana za rodnu ravnopravnost i prava osoba sa invaliditetom, koja je govorila o polo`aju stanara domova za stara lica, Miroslav Kova~evi}, Jelena Stojanovi} i Ana Pavlovi}, diplomirani studenti Pravnog fakulteta i ~lanovi Saveza slepih Srbije, koji su govorili o borbi protiv diskriminacije osoba sa invaliditetom u pravosu|u, medijima i na pravnim fakultetima. U ~etvrtoj sesiji, koja je bila posve}ena izjedna~avanju mogu}nosti osoba sa invaliditetom, a kojom je predsedavala prof. dr Dragica Vujadinovi}, predavanja su odr`ali: prof. dr Branko Lubarda, koji je govorio o socijalnoj za{titi osoba sa invaliditetom, prof. dr Olivera Vu~i}, sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koja je govorila o ustavnopravnoj za{titi osoba sa invaliditetom, prof. dr Svenka Savi}, sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, koja je govorila o jeziku invalidnosti, Gordana Rajkov, poslanica Narodne skup{tine Srbije, koja je govorila o slu`bama podr{ke za osobe sa invaliditetom, dr Hajrija Mujovi}-Zorni}, sa Instituta dru{tvenih nauka u Beogradu, koja je govorila o zdravstvenoj za{titi osoba sa invaliditetom i ing. Miodrag Po~u~, iz Centra “@iveti uspravno”, iz Novog Sada, koji je govorio o univerzalnom dizajnu i pristupa~nosti. Tokom sesije posve}ene organizacijama osoba sa invaliditetom, kojom je predsedavao prof. dr Jovica Trkulja, odr`ana su ~etiri predavanja – Polo`aj i delovanje organizacija sa invaliditetom, Pravni status i finansiranje invalidskih organizacija i udru`enja, Odnos dr`ave prema organizacijama osoba sa invaliditetom, Protiv diskriminacije osoba sa autizmom. U okviru ovih oblasti, govorili su: dr Predrag Vukasovi}, Dragi{a Drobnjak, iz Saveza slepih Srbije, Jelena Kotevi}, iz Sektora za za{titu osoba sa invaliditetom Ministarstva rada i socijalne politike, Vesna Petrovi}, iz Udru`enja za pomo} osobama s autizmom. Tokom drugog, tre}eg i ~etvrtog dana Letnje {kole, popodnevni ~asovi su bili posve}eni radu u okviru tri do ~etiri paralelne tematske radionice. Cilj radionica je bio da se posete organizacije osoba sa invaliditetom, kao i da se predstave prakti~na iskustva i ostvari puna interdisciplinarnost i intenzivna interakcija razli~itih disciplina, stanovi{ta razumevanja problema i strategija za njihovo re{avanje. Drugog dana Letnje {kole za polaznike su bile organizovane posete slede}im organizacijama osoba sa invaliditetom: Savezu slepih i njihovoj zvu~noj biblioteci i biblioteci na Brajevom pismu, Udru`enju distrofi~ara 231 Hereticus, 3-4/2010 Maja Luki}, Damjan Tati} Beograda, Udru`enju za pomo} osobama s autizmom i Savezu gluvih i nagluvih. Tokom tre}eg i ~etvrtog dana Letnje {kole u prostorijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu bilo je organizovano sedam radionica. O pitanju zabrane diskriminacije dece sa invaliditetom u sistemima obrazovanja socijalne za{tite (primeri iz prakse Za{titnika gra|ana) polaznike je upoznala zamenica Za{titnika gra|ana za prava deteta, Tamara Luk{i}-Orlandi}. Radionicu Znanjem zajedno protiv diskriminacije – predstavljanje rezultata kampanje za promovisanje antidiskriminacijskih propisa Srbije Centra za samostalni `ivot osoba sa invaliditetom Srbije vodili su dr Damjan Tati} i Gordana Rajkov. Jednu od radionica, na temu Protiv diskriminacije, vodio je @eljko Ili}, izvr{ni direktor Foruma mladih sa invaliditetom. Radionicu pod nazivom Socijalna prava osoba sa invaliditetom, uporednopravni prikaz, vodio je na francuskom jeziku prof. dr Branko Lubarda, sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Radionicu @ene sa invaliditetom – pravo na ra|anje i porodicu (moralni, pravni i politi~ki aspekti), vodila je Biljana Stanojevi}, predsednica NVO PRADOK. Radionicu @ene sa invaliditetom – izme|u patrijarhata i demokratije, vodile su prof. dr Svenka Savi}, sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i Milica Ru`i~i}-Novkovi}, iz Centra “@iveti uspravno”, iz Novog Sada. Poslednjom radionicom, Kultura i pristupa~nost – mogu}nosti i problemi, u prostoru Galerije fresaka, u Beogradu, rukovodili su: Ivan Kru~i~an, kustos u Narodnom muzeju, Lidija Seni~ar, iz De~ijeg kulturnog centra i Marko Stojanovi}, vi{i kustos u Etnografskom muzeju. Letnja {kola je okon~ana op{tom debatom i usvajanjem zaklju~ka da moraju biti izbegnute normativisti~ke iluzije da }e nova zakonska regulativa automatski obezbediti osobama sa invaliditetom bolje `ivotne uslove. Nova zakonska regulativa u ovoj oblasti je nu`na, ali nije dovoljna. Na ceremoniji dodele diploma 24. septembra, odr`anoj u sve~anoj sali Skup{tine grada Beograda, dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prof. dr Mirko Vasiljevi}, upravnik prof. dr Jovica Trkulja i sekretar letnje {kole, asistent mr Maja Luki}, ~estitali su polaznicima na uspe{no zavr{enoj letnjoj {koli i uru~ili im sertifikate. Tom prilikom za sve polaznike i goste organizovan je prijem i koktel u Skup{tini grada Beograda, ostaviv{i nastavnicima i saradnicima nadu da }e Pravni fakultet i idu}e godine organizovati letnju {kolu sli~nog obuhvata. 232 Ivana Krsti} ZA[TITA LJUDSKIH PRAVA OSOBA SA INVALIDITETOM Damjan Tati}, Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, drugo dopunjeno izdanje, “Slu`beni glasnik”, Beograd 2010. Monografija dr Damjana Tati}a, pod nazivom Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom, predstavlja jedan opse`an rad o postoje}im pravnim izvorima i strate{kim dokumentima kojima se ure|uje polo`aj osoba sa invaliditetom. Ovaj rad predstavlja veoma uspe{nu sintezu teorijske obrade, ali i prakti~ne analize me|unarodnih i doma}ih propisa koji se odnose na osobe sa invaliditetom. U pitanju je drugo, dopunjeno izdanje, {to opravdava ~injenica da je u pitanju jedna dinami~na oblast, koja proizlazi iz me|unarodnih normi i standarda i koje svaka dr`ava, pa i na{a, mora u najkra}em roku da implementira kako bi ispunila svoje me|unarodne obaveze. To najbolje ilustruje ~injenica da je od proteklog izdanja do danas na{a dr`ava ratifikovala Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom i Opcioni protokol uz nju, kao i Revidiranu socijalnu povelju i da je donela niz propisa koji dalje unapre|uju pravni polo`aj osoba sa invaliditetom u Srbiji. Me|u tim propisima su Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo{ljavanju osoba sa invaliditetom, Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakon o planiranju i izgradnji i, ne{to ranije, Zakon o javnim nabavkama, a na usvajanju je i Zakon o socijalnoj za{titi. Ovaj rad predstavlja prvu monografiju u Srbiji koja se opse`no i sistematski bavi pravnim polo`ajem osoba sa invaliditetom, uz detaljnu analizu relevantnih izvora, koja pokazuje autorovo vi{egodi{nje pra}enje i istra`ivanje ove teme. Njena najve}a vrednost je lako}a stila i jasan jezik, koji je dostupan i lako shvatljiv {irokom krugu ~italaca. S druge strane, monografija sadr`i i teorijske rasprave i preporuke za pobolj{anje postoje}ih propisa, koje su pisane na visokom intelektualnom nivou i koje su upu}ene prvenstveno pravnoj struci. Struktura rada je odli~no osmi{ljena. Tako autor prvo daje kratak uvod u temu, gde isti~e svoje stanovi{te na kojem rad po~iva, a to je da osobama sa invaliditetom pripadaju sva ljudska prava kao i ostalim ljudskim bi}ima. Po autoru, ovaj stav proisti~e iz pravne prirode ljudskih prava, a to je da su ona univerzalna i nedeljiva. Ipak, autor sasvim ispravno zaklju~uje da te`ak polo`aj osoba sa invaliditetom zahteva dono{enje specijalizovanih dokumenata kojima je prvenstveni cilj da otklone prepreke u punom u`ivanju svih ljudskih prava i sloboda koje im pripadaju na osnovu op{tih dokumenata. 233 Hereticus, 3-4/2010 Tako|e, autor stavlja akcenat na zna~aj postojanja antidiskriminacijskog zakonodavstva, koje predstavlja preduslov za postizanje jednakosti osoba sa invaliditetom. U drugoj glavi autor analizira razli~ite modele pristupa invalidnosti i obja{njava za{to je socijalni model invalidnosti prihvatljiviji od medicinskog modela invalidnosti. Ovaj deo monografije je izuzetno zna~ajan jer od usvojenog pristupa invalidnosti zavisi i pravna za{tita osoba sa invaliditetom. [tavi{e, od usvojenog pristupa invalidnosti zavisi i percepcija ostalih ~lanova jedne zajednice, koji moraju biti svesni problema i spremni da se prilagode potrebama osoba sa invaliditetom. Zato je posebna vrednost ovog rada {to poja{njava ove modele na jasan i analiti~an na~in, jer raspravlja sa autorima koji su se bavili ovim pitanjem, {to je prili~na retkost kad su u pitanju srpski autori. Potom autor predstavlja razli~ite definicije pojma “invalidnost”, jer ono mora biti precizno odre|eno i mora adekvatno predstaviti jedan ovako slo`en fenomen. Obi~no se autori ne upu{taju u slo`ene stvari, ali dr Tati} slobodno i znala~ki polemi{e i analizira postoje}e definicije i daje onu koja najvi{e odgovara postoje}im me|unarodnim standardima. Dakle, posebna vrednost rada je u tome {to se u njemu analiziraju teorijske definicije i ukazuje na konfuziju koja nastaje usvajanjem razli~ite terminologije u ovoj oblasti. Zato autor obja{njava da je najpreciznije i najta~nije koristiti izraz “osoba sa invaliditetom”, kako bi se izbegla dalja konfuzija kao i duboko ukorenjeni stavovi koji ko~e priznanje prava osoba sa invaliditetom. Posle pregleda teorijskih definicija, autor daje pregled definicija koje su usvojene u razli~itim me|unarodnim dokumentima, po~ev od univerzalnih do regionalnih izvora. Autor se nije zaustavio na ovoj analizi, ve} daje i pregled 234 Ivana Krsti} definicija invalidnosti i osoba sa invaliditetom u uporednom pravu. Ovakav pristup zahteva vreme za obradu, ali ukazuje i na ozbiljnost istra`iva~a da ovom pitanju pristupi sistematski i da prika`e da su bolje one definicije koje ukazuju na interakciju izme|u li~nih i spoljnih faktora i na prepreke sa kojima se suo~avaju osobe sa invaliditetom, nego definicije koje enumerativno sadr`e o{te}enja koja jednu osobu kvalifikuju kao osobu sa invaliditetom. Najzad, autor daje pregled usvojenih definicija u doma}im propisima i ukazuje na jedan zna~ajan propust, a to je da razli~iti zakoni polaze od razli~itih definicija, koje je neophodno {to pre uskladiti. Ovakav pogre{an pristup i neznanje onih koji u~estvuju i izradi zakona ote`avaju ujedna~enu za{titu i unapre|enje polo`aja osoba sa invaliditetom u Srbiji. Tre}a glava je posve}ena analizi me|unarodnih normi i standarda i ona predstavlja okosnicu ~itave monografije. U njoj autor ukazuje na to kojim normama me|unarodnog prava se najbolje {tite prava osoba sa invaliditetom i prikazuju najefikasniji mehanizmi za{tite. Ova glava je veoma pregledna jer autor polazi od opse`ne analize op{tih univerzalnih instrumenata, a zatim analizira op{te regionalne instrumente donete pod okriljem Saveta Evrope i EU. Posebno su izdvojeni specijalizovani dokumenti koji se, tako|e, vrlo pregledno dele na univerzalne (donete u okviru UN i MOR) i regionalne (donete u okviru Saveta Evrope i EU). Naro~ito mesto je posve}eno Konvenciji UN o pravima osoba sa invaliditetom, koja predstavlja prvi univerzalni me|unarodni instrument o ljudskim pravima. Po{to je autor nedavno izabran za ekspertskog ~lana Komiteta za osobe sa invaliditetom, a u~estvovao je i u procesu izrade teksta Konvencije, ovaj deo analize obiluje i informacijama koje nisu tako lako dostupne, u ~emu je Za{tita ljudskih prava osoba sa invaliditetom njegova posebna vrednost. Za ~itaoce je od naro~ite va`nosti deo koji govori o uskla|enosti doma}ih propisa sa detaljno analiziranim ~lanovima Konvencije i posebno je va`an za sve subjekte koji u~estvuju u procesu dono{enja doma}ih propisa. Slede}a glava daje uporednopravni pregled ustavnih, krivi~nih i gra|anskih dokumenata koji se bave zabranom diskriminacije osoba sa invaliditetom. Ova analiza je naro~ito zanimljiva i opravdana jer nije u pitanju priru~nik ve} monografija koja ima teorijsku vrednost. Autor zatim daje pregled zakona o zabrani diskriminacije, pa tako analizira ameri~ki, australijski i britanski zakon, kao i druge zakone donete u zemljama koje pripadaju anglosaksonskom pravnom sistemu. On posebno mesto posve}uje i antidiskriminacionim zakonima koji postoje u zemljama Latinske Amerike, Azije i Afrike. Ipak, za nas je zna~ajniji odeljak u kojem se analiziraju propisi doneti u zemljama EU koje pripadaju kontinentalnom pravnom sistemu, pa se ~ini da je ovaj deo zbog svoje relevantnosti nesrazmerno kra}i u odnosu na prethodne delove, {to bi moglo biti ispravljeno u nekom narednom izdanju. Dalje, autor korektno zapa`a da pored antidiskriminacijskih zakona naro~itu pa`nju treba posvetiti zakonima koji se bave socijalnom za{titom, jer oni, izme|u ostalog, uti~u na materijalni polo`aj osoba sa invaliditetom i ostvarenje njihove ravnopravnosti sa ostalim gra|anima. To najbolje ilustruje i rasprava oko teksta novog Zakona o socijalnoj za{titi, koji uvodi niz novina kojima se, izme|u ostalog, obezbe|uju osobe sa invaliditetom. Peta glava je posve}ena analizi nacionalnog zakonodavstva, gde autor posebnu pa`nju posve}uje Zakonu o spre~avanju diskriminacije osoba sa invaliditetom iz 2006. godine. Kako je u pitanju noviji zakon koji se ne primenjuje u potpunosti, veoma je va`no i korisno {to autor analizira postoje}e odredbe i tuma~i ih. Ovo tuma~enje mo`e predstavljati putokaz svim onim organima koji primenjuju Zakon i mo`e slu`iti stvaranju ujedna~ene prakse u ovoj oblasti. Monografija je korisna i za sve ~itaoce koji se na|u u situaciji da treba da se pozivaju na svoja prava, jer na jasan na~in precizira kada i u kojoj situaciji se Zakon primenjuje, odnosno koji pravni mehanizmi stoje na raspolaganju `rtvama diskriminacije. Retkost je kod doma}ih autora da u monografijama analiziraju efekte zakona kojima se bave. To je upravo uradio dr Tati} u svojoj monografiji i ovakav pristup bi trebalo da slede i ostali autori. U poslednjoj glavi autor se bavi analizom mera koje su usvojene u Republici Srbiji, a koje dovode do izjedna~avanja polo`aja osoba sa invaliditetom i ostalih gra|ana. On to ~ini na sistematski na~in obradom prioritetnih oblasti delovanja, a posebno se isti~e deo koji se odnosi na pristupa~nost, koji je u Srbiji naro~ito problemati~an, pa mu autor zaslu`eno daje odgovaraju}i prostor u svojoj monografiji. Tako|e, autor detaljno analizira propise koji se odnose na obrazovanje i insistira na va`nosti inkluzivnog obrazovnog sistema u Srbiji, koji je uspostavljen Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. On dalje ukazuje na poseban zna~aj zakonske reforme i uvo|enja novih zakonskih re{enja u oblasti zapo{ljavanja, {to bi trebalo da dovede do ve}eg zapo{ljavanja osoba sa invaliditetom, a time i do njihove finansijske samostalnosti kao preduslova za u`ivanje niza drugih prava. Tekst je aktuelan i prati ne samo postoje}e propise, ve} i one koji se nalaze u skup{tinskoj proceduri, kao i strategije i akcione planove. Autor se ne zadr`ava samo na analizi postoje}ih zakonskih re{enja, ve} daje i preporuke za dalji razvoj doma}eg zakonodavstva, {to je naro~ito pohvalno. 235 Hereticus, 3-4/2010 Ivana Krsti} Dakle, re~ je o monografiji koja ne daje samo pregled me|unarodnih instrumenata i doma}ih propisa u oblasti za{tite osoba sa invaliditetom, ve} pru`a i zaklju~ke i preporuke za unapre|enje i za{titu polo`aja ovih osoba. Monografija dr Damjana Tati}a predstavlja prvi pionirski rad u ovoj oblasti, a njegovo drugo izdanje dolazi u (pravom) trenutku dono{enja ve}eg broja zakona koji se odnose na osobe sa invaliditetom. Tako|e, Evropska unija je nedavno usvojila Strategiju u oblasti invalidnosti za period 2010–2020, a ova knjiga prati tematske oblasti obuhva}ene strategijom u Srbiji, ~ime olak{ava posao nosiocima vlasti, jer sistematski i temeljno predstavlja stanje u na{oj zemlji. Naro~ito smo ohrabreni ~injenicom da u Srbiji ima vidljivih pomaka u ovoj oblasti i da su u~injeni zna~ajni koraci u pobolj{anju polo`aja osoba sa invaliditetom. Me|utim, i dalje najve}u prepreku realizaciji prava osoba sa invaliditetom predstavlja svest ljudi o problemima sa kojima se oni suo~avaju, pa je i ova monografija odli~an na~in da se ta svest promeni i da {to ve}i broj ljudi upozna stvarne probleme i ograni~enja kojima su izlo`eni. Ovome svakako doprinosi i odli~na upu}enost autora u probleme i ograni~enja sa kojima se suo~avaju osobe sa invaliditetom u Srbiji. Vladimir Veli~kovi} – Crte`, 1988. 236 Svenka Savi} MOJA SLIKA, MOJA PRI^A Moja slika, moja pri~a: `ivotne pri~e korisnica i korisnika Doma u Veterniku; priredila Milica Mima Ru`i~i}-Novkovi}; Dom za decu i omladinu ometenu u razvoju Veternik, Veternik, 2010, str. 50. Knjiga Moja slika, moja pri~a obuhvata razgovore sa deset korisnica i pet korisnika Doma u Veterniku (kod Novog Sada) uzrasta od osamnaest do pedeset devet godina, koji su ve}i deo svog `ivota proveli u institucionalnim uslovima, ili koriste}i neke od usluga Doma, a poreklom su iz Vojvodine, Beograda i s Kosova. Razgovori su vo|eni na nekoliko osnovnih `ivotnih tema i bele`eni tokom 2010. godine. Ovo je prvi put da se re~i ovih osoba na ovaj na~in pojavljuju u javnosti. Te re~i nam poru~uju da su sagovornici sa nama jednaki u mogu}nosti predstavljanja li~nog iskustva javnosti i da je to njihovo iskustvo jednako va`no kao i iskustvo drugih. Do`ivljeno iskustvo preto~eno najpre u izgovorene re~i, a onda u tekst knjige, upu}eno je javnosti sa `eljom da ta javnost obrati pa`nju na jo{ jednu razli~itost. Mo} je ovde u re~ima, u pri~ama namenjenim drugima – da znaju. A sve {to je u pri~i jeste `ivot. A on je lep i surov! Podjednako za sve – u instituciji i van nje. Knjiga @ivotne pri~e `ena sa invaliditetom u Vojvodini (Milica Braci}, Milica Mima Ru`i~i}, Svenka Savi}), objavljena 2009. godine, poslu`ila je autorki kao osnov za uo~avanje {iroke lepeze problema sa kojima se susre}u osobe sa razli~itim oblicima invaliditeta. Objavljivanje knjige Moja slika, moja pri~a: `ivotne pri~e korisnica i korisnika Doma u Veterniku nastavak je zalaganja Milice Mime Ru`i~i} za bolji `ivot osoba sa invaliditetom u Srbiji. Ova knjiga }e poslu`iti kao bogat i mo}an izvor informisanja ~italaca o tome kako `ive “drugi”, ali i kao delotvorno sredstvo ube|ivanja javnosti da postoji diskriminacija, kakve su njene posledice, kao i u neophodnost promene toga stanja. Zato toplo preporu~ujem {tampanje ove knjige u 2010. godini. Vladimir Veli~kovi} – Upotrebljeni elementi i dokumenti, fig. XV, 1974. 237 Hereticus, 2/2010 Svetlana Gradinac Vladimir Veli~kovi} – Podrum, 1959. 238 Odlazak velikog bibliofila – Se}anje na @ivotu @iku Lazi}a (1929–2010) ......................... IN MEMORIAM ......................... ODLAZAK VELIKOG BIBLIOFILA Se}anje na @ivotu @iku Lazi}a (1929–2010) @ivota @ika Lazi} je ro|en 1929. godine u malom {umadijskom selu Vrtiglav kod Mionice u uglednoj doma}inskoj ku}i Lazi}a. Otac Radivoj i majka Spasenije ro|. Milo{evi} vaspitavali su svoja dva sina i ~etiri k}eri u patrijarhalnom duhu, nastoje}i da im omogu}e solidno obrazovanje. Osnovnu {kolu @ika je poha|ao u Donjoj Toplici. Bila je to u to vreme ugledna {kola bogate tradicije, u kojoj su od 1891. godine predano radile ~itave generacije u~itelja i nastavnika kao istinskih prosvetitelja. Zahvaljuju}i njima, sve{tenicima manastira Bogova|a i posebno svom ujaku @ivoti Milo{evi}u, mladi @ika je zavoleo knjige i ~itanje i toj ljubavi }e ostati veran do kraja `ivota. Nakon zavr{ene osnovne {kole, 1937. godine upisao je gimnaziju u Valjevu, gde je nastavio {kolovanje i dru`enje s knjigom. U to vreme bile su izuzetno popularne i rado ~itane knjige Srpske knji`evne zadruge. Pored {kola i javnih biblioteka Srbije, brojne doma}inske ku}e bile su pretpla}ene i uredno dobijale knjige ove znamenite biblioteke. U lepoj, “kamenoj” ku}i Lazi}a koju je @ikin deda Milinko sagradio u srpskom stilu 1934. godine pored stare zemljane ud`erice iz 1899. godine, ove knjige su redovno stizale i zauzimale mesto na polici pored ikone krsne slave, sv. Lazara. @ikino {kolovanje je prekinuo rat 1941. godine. U stra{nom vremenu zla, nasilja i smrti on je pribe`i{te na{ao u mona{koj posve}enosti knjizi i ~itanju. ^itao je sve {to je seoskom de~aku moglo da do|e u ruke. Pre svega, to su bile knjige ruskih, francuskih i srpskih knji`evnika XIX i po~etka XX veka. Posebno se odu{evljavao knjigama Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva, Balzaka, Igoa, Stendala, Flobera, Skerli}a, Du~i}a, Andri}a, Crnjanskog, Slobodana Jovanovi}a, Dragi{e Vasi}a i dr. Posle rata upisao je Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, na kojem su tada predavali sjajni profesori formirani u zlatno doba ovog Fakulteta izme|u dva rata. Redovno je poha|ao predavanja profesora Mihaila Konstantinovi}a, Alberta Vajsa, Milana Barto{a, Milana @ujovi}a, Radomira Luki}a. Njihovim idejama o pravu, pravdi i demokratskoj pravnoj 239 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja dr`avi se posebno nadahnjivao. Sa posebnim pijetetom je ~uvao bele{ke i tzv. tabake sa njihovih predavanja. Pripadao je malom broj studenata koji nisu bili fascinirani vladaju}om komunisti~kom ideologijom i njenim protagonistima, kako na Pravnom fakultetu, tako i u javnom `ivotu. Imao je hrabrosti da ~ita tada proskribovane knjige Slobodana Jovanovi}a, Dragi{e Vasi}a, Lazara Markovi}a, Dragoljuba Jovanovi}a i drugih ostrakizovanih pisaca koje su tada{nje vlasti smatrale nepodobnim. [tavi{e, mladi @ivota Lazi} je imao kura`i da pose}uje politi~ke osu|enike i ka`njenike kojima je su|eno samo zato {to su mislili druga~ije od vladaju}e ideologije. On se nije pla{io da uspostavlja i odr`ava prijateljske veze sa srpskim piscima i intelektualcima u rasejanju, iako su oni bili na spisku dr`avnih neprijatelja tada{nje vlasti. U @ikinu biblioteku, koja je ve} tada po~ela da se uve}ava, redovno su stizali i emigrantski listovi Poruka (London), Na{a re~ (Pariz, London), Srbobran (Kanada) i dr. Re~ je o listovima ~ije rasturanje je u Jugoslaviji bilo zabranjeno i zbog kojih se moglo i krivi~no odgovarati. Posle okon~anih studija na Pravnom fakultetu u Beogradu radio je kao pravnik i advokat. Ipak, njegova glavna preokupacija, anga`man i ljubav postale su knjige. Prvo je to bila kupovina i prikupljanje vrednih knjiga iz razli~itih oblasti, koje su se vremenom {irile kao koncentri~ni krugovi: od knji`evnosti, preko istorije, prava, politikologije, do filozofije, teologije, publicistike i memoara. Sa posebnom pa`njom, moglo bi se re}i i stra{}u, @ika je skupljao srpsku periodiku, od Slobode, Radenika, Videla, Srbobrana, Odjeka, preko Srpskog knji`evnog glasnika, Arhiva za pravne i dru{tven nauke, Demokratije, Srpskog glasa, Poruke, Na{e re~i, do Gledi{ta, Theorije i Hereticusa. Vremenom, njegova biblioteka srpskih ~asopisa i listova koji su izlazili tokom XIX i XX veka postala je jedna od najbogatijih i najkompletnijih u Srbiji. Dok su drugi {tedeli novac za stanove, kola, putovanja i sl. @ika Lazi} je tro{io na knjige. Na taj na~in on se svrstao u najve}e ovovremene vlasnike li~nih biblioteke u Srbiji. Njegova biblioteka je imala oko 35.000 knjiga i preko 15.000 ~asopisa, listova i novina. Me|u njegovim knjigama nalaze se i izdanja koja predstavljaju istinske raritete. Najve}i deo ove biblioteke nalazio se u porodi~noj ku}i Lazi}a. Dve velike sobe, tavan i tri vajata bili su dupke puni knjigama. Jedan deo biblioteke se nalazio u njegovom stanu na Vra~aru. Na primedbe ro|aka i bliskih prijatelja da bar deo tog prostora oslobodi od knjiga i omogu}i udobniji `ivot uku}anima, @ika se branio re~ima: “Soba bez knjiga je {to i telo bez du{e” (Ciceron) i “Nijedan name{taj nije tako ~aroban kao knjige” (S. Simon). Prema svojoj biblioteci u Vrtiglavu odnosio se kao prema hramu. Sa posebnim zadovoljstvom i ponosom dovodio je nas, svoje prijatelje 240 Odlazak velikog bibliofila – Se}anje na @ivotu @iku Lazi}a (1929–2010) i saradnike, u taj hram. Na tom putu obavezno smo u dolasku svra}ali u manastir Bogova|u, zatim smo pored {kole u Donjoj Toplici i{li na imanje Lazi}a i ulazili u njegov hram knjige. Potom smo sedeli pod lipom i uz doma}u rakiju slu{ali zanimljive pri~e kako su pojedine dragocene knjige prevalile put od privatnih biblioteka uglednih srpskih intelektualaca {irom sveta (Beograda, Novog Sada, Ni{a, Kragujevca, Pariza, Londona, SAD, Kanade, Australije), od beogradskih antikvarijata i kontejnera, u koje su nezahvalni naslednici odlagali suvi{ne stvari iz skupih stanova, pa sve do tro{nih vajata u Vrtiglavu, gde se miris stare hartije me{a sa mirisom poko{enog sena i suvih {ljiva iz ostataka su{are (ni{ane/pu{ane) ministra Marka \uri~i}a. U tim razgovorima jedan istori~ar se prisetio Horacija: “Habent sua fata libelli” (“Knjige imaju svoje sudbine”), a ja sam se ponadao da }e ovi vajati biti prolazna stanica ka policama uglednih javnih biblioteka Srbije. Pored knjiga, @ika Lazi} je neumorno tragao i za vrednim, neobjavljenim rukopisima zna~ajnih autora, poput Slobodana Jovanovi}a, Dragi{e Vasi}a, Lazara Markovi}a, \ure \urovi}a, Dragoljuba Jovanovi}a i mnogih drugih, nastoje}i da te rukopise otrgne od zaborava i sa~uva. Njegovom zaslugom ti rukopisi su do{li u ruke ozbiljnih urednika i izdava~a, a neke od tih rukopisa je sam priredio ili pomogao njihovo {tampanje. Rade}i na ovom mukotrpnom i nezahvalnom poslu, @ika je pru`ao nesebi~nu pomo} u prikupljanju gra|e, rukopisa i dragocenih podataka mnogim institucijama (arhivima, fakultetima, muzejima, Matici srpskoj, SANU), ali i istra`iva~ima koji su, blagodare}i njemu, uspeli da okon~aju svoje projekte i objave knjige dragocene za na{u kulturu. On ih je upu}ivao na va`ne izvore, snabdevao knjigama, povezivao sa autorima... Mnogi od njih su isticali da bez podr{ke i podsticaja @ike Lazi}a ne bi bilo ni njihovih knjiga. Tako je, na primer, Dejvid Mekenzi u predgovorima svojih knjiga i svojim memoarima (David Mackenzie, One Foot in Russia, the Other in Yugosslavia, A Memoir, University press of America, 2002) isticao da je do dragocenih knjiga i arhivske gra|e dolazio preko g. Lazi}a. Sli~ne re~i zahvalnosti @iki Lazi}u nalaze se i u tekstovima mnogih istra`iva~a i publicista. Pomenimo samo neke od tih istra`iva~a i projekata: Dejvida Mekenzija i njegovo {estoknji`je o srpskim velikanima (I. Gara{aninu, J. Risti}u, J. Marinovi}u, M. Milovanovi}u, Apisu, S. Proti}u), istra`ivanja Aleksandra A. Miljkovi}a, Momira Milojevi}a, Danila Baste, Jovice Trkulje, Bogoljuba [ijakovi}a, Du{ana Batakovi}a, Slobodana G. Markovi}a, Sr|ana Cvetkovi}a i dr., kao i izdava~ke projekte nekada{njih uglednih izdava~a: Prosvete, BIGZ-a, Knji`evnih novina, Slu`benog lista i dana{njeg Slu`benog glasnika, koji je objavio reprint lista Poruka, i radi na digitalizaciji Novina srpskih. 241 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja Iako se sav posvetio prikupljanju knjiga i rukopisa, @ika Lazi} je napisao i priredio nekoliko knjiga. Nastoje}i da odu`i svoj dug zavi~aju, koji je izuzetno voleo, napisao je Spomenicu Osnovne {kole u Donjoj Topolici 1891–2008, kao i niz ~lanka u ~asopisima i listovima. Kao prire|iva~ sa J. Trkuljom je pripremio reprint izdanja lista Poruka, London 1950–1958, izd. Slu`beni glasnik, Beograd 2007. i Poruke Slobodana Jovanovi}a, Biblioteka “Politika i dru{tvo”, Beograd 2006. Objavio je knjigu Nikola Pa{i} i Radikalna stanka, izdanje na srpskom i engleskom jeziku i Neobjavljene ~lanke Dragi{e Vasi}a. Slute}i da se njegova `ivotna staza bli`i kraju, @ika je uz pomo} nekoliko prijatelja preduzeo sve da delovi njegove biblioteke do|u u prave ruke. Desetine hiljada Lazi}evih knjiga iz Vrtiglava natovarene su na kamione i krenule ka novim odredi{tima. Tako su zna~ajne institucije srpske kulture do{le u posed dragocenih knjiga: Biblioteka Bogoslovskog fakulteta dobila je publikacije o religiji, najve}i deo beletristike i najzna~ajnije ~asopise i listove koji su izlazili u Srbiji u XIX i XX veku; Biblioteka Patrijar{ije – “Legat @ivote Lazi}a”, koji sadr`i komplete NIN-a, Knji`evnih novina i {tampe koja je izlazila u Beogradu i Srbiji za vreme Drugog svetskog rata; Balkanolo{ki institut – “Legat @ivote Lazi}a”, sa oko 3.000 knjiga iz istorije i posebno knjige o Kosovu i Metohiji; Biblioteka Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu – literatura o logorima Nezavisne dr`ave hrvatske za vreme Drugog svetskog rata i knjige vezane sa profesore ovog Fakulteta; Biblioteka Slu`benog glasnika – komplete prvih izdanja Novina srpskih i retke primerke izdanja koja su izlazila za vreme Prvog svetskog rata na Krfu. Najzad, pojedine vredne knjige iz Lazi}eve biblioteke na{le su se na policama knjiga dana{njih bibliofila: Du{ana Batakovi}a, Bogoljuba [ijakovi}a, Slobodana G. Markovi}a, Vladimira Cvetkovi}a i dr. Nov~anu naknadu za ove knjige ulo`io je u obnovu porodi~ne ku}e i objekata na imanju Lazi}a, koje je jedno od retkih autenti~nih {umadijskih doma}instava s po~etka XX veka. Od svojih knjiga, u koje je ugradio ceo svoj `ivot, @ika se te{ko i s bolom odvajao. Ostalo je nekoliko hiljada knjiga u njegovom stanu, sa kojima je provodio svoje poslednje zemaljske dane. Za utehu, govorili smo mu da je najbogatija biblioteka ona koja ima samo dobre knjige. Podse}ali smo ga na Strindbergove re~i: “Knjige su kao prijatelji, treba da budu dobre, ali malobrojne”. Te preostale, dobre knjige iz njegove biblioteke i nekoliko drugara~ita~a sa kojima se decenijama dru`io u “Ma`estiku” ponedeljkom u podne (Andrej Radeni}, Kosta Dimitrijevi}, Dragoljub Vuk~evi}, Slobodan \or|evi}, \or|e Trifunovi}, Veljko \uri}, Dragoljub Todorovi}, \uro Zagorac, Dragan Panti}, Nikola Memedovi}, Rade Ognjanovi}, @eljko Jeli} i dr.), ostali su mu najverniji prijatelji do kraja `ivota. Sa prvima se 242 Odlazak velikog bibliofila – Se}anje na @ivotu @iku Lazi}a (1929–2010) oprostio dan ranije, sa drugima u ranu zoru 26. novembra 2010. godine, kada je oti{ao na svoj ve~ni put. Ciceron je smatrao da su za sre}an `ivot potrebne tri stvari: jedan vrt, dobra biblioteka i dva prijatelja, a Borhes je zapisao da je “knjiga jedna od mogu}nosti sre}e koju mi ljudi imamo”. Kada danas posmatram `ivotni put @ivote Lazi}a, ~ini mi se da je ozbiljno prihvatio Ciceronovu i Borhesovu po(r)uku. To je bio njegov `ivotni kredo, kojeg se nepokolebljivo dr`ao do kraja `ivota. Ne znam da li je taj `ivot bio sre}an, ali sam siguran da ga je @ivota Lazi} `iveo onako kako je `eleo, punim srcem i uspravno, dosledan sebi i svojim ljubavima: knjigama, porodici i zavi~aju. Jovica Trkulja Vladimir Veli~kovi} – Sila`enje, 1991. 243 Hereticus, 3-4/2010 Jovica Trkulja Vladimir Veli~kovi} – Izlaz, 1992. 244 Uputstvo za saradnike UPUTSTVO ZA SARADNIKE Po`eljan font – Times New Roman, 12 pt Prored – Nije va`an, po`eljan 1,5. Margine – Po`eljno je da leva bude 3,5 cm, a desna 3 cm. Naslov rada – Pi{e se na sredini, velikim slovima (font 14 pt) i boldom. Podnaslovi se pi{u na sredini, malim slovima i boldom, i numeri{u se arapskim brojevima. Ukoliko u podnaslovu ima vi{e celina, one se tako|e ozna~avaju arapskim brojevima (npr. 1.1., 1.1.1., itd.) Du`ina teksta – Tekstovi po pravilu ne treba da budu du`i od jednog autorskog tabaka, koji iznosi 16 strana od 28 redova sa 66 znakova u redu, odnosno 28.800 znakova (font Times New Roman, 12 pt). U slu~aju da tekst, iz odre|enog razloga, mora da pre|e ovaj obim, molimo saradnike da se obrate glavnom uredniku ili njegovom zameniku, koji }e proveriti da li postoje tehni~ke mogu}nosti za objavljivanje du`eg teksta. Fusnote – Koristiti za citiranje autora i izvora (font 10 pt). U fusnotama obavezno navesti broj strane izvora odakle je preuzet navod, odnosno podatak. Tabele, slike i grafikoni – Ukoliko u radu postoje tabele, slike i grafikoni, oni treba da se na|u u tekstu (isti font i prored kao za osnovni tekstu koristi se i za tabele i grafikone). Svaka tabela, slika i grafikon moraju da budu ozna~eni rednim brojem. Nakon oznake i broja, navesti naziv tabele, slike ili grafikona. Izvor iz kojeg su preuzeti mora da bude naveden u radu, i to u fusnoti. Pisanje stranih imena i re~i – Strana imena se transkribuju }irilicom na srpskom jeziku kako je predvi|eno pravopisom srpskog jezika, odnosno kako se izgovaraju, a prilikom prvog pominjanja u tekstu njihovo prezime se navodi u zagradi u izvornom obliku (na stranom jeziku) italikom, npr: Maks Veber (Max Weber). Pravila citiranja – Pri navo|enju odrednica u fusnotama molimo saradnike ~asopisa Hereticus da se dr`e slede}ih pravila: 1. Citiranje monografija (knjiga): • U fusnoti se najpre navodi ime, a zatim prezime autora. Ukoliko je re~ o grupi autora, navode se imena i prezimena svih autora. Ukoliko je re~ o zborniku stavlja se ime urednika (prire|iva~a), a u zagradu se stavlja (ur.). • Naziv dela se pi{e italikom. • Nakon naziva dela pi{e se izdava~, koji se zapetom odvaja od naslova dela. • Nakon izdava~a sledi zapeta i mesto i godina izdanja dela. Izme|u mesta i godine izdanja dela ne pi{e se zapeta. • Iza godine navodi se strana ili stranice, ukoliko ih je vi{e, iz kojih je preuzet citat. • Na kraju fusnote obavezno se stavlja ta~ka. • Kada je u pitanju zbornik, prvo se navodi ime i prezime autora ~lanka koji je iz zbornika citiran. Zatim sledi naziv ~lanka pod navodinicima. 245 Hereticus, 3-4/2010 • Iza naziva ~lanka sledi zapeta i “u:”, a zatim se zbornik citira na isti na~in kao i monografija, osim {to se iza imena urednika stavlja “(ur.)”. • Ukoliko postoji vi{e autora knjige ili ~lanka (do tri), razdvajaju se zapetom. • Ukoliko se citira knjiga ili ~lanak sa vi{e od tri autora, navodi se samo ime i prezime prvog od njih, uz dodavanje skra}enice et alia (et. al.) italikom. • Za “vidi” koristi se skra}enica V., a za “uporedi” skra}enica Upor. Primer za monografiju: Veselin ^ajkanovi}, O srpskom vrhovnom bogu, Srpska kraljevska akademija, Beograd 1941, 25; ili Veselin ^ajkanovi}, O srpskom vrhovnom bogu, Srpska kraljevska akademija, Beograd 1941, str. 25. Primer za zbornik: Dragi{a Vasi}, “Karakter i mentalitet jednog pokoljenja”, u: Bojan Jovanovi} (ur.), Karakterologija Srba, Nau~na knjiga, Beograd 1992, str. 56. 2. Citiranje ~lanaka iz ~asopisa: • Prvo se navodi ime i prezime autora. • Naziv ~lanka se navodi pod navodnicima. • Nakon naziva ~lanka slede znaci izvoda, zapeta, i naziv ~asopisa otkucan italikom. • Iza naziva ~asopisa navodi se broj ~asopisa. • Godina se navodi nakon broja i to u zagradi. • Nakon godine navedene u zagradi sledi zapeta i broj strane koja je citirana. • Na kraju fusnote obavezno se stavlja ta~ka. Primer za citiranje ~lanka: Milo{ \uri}, “Problem zavisnosti kultura”, Novi vidici, br. 1 (1928), str. 223; ili Marinko Arsi} Ivkov, “Gu{enje umetni~kih sloboda u komunisti~koj Srbi-ji”, Hereticus. ^asopis za preispitivanje pro{losti, tom I, br. 1 (2003), str. 31. 3. Ponovljeno citiranje: • Ukoliko se u radu citira samo jedan tekst odre|enog autora, kod ponovljenog citiranja tog teksta, posle imena i prezimena autora, sledi op. cit., ili nav. delo, zapeta i broj strane koja je citirana. Primer: Veselin ^ajkanovi}, op. cit., str. 55. • Ukoliko se citira vi{e radova istog autora, bilo knjiga ili ~lanaka, prvi put naziv svakog rada se navodi u punom obliku. Svaki naredni put vodi se ra~una o tome koji je poslednji citirani rad tog autora u fusnoti. Ako prethodni citirani rad nije isti onda se navodi ime autor, naziv dela italikom, zapeta i broj strane koja citirana. Primer: Veselin ^ajkanovi}, O srpskom vrhovnom Bogu, str. 66. • Ukoliko se citira tekst sa vi{e strana koje su ta~no odre|ene, one se razdvajaju crticom, posle ~ega sledi ta~ka. Ukoliko se citira vi{e strana koje se ne odre|uju ta~no, posle broja koji ozna~ava prvu stranu navodi se “i dalje” sa ta~kom na kraju. Primer: Veselin ^ajkanovi}, O srpskom vrhovnom Bogu, 55-61. Primer: Veselin ^ajkanovi}, O srpskom vrhovnom Bogu, 66 i dalje. 246 Uputstvo za saradnike • Ukoliko se citira podatak sa iste strane iz istog dela kao u prethodnoj fusnoti, koristi se latini~na skra}enica za ibidem italikom, sa ta~kom na kraju (bez navo|enja imena i prezimena autora). Primer: Ibid. • Ukoliko se citira podatak iz istog dela kao u prethodnoj fusnoti, ali sa razli~ite strane, koristi se latini~na skra}enica Ibid., sa zapetom, i navodi se odgovaraju}a strana i stavlja ta~ka na kraju. Primer: Ibid., 75 4. Citiranje propisa • Propisi se navode punim nazivom u kurentu – obi~no, potom se italikom navodi glasilo u kojem je propis objavljen, a posle zapete broj i godina objavljivanja, ponovo u kurentu – obi~no. Primer: Zakon o izvr{nom postupku, Slu`beni glasnik RS, br. 125/04. • Ukoliko se pomenuti zakon citira i kasnije, prilikom prvog pominjanja posle crte navodi se skra}enica pod kojom }e se propis dalje pojavljivati. Primer: Zakon o izvr{nom postupku – ZIP, Slu`beni glasnik RS, br. 125/04. • Ukoliko je propis izmenjivan i dopunjavan, navode se sukcesivno brojevi i godine objavljivanja izmena i dopuna. Primer: Zakon o dru{tvenoj brizi o deci, Slu`beni glasnik RS, br. 49/92, 29/93, 53/93, 67/93, 8/94. • ^lan, stav i ta~ka propisa ozna~ava se skra}enicama ~l., st., i ta~. Primer: ~l. 7, st. 2, ta~. 4, ili ~l. 3, 4, 5, i 7., ili ~l. 5-9, itd. 4. Citiranje tekstova sa interneta • Citiranje tekstova sa interneta treba da sadr`i naziv citiranog teksta, adresu internet stranice i datum pristupa stranici. Primer: Roger Clarke, “Biometrics and Privacy”, studija preuzeta sa adrese htpp://www.anu.edu.su/people/Roger.Clarke/Biometrics.html. 15. april 2001. Posebne napomene: • Radovi se predaju u {tampanom i elektronskom obliku, s napomenom autora u kom pismu treba da se {tampaju – }irilicom ili latinicom. • Svaki ~lanak treba da ima sa`etak i klju~ne re~i na engleskom. Rezime i klju~ne re~i mo`ete da po{aljete na srpskom po{to ~asopis ima mogu}nost da obezbedi prevod sa`etka i klju~nih re~i na engleski. • Redakcija zadr`ava pravo da prilago|ava rad op{tim pravilima ure|ivanja ~asopisa i standarda srpskog jezika. • Svi ~lanci se daju na UDK klasifikaciju, i posle {est meseci do godinu dana dostupni su i preko veb-sajta ~asopisa. Za sada su dostupni besplatno. • ^asopis, na`alost, nema sredstva da saradnicima ispla}uje honorar, ali zato svaki saradnik mo`e da dobije broj primeraka koji mu je potreban. Redakcija ~asopisa Hereticus 247 Hereticus, 3-4/2010 248 Uputstvo za saradnike H E R E T I C U S Journal for the Re-examination of the Past Vol. VIII (20l0), No. 3-4 TABLE OF CONTENTS Introductory Note ............................................ 3 THE PROHIBITION OF DISCRIMINATION OF PERSONS WITH DISABILITIES Jovica Trkulja Different, but equal – from a passive object of protection to an active holder rights of persons with disabilities . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Damjan Tatic The legal framework of the Republic of Serbia for equality of persons with disabilities . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Gordana Rajkov The support systems for persons with disabilities . . . . . . . . . . . . Predrag Vukasovic Disabled people’s organizations and society – the problems of self-understanding . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Miodrag Pocuc Accessibility and Design for All . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zorica Mrsevic The role of Ombudsman in the protection of the rights of persons with disabilities . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Researches Ljubomir Petrovic Disability language as a social problem through history . . . . . . . . Jasmina Petrovic Social status of persons with disabilities in Serbia: between discrimination and integration – a case study (the social research results) ................. 9 29 43 51 58 69 75 91 Experiments Dragoljub M. Popovic The idea of law in “The damned yard” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 Damjan Tatic Harmonizing domestic legislation with the regulations of the UN Convention on the rights of persons with disabilities . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 249 Hereticus, 3-4/2010 Courses Christy Brown My left foot ........................................... Views Gordana Rajkov Different, so what? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ana Pavlovic The prevention of discrimination of people with disabilities at faculties . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ilija Markovic Aphorism as the last wall of defense (5) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 143 146 157 Polemics Ivan Klajn Invalids are being cancelled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165 Ivanka Jovanovic Our words reflect our attitudes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Jelena Milosevic 600.000 young people are waiting to die . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Interview Jovica Trkulja Passion in politics ..................................... Memories Venceslav Glisic Rodoljub Colakovic – contributions for biography 173 .......... 177 Dossier Jovica Trkulja Judicial protection against the forbidden discrimination of persons with disabilities .............................. Rehabilitation of political convicts in Serbia (6) . . . . . . . . . . . . . Rehabilitation of Ivan Ivanovic .......................... 205 211 213 Retrospectives and review articles Maja Lukic, Damjan Tatic Summer school about the prevention of discrimination of persons with disabilities . . . . . . . . . . . . . . . . . Ivana Krstic The protection of the rights of persons with disabilities (Damjan Tatic, The protection of the rights of persons with disabilities) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Svenka Savic The home for children and young people with disabilities (Milica Mima Ruzicic, My picture, my story) . . . . . . . . . . . . . . 250 227 231 235 Uputstvo za saradnike In memoriam Jovica Trkulja The departure of a great bibliophile (Rememberance of Zivota Zika Lazic, 1927–2010) . . . . . . . . . . . . 237 Guidelines to associates . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245 251 Hereticus, 3-4/2010 Objavljivanje ovog broja pomogli su: CENTAR ZA SAMOSTALAN `IVOT OSOBA SA INVALIDITETOM SRBIJE FOND ZA OTVORENO DRU{TVO CIP – Êàòàëîãèçàöè¼à ó ïóáëèêàöè¼è Íàðîäíà áèáëèîòåêà Ñðáè¼å, Áåîãðàä 3-4/2010 HERETICUS: ~asopis za preispitivanje pro{losti / glavni i odgovorni urednik Jovica Trkulja. - Vol. 1, No. 1 (2003) - Beograd (Goce Del~eva 36): Centar za unapre|ivanje pravnih studija, 2003-. - 23 cm ISSN 1451-1582 = Hereticus COBISS.SR-ID 109429004 252
Documenti analoghi
Foto: Muhamed TUNOVI
Hasib Mahmi} (23) iz Bosanske Krupe, Vildan Pehli} (26) i Almir
Kasumovi} (27) iz Velike Kladu{e, koji su bodrili na{e zmajeve u odlu~uju}em me~u kvalifikacija za SP u Kaunasu, izgubili su `ivot u ...
i ke Mi ji} ie Mi ja to vi
rezultati u toj oblasti, ocijenili su glavni tu`ioci zemalja regiona koji su se
ju~er sastali u Bijeljini. Na ovom dvodnevnom sastanku, koji je po~eo u organizaciji Ureda UN-a u BiH, bit }e
razgova...
demokracija br 1final_osnova.qxd
Ameri~ki psiholog Abraham Maslow smjestio je sigurnost u same temelje svoje ~uvene piramide (hijerarhije) najja~ih ljudskih potreba. Odmah nakon potrebe za hranom, vodom, kisikom, snom i biolo{kim ...