Djelo je najva`nije, a on je mogao biti s Marsa

Djelo je najva`nije, a on je mogao biti s Marsa

38 Pogledi
5. januar/sije~anj 2013.
EKSKLUZIVNO Mil~o Man~evski, autor filma “Prije ki{e”,
Djelo je najva`nije, a on
je mogao biti s Marsa
Razgovarala: Jadranka Dizdar
vi filmovi ovog svestranog i velikog
umjetnika nagra|eni su me|unarodnim priznanjima, prikazani su na
preko 200 festivala i distribuirani u vi{e od 50 zemalja {irom svijeta. Poznati filma{
Mil~o Man~evski 1959. ro|en je u Skoplju u
Makedoniji, a ve} godinama `ivi i radi u New
Yorku, gdje danas predaje filmsku re`iju. Ekskluzivno za na{ list otkriva kako do`ivljava
globalnu slavu, {to misli o filmovima snimljenim o zbivanjima u ex-Yu ‘90-ih, poja{njava svoje vi|enje tradicije, a odgovara i
na pitanje o Sarajevo Film Festivalu, koji je
i osobno podr`ao dolaskom 1995. i sudjelovanjem u prvom izdanju ove sada etablirane me|unarodne manifestacije.
“Pet kapi sna” naziv je Va{e izlo`be
fotografija odr`ane u Zagrebu. [to
sanja Mil~o Man~evski, imate li neostvareni san koji biste `eljeli ostvariti?
- Tra`im ga. Ono {to sam ranije sanjao,
to sam i ostvario, pa sam se u jednom trenutku na{ao bez sna. Ali, po{to ja u principu nisam ~ovjek koji je zadovoljan postignutim, uvijek mi ne{to fali. Najva`nije
od svega mi je {to sam se izborio za neku
slobodu - ljudsku, kreativnu, financijsku,
politi~ku, filozofsku... Sad mi je pitanje {to
s tom slobodom. Pravim filmove koji me
interesuju kao autora, ~ak i ako su ezoteri~ni ili pomalo radikalni. Bavim se fotografijom koja mi nije profesija, ve} mi je
poezija. Puno putujem, pa se onda radujem kad se vratim ku}i...
S
?
Skupa igra~ka
Va{e fotografije podsje}aju na filmske kadrove, no izjavili ste da
fotografiju na neki na~in volite vi{e nego film. [to Vas toliko privla~i mediju fotografije?
- Kad radim fotografiju, ne moram da se
unaprijed objasnim, smijem biti spontan.
Kod filma je, na`alost, te{ko biti spontan,
takva je priroda filma. Mora{ ga prili~no
precizno isplanirati, financirati, radi{ sa
puno ljudi, sa slo`enom tehnikom i tehnologijom... Film je skupa igra~ka, i to ga optere}uje. Od filma se o~ekuje da bude
vi|en od puno ljudi, jer on puno ko{ta, a
i takva je navika. Po{teno je da film vrati
?
USPJEH I SLAVA
Ne smije{ se `aliti na uspjeh i na slavu, makar oni sa sobom donijeli i
dodatan napor, dodatna o~ekivanja, zlonamjerne ljude ili ~ak i stalkere,
prepredenjake. Mora{ se podsjetiti da puno dobrih ljudi iskreno voli ono
{to radi{, a to nije mala stvar
pare koje su u njega ulo`ene, ali nije uredu kad zarada postane jedini cilj. Neke
stvari nisu na prodaju. Naprimjer, autorski integritet, ili ljepota, kao {to nisu na
prodaju jedno dijete, ili ljubav.
Filmska re`ija uklju~uje komunikaciju s mnogo ljudi, umjetni~ki fotograf radi u samo}i, kako funkcionirate u ovim transformacijama?
- Nisam ekstrovertan ~ovjek, a kod fotografije smo nasamo samo ja i fotoaparat, pa
mi to dobro do|e. Lak{e je eksperimentirati kad ste o~i u o~i sa autorskim djelom
i ne morate ga ~itavo vrijeme obja{njavati. Pomalo zavidim slikarima i pjesnicima
na autorskoj samo}i, i kad radim fotografiju, imam osamu koja mi omogu}ava da
se igram. A bez igre nema umjetnosti. Nakon igre dolazi puno upornog i disciplinovanog rada na samom umjetni~kom djelu, ali to je tek nakon toga {to je igra stvorila embrion djela.
U Zagrebu ste do~ekani kao slavni
redatelj slavnog filma “Prije ki{e”
koji ste snimili prije gotovo 18 godina. Za
ovaj film dobili ste vi{e od 30 nagrada {irom svijeta, The New York Times svrstao
?
?
je “Prije ki{e” me|u 1.000 najboljih filmova ikada snimljenih. Vi ste redatelj i
TV serije “The Wire” koja je ovdje prikazana s ogromnim uspjehom. Ipak, film
“Prije ki{e” isti~e se kao najve}i adut va{e karijere. Je li te{ko nastaviti raditi nakon takvog uspjeha, kako promi{ljate,
do`ivljavate slavu?
- Svakako da nije jednostavno. Do`ivio sam
u razmaku od {est mjeseci da od autora kome su vra}ali scenarija neotvorena i nepro~itana do|em u situaciju da me Robert Redford zove i da me ubje|uje da on bude producent mog sljede}eg filma. Bilo je malo kao
da te mazga mlatnula kopitom. Filmovi koje sam snimio poslije “Prije ki{e” su autorski
bezobrazniji, ali i ezoteri~niji, nisu tako pitki za gledaoca kao “Prije ki{e”. I{ao sam dalje. Koncentrisao sam se na svoj rad i umjetnost, a ne na tu|a o~ekivanja. Pitkost ili popularnost djela nemaju veze sa dubinom ili
kvalitetom. Autor vodi dijalog samo sa djelom, a ne sa publikom ili kritikom. Lak{e je
prevariti publiku ili kritiku nego djelo samo!
Ipak, ~ak i ako uspije{ fokusirati se samo na
djelo, svjestan si o~ekivanja koje drugi ljudi,
posebno oni dobronamjerni, imaju od tebe.
Ti, odnosno tvoje djelo, sad su i njihovi, postao si dio njih na jedan lijep na~in, oni te do`ivljavaju kao ~lana obitelji. Ako si odgovoran, to neminovno stvara optere}enje. Naravno, to optere}enje mo`e{ iskoristiti kao
motivaciju za daljnji rad, ali u svakom je slu~aju u pitanju optere}enje. Ljep{e je stvarati u samo}i, a meni je rad odjednom postao
stra{no javan - na samo snimanje su dolazili novinari iz Guardiana, International Herald
Tribuna, ambasadori i ministri... u jednom
smo trenutku imali goste svaki dan. Ovo je
bilo prije nego {to je film uop{te zavr{en. O
cirkusu kad se film pojavi da i ne govorimo.
Od mene se o~ekivalo da obja{njavam i
zastupam Balkan. “Prije ki{e” je bio izuzetno
dobro primljen od raznolike publike - od obi~nih gledalaca koji su iz dvorane izlazili bukvalno sa suzama na licu, do akademske publike i holivudskih producenata, i to se veoma
rijetko de{ava. Trebalo mi je vremena da
na|em svoj balans, da zaklju~im da `elim raditi svoje filmove, a ne one koje mi je nudio
Hollywood ili koje su festivali o~ekivali od mene. Ne smije{ se `aliti na uspjeh i na slavu,
makar oni sa sobom donijeli i dodatan napor, dodatna o~ekivanja, zlonamjerne ljude
ili ~ak i stalkere, prepredenjake. Mora{ se podsjetiti da puno dobrih ljudi iskreno voli ono
{to radi{, a to nije mala stvar.
Mo`e li neki mladi redatelj s ovih
prostora ponoviti va{ uspjeh, {to je
za to presudno?
- Svakako. Mislim da je svijet otvoren za dobre filmove iz ovih krajeva. U neku je ruku ~ak
i lak{e biti primije}en sa filmom iz ovih krajeva negoli sa filmom iz velike kinematografije. Filmovi lako prelaze granice. E, sad, tu
postoji druga opasnost - festivalska publika,
kritika, a bogami i bioskopska publika iz zemalja razvijenijih kinematografija ~esto o~ekuje od autora iz manjih kinematografija, iz
drugih kultura, da prelomi svoju kulturu kroz
njihovu prizmu, da je prika`e onakvu kakvu
je oni o~ekuju, a u ekstremnim slu~ajevima
da od sebe i svoje kulture pravi egzoti~nu
predstavu. Ponekad ta publika nije spremna
da primi veliki film iz male zemlje ako im on
dr`i lekciju iz estetike ili filozofije. Ja insistiram da moji filmovi i zanatski i tematski i formalno i strukturalno pripadaju svjetskoj
ba{tini, da se nadopunjuju filmovima svjetske kinematografije, da budu uzor bilo ko-
?
Bilo mi je stalo da do|em u Sarajevo i da ov
Pogledi 39
5. januar/sije~anj 2013.
o umjetnosti, ratovima i Balkanu
nda autor: Michelangelo
Svjetski slavan filmski redatelj nedavno se u zagreba~koj Galeriji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
predstavio senzacionalnom samostalnom izlo`bom umjetni~kih fotografija. Slavu svjetskog glasa stekao
je filmom “Prije ki{e”, ali i nezaboravnom TV serijom u produkciji HBO-a “The Wire”
jem klincu iz bilo koje zemlje, a ne da budu
“predstavnici (jedne) kinematografije”. U
svakom slu~aju, vjerujem da je za veliki uspjeh potrebno veliko djelo, makar ono do{lo
iz male zemlje, i tu prevare nema.
Ka`u da su za velika umjetni~ka
djela ponekad potrebni veliki doga|aji, poput ratova, izrazitih promjena
dru{tveno-ekonomskih sistema i sl. Sla`ete li se s ovim tvrdnjama? Po Vama,
postoji li danas velika tema u suvremenoj umjetnosti?
- Jo{ ~ekam na velika djela o jugoslovenskim ratovima. Vjerovatno je neki nemir, neka ve}a drama - ma koliko to grubo zvu~alo - podstrek autoru, ali ~ini mi se da ta drama treba da bude intimne prirode da bi autor
mogao da je osvoji, da postane njegova, da
mu bude bliska i da je preto~i u djelo. S druge strane, mo`da prevelika trauma blokira
autora... ne znam. Ima svakojakih umjetnika. Nema formule. Najinteresantniji filmovi koje sam u posljednje vrijeme vidio snimljeni su u Aziji, Rumunjskoj i na marginama ameri~kog filma. Ne znam kako se to
uklapa u teoriju velikih doga|aja. [to se velike teme u suvremenoj umjetnosti danas ti~e, tema koja je meni interesantna je istra`ivanje prirode istine u medijima, odnosno
mogu}nosti dokumentarnog naspram igranog. Tu ne mislim na primitivne re-enactments ili na filmove snimljene po istinitim
doga|ajima, ve} na pretapanje igranog u dokumentarni i obrnuto, na ispitivanje prirode medija i prirode istine. Dokumentarna
forma, djelimi~no i zbog sveop}e dostupnosti kamera, ne{to je {to navodi na razmi{ljanje i na umjetni~ku igru koja je meni bliska.
Kako promi{ljate anga`iranu umjetnost, treba li umjetnost odgovoriti
na doga|aje iz `ivota, {to mislite o filmovima snimljenim o zbivanjima u ex-Yu ‘90ih godina pro{log stolje}a, naravno, ako ste
vidjeli neki od ovih filmova?
- Nisam vidio dovoljno filmova koji se bave zbivanjima u ex-Yu ‘90-ih godina da bih
o tome mogao da govorim. U principu, vjerujem u umjetnost pojedinca, u sudbinu
~ovjeka i u formalno bogatstvo umjetni~kog
djela. Vi{e me interesuje {to se doga|a glavnom junaku nego da li je on u Japanu, Brazilu ili Makedoniji. Ne mislim da velika tema ~ini velike filmove i ~ini se nepravda
?
?
odli~nim filmovima koji do`ivljavaju da budu ignorisani samo zato {to se ne bave tzv.
velikom temom. Temu ostavljam filozofima, novinarima i antropolozima - mene interesuje ~ovjek. Velika tema ne mo`e izvu}i lo{ film iz prosje~nosti. U pozadini glavne pri~e “Prije ki{e” kuvao se etni~ki konflikt, ali taj je film u su{tini bila jedna ljubavna tragedija, odnosno tri i emotivni naboj
filma je ono {to ga je ~inilo posebnim, a ne
tema. Film je bio stra{no emotivno prihva}en, i ~ak i danas susre}em reditelje, npr.
na festivalu u Warszawi su mi pri{li jedan
reditelj iz Perua i jedan iz Kine, koji mi ka`u da ih je taj film dirnuo tako duboko da
su zbog njega po~eli da se bave filmom, ili
ljude koji su krenuli u Makedoniju da je
upoznaju zbog filma.
desetak godina vidim kako se razlike tope u
jednoj Indiji, recimo, i `ao mi je vremena kad
si mogao da putuje{ u druge zemlje i da do`ivi{ istinske razlike u kulturi, pona{anju,
odnosu prema `ivotu i na~inu razmi{ljanja.
Mo`da je i logi~no da male dr`ave insistiraju na razli~itosti. Samo da to ne bude izmi{ljena razli~itost.
Scorsese, Bergman, Oshima
Mo`ete li re}i ne{to o Va{oj knjizi “Istina i fikcija - bilje{ke o iznimnoj vjeri u umjetnost” koju ste objavili 2012. Za{to treba pro~itati ovu
knjigu?
- Treba je pro~itati zato {to je to jedna veoma mala knji`ica. [alim se! “Istina i fikcija - bilje{ke o iznimnoj vjeri u umjetnost”
?
YU-RATOVI
Jo{ ~ekam na velika djela o jugoslovenskim ratovima. Vjerovatno je neki
nemir, neka ve}a drama - ma koliko to grubo zvu~alo - podstrek autoru,
ali ~ini mi se da ta drama treba da bude intimne prirode da bi autor mogao
da je osvoji, da postane njegova, da mu bude bliska i da je preto~i u djelo
Stvaranjem novonastalih dr`ava
na prostoru ex-Yu aktualizirana
su pitanja tradicije, nacionalnog i kulturnog identiteta. Kako vidite odnos prema
tradiciji na ovim prostorima, kako generalno razmi{ljate o ovim temama, koliko su bitne u umjetnosti, `ivotu?
- Najva`nije je djelo, pa zatim autor. Uop{te me ne zanima odakle on ili ona dolazi. [to
se mene ti~e, Michelangelo je mogao biti s
Marsa. Dobro djelo stvara nove parametre
tradicije i ne mora pratiti tradiciju. Druga je
stvar koliko na{im novonastalim dr`avama
(dr`ava kao institucije) i narodima u tim dr`avama treba ja~anje nacionalnog i kulturnog
identiteta. To je vjerojatno neizbje`no. Kao
pubertet. Pravo je pitanje da li je ta tendencija insistiranja na identitetu dobronamjerna ili je isklju~iva i agresivna; da li je konstruktivna i - ma koliko to ~udno zvu~alo - kozmopolitska ili je ksenofobi~na; da li se hrani ljepotom ili agresivno{}u. Malo jeste paradoksalno kontinuirano inzistirati na razli~itosti kad je parni valjak globalizacije iza ugla
i kad svi jedni drugima sli~imo vi{e nego ikad
u povijesti - i u na~inu `ivota i u pona{anju,
a sve vi{e i u samom razmi{ljanju. Ja u samo
?
je po~ela kao izlaganje na konferenciji u
Vatikanu 2011. o temi “Film i vjera”. Po{to
je meni umjetnost vjera, a zanima me
odnos stvarnosti i umjetni~ke artificijelnosti, krenuo sam da ispitujem taj odnos.
Interesovalo me za{to je ~esto autorima ili
publici potrebno potenciranje da je film,
ili knjiga, recimo, nastao na osnovu istinitog doga|aja. Iz toga se razvilo razmi{ljanje o vjeri, u smislu povjerenja, u umjetni~ko djelo - kod autora, ali i kod konzumenta. Bez te vjere, koja se desi dvaput - jednom u autoru i jednom u konzumentu nema umjetnosti. Izdava~ Punctum Books
iz Brooklyna ~uo je o mom izlaganju i predlo`io mi da ga elaboriram u knjigu, pa
smo tako veoma brzo do{li do ovog izdanja. Ja rijetko pi{em teoriju. Svojevremeno sam napisao razmi{ljanje o razvoju ka
totalnoj umjetnosti, ne{to {to je proiza{lo
iz mog tada{njeg interesa za postkonceptualnu umjetnost i performans art
‘80-ih, kao {to je i ova knji`ica rezultat mog
autorskog interesovanja za mjesto gdje se
susre}u istina i fikcija, odnosno proza.
S obzirom na to da je Oslobo|enje
list sa sjedi{tem u Sarajevu, neiz-
?
vdje prika`em film. Projekcija pod opsadom
bje`no pitanje za slavnog filma{a: kako
ocjenjujete Sarajevo Film Festival, trenutno najve}u filmsku smotru na ovim
prostorima?
- Godine 1995. ja sam bornim kolima iz
Splita do{ao u Sarajevo. Putovanje je trajalo nekih 12 sati. Bio je rat. U Sarajevu se
vi{e nije pucalo, ali je grad jo{ bio pod opsadom. Pro{li smo kroz check-points i
u{li u grad. Do{ao sam na projekciju “Prije ki{e” koji se prikazivao u okviru Prvog
Sarajevo Film Festivala. Bilo mi je stalo da
do|em u Sarajevo i da ovdje prika`em
film. Projekcija pod opsadom. Usred tog
pakla, sreo sam predivne ljude i festival u
povoju. Rije{io sam da pomognem, pa sam
u ime Festivala stupio u kontakt sa najve}im imenima filma danas, odnosno tada,
i zamolio ih da posude svoja imena, da se
priklju~e boardu po~asnih direktora Festivala. Pristali su svi do jednog, i potpisali se - Matin Scorsese, Ingmar Bergman,
Nagisa Oshima... Pro{le sam se godine po
prvi put vratio u grad i na festival i stra{no
sam se obradovao {to je Festival prevazi{ao sva na{a o~ekivanja.
Pratite li doga|anja u ovom dijelu
svijeta, kada ~ujete rije~ Balkan, {to
pomislite?
- Ne pratim ba{ puno. Pomalo pratim
ono {to se de{ava u Makedoniji, jer ~esto
tamo odlazim. Puno vi{e pratim ameri~ku
unutarnju politiku. Fascinira me k’o {to kibicera fascinira dobra igra {aha u parku.
Interesantno mi je pozicioniranje politi~kih ideja, partija i politi~ara u jednom naoko tako velikom sistemu, interesantna mi
je borba ideja, shvatanja, para i mo}i u
ameri~koj politici. Balkan jeste dio mene,
ali ja sam i Njujor~anin, tamo `ivim dulje
nego {to sam ikada `ivio na Balkanu. Nasre}u, zbog emigrantske pro{losti (i sada{njosti) Amerike, u njenom je tkivu prihvatanje do{ljaka, posebno u New Yorku.
Bavite se pedago{kim radom, pisanjem, fotografijom, eksperimentalnim artom, uradili ste impresivan
broj vrlo uspje{nih muzi~kih videoradova, za kraj ovog intervjua, pitanje: tko
je Mil~o Man~evski?
- Ja sam jedan odli~an |ak-workaholic
(fanatik rada!!!) koji najvi{e od svega voli
slobodu.
?
?